Senj i Jaska – nova dimenzija prijateljstva

Svečanim utrčavanjem trkača Atletskog kluba Jastreb 99 u grad Senj, prijateljstvo gradova Jastrebarskog i Senja poprimilo je potpuno novu dimenziju, Trkači jaskanskog atletskog kluba pretrčali su čak 200 kilometara preko Velebita, ponosno noseći zastavu grada Jastrebarskog, s ciljem nastavka njegovanja 485. godina stare veze koju su ove dvije regije započele dolaskom Senjskih uskoka u Žumberak. Pohod ne Velebit okončan je 27. lipnja svečanim ručkom s gradonačelnikom grada Senja, Darkom Nekićem, i ravnateljicom Gradske knjižnice Senj, Anom Prpić. Dobrodošlica koju im je gradonačelnik priredio inspirirala ih je da osmisle nove sportske izazove i najave pohod koji bi sljedeće godine trebao krenuti iz Žumberka, te okončati u prijateljskom gradu pod Nehajem.

Tako bi se i tradicionalne veze ove dvije regije započete prije 398 godina dolaskom Senjskih uskoka na Žumberak nastavile njegovati, a dogovorenom donacijom knjiga senjskoj Gradskoj knjižnici, i oplemenjivati. Da podsjetimo, Gradska knjižnica u suradnji s Gradom Jastrebarsko, ovim povodom darovala je petstotinjak knjiga upravo senjskoj knjižnici.

Sve u svemu, iz ovog je vidljivo da osim gospodarske suradnje gradonačelnici ovih dvaju gradova brinu i o ostvarenju suradnje na drugim poljima što je, da podsjetimo, i cilj Sporazuma o prijateljstvu kojeg su potpisali još 2012 g. na svečanoj sjednici Gradskog vijeća povodom Dana Grada. (I. Batušić)

 TAGOVI | Grad Jastrebarsko
Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Najavljujemo misno slavlje iz katedrale

Zagrebačka_katedrala_izblizaNA BLAGDAN SVETOG ĆIRILA I METODA U NEDJELJU,5.SRPNJA 2015. U 18 SATI ARHIJEREJSKA SVETA LITURGIJA SVETOG IVANA ZLATOUSTOG PREMA BIZANTSKO-SLAVENSKOM OBREDU U ZAGREBAČKOJ KATEDRALI. MISU PREDVODI BISKUP NIKOLA NINO KEKIĆ, BISKUP KRIŽEVAČKI,A PJEVA ĆIRILO – METODOV ZBOR.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Moj životni put bez putokaza

IMG_8546U veljači ove godina izašla je knjiga pod gore navedenim naslovom,a koju je napisao akademik Milan Herak. Akademik Herak rodio se 1917. godine u selu Brašljevica na jugozapadnoj granici Žumberka. Završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu (1937), stekao diplomu iz prirodnih znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1941) te doktorat filozofije s tezom iz geologije na istom Sveučilištu (1943).

br2Rodna kuća u Brašljevici

Svoje posljednje djelo, autobiografiju Moj životni put bez putokaza, dovršio je u 96. godini života. U autobiografiji akademik Milan Herak iznosi mnoge važne i zanimljive podatke kojima osvjetljava razvoj geologije i ukupnog prirodoslovlja u Hrvatskoj u posljednjih, više od 70 godina. Autobiografija čini i vrlo važan doprinos za razumijevanje i povijesnu ocjenu razvoja prirodoslovlja u Hrvatskoj. Akademik Herak preminuo je 26.04. 2015. i pokopan je tri dana kasnije na Mirogoju,a pokop je predvodio biskup Kekić.

IMG_8549

Uvod iz knjige: Moj životni put bez putokaza

Moje rodno selo Brašljevica nalazi se na jugozapadnoj granici Žumberka na pokrivenom krškom zemljištu s ponikvama,jamama (bezdanima) i lukama (uvalama),ali i s dobro razvijenim i plodnim tlom,s oranicama i vinogradima,uglavnom bez površinskih vodenih tokova. S triju strana,brašljevački prostor graniči sa Slovenijom (Bela Krajina) s kojom je i cestovno dobro povezan. U daljoj se prošlosti ta granica višestruko mijenjala,ali ne toliko na državnoj ili čistoj nacionalnoj osnovi koliko na preprodaji između slovenskih vojvoda na jednoj strani i austrijskih velikaša na drugoj. Tako je Brašljevica prije doseljenja Uskoka neko vrijeme bila u posjedu slovenskog samostana Pleterje. Naprotiv,područje slovenske Bele Krajine bilo je spojeno s hrvatskim (austrougarskim) Žumberkom. Nakon što su Osmanlije osvojile i razorile Žumberak,Uskoci su bili prisiljeni na povratak u Vojnu Krajinu. Godine 1526. Sporazumom između izaslanstva Austrougarskog carstva i uskočkih vojvoda koji su se već nalazili u Vojnoj Krajini,omogućen je prijelaz kršćanskih Uskoka iz Vojne Krajine u Žumberak i dalje u Sloveniju. Svaki novi val doseljenja mijenjao je granice i etnogeografske odnose , više na posjedovnoj nego nacionalnoj osnovi. Kada su do većeg izražaja došle geopolitičke granice između Austrije i Ugarske,austrijska je strana očito bila premoćna pa je slovenski teritorij proširen,a hrvatski smanjen. Kako danas granica prolazi tik uz neke brašljevačke kuće,očito je za taj dio granice bila mjerodavna i uskočka nazočnost. To je imalo za posljedicu da je to hrvatsko područje poprimilo “klinast“ oblik s više prometnih veza s Belom Krajinom dok je prema matici Hrvatskoj postojao samo jedan,uglavnom zapušten,kolni put prema Kaštu kao središtu župe. Taj je put proširen i asfaltiran i tako pretvoren u cestu tek nakon Domovinskog rata i tako osposobljen za nesmetan promet između Brašljevice i ostale Hrvatske.

IMG_8548Milan Herak za vrijeme studenskih dana u vrtu svoje rodne kuće u Brašljevici

Zbog takvog položaja sela,Brašljevčani su uglavnom bili upućeni na slovenske zanatske i trgovinske usluge u Radovici i Metlici. Slovenci su pak morali proći kroz Brašljevicu ako su iz jednog sela u drugo željeli doći najkraćim putom. Tako su se sklapala poznanstva i održavale veze,a sve bez teškoća u međusobnom razumijevanju, usprskos različitim jezicima,hrvatskom i slovenskom. Čak su se i pojedine riječi obostrano usvajale. Nisu smetali ni različiti katolički crkveni obredi,zapadni u Sloveniji i istočni u Žumberku. Međutim,ulaskom Slovenije u Europsku Uniju,međusobne su prometne mogućnosti izrazito smanjene,ali su spretni Žumberčani i Belokranjci i u takvim okolnostima našli načina za najnužniju komunikaciju.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Najavljujemo proštenja u župi Mrzlo Polje

mrzlo poljeŽupna crkva sv. Petra i Pavla  u Mrzlom Polju sagrađena je 1666. g., a dimenzije su joj: dužina 19 m i širina 6,8. U zvoniku koji je tijekom stoljeća više puta nadograđivan nalaze se tri zvona. Najveće težine 788 kg posvećeno je sv. Petru i Pavlu, zatim slijedi srednje zvono težine 325 kg i najmanje težine 71 kg posvećeno sv. Petki. Zvono sv. Petke najstarije je u Žumberku,  a potječe iz 1641. godine. Velebna zgrada današnjeg župnog dvora potječe iz prve polovice 17. st. i prvotno je služila u vojne svrhe. Kasnije otkupom postaje crkveno vlasništvo i dobiva  namjenu za smještaj župnika. Unutar župnog dvora nalazi se kućna kapela Pokrova presvete Bogorodice u kojoj se čuva najstarija žumberačka ikona sv. Joakima i Ane iz 17. stoljeća.Iz ove župe potječu biskup Kostantin Stanić, narodni učitelji i sakupljač starih običaja Dane Kovačevič, slikar i svećenik Zlatko Latković i svećenik Petar Latković. U ovoj župi od 1958.-1962. bio je svećenik Živko Kustić. Danas ovom gkt. župom upravlja o. Gorazd Bastašić.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

8. Uskočki dani u Senju

Plakat_Uskocki_dani_2015Turistička zajednica Grada Senja dana 03. i 04. srpnja  2015.g. organizira 8. Uskočke dane. U dva dana održavanja Senj će se vratiti u u 16. stoljeće, najslavnije doba senjske povijesti, doba kada je izgrađena tvrđava Nehaj i kada su senjski uskoci po kojima je Senj najpoznatiji proživljavali svoje najslavnije trenutke. Manifestacijom ćemo rekonstruirati događaje iz onog vremena, onodobnu odjeću, običaje i hranu,organizirat ćemo sajam tradicijskih obrta, viteške tabore te prikaz života u onodobnom Senju.

rtsPo prvi put ove godine rekonstruirat ćemo i pomorsku bitku za senjsku luku nakon koje slijedi prikaz uskočke bitke s Turcima na tvrđavi Nehaj u izvedbi senjskih uskoka kao i gostujućih uskočkih i viteških skupina. Sve skupine koje sudjeluju na 8. Uskočkim danima posjetitelji  će moći vidjeti na mimohodu gradskim ulicama prema tvrđavi Nehaj u sklopu kojeg će se iste i predstaviti.

11swenjUskoci iz Senja, Klisa i Žumberka ispred tvrđave Nehaj

Organizirat ćemo i povijesno edukativne predstave, natjecanja u streličarstvu, škole mačevanja, radionice starih zanata i likova iz prošlosti te zabavni program (nastupi žonglera i lakrdijaša, vatreni show, srednjovjekovni plesovi i glazba). Pozivamo Vas da nam se pridružite na 8. Uskočkim danima i uživate u jedinstvenom srednjovjekovnom doživljaju u gradu pod Nehajem.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

U Grabru i Sošicama održana proštenja

11429887_10202763661452078_5727228672761828713_oU nedjelju 28. lipnja 2015. u župi Grabar proslavljen je blagdan Rođenja sv. Ivana Krstitelja – Preteče Gospodnjeg. Tradicionalno, na liturgijskom slavlju u Grabru okupili su se povodom Ivanja susjedni župnici iz Mrzlog Polja, Kalja i Samobora. Na ovogodišnjoj proslavi Ivanja u Grabru prisustvovale su i redovnice istočnog i zapadnog obreda. Kako se moglo čuti na liturgiji župa Grabar ima osobiti značaj u Godini posvećenog života. Naime iz ovdašnje župe potječu dvojica grkokatoličkih biskupa, tridesetak svećenika i značajan broj redovnica. Mjesni župnik istaknuo je kako i u ovom trenutku župa Grabar ima dvije redovnice u samostanima koje mole za naš zavičaj Žumberak i za duhovna zvanja iz našeg hrvatskog naroda. Posebno je istaknuto kako “Mi Žumberčani moramo posvetiti više pažnje našim mučenicima koji su svoj život položili za vjeru. Ovdje na grabraskom groblju leži i tijelo našeg najvećeg mučenika svećenika dr. Ivice Šimraka. Molimo Gospoda da se pokrene postupak za njegovu beatifikaciju.” Nakon svete liturgije druženje svećenika i vjernog naroda nastavljeno je oko bratskog stola u pastoralnim prostorijama grabarske župe. U popodnevnim satima u Ćeićima pokraj špilje Efeške Bogorodice služen je moleben u čast Majke Božje.

11062370_862931243795119_804091545178411101_oJučer je održano godišnje proštenje u Sošicama,a kojeg je predvodio biskup Kekić. Hrvatska televizija prenosila je misno slavlje,a narod iz Žumberka napunio je sošičku crkvu sv. Petra i Pavla i oko dvadesetak osoba bilo je u narodnim-uskočkim nošnjama. Sošičani su se pobrinuli da nakon misnog slavlja svi gosti budu počašćeni ispred crkve sa hranom i pićem,a grupa “Sinovi Žumberka” je svojom svirkom zabavljala goste. Odlično vrijeme i preko 35o ljudi učinili su ovo proštenje lijepim,a prodavali su se suveniri, satovi, pića, med… iz našeg kraja. Velik broj vjernika bio je iz susjednih župa Kašta i Oštrca,a i iz Karlovca i drugih mjesta. Iduće godine trebalo bi se obnoviti krovište i fasada na sošičkoj crkvi i uskoro se kreće sa prikupljanjem sredstava, a svečani blagoslov bio bi na Petrovo 2016.godine.

Foto zapis iz Sošica:

11053504_862929663795277_4554556757066678336_o

1502758_862933430461567_698780943363272230_o

10733988_862934200461490_2658187012524585214_o

11709923_863118063776437_3964899265915234306_o

11230733_1023989854308146_7867338196157989841_o

11265574_1023986857641779_7548903322384419194_o

11313054_1023987630975035_2622275211729616568_o

11057517_862930417128535_4628631554285403728_o

11053655_862927883795455_6857220323104185803_o

11055342_1023988824308249_8821820474235370702_o

10012837_1023985987641866_5265975730906582276_o

11709698_862934203794823_1897450989111133_o

Objavljeno u Uncategorized | 3 Komentara

Skromni barun Poklečki

sl2Bilo je to u Zagrebu. Uputio se skroman čovjek u bijelim hlačama i bijeloj kabanici direktoru finacija barunu Škrlcu. Vratar ga zaustavi i pita-kud ideš stari? Presvijetlom baronu Škrlcu i molim Vas da me najavite . Dobro stari, koga da najavim-reče vratar. Baruna Poklečkog iz Žumberka-odgovori čovjek. Čuj stari što ti zezaš-reče ljutito vratar. Barun Poklečki zašuti,a vratar ode u kancelariju baruna Škrlca. Čim je Škrlec čuo tko ga je posjetio ,odmah siđe u prizemlje. Stari se prijatelji izljubiše,a Škrlec odmah naredi vrataru da ode po barunicu i odvede svoga gosta u bogate salune. Barunica zamoli baruna Poklečkog da bude njihov gost i Poklečki to prihvati. Kad su izlazili iz zgrade vratar se nakloni duboku barunu Poklečkom iz Žumberka. Pouka; ne sudi nikada čovjeka po vanjštini!

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Praznovjerja u Žumberku

sujevjerje-SRU našem kraju su ljudi vjerovali u cuprnjice i cuprnjake,ljude koji su posjedovali  moć uroka, te u bića koja su bila utjelovljenja nečisnika, to jest đavla. Ali, bilo je i pozitivnih bića, a to su vile i vilenjaci. Cuprija se od uroka razlikuje po tome što prestane sama od sebe, a isključivo treba skidati uroke odrijecanjem. Uroke su se odnosile isključivo na živa bića, to znači na ljude i životinje,a kako se vjerovalo, mogla se odnositi i na predmete. Svim tim nečasnim radnjama su se najčešće bavile žene. Vrlo često su bile ponedužno okrivljavane, a neke su si same pripisivale te moći da bi si pred ostalima dale na značaju. Uroke su se činile riječima ili pogledom. Čovjek ili životinja koji bi bili urečeni su se najčešće čudno ponašali, gubili bi apetit, bili bezvoljni i razbolijevali bi se. To su bila stanja za koje ljudi nisu imali obrazloženja osim da su urečeni. Ta stanja bi mogla trajati dugo i zato je trebalo skiniti uroke.Uroke su se skodali odricanjem.

Odrijecati su mogli samo oni koji su posjedovali tu moć. Često se sumnjalo da su to ljudi koji su i napravili uroke. Prvo se je trebalo uvjeriti da li je osoba urečena, u čašu s vodom bi se stavila tri komadića ugljena i manja količina Ako je zobi. jedno od tog dvojeg tonulo, značilo bi da je osoba urečena. Slijedilo bi izgovaranje riječi »urok sjedi na pragu, a uročica pod pragom, što urok ureče, uročica odriječe«Čaša bi se prekrižila otvorenim dlanom i to bi se ponavljalo tri puta. Nakon toga se to iznosilo u dvorište i izlilo bi se u znak križa nasred dvorišta. Ako obred nije urodio plodom, ponovio bi se drugi dan u isto vrijeme i tako dok ne bi rezultati bili vidljivi.

Cuprati su mogle samo cuprnjice, a rijeđe cuprnjaki. Svaka cuprnjica je imala svoju metodu i svoje tajne obrede, koje nikad ne bi odavala ostalima. Ali najveću moć je imala ženska kosa i ženske stidne dlake koje bi se ušivale u odjevne predmete muškarca. Dok god bi muškarac nosio taj odjevni predmet, bio bi pod utjecajem te žene. Kosa ili dlaka bi se isto tako mogla stavljati u hranu ili piće osobe na koju se želi utjecati. A jedan od najčešće korištenih predmeta je jaje. To jaje bi se zacuprano zakapalo na njive ili negdje u blizini, kuće, štale ili nekog mejašu drugog gospodarskog objekta. Najveću moć bi imala cuprija ako bi se jaje stavilo ispod kućnog ili štalskog praga, zato se uvijek pazilo kod uređenja kuće da ispod praga ne bude nikakve rupe. Ako bi uspjeli pronaći takvo jaje, kosu ili dlake to je trebalo odnesti izvan kuće (ispod ) i obavezno zapaliti.

Jedna od pozitivnih mitoloških bića su bile vile i vilenjaci. Vile su bile izrazito lijepa i vesela bića, a ljudima nikada ne bi radile zlo. Vjerovalo se da jedino ako uspiju pridobiti kakvo ljudsko biće da ga odvedu nekamo u šumu ili neku livadu gdje one imaju svoje obrede. Najčešće bi taj čovjek njima morao pjevati i plesati cijelu noć, a s prvim zracima zore bi ga puštale i on bi mogao otići svojoj kući. Vjerovalo se da vile i vilenjaci kad nekog uzmu pod svoju zaštitu, onda pomažu tom čovjeku kad se nađe u nevolji. U vremenu kad nije bilo radija, televizije, interneta i društvenih mreža, jedini način komunikacije je bila usmena predaja. To bise događalo u dugim zimskim večerima uz kuku kominjanje kukuruze ili perja. Prepričavali bi se raznorazni događajikoji se možda nisu ni dogodili ili su bili plod bujne mašte govornika. Sjećam se priče kako se u jednom od naših sela pojavila cuprnjica koja po noći muze seoske krave. Događaj je bio jako čudan: krava bi bila zdrava, dala bi mlijeka i obično, a ujutro k’okad bi došla musti, niti kapi. I sve se to tako odvijalo  dok nije cuprnjica ušla u krivu štalu. Kad se to dogodilo nekoliko  puta, hrabra gazdarica je odlučila da će ona uzeti stvar u svoje  ruke. Jednu noć je iza ponoći otišla, sakrila se u šupu pored štale i čekala. Neposredno pred svitanje pojavila se susjeda s kablicom u ruki koja je išla pomusti kravu. A u svemu tome najvažnije je bilo da je ta ista susjeda prva počela pričati priču kako se uselu pojavila cuprnjica.

Jedna od strašnijih priča koju sam čuo kao dijete je priča o vražem ili divljem lovu. Prepričavana je tako kao da se dogodila nekom čovjeku iz sela Rakovići koji se po noći vraćao kroz šumu doma i začuo je strašan lavež stotine pasa. Od straha je počeo galamiti i nakon toga je opalila puška, prestao je lavež pasa i pred njim se pojavio neki čudan stvor koji je bio nalik čovjeku u tijelu životinje koja je imala rogove na glavi. U ruke mu je dao veliki komad mesa kako je on tvrdio u zahvalnost što je pomogao pri lovu. Za divlji lov se je vjerovalo da ga vodi sam nečisnik, a u lovu sudjeluju i ljudi koji su za života bili jako grješni. Ako bi noću začuli lavež pasa trebalo se što brže sakriti u kuću i što brže pobjeći što dalje od laveža. Puno je bilo takvih priča kojima su se ljudi pravili važni jer su oni sudjelovali u tim događajima. A bile su plod bujne mašte i često prevelike količine alkohola.

Vjerovanja kojih se sjećam:

– da se noću ne smije fućkati jer se na taj način dozivaju duhovi umrlih ljudi;

– da onaj ko hoda po noći se nikako ne smije okretati unazad jer bi mogao ugledati jedno od zlih bića koja ga prate;

– da se noću nije dobro zadržavati na križanjima kraj kojih nije raspelo, jer se tamo skupljaju sva ta zla bića koja nam mogu nauditi, a naješće bi nam smela put i ne bi se znali vratiti kući. Zbog svega toga ako nije bilo neophodno nekamo ići najbolje je bilo ostati kod kuće jer je postojala izreka »da noć ima svoju moć«;

– da ako bi umrlo novorođenče koje nije bilo još kršteno njegov duh bi se vraćao noću i lutao bi oko sela i strašno plakao; ko bi prvi začuo taj plač bila mu je dužnost izreći riječi: »krstim te imenom«, a dao bi mu ime kojeg bi se prvog sjetio i dodao još»sad idi tamo ti je mjesto«. Tada bi plač prestao i taj duh se više nikad ne bi pojavio;

– da trudna žena nije smjela gledati niš da se ne bi rodilo grdo dijete;

– da se trudnoj ženi ne smije ići iz volje inače bi dobili ječmenac;

– da trudna žena ne bi smjela jesti voće koje ima dupli plod da ne bi rodila dvojke;

– da ako bi osoba imala na nozi veći prvi prst do palca od samoga palca da će biti udovac ili udovica;

– da osoba koja je umrla nasilnom smrću, napravila samoubistvo ili ako se za života te osobe ukućani nisu dobro odnosili do nje, njezin duh će se vraćati u tu kuću. Ukoliko bi neko od ukućana vidio ili čuo tog pokojnika morao bi mu  postaviti  tri pitanja: što bi zaštrokati rad, pošto si doša i zašto nisi tamo ti je mjesto. Drugi dan bi se pozvalo svećenika koji bi blagosloviti kuću i doša procijeniti koliko je stvar ozbiljna, i u skladu s tim odrediti koliko maša treba platiti i odslužiti za toga pokojnika. Taj pokojnik se ne bi više vraćao na to mjesto;

– da pastir ne smije krave goniti palicom zato jer bi obijeljenom krave ostale bez mlijeka;

– da se novorođenčetu ili mladuncu ne smije čuditi da je lijepoveć treba reći »grd si« i tri puta otpljuniti preko desnog ramena; u protivnom bi prinova mogla proći od ruke;

– ako bi u kući bila prinova, jedan se iz kuće ne bi smjelo ćedan nikome davati nikakvih stvari; ako se ne bi pridržavali tog pravila prinova bi prošla od ruke;

– vjerovalo se da ako osoba preskoči ivanjski krijes da će se osloboditi svih zlih sila koje ju prate;

– da kuće kojima su krovovi o okićeni koviljem ili ivanjskim u sljedećoj godini neće pogoditi grom;

– da se ne smije mokriti po vatri jer će se u protivnom osoba usnu pomokriti u krevetu.

Strahovi su bili i od nekih životinja. Najčešće su to bile mačke ili ptice zloslutnice kao što su gavranovi i sove.

– Ako crna mačka pređe put, obavezno treba kamen da štrkniti presječe njenu putanju i obavezno tri puta preko pljuniti desnog ramena;

– ako bi iznad glave preletio gavran i graktao, to su oni čuli kao »kvar, kvar« obavezno je trebalo izgovoriti »tebe crven pas, mene dobar glas«;

– oko čije bi kuće noću sove i hukale, a ne daj Bože da se prvale koja zaletila u prozor, to bi značilo da će u toj kući u vrlo kratkom vremenu neko umrijeti;

– ako u proljeće čujete prvo kukavicu, a vi ste natašte, znači da vas je kukavica zakukala i da te godine nećete imati sreće;

– ako pred ulaznim vratima stoji pijevac, gleda u kuću i pjeva, značilo je doći će gosti;

– ako u kući sjedi mačka i umiva se, isto tako znači da će doći gosti.

Snovima se isto pridavao veliki značaj, njima se pokušavalo predvidjeti događaje koji slijede.

– Nikako nije bilo dobro sanjati da vam je ispao zub to bi značilo da će uskoro umrijeti neko od ukućana;

– sanjati mladu u bijelom značilo je da će vam se sljedeći dan dogoditi nešto loše;

– pjevati u snu je isto tako imalo loš predznak;

– sanjati koja vas je nije bilo dobro, ali ako ste je u kaču piknila snu uspjeli ubiti, neće vam se ništa loše dogoditi;

– sanjati ili ljudski izmet značilo je da ćete dobiti novce. šušanj

U vrijeme kad nije bilo službene prognoze vremena, ljudi su bili prisiljeni promatranjem i praćenjem vremena i prirode sami raditi prognoze. Te prognoze su znale često biti pouzdane.

– Ako bi noću i ujutro toga dana neće padati kiša; puva gorinjac

– ako je noću i ujutro znalo se da uskoro slijedi puvala dolinka promjena vremena;

– ako su ujutro na gnoju zatekli male bijele gljive, padat će kiša;

– ako je uveče obzorje čisto i dobra vidljivost, dočekat će nas kišno jutro;

– ako je uveče obzorje crveno, značilo da će sljede i dan biti će vjetrovit i bez kiše;

– ako se uveče vidi krug maglice oko mjeseca, to znači da će sutra ili najkasnije prekosutra padati kiša;

– ako je na bio sunčan dan, značilo je da još svaka sirota svesvete posije žito;

– ako je kukuruza debelo obučena perušinom, da će biti jaka i snježna zima;

– ako je korijen, to jest mrkva, dugačak isto tako znači da će biti puno snijega.

Postojala je i prevencija protiv nevremena. Kada bi dolazilo veliko nevrijeme s tučom, obavezno bi se moralo zvoniti crkvenim zvonima. Više je imalo veći učinak. Jedna od metoda je zvona bila i kad bi počela padati tuča, bi na dvorištu prekri gospodinja -žila i preko njih bi škropila svetu vodu i izgovarala kreblju rogulje,riječi »na goru, na vodu« kojima bi nevrijeme tjerala daleko od kuća i polja. To bi ponavljala dok tuča ne bi prestala. To su bila vremena kad nije bilo medicinske zaštite ili je bila teško dostupna pa su ljudi bili prisiljeni bolesti liječiti biljem koje su nalazili u svojoj okolini. Poznavali su ljekovitost sljedećih biljaka:

– za otvorene rane, arniku

– ili trpotac za gnojne rane i kašalj, bokvicu

– pelin za želučane tegobe,

– za liječenje čira na želucu, tavžent rože

– ili stolisnik isto tako za želučane tegobe, špurišac

– ili čuvarkuću za liječenje upale uha, netresak

– na čir bi privijali pečenu čebulu

– temperaturu bi skidali oblogama od kiselog zelja, jabuka,

sirovih krumpira ili rakije,

– protiv se koristila rakija tropovica ili dimovac, to je reume rakija koja prva poteče,

– zanoktica se liječila na način da se je prst na kratko u umaka u kipuću vodu,

– kod posjekotina i svježih rana su koristili vlastitu mokraću,

– ječmenac se je liječio na način da bi se otišlo k ženi u selu koja ga je znala požeti; i tako jednom prilikom kad sam imao ječmenac majka me odvela babi Kuletinki jer je ona jedina u selu znala taj postupak. Kad sam došao k njoj ona je pogledala ječmenac i rekla danas ječmenac još nije za žetvu,maloga dovedi sutra. Sutradan kad smo došli, baba Kuletinka je u kući već imala pripremljen srp, posjela me na stolac i počela obred: lijevom rukom je radila kretnje ispred oka kao da prima slamke ječma, a desnom u kojoj je držala srp je te nevidljive slamke žela i izgovarala riječi »ječam žanjem, snopa nije«. Te kretnje i izgovaranje riječi je ponovila triputa i time završila obred. Rekla mi je »sad možeš ići doma, ječmenac će do večera sigurno proći«. Tako je i bilo, a taj ječmenac je bio toliko zrel da bi i bez obreda do večera sam puknio. Obred se morao obavljati isključivo pod krovom.

Sva ta praznovjerja su bila jedan veliki prostor za seoske fakine i njihove nepodopštine, Jedan od takvih, svojevremeno najpoznatijipo raznim podvalama, bio je Juraš Sekulićev. Najpoznatiji njegov pothvat je bio kad je ponoći sačekao Nikicu Rakovićevog koji se vraćao s volovima iz Brezovice. Juraš je preko sebe imao  jareću kožu koja je na glavi imala rogove i na pola puta između Sekulića i Rakovića zaustavio volove. Volove je iz jarma ispregnuo, pustio da idu doma, a on je plesao i skakao ispred Nikice, a nakon toga skočio preko međe i nestao. Kad je Nikica od straha uspio doći k sebi, zaputio se doma, a pred kućom ga je dočekala žena Julika koja je već pospremila volove u štalu. Na pitanje što se dogodilo, on joj je odgovorio »da ga je dočeka zlud koji je ispregnuo volove, a njega je skoro rogvoima zaklao«. Na to se je baba Julika, koja je bila jako prefrigana žena, grohotom počela smijati i rekla »da to je bio onaj iz Sekulića, Juraš Sekulićev«. Naravno da nije uspjela uvjeriti prestrašenog Nikicu.

I ovog puta sam pokušao zaboravu oteti dio naših običaja i duhovne baštine, jer sva ta bića i obredi izumiru zajedno s našim ljudima i našim selima. Tekst je napisan po vlastitom sjećanju i sjećanju nekih starijih. (Ilija Strahinić)

Žumberački izvor, Metlika

 

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Hrvatsko-slovenska proslava Dana državnosti

DAN_DRZAVNOSTI_ZUMBERAK_26_06_2015Svečanim misnim slavljem u rimokatoličkoj kapeli Svete Jere na Svetoj Geri proslavljen je u 25. lipnja Dan državnosti Republike Hrvatske i Republike Slovenije. Svetu misu zahvalnicu za domovine Sloveniju i Hrvatsku predvodio je šentjernejski dekan preč. Tone Trpin u zajedništvu s petoricom rimokatoličkih i dvojicom grkokatoličkih svećenika – protojerej stavroforom Milanom Vranešićem i radatovićkim župnikom o. Zinovijem Zastavnim. Na euharistijskom slavlju okupilo se više od pet stotina vjernika iz Hrvatske i Slovenije, koji tradicionalno misnim slavljem zajednički proslavljaju Dan državnosti na Svetoj Geri. U prigodnoj propovijedi stavrofor Vranešić pozvao je okupljene da se zajedničkim snagama nastavi izgrađivanje obije države koje kroz stoljeća njeguju prijateljske veze.

– U zajedništvu naša dva naroda je snaga za daljnji prosperitet koji je potreban kako bi život građana na ovom području bio ugodniji i još ljepši. Njegujmo naše zajedništvo koje se potvrđuje svake godine na ovome mjestu, koje je toliko drago i Hrvatima i Slovencima. Okupimo se i oko zajedničkih projekata u izgradnji cesta koje povezuju Hrvatsku i Sloveniju preko Žumberka. Neka nas na tom putu izgrađivanja bolje budućnosti prati Božji blagoslov – kazao je propovjednik. Nakon euharistijskog slavlja nastavljen je prigodni kulturni program u organizaciji Zavoda za turizam iz Novog Mesta. Državne himne republika Slovenije i Hrvatske otpjevali su članovi KUD-a Žumberak iz Novog Mesta, a za ugostiteljsku ponudu pobrinuli su se vrijedni članovi Lovačkog društva Lisica iz Radatovića. (I.H.)

Glasnik Samobora

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Najnovije vijesti iz Sošica

11209432_10206404238800643_8542070688360940048_nJučer je održan 5. malonogometni turnir u Sošicama, povodom Dana državnosti. Dobro vrijeme i odličan nogomet učinili su jučerašnji praznik ljepšim. Pobjednik turnira bila je ekipa “Concordia” iz Zagreba, a drugo mjesto pripalo je domaćinima iz Sošica. Treće mjesto su osvojili  dečki iz Oštrca. Najbolji igrač je Marko Sokač  iz ekipe domaćina,a najbolji golman je Ćuk Mario iz pobjedničke ekipe.  Mateo Ribić je postigao najviše pogodaka,a koji je također nastupao za ekipu domaćina. Nakon završetka svi igrači i gledatelji uživali su u zajedničkom druženju i domaćim specijalitetima. Turnir je organizirala udruga “Žumberačke vile”,a najviše truda uložili su sošički zetovi ( Željko Ličko i Marijan Delišimunović).

Stanica za tehnički pregled iz Jastrebarskog obavljat će ove subote tehnički pregled za traktore u Sošicama. Tehnički pregled započinje 27.06. 2015. u 8 sati.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar