Blagdan Svih svetih i Dušni dan

10272542_10201590534404635_2304830799800626390_oPećansko groblje

Ovih dana posebno se prisjećamo svojih pokojnika. Osjećamo ljubav i povezanost sa svojim pokojnim rođacima, prijateljima i drugim nama dragim osobama. Kao vjernici vjerujemo da je najveći iskaz ljubavi prema našim pokojnima naša molitva za njih. Osim što spada i među sedam duhovnih djela milosrđa, to je naša kršćanska dužnost. Naša molitva za pokojne nije tek neko sjećanje i nostalgija, već konkretna i djelotvorna pomoć umrlima.

raspeloSpomen – raspelo u Kalju

Na Dušni dan, u nedjelju 2.11. u Kalju spomen – raspelo za stradale blagoslovit će zagrebački nadbiskup Josip kardinal Bozanić. Misno slavlje u Kalju započinje u 11 sati. Diljem cijelog Žumberka će se 2.11. obilježavati spomendan mrtvih Dušni dan, a građani će se prisjetiti svojih pokojnika, polažući cvijeće i paleći svijeće na njihove grobove. Svetkovina Svih svetih u kršćanskoj tradiciji slavi se od 4. stoljeća, a prema odluci pape Grgura IV. iz 835. godine taj se blagdan u cijeloj Crkvi slavi 1. 11.

Spomendan mrtvih tj.  odnosno Dušni dan, nastao je inicijativom sveca, benediktinskog opata iz Clunyja, svetog Odilona i slavi se 2. studenoga. Obilježava se od početka XI. stoljeća, a ubrzo se proširio među narodima. Po kršćanskoj tradiciji, koju su prihvatili i mnogi nekršćani, ta dva dana u godini vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima, a time jačaju i svoju vjeru u zagrobni život i Božju nagradu.

 

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Lijepa i mila naša domovina, ode naša bukovina!

g4Poznato je da se žumberačka šuma siječe u kontinuitetu od 1946. godine i da se od tog bogatstva kraju ništa ne ostavlja za gospodarski razvoj. 60-tih godina mi Žumberčani tražili smo da se od izvezene drvne mase po kubiku ostavi kraju za boljitak, ali vlasti to nisu uvažile. U nacrtu projekta Nacionalna šumarska politika i strategija (str. 7, točka b) doslovno piše: “Šumarska uprava, pod čime smatramo i poduzeće za šume (Hrvatske šume) pozitivno utječe na socijalnu sliku zajednice, jer predstavlja izvor prihoda lokalnom stanovništvu i sprečava depopulaciju”.

g3S ukupne šumske površine od 14.250 ha na Žumberku izvezeno je u 60 godina preko 3.300.000 kubika drva, bilo trupaca ili drva za ogrjev. Izračunali smo da bi trasa puta od posloženih kamiona s tim drvima bila dugačka od Čakovca preko Rijeke do Karlobaga. Kako od silnog izvezenog bogatstva Žumberku ništa nije ostalo, zaredali su i drugi problemi – krajnje loša opskrba, školovanje sve malobrojnije djece, nedostatak ambulanti, visoki porezi… Da je na Žumberku na dva-tri mjesta prerada drva moglo bi se zaposliti stotinjak ljudi,a kraj bi bio bogatiji sa mlađim stanovništvom. Mehanizacija i loša gospodarska politika prema šumama uništavaju Žumberak i slična područja u Hrvatskoj. Prošle godine u jednoj tv emisiji rekao je I. Reškovac iz Ruda kraj Pribića- da je šumarija zadnjih 50 god. dala sa svakog izvezenog kamiona samo jedno drvo imali bi danas puno bolju infrastrukturu i puno više pučanstva.

g5

Ovako to rade moderni Mlečani po Žumberačkom gorju

U borbi za samostalnost hrvatske države i nametnutog nam rata sudjelovali su brojni uskoci iz Žumberčani ne štedeći svoje živote. Nade Žumberčana za razumijevanje od strane vlasti za gospodarski razvoj kraja bile su veće nego ikada do tada. Obraćali smo se brojnim institucijama i svakoj dosadašnjoj vladi sa zahtjevima da se izdvoje barem neka sredstva za razvoj Žumberka, kao što se to radi za otoke ili druga slična područja. Ne može se, također, reći da se o Žumberku u javnosti ne govori, ali to je uglavnom s aspekta manipulacija i špekulacija. Žumberak ili Uskočko gorje, sada je poluprazan, dokaz je da se krajevi ne uništavaju samo i jedino ratovima. Boljara, Blaževo brdo… su opustošeni,a ove godine posječeno je područje prema Pećnom, Osunji, Jezernicama… Gdje je sva šuma posječena dolazi do odrona i to je primjer od Gorinje do Budinjak,a  tamo je ograničen promet po cesti.

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

U spomen na Slavka Hranilovića

 10679492_10201590541724818_4632522849684196619_o

Crkva u Pećnom

HRANILOVIĆ, Slavko, inženjer šumarstva (Pećno, Žumberak, 28. XI. 1914). Slavkov otac Makso je bio dugodišnji svećenik u Pećnom i dekan. Osnovnu školu pohađao je u rodnom selu. Klasičnu gimnaziju završava 1932. u Zagrebu, a šumarstvo studira na poljoprivredno-šumarskim fakultetima u Zemunu i Zagrebu, gdje i diplomira 1941. Po diplomiranju radi pri vlastelinstvu Đakovačke biskupije, a potom u Ravnateljstvu šuma u Novoj Gradiški. God. 1945. napušta domovinu i, nakon boravka u izbjegličkom logoru Fermo kraj Ancone, odlazi 1947. u Argentinu. Naprije radi u Ministrastvu javnih radova, a 1948. prelazi u Ministarstvo poljodjelstva i stočarstva u Beunos Airesu. Do 1950. radi u komisijama za inventarizaciju i uređivanje šuma u provincijama Chaco I Misiones, a potom je premješten u El Bolsón gdje je ravnatelj za šumarstvo u provicijama Rio Negro, Chubut i Nequem. God. 1960. imenovan je tamošnjim koordinatorom upravljanja šumama, a istodobno je tehnički savjetnik u Ministarstvu za ekonomiju provincije Chubut. God. 1979. boravio je u Hrvatskoj i Sloveniji radi upoznavanja laganih pokretnih žičara i mogućnosti njihove primjene u teško pristupačnim brdskim šumama Argentine. Umirovljen je 1986, a 1994. se vraća u Hrvatsku. Uz redovite dužnosti niz je godina vodio i dvomjesečnu praksu za studente završnih godina šumarstva Sveučilišta u La Plati. Među brojnim studijima glavne su  one o problematici šuma u patagonskim Cordillerima i o načinu prevencije šumskih požara. O pojedinim temama pisao je u stručnim časopisima.

hranilovićNjegov je stručni prinos istaknut u argentisnkom Senatu 1991. prigodom priznanja Hrvatske i Slovenije. Njegova brat Josip bio je odvjetnik, brat Makso inženjer šumarstava, sestra Irena učiteljica. Slavko Hranilović umro je u Zagrebu 2002.godine i dvije godina prije svoje smrti posjetio je rodno Pećno i očevu rodbinu u Sošicama.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Obavijest o odvozu glomaznog otpada na poodručju Općine Žumberak

goObavještavamo korisnike da će se prema novom Zakonu o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13) kojim je zabranjeno sakupljati glomazni otpad s javnih površina, isti sakupljati u posebne otvorene kontejnere od 20 m3 prema rasporedu:

08.11.2014. SUBOTA
GORNJI OŠTRC – OKRETIŠTE KALINE 08 00-12 00
ŽAMARJE – KAMENOLOM CVITKOVAČA 13 00-16 00

Glomaznim otpadom se smatra:

–         Plastika (stolice, posude…)
–         Drvenarija(namještaj, palete…)
–         Metal (posuđe, stolovi…)
–         Ostalo (madraci, kauči…)

Glomaznim otpadom se ne smatra:

–         Građevinski otpad (šuta,cigla,beton,..)
–         Opasni otpad (salonit ploče,otpadna ulja,kiseline,lakovi,pesticidi,…)
–         Akumulatori
–         Električni i elektronski otpad

Molimo da otpad odlažete u postavljene kontejnere, te se izričito pridržavate rasporeda sakupljanja.

Općina Žumberak

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

U Pakracu završeno obilježavanje 315. obljetnice gkt. Slavonske biskupije

31304Služenjem svete liturgije u Pakracu je 25. listopada završeno jednogodišnje obilježavanje 315. obljetnice uspostave grkokatoličke Slavonske eparhije. Svetu liturgiju na vlastitom zemljištu u pakračkoj Ulici sv. Roka služio je vikar Milan Vranešić, predsjednik Središnjeg odbora za obilježavanje Jubileja, u zajedništvu sa svećenicima Žumberačkog vikarijata. Grkokatolička liturgija služena je u Pakracu prvi puta nakon više od tristo godina, premda je Pakrac još od 1699. grad kojemu pripada časni naslov grkokatoličkoga biskupskog sjedišta. Povijesne okolnosti u protekla tri stoljeća potpuno su izbrisale iz kolektivne crkvene svijesti činjenicu kako Pakracu uz Marču i Križevce pripada osobito mjesto u povijesti Grkokatoličke Crkve u Hrvatskoj. Zahvaljujući velikom zauzimanju Središnjeg odbora nakon dugih stoljeća konačno je ispravljena povijesna nepravda i od sada grkokatolici u Pakracu opet posjeduju zemljište na kojem će se u budućnosti okupljati i slaviti Gospodina.

Želja je Središnjeg odbora da se i nakon završetka obilježavanja Jubileja u Pakracu na dostojanstveni način izgradnjom spomen obilježja trajno obilježi sjedište hrvatske grkokatoličke Slavonske eparhije. Na kraju obilježavanja Jubileja predsjednik Središnjeg odbora zahvalio je svima koji su se trudili da se 315. obljetnica uspostave Slavonske eparhije obilježi na primjereni način. Nakon završetka svete liturgije svećenici su blagoslovili zemljište na kojem će se od sada okupljati vjernici. Okupljeni su zatim posjetili groblje na Gravrinici u Pakracu gdje je pokopan prvi grkokatolički slavonski biskup Petronije Ljubibratić.(IKA)

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Tamo i ovdje

dol-ž

    Tamo, gdje Panonsko more zapljuskuje žumberačke hridi
Liju graševinske suze i krv portugisca,
Pod bijesnim hukom gorskog tuduma
Mršava ilova
Ima svoj svjetionik duboko u kanjonu.
Pred njim, na pješčanom boku gmajne,
Bijela labudica Marija čuva kosti djeda Pavla.
Tamo, tako daleko
I ovdje, na dohvatu ruke,
Milujem grudu rođenu
I grlim naše pragove usnule.
I valovi bregova u pjeni čokota
Pršte stoljetne vene frankovke.
I mirisnom rosom muškata
Tihe su luke žumberačkih pečalbara.
Drhti i plaču otpozdravlja
Na pradjedovski instinkt,
Pred polazak u vodu
Jastrebarskih plićaka
I mirnih samoborskih uvala,
Pozna i skriveni rt i pučinu beskraja.
Moj mali zaljev Puškarovog Jarka
Na toplom pragu,
Na vratima u Dolu,
Tamo mi pogled bježi pozdravom.
Uz korito Radilovca žutika s glogom druguje,
Kupina vrškom moči mladice, krak,
Lepuhi, stelja, ciklame…
Tu vižljast se rve slak.
Tamo, u predvorju Alpi,
Gdje sniva nježnost bukvi i tankovitost breza
Na hrapavim prsima hrastova samotnjaka,
Uz grabrove-goste, lutalice-jasenove,
Tamo gdje brenkulje bulje iz divljine pitomih strana,
A lijeske uzdišu za beračima prutova,
Gdje klenovi spuštaju svoje leptiriće
Žilave škrebutine i bršljanovih koljena,
Preko gustih nadtsrešnica,
Tamo izvire bezbroj poziva…

                                                                                           Josip Skok – Puškar

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Planinarski dom Vodice

vdPlaninarski dom na Vodicama (835m) izgradilo je planinarsko društvo Dubovac iz Karlovca. Nakon otvaranja Karlovačke transverzale, danas obilaznice, 1958. godine pokazala se potreba za smještajem na polovici staze (staza je bila duga 76 km) u blizini Ječmišta. Radi izvora pitke vode za lokaciju novog, isprva zamišljenog planinarskog skoloništa, izabran je lokalitet Vodica. Gradnja doma započinje 18.07.1959. godine uz velik trud i zalaganje većine članova Društva. Dom je predan na upotrebu tijekom 1961. godine.

Godine 1977. godine pristupilo se dogradnji i proširenju doma na Vodicama sa ciljem da se uvede struja i voda i omogući spavanje za 70 planinara. Nažalost planovi nisu u potpunosti uspjeli pa je kapacitet doma cca 50 ležajeva bez struje i vode u samom objektu. Tijekom 2003. godine postavljen je novi poljski WC, a 2004. godine dom je kompletno oličen.Sada su u tijeku aktivnosti oko sređivanje imovinsko pravnih odnosa oko doma i zemljišta na kojem je izgrađen. Nakon toga planira se ponovno uređenje doma. Kao prioritet postavljeno je uvođenje struje i vode u dom. Nakon toga bi se pristupilo uređenju spavaonica u tavanskom prostoru, izgradnji sanitarnog čvora i tuš kabina u prizemlju i proširenju dnevnog boravka. Željeni kapacitet doma je i oko 50 ležajeva u dvokrevetnim i četverokrvetnim sobama.

Prošle godine 25. i 26. svibnja bio je susret planinara iz Hrvatske na Vodicama,a povodom 90. godišnjice PD Dubovac. Dom je otvoren svake subote i nedjelje te blagdanom, domom od ljete 2014. upravlja Drago Fijala iz Sošica. Informacije na mob. 098-9648659. Presjednik društva Dubovac Vitomir Murganić ima u skoroj budućnosti planove da se dom obnovi i proširi,a također da dobije i el. struju. Od Sošica se produži cestom za Svetu Geru i nakon izlaza iz sela prelazi se na desnu šumsku stazu (nasadi crnogorice) i kroz pola sata dolazimo do planinarskom doma. Cestom od Sošica do Vodica ima oko 6 kilometara.

Objavljeno u Uncategorized | 2 Komentara

Uskočko ratovanje

OLYMPUS DIGITAL CAMERAUskočke brodice bile su slične današnjim jadranskim bracerama, ali posebnog tipa   tzv. brzoplovke. Na takvim brodicama, pod snažnim udarcima vesala, plovili su velikom brzinom duž svakog žala i obale, po najužim kanalima i nad plitkim dnom. Mogli su ih lakoćom izvući na kraj, a sami se posakrivati iza najmanjih klisura, otočića i školja. Uskočka srčanost očitovala se odvažnošću kojom su znali ploviti i kad je bura najstrašnije bjesnila, kad joj nisu mogle odoljeti ni galije, ni oboružani mletački brodovi. Do koje je mjere na Jadranu uskočko ime bilo strašno već sredinom XVI. stoljeća govori slučaj kada je zapovjednik jedne mletačke galije navalio na turski trgovački brod, misleći da je uskočki. U Carigradu se znalo reći onima koji bi odlazili u ove krajeve: “Čuvaj se senjske ruke!”

Godine 1598. uspjelo je mletačkom providuru Filipu Pasqualigou iznenaditi i blokirati u rogozničkom zatonu ispod Šibenika osamnaest uskočkih brodica sa 670 uskoka. Taj je zaton za galije bio preplitak, pa su ostale izvan njega. Nikad se u nezavidnijem položaju nije našao toliki broj uskoka, pogotovo što su ih s kopna blokirali Šibenčani i Turci zatvorivši im prolaze i klance. S morske strane, kako navode izvori, bilo je devet galija i osamnaest oboružanih brodova. Ali, kad su se našli u najvećoj nevolji, priskočila im je u pomoć sreća. Najednom se razbjesnilo takvo jugo da su galije morale uzmaknuti sve do Primoštena, četiri milje daleko. Uskoci su na svoju sreću imali dovoljno mesa i vina od plijena, pa su mogli čekati, držeći na oku svoje neprijatelje. Kad se nevrijeme toliko razbješnjelo da su bili sigurni kako ih mletačko brodovlje neće progoniti, izdržavši 13 odnevnu blokadu, oni su u 14. noći, po najvećoj tami izvukli sidra, uprli vesla i isplovili iz zatona, a zatim razvili jedra i umakli put Senja.

Kad su doprli do otoka Krka, a jugo je još uvijek bijesnilo, izvukavši čepove iz svojih brodica, potopili su ih na zgodnom mjestu i pješice krenuli prema gradu Krku. Ondje su bile usidrene dvije galije i nekoliko oboružanih brodova s posadom koju su činili Arbanasi. Na galijama te noći nije bilo časnika jer su se, po običaju kad bi oluja bjesnila, iskrcali i spavali na kopnu. Njihov primjer slijedili su i mnogi vojnici. Dva sata prije zore navalili su uskoci, najprije na oboružane brodove, tolikom silom da se od sto Arbanasa bijegom spasilo samo šest. Uskoci su se zatim popeli na galije, raskovali galiote i pustili ih na slobodu. Nakon plijenjenja mletačkog brodovlja ostaviše Krk, a da nisu izgubili ni jednog čovjeka. (Minucio Minuci   zadarski nadbiskup, tajnik pape Klementa VIII, znao je reći: “Izgleda da imaju pogodne i vjetrove i more i đavole”).

normal_Crtez_SenjaGodine 1604. vraćalo se deset uskočkih brodica poslije plijenjenja po skradinskoj i šibenskoj turskoj okolici. Plijen im je bio izdašan: nekoliko tisuća glava krupne i sitne stoke. Kad su stoku doveli do mora, poklaše je i meso složiše u svoje i još deset drugih brodica što su ih zaplijenili u tom kraju. Ploveći put Senja, iznenadi ih nedaleko Zadra mletački general Gabrielli, koji im sa četiri galije i više oboružanih brodova zakrči dalji prolaz. Uskoci tada umaknuše u jednu uvalu u koju galije nisu mogle ući. Tu su se iskrcali i podigli zaklon od kamenja, iza kojeg su u noći, jer je bilo vrlo studeno, raspalili veliku vatru. Snažan vjetar prisilio je galije da se zaklone u obližnju luku. Uskoci su cijelo vrijeme pratili njihovo kretanje. Nekoliko uskoka, da bi zavarali Mlečane, sviralo je uz vatru na guslama, dok su ostali kroz tamu noći vukli svoje brodice uzbrdo, po naslaganom mesu kao po loju, preko hrptenice otoka na drugu, protivnu obalu. Onih deset zaplijenjenih čamaca ostavili su u uvali. Kad su svoje brodice sretno spustili u more, naslagaše mesa u njih koliko je stalo, i odveslaše, sve protiv bure, u Senj.

Prije polaska bili su u onim napuštenim čamcima u uvali pričvrstili nekoliko kapa sa ždralovim perjem koje se na vjetru bodro vijalo i nekoliko batina koje su predstavljale muškete spremne da budu opaljene. Kad se sutradan vjetar primirio, mletački general iskrca šesto ljudi i dade razviti zastave. Uz zvuke bubnjeva zapovjedi da se maršira i jurišem osvoji tobožnji rov. Mletački su se vojnici bojali ždralovih pera i ispruženih batina, pa su iz daljega ispalili protiv njih svoje muškete. Kad su vojnici vidjeli da im vatru nitko ne uzvraća, domisliše se porugi i prasnuše u smijeh. A kad su pak ugledali naslagano meso, uvjeriše se da su im uskoci umakli. General dade sabrati tu silu mesa, napuni brodice i otegli ih u Zadar, uz zvukove bubnjeva i različitih glazbala kao da je porazio Kserksovu vojsku. U Zadru porazdjeli meso po galijama, oboružanim brodovima i vojnicima od posade, a ostalo se, da se ne pokvari, u bescjenje prodavalo.

03Kad su uskoci došli u Senj, iskrcaše zarobljenike i ono mesa što su ga dovezli sa sobom i krenuše odmah na odmazdu. Otploviše do Osora i tu se sakriše u zasjedi da dočekaju jednu fregatu u kojoj je bilo 40 tisuća dukata gotovine. Kad su oduzeli novac, rekoše zapovjedniku fregate: “Sad se vrati u Zadar, potraži generala i u naše ime mu reci da smo se naplatili za oduzeto nam meso”.

Krešimir Andjel
Iz: časopisa NOVA AKROPOLA, broj 5

Korišteni navodi iz knjige Bare Poparića Povijest senjskih uskoka

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Rad biskupa Konstantina Stanića dostupan i na web-u

capture_18102014_111340-720x380U povijesti grkokatoličke crkve u Hrvatskoj posebno mjesto zauzima križevački vladika Konstantin Stanić. Ovaj marljivi i vrijedni duhovni pastir koji je za svoga života učinio tolika dobra dijela prema svom žumberačkom svećenstvu i narodu iz kojega je potekao ostati će u crkvenoj povijesti zapisan i kao vrsni poznavatelj i istraživač povijesti Grkokatoličke crkve na slavonskom i srijemskom području.  U povodu obilježavanja 315. Godišnjice uspostave grkokatoličke Slavonske eparhije važno je istaknuti kako je vladika Stanić još 10. veljače 1810. godine objavio rad „ De historia ecclesiae grecco-catholicae in Croatia et Slavonia“ u kojem je opisao nastanak grkokatoličke biskupije u Srijemu i Slavoniji. Djelo vladike Stanića objavio je povjesničar Nicolaus Nilles u svome opširnom radu „Simbolae ad illustrandam historiam Ecclesiae orientalis in terris coronae S. Stephani I.-II“, str.748.-754.  Zahvaljujući web portalu mađarskih grkokatolika www.byzantinohungarica.hu cijeli rad vladike dr. Konstantina Stanića od sada je dostupan za istraživanje na Internetu. U prošlosti su uz vladiku Konstantina Stanića o grkokatoličkoj Slavonskoj eparhiji pisali i znameniti križevački vladike Vasilije Božićković i dr. Janko Šimrak.(izvor: zumberacki-vikarijat.com)

- 25.10. 2014.PAKRAC; Završetak obilježavanja 315.Godišnjice osnutka grkokatoličke Slavonske biskupije

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Žumberčani iz Novog Mesta organiziraju glazbenu priredbu

nmp-300x194Kulturno umjetničko društvo Žumberak iz Novog Mesta dana 25.10. u KC Janez Trdina organizira priredbu ” IZ TE GORE ŽUMBERAČKE”. Priredba u Novom Mestu započinje u 18 sati i na njoj sudjeluju: Tamburaška grupa Klasje, KUD Vividina iz Hrvatske i Dobar dan teater-Prečno. Ulaz je besplatan. Dobro došli!

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar