Žumberčani iz Metlike održali godišnju skupštinu

10683517_1035299466499243_8263564078100805283_oU subotu 28.03.2015., održana je sedma godišnja skupština Društva Žumberčana i prijatelja Žumberka iz Metlike. Skupština je održana u prostorijama Vinske kleti u Metlici. Uz prisutnost pedesetak članova društva,  skupštinu su uveličali i dragi gosti: predstavnik Općine Metlika, presjednik MO Radatovića i  član Zavičajnog društva Žumberak iz Radatovića – Ilija Strahinić, predstavnici KUD-a Žumberak iz Novog mesta, Vlado Pobežin – predsjednik Hrvatske kulturne udruge iz Novog mesta, Nikola Car – član presjedništva KUD-a Marko Vukasović(Društvo Žumberčana) iz Samobora, Mićo Radić – presjednik udruge Uskok-Sošice i dr. gosti. Presjednica društva Branka Klarić pozdravila je sve prisutne i predložila dnevni red i radno presjedništvo. U radno presjedništvo izabrane su: Maja Popović, Duška Brnčić i Marta Strahinić.

11059980_1035308373165019_4931797794765863782_oU izvještaju za prethodnu 2014.godinu, društvo je imalo poprilično mnogo aktivnosti, društvenih i kulturnih. Rad našeg društva je dobro prihvaćen u lokalnoj sredini i zbog toga naše priredbe posjećuje mnogo ljudi. Društvo je nastupilo na više skupova u Hrvatskoj(Jaska, Radatovići, Ozalja) i Sloveniji,a nabavljeno je oko 15 ženskih nošnji. Svi izvještaji su jednoglasno usvojeni, uključujući izvještaj o radu društva u 2015. godini, financijski izvještaj i izvještaj nadzornog odbora.  Urednički odbor novina “Žumberački izvor” ostaje u istom sastavu i zaslužuje pohvale za svoj rad,a novi broj godišnjaka je  prepun dobrih tekstova o Žumberku. Prisutni gosti su pozdravili rad skupštine, društva i  zaželjeli uspješan rad i suradnju u budućnosti.

10861097_1035297396499450_290825296636794574_oU planu rada društva za iduću godinu predsjednica je naglasila da će i dalje glavne aktivnosti društva biti novine  i rad s mladima muzičarima, a uz to će se organizirati što više aktivnosti za različite uzraste članstva. Društvo sa krajem ovog mjeseca izlazi iz prostorija od g. Cara,a kojem se zahvaljuju za višegodišnju pomoć i trenutno su u traženju adekvatniji prostorija.

11071624_1035306369831886_1094853624647084573_o(1)Poslije službenog dijela skupštine, prisutni su se proveselili uz dobru muziku mladih muzičara iz grupe “Izvor”, a vrijedne članice društva su se pobrinule za bogat stol s domaćim delicijama, a članovi i za tekuće delicije. Društvo želimo daljni uspješan rad i za pohvalu je što ima jako puno mladih članova.

Foto: Niko Goleš

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Ljepota života u čistoj prirodi

kžž-1024x894Pogled sa Grota na Kupčinu Žumberačku

Žumberačka priroda je bajkovita i ima bezbroj ljepota(šume, livade, potoci, …). Naša priroda je očuvana i ima mnoštvo bilja,a zrak je predivan i da su pravi ekonomski gospodari bio bi ovaj kraj mala Švicarska. Bivanjem u prirodnom okruženju osjećamo se se bez velikih opterećenja koja nam se nameću u urbanim sredinama, jer postajemo sudionik velikog ciklusa života.

žumvberakUspomena iz Stojdrage

Zdrastveno je dokazano da dodor sa prirodom djeluje terapeutski na ljude i pridonosi ozdravljenu raznih tegoba. Da bi se ostvarili zdravi socijani odnosi čovjek treba potporu drugog čovjeka, u okvirima sinkoronog djelovanja s prirodom, u protivnom dolazi do poremećaja. Čovjek žuri za matrijalnim dobitima u nadi da će sve ono što mu u životu treba time dobiti, zaboravljajući stvarnog sebe. Očekivanje svega što osobi treba samo kroz materijalne dobiti je utopija, jer novac ipak nemože kupiti najvrednije:zdravlje i ljubav.

brisalo pBiti sposoban voljeti,znači biti cjelovit kako bi mogao doživljavati te vrhunske emocije, koje su istinsko bogastvo. Ciklus obnove života,koji se svakog jutra ponavlja izlaskom sunca, smiruje nas večernjim zalaskom sigurnošću da će sunce ponovno izaći. Žumberački izlasci i zalasci sunca su nešto predivno i opuštajuće za ljudsko oko.

kravljak vjOvako se nekada oralo u Kravljaku- ist. Žumberak

Naši djedovi kad su radili na njivi znali su pjevati,a kad bi zazvonilo podne pomolili bi se dragom Bogu i nastavili delati. Nije bilo stresa,a iz razloga jer je čovjek pomagao čovjeku i živo sa prirodom. Danas je ritam života takav koji dovodi do otuđenje od čovjeka i doba je matrijalizam. Naš kraj ima mnoštvo crkvi, kapela i križeva krajputaša,a također i bogata arheološla nalazišta i mogućnosti razvoja turizma i nekih grana poljoprivrede.

dčTomaševci

Za sve ovo potrebna je podrška “pametnih vlasti”. Dragi Žumberčani, ne prodajte svoju djedovinu koja je krvlju stečena u bezcijenje, čuvajte je za svoje potomstvo!

Napisala:Ruža Smiljanić

Foto: arhiva Uskok-Sošice

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Proslavljen blagdan Blagovijesti u Pribiću

11090843_375562379295214_3324984090916257824_o(1)Na blagdan Blagovijesti presvetoj Bogorodici, u srijedu 25. ožujka 2015., križevački biskup Nikola Kekić služio je svečanu liturgiju u istoimenoj crkvici u župi Pribić, u zajedništvu s prezbiterima o. Milanom Vranešićem, župnikom Grabra i Stojdrage, o. Nenadom Krajačićem, župnikom Pribića i Pećnog, o. Gorazdom Bastašićem, župnikom Mrzlog Polja te o. Marjanom Jeftimovim, župnikom Sošica i Kašta. Liturgijsko pjevanje predvodio je o. Milan Stipić, župnik Jastrebarskog.

482521_654610631251683_886852690_nSlavlju su nazočili brojni župljani i ispunili ovu spomen crkvicu koja svojom ljepotom krasi čitav ovaj kraj. Biskup Nikola je u homiliji govorio o ljubavi Božjoj prema čovjeku koja se očitovala i u tome što je Bog htio biti začet i boraviti u majci devet mjeseci poput svakoga zemaljskoga čovjeka.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Važna obljetnica – 195 god. od crkvene unije u Tržiću kod Ogulina

Tr-i-grkokatolici-600x380Tijekom ove 2015. godine navršava se 195 godina (1820.-2015.) od sklapanja crkvene Unije u mjestu Tržić (Tounjski) kod Ogulina. Današnjoj generaciji slabije je poznato da su pravoslavni svećenici Nikola Gaćeša i Petar Glavaš iz Tržića 1820. godine pristupili crkvenom Jedinstvu te postali članovi Križevačke eparhije. U sveto Jedinstvo primio ih je vladika Konstantin Stanić. U crkvenoj (katoličkoj i pravoslavnoj) historiografiji ova se unija najčešće naziva po samom mjestu „Tržićka unija“. Tržić je inače mjesto pokraj glavne prometnice Karlovac-Ogulin. Za pet godina (2020.) u Lici će se svečano obilježiti 200 godina od ovog velikog povijesnog događaja. Kako bi hrvatskim grkokatolicima i svekolikoj Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj približili povijesne činjenice o grkokatolicima u Lici tijekom 2015. godine na različite načine obnoviti će se sjećanje na katolike istočnog obreda u ovom dijelu Lijepe naše. Osim poznate „Tržićke unije“ u ovoj godini obnove sjećanja svakako treba posvijestiti i onaj stariji dio povijesti grkokatolika na ličkom području. U spisima-izvješćima senjskih i modruških biskupa Sebastijna Glavnića i Ivana Antuna Benzonija iz 17. i 18. stoljeća nalazimo dragocjene podatke o grkokatolicima u Lici.

Zahvaljujući upravo senjskim biskupima do danas su nam ostali sačuvani vjerodostojni podaci o grkokatoličkim župama u Kosinju, Vilićima-Otočcu i Sriječku-Donjem Lapcu. Ove je župe u 17. stoljeću vizitirao marčanski vladika Pavle Zorčić o čemu su nam na sreću ostali sačuvani zapisi. Od posebnog je značaja za povijest Grkokatoličke crkve u Lici i podatak o rezidiranju grkokatoličkog biskupa u Plaškom. Godine 1741. svidnički grkokatolički biskup Teofil Pašić bio je instaliran u Plaškom kao „vladika sveg naroda grčkog obreda od Drave do Jadrana“. Plaški je dakle uz Marču, Pakrac i Križevce važno grkokatoličko biskupsko sjedište u Hrvatskoj o čemu se na žalost još uvijek premalo znade u našoj javnosti. Pred nama je vrijeme u kojem ćemo se pobliže upoznati s poviješću ličkih grkokatolika.

Povijest Tržičke unije

tounj-trzic-472x380U vrijeme nastanka Tržićke unije 1820. godine župnik u Tounju kod Ogulina bio je Ivan Radočaj. On je redovito odlazio na službu Božju u obližnji Tržić gdje se nalazila filijalna crkva sv. Arkanđela Mihaela i rimokatoličko groblje. U Tržiću se nalazila i pravoslavna parohija u sklopu protoprezbiterata (dekanata) plašćanskog. Župnik Radočaj za boravka u Tržiću odsjedao je u obiteljskoj kući pravoslavnog svećenika Nikole Gaćeše koji se još 1805. godine oženio Milicom, kćerkom tržićkog svećenika Jovana Latasa. S Milicom je svećenik Nikola imao šestero djece. Za svećenika je Nikola zaređen 12. veljače 1816. godine po gornjokarlovačkom vladici Mojsiju Miokoviću. Kuća u kojoj je Nikola živio sa svojom obitelji nalazila se najbliže katoličkoj crkvi „svetog Mialja“ stoga je župnik Radočaj tu često odsjedao. Tijekom vremena tounjski župnik Ivana Radočaj upoznao se s životnim prilikama svog prijatelja svećenika Nikole kojem tadašnji gornjokarlovački episkop Mioković godinama nije dodjeljivao samostalnu parohiju. S obzirom na sve okolnosti župnik Radočaj preporučio je Nikoli da se obrati pismom grkokatoličkom križevačkom vladici Konstantinu Staniću. Nikola je poslušao svog prijatelja župnika Radočaja te je doista pisao biskupu u Križevce. U to vrijeme u Križevcima se nalazio nekadašnji gomirski monah Partenije Oklobdžija koji je netom prije prešao iz Gornjokarlovačke u Križevačku eparhiju. Ugledni monah Partenije, svojevremeno paroh u Rijeci, bio je rodom iz ličkog sela Medak kod Gospića, a prema svemu sudeći uživao je i veliko povjerenje tadašnjeg križevačkog vladike Konstantina Stanića. Inače tijekom 19. stoljeća bili su učestali prelasci bogoslova i svećenika iz pravoslavne Gornjokarlovačke u grkokatoličku Križevačku eparhiju (primjer; o. Jovo Trbojević, o. Sava Opačić, o. Sava Jovanović, o. Antonije Tumara itd..). Na preporuku monaha Partenija i rimokatoličkog tounjskog župnika Ivana Radočaja grkokatolički vladika Stanić pozitivno je odgovorio svećeniku Nikoli Gaćeši koji je ubrzo i osobno došao u Križevce gdje su dogovoreni detalji oko samog sklapanja Unije. Određeno je da se primanje u Katoličku crkvu održi u Pribiću. Nakon povratka iz Križevaca u Tržić svećenik Nikola Gaćeša upoznao je sa svojom namjerom, da pređe u Križevačku eparhiju, i svog kuma svećenika Petra Glavaša koji je ubrzo zatim potpisao izjavu kojom i on prihvaća prijelaz u Katoličku crkvu tj. Križevačku eparhiju. Dvojici svećenika uskoro se na putu sjedinjenja pridružio i treći pravoslavni svećenik Đurađ Barać. No Barać je ubrzo odustao od Unije. S ciljem pristupanja u Katoličku crkvu svećenici Nikola Gaćeša i Petar Glavaš pošli su iz Tržića u Pribić preko Karlovca. Došavši u Karlovac tu ih je dočekao grkokatolički vladika Konstantin Stanić, a odatle su zajedno krenuli u Pribić.

Svečano sjedinjenje s Katoličkom crkvom obavljeno je u Pribiću pred vladikom Stanićem i svjedocima dne 8. lipnja 1820. godine. Nakon samog čina sklapanja Jadinstva vladika Stanić dodijelio je sinđeliju (dekret) Nikoli Gaćeši za Trižić, a svećeniku Patru Glavašu određena je mjesečna plaća dok mu se ne odredi stalna župa. U Pribiću je Gaćeša preuzeo i sve crkvene predmete koji su potrebni za vršenje grkokatoličkog bogoslužja. Ovjeru primopredaje tih predmeta izvršio je osobno „pribićki učitelj Dimitrije Šajatović“. Sjedinjeni svećenici Gaćeša i Glavaš vratili su se 10. lipnja u Tržić gdje je Petar Glavaš pod pritiskom roditelja odustao od Unije ali je Gaćeša ostao vjeran. U nedjelju 18. lipnja 1820. po prvi puta u Tržiću, u tamošnjoj rimokatoličkoj crkvi sv. Arkanđela Mihaela, grkokatolički svećenik Nikola Gaćeša služio je svetu liturgiju. Naroda je na toj liturgiji bilo „veoma mnogo“. Iz jednog sudskog spisa kasnije je ustanovljeno da je tijekom 1820. godine k „kapelanu Nikoli“ (o.p. Nikoli Gaćeši) prešlo 7 graničarskih kućnih zadruga što je predstavljalo značajan broj vjernika, jer su tada zadruge brojale uglavnom više od deset članova. Prelazak tolikog broja vjernika razbjesnilo je tadašnjeg pravoslavnog tržićkog paroha Teodora Glavaša, tim više što je i sam njegov sin prešao grkokatolicima. Kako se kasnije utvrdilo upravo je pop Teodor Glavaš i organizirao napad na grkokatoličkog svećenika Nikolu Gaćešu.

U noći 18. lipnja 1820. iz vatrenog oružja izvršen je napad na svećenika Nikolu. Grkokatolički svećenik Nikola Gaćeša smrtno je ranjen te je ubrzo u svom domu okružen svojom obitelji i preminuo. Sahranio ga je 22. lipnja 1820. tounjski župnik Ivan Radočaj u porti rimokatoličke crkve sv. Mihaela u Tržiću, gdje njegovi zemni ostaci počivaju do danas. Nakon svih nemilih događaja tounjski župnik Radočaj poduzeo je sve mjere da se kazne krivci te su uhapšeni osumnjičenici i odvedeni u ogulinski pritvor. Na temelju svjedočenja Sime Pajića i Jove Glavaša osuđen je za poticaj na ubojstvo tržićki paroh Teodor Glavaš, dok su navodni izvršioci ubojstva Nikola Tumara i Josif Botić oslobođeni krivnje. Detaljan opis s izvornim pismima svih sudionika Tržićke unije, s mnogobrojnim detaljima, na ukupno 79 stranica, objavio je povjesničar M. Grbić u djelu „Unija u Tržiću i pogibija popa Nikole Gaćeše 1820.“, Zadar, 1888. Danas je rimokatolička crkva sv. Arkanđela Mihaela u Tržiću na žalost u ruševnom stanju, a nije obilježen ni grob grkokatoličkog svećenika Nikole Gaćeše koji je u toj crkvi služio,a sahranjen je u porti crkve. Tržić kao filijala pripada župi sv. Ivana Krstitelja u Tounju (Gospićko-senjska biskupija).

Izvor: zumberacki-vikarijat.com

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Održana 23. Turopoljska trka i odličan nastup AK Žumberak

11081072_446766958810322_2066698263009068810_nDana 22.03. održana je tradicionalan 23. Turopoljska trka i to u organizaciji Maraton kluba iz Velike Gorice. Nama već dobro poznati susjedi iz mađarske okupljeni u Benedek tim ove su godine bili izuzetno uspješni u osvajanju naslova i novčanih nagrada. Prvo mjesto u ukupnom poretku u muškoj kategoriji osvojio je  Emuria James iz Kenije, drugo mjesto pripalo je njegovom sunarodnjaku, prošlogodišnjem pobjedniku Mwangi Joel Maina, s nešto slabijim vremenom nego prošle godine 1h:05min:37sec,  a treće mjesto pripalo je također članu Benedek tima Nagy Tamas s vremenom 1h:06min:37 sec. U ukupnom poretku kod žena najbolja je bila trkačica Benedek tima, Mađarica Szabo Tunde, s nešto slabijim vremenom od prošle godine, 1h:17min:23sec. Domaće trkačice osvojile su drugu i treću poziciju. Belušić Barbara iz AK Istre za prvoplasiranom kasnila je 20 sekundi, a Bjeljac Bojana iz AK Žumberka treće mjesto osvojila je s vremenom 1h:23min:13sec. Članovi AK Žumberak su ostvarili odlične rezultate na Turopoljskoj trki,a  koja je održana po odličnom vremenu i uz savršenu organizaciju.

10428613_818225391580189_7034020801256610931_nAK ŽUMBERAK-ŽENE: Bojana Bjeljac – 1:23:12, Mia Pamuković – 1:34:03, Mirjana Kolar – 1:39

10665716_818225904913471_6053263707911275583_nČlanovi AK Žumberak( čuče Nikica Vrabac i Boris Smičiklas)

AK ŽUMBERAK-MUŠKI: Zoran Jozić – 1:19:04, Mato Šapina – 1:21:, Petar Krišto – 1:23:13, Nikica Vrabac – 1:27, Dalibor Čuljat – 1:38, Stjepan Cerovac – 1.42, Nino Radić – 1:43, Goran Jadrić – 1.47

Dva ultramaratonca AK Žumberak izborila su odličan nastup na legndarnoj utrci koja se već po 40- ti puta održava na stazi dugoj 61,350 km, od centra Zagreba do centra Čazme. Tome Krajinović 9.mjesto (2. u kategoriji) 5sati 23min i Nenad Vukadinović 36. mjesto (9. u kategoriji) 5sati 53min. Čestitke obojici na osobnom uspjehu i lijepom predstavljanju našeg kluba proteklog vikenda.

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Pravo na rad – osnovno ljudsko pravo

žžžu-1024x744Mjesec je ožujak. Slave se dva velika blagdana: 25. ožujka blagdan Marijina navještenja – Blagovijest, u ranoj Crkvi daleko važniji blagdan od Božića, a 19. ožujka blagdan svetog Josipa, Isusovog “adoptivnog oca”, kako reče papa Franjo. Poznato je da se u našim krajevima blagdan sv. Josipa slavi vrlo veselo po kletima, a malo manje po crkvama. Što ćemo kad smo takav narod! Brzo su prošle i dvije godine otkako je Božja providnost i kardinalska lucidnost u Rimu ustoličila sadašnjeg papu Franju. Prvi puta u dvije tisuće godina dogodilo se da je netko došao na ovu poziciju izvan mentalnog sklopa mediteranskog bazena. Odmah se osjetilo da je to sasvim novi i drukčiji, duhovno, teološki i ekleziološki duh. Dok se crkve u europskim zemljama muče s teškim fosiliziranim i sterilnim modelima, crkvenost Južne Amerike, uobličena u osobi pape Franje, donijela je europskoj umornoj društvenoj i crkvenoj stvarnosti svježinu novog duha.

Papa Franjo ima specifičan način komunikacije. Njegove svakodnevne propovijedi objavljenje su u knjizi U potrazi za pravim blagom. Uz blagdan svetog Josipa Radnika, u srijedu 1. svibnja 2013. godine, papa Franjo izrekao je znakovitu, i danas, nakon dvije godine, vrlo aktualnu propovijed, koja je velikoj većini našeg dragog čitateljstva ostala nepoznata, a mnogi će je rado pročitati, barem najvažnije djelove.

“Danas častimo svetog Josipa kao radnika, ali ovaj spomen na sv. Josipa Radnika upućuje nas na Boga radnika i Isusa radnika. Tema rada je vrlo, vrlo, vrlo evanđeoska. ‘Gospodine, veli Adam, radom ću stjecati za život’. No, rad je nešto više. Ta prva slika Boga radnika kazuje nam da je rad nešto više od stjecanja kruha, rad nam daje dostojanstvo! Tko radi dostojanstven je, uživa posebno dostojanstvo, dostojanstvo osobe: muškarac i žena koji rade dostojanstveni su. Dakle, tko ne radi i kome nije omogućeno raditi nema dostojanstva. Međutim, mnogi žele raditi, a ne mogu. I to je breme koje pritišće našu savijest, jer, kada je društvo tako organizirano i kada nemaju svi mogućnost raditi, da budu pomazani dostojanstvom rada, to društvo nije dobro, nije pravedno. Protivno je samomu Bogu, koji je htio da to bude početak našega dostojanstva.”

“Isus je na zemlji puno radio”, nastavio je papa Franjo, “u Josipovoj radionici. Radio je sve do križa. Činio je ono što mu je zapovijedio Otac da učini… Budimo svjesni da nam dostojanstvo ne daju moć, novac, kultura… Dostojasnstvo nam daje rad, premda današnje društvo ne omogućuje svima da rade.” Papa je nastavio: “Najljepši dar što ga je Bog dao čovjeku: sposobnost stvaranja, rada, ostvarivanja vlastitog dostojanstva… Danas su osobe manje važne od onoga što donosi profit onima koji imaju političku, društvenu i ekonomsku moć. Došli smo dotle da nismo svjesni dostojanstva osobe, dostojanstva rada. Lik svetog Josipa, lik Isusa i lik Boga koji rade, danas nam pokazuju put prema dostojanstvu.”

Zaključujući svoj govor, papa Franjo je pozvao: “Molimo se svetom Josipu za zagovor, za milost da budemo svjesni kako nam je dostojanstvo jedino u radu, jer tko ne radi izgubio je dostojanstvo, jer je društvo ovu osobu lišilo dostojanstva!” U Lijepoj našoj onemogućeno je, na ovaj ili onaj način, gotovo milijun ljudi u svom pravu na rad. Papa Franjo bi zaključio da je to loše društvo, jer nema ni radnih mjesta ni dostojanstva. Slobodan sam postaviti pitanje: hoće li se netko od silnih katolika u hrvatskoj vlasti osvrnuti i zamisliti nad ovim papinim promišljanjem ili, bolje rečeno, žarkim i zabrinutim vapajem? Siguran sam da će mnogi od njih, kada papa Franjo uskoro dođe u Sarajevo, licemjerno ljubiti prsten čovjeku koji nam je uputio ove ozbiljne riječi. Na kraju, koristim priliku i svim Josipima, koji to slave, čestitam imendan. (o. Mile Vranešić)

Glasnik Samobora, 19.03.2015.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Nježna posveta sportu koji je veći od života

150314_clip_image004U nogometnom kabareu “U Plavom podrumu” Nino Škrabe i Histrioni odaju počast velikanu Ici Hitrecu Ruksaku. Zlatko Vitez vratio se na scenu (s koje zapravo nikada nije ni otišao), a Nino Škrabe hrvatsku je dramsku riječ obogatio nježnom posvetom nekim davno prošlim, romantičnim nogometnim vremenima. Kabare “U plavom podrumu” u diskretnoj režiji Želimira Mesarića otvorio je afirmirane Gumbekove dane, ali i odao dužnu počast velikoj hrvatskoj nogometnoj legendi Ici Hitrecu, kojeg su zvali Ruksak. I ne samo njemu. Cijeloj jednoj darovitoj generaciji hrvatskih nogometaša koja je iz Karađorđevićeve Jugoslavije uletjela u klopku Pavelićeve Hrvatske, a onda i nasilno pacificirana uz partizanske koračnice.

v_10049Škrabe je radnju smjestio u bar i podsjetio na još jednog nepokornog velikana Zagreba Jozu Jakopića, koji je bio nogometni menadžer i prvi izbornik hrvatske reprezentacije, ali i vlasnik bara “Manduševac” iz Gundulićeve 45. Jednu njegovu verziju interpretira Zlatko Vitez, diskretni dirigent gotovo svih scenskih događanja. Uspješno mu parira sve bolja pjevačica Marija Borić, čiji songovi kao da traju prekratko i kao da ih je premalo. Tu je i Pero Juričić kao žandar, ustaša i udbaš, uvijek spreman odazvati se na zov gospodara koji u jednom trenutku odaje počast Fabijanu Šovagoviću i njegovoj antologijskoj sceni iz serije “Kuda idu divlje svinje”.

v_10048

Od lijeva: Želimir Mesarić, Zlatko Vitez i Nino Škrabe

Za pohvalu su i Ana Majhenić kao sportska novinarka, Ivica Pucar kao tajanstveni žmukler, Luka Bulović kao “crveni” Hitrecov prijatelj i Tara Rosandić kao tatina kći. A u pjevnoj vremeplovskoj predstavi nasvirao se i Zvonimir Presečki izvodeći songove koje većina histrionske publike rado pjeva u onom iskonskom, golikovskom smislu koji još nije zgažen do kraja.

Večernji list

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Vatrogasci iz Kašta održali skupštinu

11072013_10204578275715253_1444131547_oDana 21. Ožujka 2015. Godine DVD Kašt održalo je redovnu 59. Vatrogasnu godišnju Skupštinu. Mlado, aktivno rukovodstvo DVD-a, tajnica Alenka Crljenica je u Izvještaju o radu istaknula kako je u ruralnim krajevima vatrogastvo odavno nadraslo samo ulogu gašenja požara.

11028583_10204578273275192_1613707891_oVatrogastvo osigurava puno više od toga, ono svjedoči o zajedništvu, o spremnosti da se dobrovoljno, volonterski odrađuje sve potrebno za funkcioniranje sela, te uključuje i povezanost vatrogasaca sa svim kulturnim događanjima.

11071322_10204578256074762_1354865664_oGradonačelnica, Gordana Lipšinić je zahvalila vatrogascima na kvalitetnom i predanom radu za Zajednicu. Ispred Vatrogasne zajednice Grada Ozlja Skupštinu je podržao predsjednik, gospodin Ivan Valčić. Novoprimljena mlada članica DVD-a Daria Rudman zaokružila je broj članova društva na 50.

Izvor: ozalj.hr

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Dolazak Žumberčana u Ameriku

 image1Prvi Hrvati stigli su u Cleveland 1888. god.,a bila su to dva brat Ilija i Nikola Kekić iz Žumberka. Da bi održali vezu sa voljenim zavičajem , već u prvim godinama 20. stoljeća naši vrijedni Žumberčani osnovali su dalekoj Americi svoje grkokatoličke župe i organizirali svoj vjerski život. Tako bilježimo osnivanje hrvatskih grkokatoličkih župa sv. Nikole u Clevelandu(1903. god.) i sv. Petra u Chicagu (1905. god.). U Clevelandu je prije sto godina bilo oko 500 Hrvata-grkokatolika. Nakon II. Svjetskog rata val iseljavanja je krenuo prema Kanadi i tamo je osnovano Žumberačko društvo. Žumberčani su bili poznati i vrijedni ljudi,a mnogi su ostavili velik trag u kulturi, politici, gospodarstvu. Najpoznatiji su bili; John Badovinac,presjednik HBZ i Wilim Boić, senator Clevelanda.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Zelena čistka

zelena cistkaPozivaju se mještani Grada Ozlja, udruge, sportski klubovi, kao i svi koji vole Ozalj da se 18. travnja 2015. godine priključe ekološkoj kampanji “Zelena čistka”. Navedenog datuma organizirat će se akcije čišćenja nekoliko divljih deponija smeća i to na slijedećim lokacijama: Slapno, Badovinci(zaselak Magovci) i Doljani Žumberački. Grad Ozalj će za sve volontere osigurati rukavice i vreće za otpad. Odvoz krupnog otpada 02.04.2015. je za mjesta: M.O. Dojutrovica, M.O. Radatović, Brašljevica, Brezje, Petruš Vrh, Vivodinsko Dvorište, Lović Prekriški i Belošići.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar