Program izložbe u Arheološkom muzeju o Žumberku

zumberak_predavanja

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Burno proljeće “Sherlocka Holmesa” i Kazališta Škrabe

U proteklih tjedan dana brojni ansambl Kazališta Škrabe odigrao je svoju hit-predstavu “Velika tajna Sherlocka Holmesa” čak pet puta, i to za osnovnoškolce iz Jastrebarskog i Krašića koji su glumce, pjevače i plesače, nagradili burnim pljeskom i ovacijama. Predstavu su tom prilikom pogledali i kazališni redatelj, profesor na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu Želimir Mesarić, slavna glumica (Regica iz “Gruntovčana”) Smiljka Bencet, voditeljica Dječjeg kazališta DeEnDi Josipa Tvrdeić te voditeljica Baletnog studija Jastrebarsko Svetlana Lukić, a svi oni nisu mogli kriti oduševljenje jaskanskim “Sherlockom”.  Ovu raskošnu predstavu, prema tekstu Nine Škrabea i u režiji Klementine Škrabe, od prosinca 2016. kada je premijerno izvedena do sada je u Jastrebarskom na ukupno 11 predstava vidjelo već više od dvije tisuće gledatelja!

U “Sherlocku Holmesu” se uz kazališni ansambl od 50-ak mladih glumica i glumaca na sceni može vidjeti i čuti i Dječji zbor Hitići pod vodstvom Manuele Budišćak. Sherlocka Holmesa igraju Mark Krcivoj i Dorian Rodić, njegovog prijatelja doktora Watsona Florijan Skok i Sandro Stipanović, za kostime je zaslužna Marija Špikić, scenu je osmislila Ivana Strmečki Vučina, tonom upravljaju Maja Cerovski i Dominik Sečen, dok su za rasvjetne efekte zaduženi Ivica, Krešimir i Dominik Batušić. Kazalištarci posebno zahvaljuju dvjema vrijednim bakama, Ankici Štimac i Marici Cerovski, koje prije, za vrijeme i nakon svake predstave u garderobi neumorno pomažu s kostimima, frizurama i šminkom – bez njih sve ove izvedbe “Sherlocka” sigurno ne bi bile tako uspješne.

Svakim danom sve brojniji ansambl Kazališta Škrabe neće se ni u nastavku ovog proljeća previše odmarati. Na rasporedu su već nove predstave “Sherlocka Holmesa”, mlađi dio ansambla uskoro kreće s pripremom nove predstave, a odrasli ansambl će sljedeći tjedan započeti s probama nove komedije koju će režirati Nino Škrabe. Ta urnebesna (tragi)komedija – nova verzija slavne Škrabeove drame “Za kunu nade” – u Jaski će se premijeno moći pogledati već prije ljeta, a u glavnim ulogama naći će se najveće legende jaskanskog glumišta, Želimir Hrković i Dean Skok.

Tom predstavom započet će velika proslava 50. obljetnice umjetničkog djelovanja Nine Škrabea u njegovom rodnom gradu Jastrebarskom, a svečanost će se nastaviti i na jesen još nekim kazališnim premijerama te predstavljanjem nove knjige dramskih uspješnica Nine Škrabea, “U Plavom podrumu”. (K.Š.)

 

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Poziv na obuku vodiča – edukatora

ac5d036b3882003a4ce9Javna ustanova “Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje” poziva studente i (još nezaposlene) diplomirane biologe, šumare i agronome na trodnevnu obuku za posao vanjskog suradnika vodiča – edukatora. Obuka će trajati od 11. do 13. travnja na lokacijama Slani Dol i Budinjak kamo će kandidatima biti osiguran prijevoz od Samobora i natrag. Posao je povremen, isplata putem studentskih ugovora ili ugovora o djelu, a rok za prijavu je 5. travnja 2017., slanjem životopisa na e – mail: edukacija@park-zumberak.hr

Nakon provedene obuke, vodiči – edukatori bit će osposobljeni samostalno obavljati stručna vodstva za grupe posjetitelja po poučnim stazama Parka i jednodnevne edukativne radionice za vrtićarce i učenike osnovne škole iz programa “Mladi čuvar prirode” (http://www.park-zumberak.hr/aktivno…/edukativni_program.html).

Nova sezona posjeta upravo počinje pa požurite s prijavama, broj polaznika je ograničen!

Objavljeno u Uncategorized | 2 Komentara

Kaštanski vatrogasci održali Skupštinu

17425085_1673784005984114_6004972037067381329_nDana 18. ožujka održana je 61. redovna-izborna Skupstina DVD-a Kašt. Vrijedni članovi ovog društva svake godine postignu odlične rezultate,a u svojem članstvu imaju dosta mladih ljudi i puno žena. Skupštini je prisustvovalo više vatrogasnih društava iz Zagrebačke i Karlovačke županije i gasilci iz susjedne Slovenije. Kašt je dio Žumberka,a koji je u sastavu grada Ozlja.

Izabrano je novo rukovodstvo u sastavu: predsjednik-Slavko Jakic, zamjenik predsjednika- Miro Brdar,  zapovjednik-Nikola Rađenović,  zamjenik zapovjednika- Miro Rađenović, tajnik – Alenka Crljenica, blagajnik – Ivan Jakić, predsjednik nadzornog odbora je – Jelena Balić, uz dva člana – Dijanu Obradović i Nikolu Bratinića. Skupština je završila oko 20 sati,a nakon toga bila je zabava uz grupu “Maestral” i veselje je potrajalo do jutarnjih sati.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

U Stojdragi obilježena Treća zadušna subota

Zadusna-subota-u-StojdragiU subotu 18. ožujka 2017. godine u žumberačkoj župi sv. Jurja u Stojdragi svetom liturgijom obilježena je Treća zadušna subota. U povodu obilježavanja godišnje liturgije za sve pokojne u Stojdragi su se tradicionalno okupili svećenici Žumberačkog vikarijata koji su se zajedničkom molitvom prisjetili svih pokojnih župnika ove župe kao i svih preminulih župljana čija su imena vjernici zapisali u svojim liturgijskim nakanama. U prigodnoj propovijedi okupljenim vjernicima govorio je duhovnik Žumberačkog grkokatoličkog sjemeništa o. Ivica Radeljak koji je posebno naglasio važnost vjere u vječni život. “Oči su nam danas pune suza, a srce nam je stegnuto jer se u svojim molitvama prisjećamo naših najmilijih koji više nisu među nama. Ipak draga braćo i sestre mi pouzdano znamo da naši pokojnici žive kod Boga. Mi za neumrle duše naših dragih pokojnika danas molimo i vjerujemo da  će dobri Bog primiti naše molitve i skratiti boravak dušama u čistilištu. Molimo da duše naših najmilijih, koje prolaze put do konačnog očišćenja i konačnog smirenja, pomoću naših molitava dospiju u vječno blaženstvo kamo se i mi nadamo doći”- zaključio je propovjednik. Na kraju svete liturgije služena je panahida a svećenici i vjernici su po završetku molitvenog obilježavanja Zadušne subote obišli i grobove na mjesnom groblju. Prema Velikoposnoj tradiciji Žumberačkog vikarijata svećenici su nakon liturgije nastavili druženje u stojdraškom župnom dvoru oklupljeni oko bratskog stola.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Kazalište Škrabe traži glumce!

kazaliste-sk1Nino Škrabe, umjetnički voditelj Kazališta Škrabe, već skoro 50 godina kroz rad u svom rodnom gradu Jastrebarskom pronosi kulturu i kazališnu umjetnost svojim krajem, Županijom, državom, ali i u inozemstvu. Kroz njegovo kazalište je kroz to vrijeme prošlo više od dvije tisuće članova! S velikim su uspjehom igrane predstave na pozornicama diljem Hrvatske, ali i na gostovanjima u inozemstvu, a sada i vi možete postati član velike obitelji Kazališta Škrabe. Nakon što je u proteklih pet godina pripremila čak sedam hit-predstava (“Knjiga o džungli”, “Kako je Tvrtko otkrio Božić”, “Pustolovine Huckleberryja Finna”, “Mary Poppins” “Striček Vilček ili Kako je Shakespeare postao Špeksir”, “Dogodilo se u Betlehemu” i “Velika tajna Sherlocka Holmesa”), već uigrana ekipa kazališnih stručnjaka i pedagoga želi proširiti svoje redove.

Posljednji kazališni hit, “Velika tajna Sherlocka Holmesa” autora Nine Škrabea, i dalje oduševljava male i velike gledatelje, a sada je pravi trenutak da i vi postanete dijelom nove predstave Kazališta Škrabe za koju će se uskoro održati prve pripreme i probe. Kazalište Škrabe okuplja glumice i glumce od 7 do 77 godina starosti, a među svoje nove članove posebno pozivaju osnovnoškolce i srednjoškolce.

Prijem novih članova u Kazalište Škrabe održat će se u Domu kulture Jastrebarsko (kino/kazalište) u srijedu, 22. ožujka 2017. u 18:30 sati.

-Ako želite glumiti, pjevati, plesati i upoznati kazališni svijet i s druge strane zastora, ako želite naučiti pravilno govoriti, steći sigurnost i pobijediti strah od javnih nastupa, ako želite naučiti kako nastaje kazališna predstava (sve o glumi, scenografiji, kostimografiji, šminki, režiji, koreografiji bitaka i plesova, rasvjeti i tonu, što znači inspicijent a čime se točno bavi šaptač), ako se želite dobro zabaviti i steći nove prijatelje – svakako dođite i pridružite nam se- kažu iz Kazališta.

Kazalište Škrabe okupljat će kao i do sada učenike osnovne i srednje škole, ali i one starije željne dobrih kazališnih vibracija i druženja s ljubiteljima “dasaka koje život znače”. Voditeljica Kazališta je Klementina Škrabe, uz nju je i već dobro uigrana ekipa, a u ovoj godini planiraju se brojni projekti – premijera predstave “Za kunu nade” odraslog ansambla u prema tekstu i u režiji Nine Škrabea, nova premijera velikog mladog ansambla, priprema još nekih novih predstava te organizacija raznih događanja u Jastrebarskom i Zagrebu. Dođite i postanite dio jaskanskog kazališnog života!

Za sve informacije možete se obratiti na email kazaliste.skrabe@gmail.com ili mobitel: 0917229167.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Povijesna crtica ( biskupi – Hranilović i Strossmayer)

bhb13.10. 1850.Sošice,Žumberak- 16.3.1889. Križevci

Rad Željka Karaule iz 2015. godine govori o odosu grkokatoličkog biskupa Ilije Hranilovića i biskupa Josipa J. Strossmayera pri čemu se jasno nazire da je biskup Hranilović u svom kratkom biskupovanju (1882.-1889.), isprva bojažljivo, a zatim sve hrabrije počeo podržavati političku, te vjersku misiju i misao biskupa Strossmayera – o jedinstvu crkava i jačanju pozicija hrvatskog i ostalih slavenskih naroda unutar Austro-Ugarske Monarhije, kojom su tada vladale bečke i budimpeštanske elite. Postao je dakle vrlo brzo jedan od “Strossmayerovih ljudi.” Također se donose prijepisi šest pisama sačuvanih u Strossmayerovoj ostavštini u arhivu HAZU biskupa Hranilovića Strossmayeru, te jedno pismo Strossmayera vojskovođi Petru Hraniloviću, rođaku biskupa Ilije Hranilovića, u kojem Strossmayer izražava svoje sućut prigodom rane biskupove smrti

Nakon smrti grkokatoličkog biskupa Đure Smičiklasa (20. 4. 1882.) postavilo se pitanje njegova nasljednika. Prvi favorit bio je generalni vikar i prepozit Vasilij Poturičić, ali on je tu ponudu otklonio iz nepoznatih razloga, pri čemu neki napominju njegovu urođenu skromnost i samozatajnost, jer je istu ponudu odbio i 1856. godine. Nakon Poturičićevog otklona, pojavila su se četiri nova kandidata, među njima dva Hrvata iz Žumberka: Tomo Vidović i Ilija Hranilović,  te Rusin Peleš i Mađar Szabó. Szabó je bio kandidat zagrebačkog nadbiskupa Josipa Mihalovića, dok je Peleša podupirao hrvatski ban Ladislav Pejačević. Oba kandidata su bila promađarske političke opcije. Protiv kandidature naprijed spomenute dvojice bili su stanovinici Žumberka. Iznenadnom i naglom smrću Tome Vidovića (5. 9. 1882.) Ilija Hranilović je ostao jedini kandidat za stolicu grkokatoličkog biskupa. Osim toga, on je uz podršku biskupa Strossmayera i njegova intimusa Franje Račkog, imao značajno zaleđe i od strane spomenutog V. Poturičića, vikara Križevačke biskupije, utjecajnog Tadije Smičiklasa, sveučilišnog profesora, Nikole Badovinca, dvorskog i ministerijalnog savjetnika, te posebice podršku Ivana Vončine, odjelnog predstojnika za bogoštovlje i nastavu hrvatske vlade. Od kandidata koji su predloženi vladi, Rački se zauzeo za Hranilovića, posebice stoga jer je jedini ozbiljni preostali protukandidat, koga je podupirao ban Pejačević, bio stranac Peleš (Rusin). Stoga Rački piše Strossmayeru: Ali radi načela imao bi biti imenovan domaći, jer inače će nam strani postupice zasjesti biskupske stolice. Koliko je stvar imenovanja novog grkokatoličkog biskupa bila političke naravi i značajna za biskupa Strossmayera vidi se iz njegovog pisma od 21. veljače 1882. Serafinu Vanunuteliju, papinskom nunciju u Beču: Za katoličku stvar od goleme je važnosti da za biskupa i pastira Križevačke biskupije ne bude nametnut svećenik podrijetlom Mađar. (…) Preko novog biskupa križevačkog Mađari svojoj vlasti bi podvrgli katolike istočnog obreda, a time bi u pitanje došle i najsvetije nakane Vrhovnog Svećenika Lava XIII. koje su iskazane u zlatnoj njegovoj enciklici Grande Munos. (…) u svakom slučaju valjalo bi spriječiti da nam bude nametnut štićenik gospodina kardinala Mihalovića. (…) bilo bi štetno i svaku nam nadu oduzelo da će braća naša odvojena vratiti u krilo Svete Majke Crkve, jer bi tom čovjeku poglavita zadaća bila zapriječiti da se sloga među južnim Slavenima ne uspostavi i ne usčvrsti. Koliko su Strossmayerova nastojanja pomogla Hraniloviću, teško je utvrditi bez detaljnijeg istraživanja u bečkim i rimskim arhivima, ali 17. prosinca 1882. godine, potpisom cara Franje Josipa I. na dekret o imenovanju, na stolicu križevačkog biskupa imenovan je Ilija Hranilović, najmlađi biskup u povijesti Grkokatoličke biskupije, tada tridesetdvogodišnjak.

Papa Lav XIII. potvrdio je 15. ožujka 1883. njegovo imenovanje, dok je biskupsko posvećenje izvršeno u grkokatoličkoj crkvi u Lugosu (tada Ugarska, danas Lugoj u Rumunjskoj). Dana 6. svibnja 1883. godine Hranilović je bio svečano uveden na „Tominu nedjelju“ na svoju biskupsku stolicu u Stolnoj crkvi u Križevcima. Nakon stupanja na dužnost Hranilović je razvio značajnu kulturnu i građevinsku djelatnost obnavljajući i gradeći grkokatoličke crkve i vjerska zdanja. Osim što je uredio biskupsku palaču u Križevcima (dao je obnoviti unutrašnjost rezidencije s konzistorijalnom dvoranom u kojoj se nalazi grb istoimenoga biskupa, kao i grb Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije), veliki projekt bilo je preuređenje stare kapele sv. Vasilija na zagrebačkom Gornjem gradu. Zapravo, to je bila gradnja nove crkve, jer su zadržana samo dva uzdužna zida stare kapele, koja je bila dosta oštećena u prilikom potresa 1880. godine. Uz pomoć hrvatske vlade, grada Zagreba, ostalih hrvatskih gradova te fonda biskupa Smičiklasa i mnogih drugih donatora skupljeno je oko 25.000 for. za gradnju novog zdanja crkve sv. Ćirila i Metoda (posvećena 1886. godine). Projekt je u bizantskom stilu historicizma izveo arhitekt Herman Bollė, a gradnju zagrebački graditelj M. Faleschini. Biskup Hranilović je posebno tražio baš uglednog arhitekta H. Bollėa, pri čemu je 27. veljače 1885. preko ravnateljstva Sjemeništa poručio(:) …neka bi čim prije (Bollė op.a.) poslao glavne uvjete gradnje za preustrojavanje kapele. Osim toga biskup, zauzet drugim poslovima, nije zaboravljao gradnju nove crkve te je biskupu Antunu Frankiju 19. svibnja 1885. pisao: Gosp. Bollė mi pri razstanku reče, da bi trebalo već sada nadpise za crkvu. Ja neimam vremena da te nadpise izpišem, a ni ne znam, na kojih prostorih će se nadpisi metnuti te tako veliki i sa koliko rieči sastavljeni biti imaju. Zato molim preuljudno Vašu Veleučenost, da imate dobrotu zgodne i prema dotičnom prostoru primjerene rečenice iz psalama uzeti i na staroslavenskom jeziku ortografčki točno izpisati dati. Na luku nad ikonostasom neka bude izpisano dakako ćirilskim slovi Svjat, Svjat, Svjat Gospod Bog Sabaoth. Središnji ikonostas u crkvi oslikali su ukrajinski umjetnik Epiminondas Buczewski i prof. Nikola Mašić, dok su četiri prostrane slike na zidovima djelo slikara Ivana Tišova. Istovremeno je preuređeno grkokatoličko sjemenište u Zagrebu.

Prema Predoviću, biskup Hranilović bio je podupiratelj mnogih hrvatskih ustanova i zavoda. Osim škole u Križevcima kojoj je pomagao, postao je član utemeljitelj Medicinskog fakulteta u Zagrebu kome je darovao 1000 for. Godine 1887. pokrenuo je list Pastirski list svećenikom i vjernikom biskupije križevačke. Od njegovih biskupskih okružnica značajnije su Nastupna okružnica (17. V. 1883.), Okružnica o svetoj braći Ćirilu i Metodu (15. III. 1885.), te Okružnica povodom smrti Vasilija Poturičića, velikog predstavnika Stolnog kaptola, generalnog i kapitularnog vikara križevačke biskupije (28. II. 1887).

Osim kulturne i vjerske djelatnosti biskupa Hranilovića u okviru svoje Grkokatoličke biskupije, što se tiče njegovog političkog djelovanja i razmišljanja, o tome u historiografiji nema pobližih saznanja. Ipak u Hrvatskom biografskom leksikonu stoji u svezi s tim štura, ali zanimljiva konstatacija: Politički se nije isticao u javnosti, ali je u svemu podupirao biskupa Strossmayera. S njim promiče ideju staroslavenskog bogoslužja te djeluje u duhu sjedinjenja Katoličke i Pravoslavne crkve. Na osnovi do sada istražene korespondencije između biskupa Hranilovića i biskupa Strossmayera u Biskupijskom arhivu u Đakovu (BAĐ) i Arhivu HAZU, ali i koristeći druge izvore, ta tvrdnja se u osnovi može smatrati točnom, ali ipak treba iznijeti na vidjelo dana tu “ne javnu” Hranilovićevu djelatnost. Približavanje biskupa Hranilovića Strossmayerovim političkim razmišljanjima i djelovanju počelo je, prema mojim istraživanjima, početkom 1885. godine tijekom pripremanja hodočašća u Velehrad (središnju proslavu ćirilometodskog jubileja u povodu tisućite obljetnice smrti sv. Metoda) koje je osujećeno zbog političkih razloga. Strossmayeru je tada stalo da hrvatski episkopat pokaže jedinstvo, o čemu piše Račkom: …ako bude Posilović glagolao u zapadnoj, a Hranilović u istočnoj liturgiji, i ako može biti ja nekoliko riječi o jedinstvu Crkve i Slavenstva po životu i apostolskom djelovanju naših apostola reknem. Do daljnjeg približavanja je došlo kada mladi biskup Hranilović sredinom 1886. godine boravi nekoliko tjedana kod Strossmayera u Đakovu. Ovdje su se njih dvojica, tijekom mnogih razgovora očito politički približili.

Strossmayerbiskup Strossmayer

Osim toga, tijekom prosinca 1885. godine Hranilovića je namjeravao posjetiti, očito po Strossmayerovoj preporuci, veliki Strossmayerov prijatelj i pobornik sjedinjenja Katoličke i Pravoslavne crkve opat Cezare Tondini de´Quarenghi, koji u svom pismu Strossmayeru piše da doduše biskupa Hranilovića nije zatekao, ali da je dobio uvjeravanja da su „sui generis“ u Križevcima spremni održati zajedničke mise u svakoj župi.  Ali o čemu se zapravo radi, koja je to Strossmayerova ideja, koja je njegova politika tih 80-ih godina 19. stoljeća, uostalom što je vjera, a što politika u Strossmayerovom djelovanju, koje to Strossmayerove ideje mladi biskup Hranilović prihvaća?  On je smatrao da su razlike među dvjema crkvama samo formalne, kao npr. hijerarhija i obredi, a ne dogmatske naravi. Nesumnjivo je danas jasno da je crkveno jedinstvo između katolicizma i Istočne crkve, kako ga je Strossmayer zamišljao i promicao svojim svojstvenim metodama, u isto vrijeme jačalo i snažilo političko jedinstvo, ugled i prestiž hrvatskog naroda, ali i slavenskih naroda uopće. To nikako tada nije odgovaralo talijanskim, mađarskim te austrijskim elitama koje su imale izraziti utjecaj na rimsku Svetu Stolicu da takvo što spriječe, pri čemu su posljednje dvije prvenstveno težile da očuvaju svoju političku prevlast u Dvojnoj Monarhiji. Njihove strepnje i bojazan od Rusije i slavenskog crkvenog jedinstva išle su toliko daleko da je mađarska vlada grofa Tisze u samom činu da se evanđelja i poslanice pjevaju na staroslavenskom jeziku izražavala bojazan za jedinstvo Katoličke crkve od koje bi se mogli odijeliti katolički Slaveni i učvrstiti konfesionalne veze s grko-istočnim slavenskim narodima, pogotovo s Rusima, što bi itekako ugrozilo njihovu političku i gospodarsku prevlast u državi. Stoga svaki Strossmayerov gest u tom složenom političkom okruženju ima i poprima međunarodni značaj i biva političkim pitanjem. Budimpešta i Beč nastoje svim silama umanjiti Strossmayerov utjecaj i njegovo povjerenje u Rim. Stoga nije nimalo čudno da su se prepreke Strossmayeru i njegovim stremljenjima iz tih krugova postavljale na svakom koraku. Prema Košćaku, Strossmayer je upravo tih 1880-ih godina uložio velike napore na promicanju crkvenog jedinstva, te sjedinjenje Katoličke i Pravoslavne crkve postaje za njega san i “prava opsesija” posebno s toga što mu je politička aktivnost ubrzano izmicala iz ruku. Biskup Hranilović pridružio se Strossmayeru i drugim zagovornicima starocrkvenoslavenskog jezika i ćirilometodske ideje u bogoslužju, držeći da bi to moglo pridonijeti zbliženju i sjedinjenju crkava. Ta nastojanja imala su cilj uvesti tu liturgiju na cjelokupnom južnoslavenskom prostoru i šire, radi privođenja ili privlačenja pravoslavnih Slavena crkvenoj uniji. Već 13. travnja 1881. na osnovi enciklike Grande munus pape Lava XIII. iz rujna 1880. godine Rački poziva biskupa Strossmayera da obnovi starocrkvenoslavensku liturgiju u svojoj biskupiji, a zatim i u ostalim biskupijama Hrvatsko-slavonske metropolije. Posebnom okružnicom od 2. svibnja 1881. biskup Strossmayer osvrnuo se na encikliku Grande munus podupirući njena nastojanja: da se ona kobna razmirica, koju ruka tuđinska u nas unese, dokonča i da se položi temelj svetoj onoj ljubavi, slozi i jedinstvu, koje se odavle na sve slavenske narode s vremenom rasprostrijeti (…) ima. Ta nastojanja Svete Stolice i hrvatskog episkopata uznemirila su pravoslavne vladike u Dalmaciji (karlovačkog, kotorskog i zadarskog) koji su u vezi toga napisali svoje poslanice.  Zadatak koji je biskup Strossmayer preuzeo odgovarajući pravoslavnim vladikama bio je delikatan, jer ćirilometodska ideja nije imala neprijatelje samo na strani pravoslavnih koji su mislili da će ih ona odvesti u katoličanstvo, nego i na strani mnogih katolika koji su se također pribojavali da će ih staroslavenski jezik u liturgiji odvući na stranu pravoslavlja. Osim toga, veliki otpor takvim nastojanjima biskupa Strossmayera i hrvatskog svećenstva na promicanju ćirilometodske ideje, pružao je i budimpeštanski centar, odnosno hrvatska administracija mađaronskog bana Khuena, kojemu nikako nije odgovaralo snaženje južnoslavenskoga svijeta. Tako je npr. zamolbu zagrebačkog građanstva da se 1885. u crkvi sv. Katarine u Zagrebu održi misa na staroslavenskom jeziku, mađarski eksponat na zagrebačkoj nadbiskupijskoj stolici Josip Mihalović uskratio, pri čemu je Rački uskoro u Pozoru upozorio da s kanonskog gledišta grkokatolički biskup Hranilović ne smije da ima nikakve prepreke da se s istočnim obredom služi u crkvi sv. Katarine. Zanimljivo da Rački spominje u pismu Strossmayeru Hranilovićevu bojažljivost da se suprotstavi hijerarhiji i očito vladi, pa makar kanonski imao i pravo. Intervenirao je i Strossmayer u pismu Vannuteliju 28. ožujka 1885. u kojem je istakao da nije bilo potrebno nadbiskupovo odobrenje jer je Hraniloviću umjesto njegove kapele, koja se obnavlja, dana na uporabu crkve Sv. Katarine. Nadbiskup je svojim otklonom pokazao svoje namjere, a naš je cilj: da braći od nas odijeljenoj jasno pokažemo kako je, bez obzira na različitost obreda, u nas poželjno i drago zajedništvo vjere, ufanja i djelotvorne ljubavi. Bio bi to javni dokaz kako mi istočni obred smatramo svetim i jasnim iskazom da dio Crkve, koji je priveden svetom jedinstvu, nije izgubio ništa od svojih povlastica i onoga poštovanja koje Istoku pripada.

Hranilović je kasnije javio Strossmayeru da je on takvu misu spreman održati, pa makar i protiv naređenja s vrha.  Zoran Grijak, Politička djelatnost Vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, Zagreb: Dom i svijet, 2001., 293. Grijak piše da je zagrebački nadbiskup Mihalović bio „mađarizirani Hrvat, koji je na nadbiskupsku stolicu došao uz potporu Mađara.“ Naime, Mađari su nakon osamostaljivanja Katoličke crkve u Hrvatskoj od Kaločke i Ostrogonske nadbiskupije 1852. crkvu u Hrvatskoj mogli kontrolirati samo nametanjem promađarskih kandidata za zagrebačke nadbiskupe. To je bilo važno i zbog suzbijanja oporbenog političkog djelovanja među svećenstvom.  Korespondencija Rački-Strossmayer, III., str. 167-168.  Korespondencija Strossmayer-Vannuteli, str. 447.
u bogoslužje Katoličke crkve, odvajajući se tako od patronatstva Khuenove administracije. Upravo je staroslavenski jezik bio ta veza poveznica između katolicizma i pravoslavlja koju je Strossmayer htio istaknuti. Sličan primjer bio je i sa spomenutim hodočašćem u Velehrad, gdje se također htjelo pokazati jedinstvo crkava i južnoslavenstva, jer kako kaže Rački treba ići sa Slovencima, sa biskupima Posilovićem i Hranilovićem, te da se misa i na latinskom i grčkom ritualu održi na našem starocrkvenom jeziku: To bi našem putu dalo jednu višu znamenitost.27 Uostalom, zato što je očito bio Strossmayerov pouzdanik, Hranilović je dolazio u česte sukobe s vladom i kardinalom Mihalovićem oko imenovanja kanonika u križevačkom Kaptolu, jer vlada je željela svoje pouzdane ljude u Križevcima i oko Biskupije, a ne Hranilovićeve i Strossmayerove. Hranilović se povjeravao Račkom da on to neće dopustiti i da će cijelu stvar podnijeti u Rim pri čemu je tražio pomoć biskupa Strossmayera. Osim toga kao grkokatolički biskup Hranilović je nastupao i kao virilista u Hrvatskom saboru. O formalnom političkom položaju velikaških i crkvenih virilista u Saboru od 1883. do 1889. godine govore njihovi nekrolozi, ali pouzdaniji su podaci pojedinačnog saborskog glasovanja o nekom pitanju, prigodom kojega se jasno vidi tko je zastupao provladine, a tko oporbene stavove. Biskup Hranilović je u pravilu podržavao oporbene stavove, uglavnom Neovisne narodne stranke. Hranilović se sve jasnije opredjeljuje i prelazi na Strossmayerovu stranu.

Tako u povodu vijesti da habsburški prijestolonasljednik Rudolf sredinom 1888. godine dolazi u Zagreb, a da Strossmayer otklanja svoj posjet, Hranilović piše Strossmayeru: I ja se usudjujem smjerno primjetiti da je Vaš dolazak tim povodom veoma nuždan; jer bude li se htjelo imati kakovih informacija i bude li se htjelo čuti istinu, tko će reći koju istinitu i koristnu za naš narod ako nebude Vas? Ako bi tko drugi i htio i znao što kazati, neima te važnosti, a Vaše se rieči čuju i uvažuju rad svestrane poznate veličine Vašeg uma i uvidjavnosti te rad autoritativnoga Vašeg ugleda  i moćnoga upliva  na naš narod. Ja držim da će se pružiti prilika, da se kaže istina, jer čini mi se da je to svrha posjeta u Zagrebu. Kad Vas Preuzvišeni! nebi bilo ovom zgodom, otvorila bi se u današnje vrieme mazanju i laganju širom vrata novim zlobnim klevetam. Istina je, Vam to mazanje i laganje naškodilo nebi; nu poznato je svemu svijetu činjenica, da ste Vi predhodnica zviezda i vodja svoga hrvatskoga naroda, pa držim da bi se Vaša odsutnost krivo izvraćala na račun cijeloga našeg naroda. Upravo je prilikom Strossmayerovog posjeta Bjelovaru iste godine, kad je Strossmayer bio dio poklonstvene deputacije na čelu s nadbiskupom Mihalovićem caru Franji Josipu I. koji je posjetio Bjelovar tijekom vojnih manevara, Hranilović našao Strossmayeru stan kod starog bjelovarskog opozicionalca Dragutina Laksara, kada su ga se drugi bojali primiti zbog straha od bjelovarskih mađarona i reakcije režima. Nakon izbijanja poznate Bjelovarske afere kada se Strossmayer usudio oponirati caru kada ga je ovaj napao zašto je poslao brzojav u Rusiju (Kijev) u kojem je istakao njezinu svesvjetsku ulogu pri čemu su se na Strossmayera obrušile sve crno-žute novine mađarskih i bečkih elita, Hranilović piše Strossmayeru: U ostalom malo mjesec zato haje što pas laje: i dok se sa one strane tako o Vami piše tim više Vam je udivljenje i počitanje domaćih i stranih poštenih ljudi osigurano. Čudna je logika u tog svieta, koj Vas već davno proglašuje mrtvacem i nemoćnim i neuglednim, a s druge strane pred tim golorukim mrtvacem štrepi i vodi proti njemu boj sa svom snagom svoga državnog aparata pa se nežaca u svoje svrhe i spletke povući i najviše krugove samo da svoj nepravedni postupak pokrije plaštem tame. Prema nekim izvorima, osim potpore Strossmayeru u njegovim nastojanjima, Hranilović je imao i važniju ulogu u slanju samog brzojava u Kijev, o čemu je govorio kardinal Rampolla kao svojevrsni glasnogovornik Vatikana, uredniku splitskog Naroda, pri čemu je istaknuo da su barski nadbiskup Milinović, senjski biskup Posilović i grko-katolički biskup Hranilović privrženi Strossmayeru te su se zamjerili austro-ugarskim režimskim krugovima, a očito su kumovali i Kijevskom brzojavu.

Zaključak

U konačnici možemo zaključiti da se biskup Hranilović, nakon početnog razdoblja distanciranosti i nemiješanja, posve priključio Strossmayerovim političkim i vjerskim idejama i misli, te da je njegova rana smrt spriječila njihovu daljnju suradnju. Uostalom, ovako Strossmayer piše Račkom u povodu Hranilovićeve smrti 16. ožujka 1889. godine: Eto nam i opet velikog gubitka. Pokojnik se je, osobito u poslijednje doba, posve meni i mojim načelima priljubio. Nekoliko dana kasnije nakon Hranilovićevog sprovoda 21. ožujka 1889. Strossmayer ponovno piše Račkom: Sto milijuna puta Vam hvala, što ste me kod pokopa Hranilovića, zastupali i što ste mu vijenac u moje ime na lijes postavili. To ste, brate moj Franjo, upravo iz srca i duše moje izvadili. Mi smo ovdje (u Đakovu op. a.) sve učinili, kao da je ovdje ležao. Nikad ga dosta prežaliti ne ću.

Summary

Greek Catholic Bishop Ilija Hranilović’s correspondence with the Đakovo and Srijem Bishop Josip Juraj Strossmayer (1886 – 1889) form the Archive of the Croatian Academy of Sciences and Arts
Keywords: correspondence, Bishop Ilija Hranilović, Bishop J. J. Strossmayer, unity of the Catholic church, Greek Catholicism, “Bjelovar affair”
The paper sheds light on the relationship between Bishop Josip J. Strossmayer and the Greek Catholic Bishop Ilija Hranilović. Hranilović’s support for the political and religious mission and thought of Bishop Strossmayer – who was concerned about the unity of the Catholic Church and the strengthening of the position of the Croatian people, as well as other peoples, in the Austro-Hungarian Monarchy which was at the time governed by the Vienna and Budapest elites – was timid at first, but later grew so strong that he soon became one of “Strossmayer’s men”. In addition, the transcripts of six letters that Strossmayer sent to Bishop Hranilović, which are part of the Strossmayer legacy stored in the Archive of the Croatian Academy of Sciences and Arts, and one that he sent to Bishop Hranilović’s relative General Petar Hranilović, in which he expressed his condolences on the premature death of the Bishop, are given in the paper.
***

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Vatrogasci iz Radatovića i Dojutrovice održali Skupštine

 dvd r 2Dana, 12. ožujka održana je godišnja skupština DVD-a Radatovići. Pošto je ovo bila izborna godina izabrano je novo – staro vodstvo, Ilija Rajaković za predsjednika, Milan Gurović za zapovjednika i Jasna Malić za tajnicu. Članovima su uručena uvjerenja o osposobljenosti za vatrogasca I. klase i specijalnosti te spomenice.
rad vatČlanovi ovog vatrogasnog društva tokom prošle godine bili su jako aktivni,a na skupštini je bilo prisutno 12 vatrogasnih društava iz Hrvatske i dva iz susjedne Slovenije. Vatrogasno društvo u Radatovićima osnovano je 1996. godine,a ovo mjesto i ovaj dio Žumberka spadaju pod grad Ozalj. Skupštini je prisustvovala i gradonačelnica grada Ozlja, gospođa Lipšinić.
dvdd
U vatrogasnom domu Dojutrovica održana je 11.03. godišnja izborna skupština lokalnog vatrogasnog društva. Za presjednika je izabrana Andrija Šoštarić. Ostali članovi uprave su:  Branko Strahinić –  zamjenik presjednika, Stevo Vrbanek – zapovjednik, Josip Vrban – zamjenik zapovjednika, Vedrana Dukovčić –  tajnik, Mirjana Fric  –  blagajnik, Branko Vuković –  domar,  Igor Vrbos – spremištar i Bojan Šalinger- član uprave. Ovo vatrogasno društvo osnovano je 15.rujna 1932. godine. Vatrogasci iz Dojutrovice  danas postižu jako dobre rezultate i imaju  dobro suradnju sa okolnim društvima iz Hrvatske i susjedima iz Slovenije.
Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Umrla najstarija mještanka iz Hrastovca

preuzmi-1U velikoj tuzi javljamo svim prijateljima, susjedima, rodbini tužnu vijest da će se danas u 15 sati u krilo majke zemlje,a pokraj supruga Juraja na hrastovačkom groblju položiti tijelo najstarije naše mještanke (PONOSNE ŽUMBERČANKE) Drage Župančić rođ. Bučar. Pokojnica je bila rođena davne 1923.god. u selu Bučari (župa Oštrc), od oca Karla i majke Jele. Udaje se za Juraja Župančića u Mavliće i nakon toga sele iz Žumberka u Slavoniju (mjesto Hrastovac). U braku sa Jurom imala je sinove: Željka i Zlatka, ali su oni pokojni i kceri: Dragu i Anu. Svoje stare udovičke dane provela je sa unukom Anamarijom i praunucima. Voljela je stari kraj i često smo o njemu razgovarali, a dugo vremena sjećat ću se razgovora sa njom. Kuma Drago, pocivali u miru Božjem! (Nikola Đurašin)

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Žumberačka događanja idućeg vikenda

11745782_1125606360801884_7773725049277695003_nU subotu 18. ožujka vatrogasci iz Kašta imaju izbornu skupštinu od 18 sati. Ovo društvo 1956. godine osnovali su vrijedni ljudi ovog dijela Žumberka. Vatrogasci iz Kašta su jako marljivi i imaju dosta mladih članova,a kao rijetko koje društvo u sastavu imaju puno mladih djevojaka i žena. Društvo djeluje na graničnom području sa susjednom Slovenijom i ima dobro suradnju sa gasilskim društvima iz susjedne države. Mjesto Kašt spada pod grad Ozalj,a vatrogasci su članovi tamošnje vatrogasne zajednice. U subotu nakon skupštine vatrogasci iz Kašta organiziraju zabavu,a svira grupa “Maestral”.

OLYMPUS DIGITAL CAMERADana 18. ožujka u crkvi sv. Jurja u Stojdragi održava se treća zadušna subota – u župama Žumberačkog vikarijata. Zadušna subota u Stojdragi započinje u 11 sati.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar