Izložba slika Josipa Falice i skulptura Zdenka Grgeljac u Zagrebu

josip-falica-pozivnica

Ogranak Matice hrvatske u Jastrebarskom poziva Vas na otvorenje samostalne izložbe slika Josipa Falice i skulptura Zdenka Grgeljca koje će se održati u četvrtak, 23. studenog,u 19 sati u Galerija Mirko Virius – Hrvatsko društvo naivnih umjetnika u Tkalčićevoj 14, u Zagrebu. Jaskanac Josip Falica iz Svete Jane počeo je izlagati slike 1974, otkad sudjeluje na više desetaka skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je brojnih nagrada, medalja, plaketa i diploma. Sudjelovao je na likovnim kolonijama u Trebnju (Slovenija), Karlovcu (ZILIK), Zlataru i drugdje, likovno opremio nekoliko časopisa i knjiga. Član je Hrvatskog društva naivnih likovnih umjetnika i Predsjedništva Ogranka Matice hrvatske u Jastrebarskom. Samostalno je izlagao u Svetoj Jani, Zagrebu, Trogiru, Jastrebarskom, Splitu, Karlovcu i Svetom Ivanu Zelini. Likovno je opremio knjige Nine Škrabea Druga zvijezda zdesna (2013) u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Jastrebarskom i U Plavom podrumu (2017) u izdanju Kreativnog studija Zvrk.

Karlovčanin Zdenko Grgeljac izradom skulptura bavi se intenzivnije od 1973. Član je Hrvatskog društva naivnih umjetnika u Zagrebu, Udruge likovnih autora Karlovca i Accademia Italia delle Arti e del Lavoro. Samostalne izložbe do sada je održao u Karlovcu, Gospiću, Zagrebu, Krapinskim Toplicama, Ozlju, Jastrebarskom, Petrinji i Sisku te u Beogradu (Srbija), Trebnju, Sevnici i Kranju (Slovenija). Skupno je izlagao u Francuskoj, Njemačkoj, Austriji, Italiji, Sloveniji, Ukrajini, Mađarskoj i na stotinjak izložbi u Hrvatskoj. Sudjelovao je na pedesetak likovnih kolonija, na mnogobrojnim humanitarnim akcijama te primio desetak nagrada i niz priznanja za svoj rad. Djela mu se nalaze u mnogim muzejima, galerijama i privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu. Izložba radova ovih umjetnika bit će otvorena do 2. prosinca. (Matica hrvatska Jastrebarsko)

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Najavljujemo doček 2018. u Sošicama

23674672_505856226459290_1975274899509464820_o

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Hrvatska televizija prenosi misu iz Sošica

Sošice centar

U nedjelju 26. 11.  od 10 sati biti će izravni televizijski prijenos  blagoslova obnovljene župne crkve Sv. Petra i Pavla u Sošicama. Liturgiju predvodi biskup Križevačke grkokatoličke biskupije, Nikola Kekić uz susluženje grkokatoličkih i rimokatoličkih svećenika. Svečani ručak i prigodni program biti će od 13 sati u Vatrogasnom domu u Sošicama. Grkokatolička crkva sv. Petra i Pavla izgrađena je u periodu od 1750. do 1775. godine. Pored nje sredinom 19. st. izgrađenja je rimokatolička kapela posvećena Mariji.

109655508

U centru sela Sošice nalazi se i grkokatolička kapela sv. Antuna Velikog Pustinjaka, sagradili su je Hranilovići u periodu 1887.-1895.godine.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Dan sjećanja na Vukovar i Žumberčane koji su branili ovaj grad na istoku Hrvatske

v_9056Dana 18. studenoga građani Republike Hrvatske obilježavaju Dan sjećanja na žrtvu Vukovara. Poštujući Vukovar, poštujemo sve žrtve i heroje Domovinskog rata diljem Lijepe naše jer, Vukovar nije samo grad, on je simbol svehrvatske obrane, junaštva i žrtve za neovisnu Republiku Hrvatsku.

                                            Vukovarski heroji iz Žumberka

nb-225x300Nikica Burić-Čokot

Nikica Burić-Čokot  rodom je iz Žumberka i to sela Sopote , a tamo je proveo prvih desetak godina života,te pohađao školu u Sošicama. Nakon toga sa roditeljima i sestrom seli u Samobor,a tamo zavšava osnovnu i srednju školu. Početkom 1991. godine uključuje se u HV i to kao pripadnik 204.brigade. Zapovjednik na Sajmištu, važnoj točki obrane grada Vukovara, bio je tada Nikica Burić,Žumberčan koji je stao 1991. god. u obranu Hrvatske na njenom istoku. Skupina koju je predvodio Burić krenula je zadnja u proboj 18.studenog , a svuda oko Vukovar su bili tenkovi i naoružani četnici.Taj proboj grupe pukovnika Burića je bio težak,a  probijalo se jako sporo i prvo preko Bogdanovaca i Nuštra prema Vinkovcima.

Za vrijeme proboja padala je i kiša i to je skupini oko Burića pomagalo u proboju. Taj put od Vukovara do Vinkovaca,a to je inače udaljenost od oko dvadesetak kilometara, trajao je dvije noći i jedan dan. U proboju je dosta ljudi stradalo od strane neprijateljske vojske.Nikica Burić-Čokot je 16. studenog 1991. srušio zadnji oklopni transporter u Vukovaru. Godine 1992. Burić je ranjen i nakon ranjavanja uspješno se oporavlja i nastavlja raditi u HV. Nakon rata bio je zamjenik zapovjednika vojarne u Samoboru. Nikica Burić danas je u mirovini i živi u Samoboru, a navrati često i do svog rodnog Žumberka. Hvala njemu i svima drugim braniteljima koji su stali u obranu istočnih granica Hrvatske.

pšPetar Šinković

Petar Šinković je bio tesar po zanimanju i  jedan od mnogobrojinih koji su sa Žumberka krenuli u rat. Najprije se priključio policiji, a odmah nakon osnivanja prešao je u Zbor narodne garde, od koje se formira 1. gardijska brigada “Tigrovi”. Poginuo je 14.rujna i imao je samo 24 godine. Petar je pokopan na groblju u Podžumberku,a svake godine u Kostanjevcu suborci,rodbina  i općina Žumberak organiziraju u njegovu čast nogometni turnir. Ovaj mladić je bio  rodom iz sela Šinkovića.

Scan81zvZdravko Vuković

U obrani Vukovara poginuo je i Zdravko Vuković, kao pripadnik 204. Vukovarske brigade. Zdravko je poginuo 01.11. ,a pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoju. Zdravkov otac  Nikola je iz sela Tisovca kraj Budinjaka,a majka Marija rođ. Smičiklas iz Sopota. Uz gore navedene bilo je još Žumberčana koji su bili u obrani Vukovara i svi su doprinjeli obrani herojskog grada.

IMG_0106-1024x768Spomenik u Berku

Treba  napomenuti da u selu Berku,a koje se nalazi jugoistočno od Vinkovaca od 1945.god. žive Žumberčani, Hrvati-grkokatolici i njih je 12 stradalo u jesen 1991.god. od strane agresora.

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Nogometaši Pribića nastavljaju sa dobrim igrama

nk pr

1558482_584187458343575_216970023_nDomaćom pobjedom protiv Donje Kupčine nogometaši Pribića i dalje drže drugu poziciju u poretku klubova Druge županijske lige. Protiv Donje Kupčine Pribić je bio izrazito efikasan postigavši šest pogodaka što ga trenutno čini i najefikasnijom momčadi lige. Protiv Donje Kupčine, Pribić je slavio sa 6:2 uz hat- trick Nikole Kraine, uz kojeg su se među strijelce upisali još Krunoslav Deanović, Davor Crljenica te neuništivi Nikola Bucković.

Ispred Pribića jedino je Croatia koja trenutno ima šest bodova prednosti i jedina je momčad koja još nije osjetila gorčinu poraza. Dana 28. studenog 1971. rodila se ideja osnutka nogmetnog kluba Pribić. Glavni inicijatori su bili nastavnici pribićke škole Petar Vlašić i Milan Reškovac. Prvi je izabran za predsjednika, a drugi za trenera, dok je Stjepan Gornik bio prvi blagajnik.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Može li se na Žumberku kroz EU projekt razviti “zeleno” poduzetništvo?

Karta_put_kraljice_bukve

Sudionici dvanaest institucija – partnera iz devet europskih zemalja dunavske regije okupilo se u ponedjeljak u Samoboru, gdje se od 13. do 16. studenog održava prvi od ukupno četiri planirana treninga za zaposlenike pilot područja u okviru provođenja projekta „Eco Karst“. U provođenju ovog dvoipolgodišnjeg projekta sufinanciranog sredstvima EU iz programa Interreg Danube Transnational, Javna ustanova „Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje“ sudjeluje kao jedno od 7 krških pilot područja.

Trening o identifikaciji usluga ekosustava, njihovom kartiranju te identifikaciji i analizi dionika u krškim područjima, na kojem sudjeluje 35 sudionika iz cijele dunavske regije (Njemačka, Austrija, Slovenija, Mađarska, Rumunjska, BiH, Srbija, Crna Gora i Hrvatska) bit će temelj za razvijanje zajedničke strategije i izradu planova upravljanja koji će u konačnici poslužiti za razvoj “zelenog” poduzetništva – kako se kao korisnici prostora možemo međusobno povezati i iskoristiti sve dobrobiti koje nam priroda daje za razvoj poslova od kojih se može (pre)živjeti, a pritom misliti i na njeno očuvanje?

Brojni su izazovi pred nama, a sredinom 2019. godine, kada projekt službeno završava, zasigurno ćemo imati konkretan odgovor na ovo pitanje – kaže biologinja Katarina Husnjak Malovićviša, stručna savjetnica u Javnoj ustanovi „PARK PRIRODE ŽUMBERAK – SAMOBORSKO GORJE“. (Ana Franjić- Modrć)

Izvor: radio.samobor.hr

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Započela sanacija klizišta kod Svrževa


IMG_20171115_072940

Dana 14. studenog započeli su radovi na sanaciji klizišta na lokalnoj cesti broj 31130 Strmac Pribićki – Svrževo – Rude Pribićke – Pećno. Klizište se nalazi kod naselja Svrževo, neposredno kod ulaska u samo naselje, te će za vrijeme radova vrijediti posebna regulacija prometa na navedenoj prometnici. Mole se svi sudionici u prometu na pojačan oprez i da koriste obilazne nerazvrstane ceste preko Kostela Pribićkog za vrijeme trajanja navedenih radova. Radovi bi trebali biti dovršeni kroz 10-ak dana.

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Političke podjele među klerom Križevačke biskupije 20-tih godina prošlog stoljeća

Duhovne-vjezbe-u-Krizevcima-1928.

O političkim podjelama među svećenstvom Križevačke biskupije u dvadesetim godinama prošlog stoljeća i danas se govori. Podjele koje su nastale među klerom nakon 1918. godine imaju određene posljedice i u današnje vrijeme. U osnovi te podjele mogu se najkraće sažeti u rečenici kako su postojale dvije struje među klerom: jugoslavenski unitaristi i nacionalno svjesni hrvatski kler. Sukob ovih dviju frakcija unutar Križevačke biskupije 20-tih godina XX. stoljeća nije međutim ostao unutar crkvenih zidova već se putem onodobnog tiska prelio u javni prostor. Kako bi autentično prenijeli onodobne javne stavove klera potrebno je zaviriti u arhivsko gradivo i proučiti tadašnje novine u kojima su objavljivani tekstovi klera Križevačke biskupije. Za razumijevanje teme nezaobilazno je konzultirati časopise Narodni val i Narodnu politiku. Posebno je važna 1928. godina u kojoj je sukob doživio svoju kulminaciju. Hrvatski žumberački grkokatolički svećenik Janko Rapljenović godine 1928. uz podršku žumberačkog naroda javno je prozvao križevačkog biskupa i njegove suradnike za zanemarivanje Žumberka i interesa Hrvata grkokatolika. Uzorni svećenik Rapljenović je smatrao kako je Križevačka biskupija grkokatolička biskupija prvenstveno hrvatskog naroda i da se ta činjenica nikada ne smije zanemarivati niti na bilo koji način zamagljivati.

mučs

Politički je Rapljenović kao i većina Žumberčana smatrao Kraljevinu SHS tj. Jugoslaviju tamnicom za hrvatski narod dok se sa druge strane unutar klera Križevačke biskupije nailazio na sasvim drugačija mišljenja koja se nisu skrivala već su čak bez sustezanja iznošena u javnost. Evo jednog primjera iz 1928. godine samo nekoliko mjeseci nakon što su u Beogradu ubijeni hrvatski zastupnici Pavle Radić i Đuro Basariček, a Stjepan Radić naknadno je od zadobivenih rana preminuo. U tadašnjem prodržavnom glasilu Narodna politika izvjesni rusinski glasnogovornik Đuro Bindas piše o Jugoslaviji: “Svjetski rat donio je južnim Rusinima nove ideje i nacionalnu slobodu koju oni odmah objeručke prihvatiše. U novoj domovini SHS prestao je Dunav dijeliti braću. Jugoslavenskih Rusina ima u Jugoslaviji oko 25.000, a sa Ukrajincima jednokrvnom braćom u Bosni i Slavoniji oko 40.000.” Dakle nigdje ni riječi o ubijanju Hrvata nekoliko mjeseci ranije već veličanje Jugoslavije u kojoj više “Dunav ne dijeli braću”. Po ovoj javno objavljenoj izjavi iz 1928. ispada da Rusinima nisu bili braća Hrvati koji su stradavali u jugoslavenskoj tvorevini, pa marko hmeđu ostalima i mladi mučenik Marko Hranilović iz Sošica (ubijen 1931. od jugoslaveski vlasti).

Braća dakle nisu bili katolici grko ili rimo po nacionalnosti Hrvati već su braća bili Ukrajinci s one strane Dunava. Razumije se da Hrvati grkokatolici nikako nisu mogli prihvatiti projugoslavnesku politiku dijela grkokatoličkog klera jer je ona izravno potirala nacionalnu svijest o Križevačkoj biskupiji kao biskupiji kojoj su konstitutivni narod Hrvati. Tu su dakle nastale prave podjele među klerom Križevačke biskupije, a razlog je kao što se vidi bio političke odnosno nacionalne naravi. U svojoj borbi za hrvatsko pitanje svećenik Janko Rapljenović nije štedio ni pojedine žumberačke svećenike kojima je spočitavao mlakost i nedostatak nacionalne svijesti. Među ostalim Rapljenović je prozvao i svećenika Janka Šimraka, kasnijeg biskupa, koji se zbog straha za vlastitu poziciju nije želio previše sukobljavati sa tadašnjim križevačkim biskupom – vladikom Dionizijem Najardijem koji je inače bio veoma sklon osvetoljubivosti prema neistomišljenicima. Svećenik Rapljenović zaista nije štedio na riječima kad je svećenike koji su nedovoljno zagovarali hrvatske interesa proglasio “moralno bankrotiranim”, što i jesu bili svi oni koji se nisu jasno opredijelili na kojoj su strani. Posebni problem bio je što je dio svećenstva podržavao rad slovenskog svećenika Antona Korošca jugoslavenskog ministra policije koji je na kraljev prijedlog nakon atentata u Beogradu 1928. preuzeo nadzor nad uvođenjejm šestojanuarske diktature. S povijesne strane gledajući da jedan katolički svećenik postaje provoditelj velikosrpske politike i diktature to zaista nije čest slučaj. Ali primjer Antona Korošca o tome nam ipak svjedoči. Nije Korošec u toj raboti bio sam. Uvijek se nađe onih koji će se jeftino prodati za kakvu sitnu paru ili funkciju, a ni svećenstvo od toga nije imuno. Unatoč svemu naš se svećenik Rapljenović nije libio zbog dodvorničke politike kraljevskom dvoru prozvati i druge katoličke biskupe i svećenike koji su stajali “u zavjetrini društvenih događanja” i nisu se željeli javno isticati u obrani istinskih hrvatskih vrijednosti. Uzgred rečeno spomenuti svećenik i političar Anton Korošec je inače plod Mariborske teološke škole.

Uz objavljivanje u tadašnjim novinama “Katolički tjednik” i “Riječ” niz tekstova u obranu hrvatstva Križevačke biskupije o. Janko Rapljenović objavio je u hrvatskom časopisu Novi val. U godini 1928. posebno su važni članci “Obračun s novinarskim Punišom Račićem” (br. 33/1928), “Obračun s jednim gosponom popom” (br.204/1928) i “Tko brani sistem Puniše Račića”(br. 241/1928). Svoje odgovore prozvani svećenici Križevačke biskupije objavili su u Narodnoj politici od 10.10. 1928. godine, ali sada više ne negirajući političke stavove Rapljenovića. Razumije se da je stanje u hrvatskom narodu nakon atentata bilo takvo da su svi jasno vidjeli kako je Rapljenović Janko u pravu kada javno proziva crkvene podupiratelje kraljevske diktature i da više ni najgorljivijim pristašama jugoslavenstva, kao što su bili svećenik Ilija Vančik, Firis, i drugi, nije bilo uputno dalje produbljivati sukob po toj osnovi.

U cijelom predmetu vezanom za politički sukob među svećenstvom Križevačke biskupije od iznimnog je značaja jedan novinski članak iz Novog vala 1928. godine (br.241) u kojem nam se točno otkriva gdje je i kada skovana ideja da se zaustavi javno djelovanje o. Janka Rapljenovića naustrašivog borca za hrvatski identitet grkokatoličke Križevačke biskupije. Iako pokušaj projugoslavenski orijentiranih urotnika nije uspio važno je istaknuti da se pismo protiv Rapljenovića pisalo u srcu Hrvatske, u kraljevskom gradu Križevcima, ni manje ni više nego u vrijeme duhovnih vježbi 1928. godine koje je organizirao izvjesni gospodin Dionizije Njaradi. Konačno, na pokušaje sprečavanja širenja istine reagirao je i sam svećenik Janko Rapljenović koji je naveo razloge napada na svoje ime dajući slijedeće obrazloženje;” Napadaju me samo zato što sam javno osudio strašan zločin na narodu hrvatskom i njegovu vodstvu u beogradskoj skupštini…”

23405782_130350034402006_4004017402605799521_o

Nakon svih desetljeća treba jedno kazati: Janko Rapljenović vidio je prije svih drugih ono što je bilo toliko očito, kako u crkvenom tako i u političkom životu. Život je zaista zanimljiv. Gospodin Njaradi koji je tolike probleme stvarao svećeniku Janku Rapljenoviću, pokušao ga uz pomoć jednog dijela svećenstva degradirati, ali kao po nekoj Božjoj kazni Njaradi je naprasno preminuo upravo u domu svećenika Janka Rapljenovića. San našeg svećenika Janka Rapljenovića ostvario se sa osnivanjem nezavisne Hrvatske države, a san o hrvatskoj grkokatoličkoj Križevačkoj biskupiji koja će biti u svojim hrvatskim granicama tek se treba ostvariti. (zumberacki vikarijat)

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Crtica iz života naših predaka

Sveta Gera je 28.rujna 1936. god. osvanula pod snijegom.Vani se još nalazio kukuruz, grožde… Tuča je 28.lipnja 1937.god.oštetila 50% vinograda u selima Kast,Brašljevica i Dojutrovica. Dana 10.06. 1936.  bijesnilo je veliko nevrijeme nad Kostanjevcom i okolicom. Toga dana padala je nezapamćena tuča  i tado su stradala  sela: Begovo Brdo, Kolići, Kostanjevac, Vlašići, Relići, Simenići i Bezjaki. Strahovita tuča u Sv. Nedjelji (Radatovićki kraj), 19.05.1935. i tada su stradala sela: Sekulići, Doljani, Pilatovci, Goleši i Liješće. Veliki povodanj u Žumberku  i njegovoj okolici bio je 1939. godine. Petru Kovačević  i Malčiki Kovačević iz Tisovca odronuo se dio vinograda u Gadovoj Peći. (Žumberačke  novine)

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Živimo u invalidnoj demokraciji

FB_IMG_1510064838396

Godišnji ciklusi po kojima su mjeseci dobili ime ove se godine doista poklapaju. U listopadu lišće opada, u studenom je počelo studeniti. Odražava li se to i na svakodnevni život nacije? Ako bismo željeli biti pakosni, mogli bismo reći da ima u tome dosta sličnosti, jer “Agrokor groznica” i sve ono vidljivo i nevidljivo što se vuče iza nje, polako “trese”, a bojim se da će tresti još jače. U svjetlu i mraku toga dobro je došla knjiga koja na direktan i znakovit način donosi povijesni pregled društvenih uređenja.

Popularni i priznati američki politolog i filozof Jason Brennan pokušao je u knjizi Against Democracy (Protiv demokracije) prikazati povijesni hod društvenih uređenja s vizijom sadašnjosti i budućnosti. Današnja društvena uređenja u većini svijeta teže biti, po paradigmi, starogrčke, odnosne atenske demokracije. Američki politolog iz povijesti izvlači primjer gdje filozof Platon navodi da je država poput broda koji se nasukao na hrid vlastite sigurnosti, a mladi i sposobni bježe s njega. Platon je kritizirao mišljenje drugog atenskog mislioca Perikla, prema kojem samo manji dio građanstva u državi može razviti i proizvesti u djelo ozbiljne ciljeve i planove, dok većina građana ne može prosuđivati o kompleksnim pitanjima, koja se tiču upravljanja državnim institucijama, te ustvrdio da je to jedan od najvećih mitova demokracije.

Tom Periklovom mišljenju iz davne prošlosti priklanja se i suvremeni američki politolog, pogotovo nakon onoga što je Amerika doživjela nakon zadnjih predsjedničkih izbora. Brennan tvrdi da čovjek kvaliteta sadašnjeg američkog predsjednika, a koji je izabran demokratskim metodama, svojom (ne)kvalitetom, nepismenošću, primitivizmom i vulgarnošću, ni u kojem slučaju ne bi smio biti na čelu najmoćnije svjetske sile. Brennan misli da bi demokracija morala prerasti u novu fazu društvenog uređenja i naziva ju “epistokracija”, tj. vladavinom onih koji raspolažu znanjem (episteme – grčki – znanje) i stručnošću. Njegovo mišljenje je da neupućeni i neobrazovani građani ne bi trebali imati mogućnost pristupa glasačkim kutijama. Svoju tvrdnju potkrepljuje primjerom da se ne smije dopustiti da automobil voze oni koji nemaju položen vozački ispit ili ne raspolažu potrebnim psiho-fizičkim sposobnostima. On navodi kako i svaki automobil mora godišnje obaviti tehnički pregled kako bi se mogao koristiti u prometu. Punu odgovornost za građane države, smatra Brennan, moguće je ostvariti jedino ako se uskrati biračko pravo osobama koje ne ispunjavaju temeljne uvjete koliko-toliko racionalnog rasuđivanja.

To potkrepljuje i činjenicom da su takve osobe redovite žrtve predizbornih medijskih manipulacija, što vješti i nedobronamjerni politički “sijači magle” i manipulatori znaju vrlo mudro koristiti na štetu općeg dobra. Ima u toj interesantnoj knjizi još puno lijepih stvari, no kolumna je za to prekratka. Ostaje tek pitanje: kako dugo ćemo živjeti i kako ćemo daleko stići sa sadašnjom invalidnom demokracijom i hoće li budući naraštaji doživjeti bolje dane s epistokracijom? Moje skromno mišljenje priklanja se pozivu jednog drugog suvremenika, pape Franje, prema kojem ćemo ipak morati krenuti od onog osnovnog, a to je promjena nas samih i svojeg srca, što je od svojih učenika tražio i nazaretski učitelj pred dvije tisuće godina. (vlč. Mile Vranešić)

Glasnik Samobora

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar