Žumberčani u Stojdragi obilježavaju Dan domovinske zahvalnosti

stojdraga-576x10241-576x380U povodu Dana domovinske zahvalnosti, pobjede i Dana hrvatskih branitelja u srijedu 5. kolovoza 2015. u župnoj crkvi sv. Jurja u Stojdragi služiti će se sveta liturgija za sve Žumberčane poginule u Domovinskom ratu 1991.-1995. Nakon svete liturgije koja započinje u 8 sati, pred središnjim spomenikom poginulim Žumberčanima biti će upaljene svijeće. Podsjetimo, nakon velikosrpske okupacije Republike Hrvatske agresorska vojska počinila je niz zločina na okupiranim hrvatskim područjima. U nametnutom ratu stradalo je i petnaest Žumberčana Hrvata-grkokatolika, dio kao civili a dio kao pripadnici Hrvatske vojske. Nakon pet godina okupacije hrvatskog teritorija, tijekom kojeg su od strane neprijateljskih vojnika uništavani grkokatolički sakralni objekti u Dalmaciji i Slavoniji, konačnom legalnom i legitimnom vojno-redarstvenom akcijom Oluja 5. 8. 1995. oslobođen je cijeli teritorij Republike Hrvatske. Tijekom oslobodilačkog Domovinskog rata u postrojbama HV-a i MUP-a RH sudjelovalo je gotovo tri stotine Žumberčana grkokatolika koji su se hrabro borili za slobodu države ne štedeći ni svoje živote. Svim žumberačkim sinovima koji sudjelovaše u obrani jedine nam Domovine neka je sretan i radostan Dan domovinske zahvalnosti, a našim poginulima neka Gospod sotvori vječnuju pamjat! (zumberacki-vikarijat.com)

Foto zapis:

PERIS_26_05_2012_1Pred bistom od pilota Perisa u Sošicama,2012.

IMG_0106-1024x768Spomenik u Berku

287501_458623170844820_1827438199_o-1024x768Spomen-ploča u Dolu

10710938_1018875851456818_4279078903199034881_nGrob Petra Šinkovića u Podžumberku

ZUMBERAK_JURJEVO_22_04_2014Stojdraga 2014.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Gosti iz Njemačke došli upoznati kraj svog velikana

11811298_10153078160835866_7068403145380336511_nPred kapelom sv. Ilije

Malo žumberačko selo,a koje već 30 god. nema niti jednog stanovnika jučer je proslavilo godišnje proštenje. Na misnom slavlju kod kapele sv. Ilije uz Žumberčane prisustvovali je i grupa Nijemaca. Na turistički put po Hrvatskoj krenuli su putevima Janka Šajatovića-Krabata, oca prosperiteta njihove pokrajine u njemačkoj Saskoj. Ni gotovo četiristo godina nakon njegova života u Lužicama, stanovnici tog njemačkog graničnog područja nisu zaboravili zasluge Šajatovića po čijem su nadimku Krabat (iskrivljeno Hrvat), nazvali brendove piva, vina i sira. Sada, kada se konačno ustanovilo i Šajatovićevo porijeklo, Krabat je i dio turističke veze između Hrvatske i Njemačke.

11811352_10153078159495866_1063846042060605270_nPrije otprilike četiri godine Šajatovićevo porijeklo utvrdio je Hans Jürgen Schröter koji piše njegovu biografiju. Uspio je pronaći dokument kojim mu saski izborni knez Johann Georg II. germanizira ime u Johann von Schadowitz. Na pečatu piše Janko Šajatović. Do sada je ispisano jako puno knjiga o Šajatoviću te su o njemu i stvorene mnoge legende – kazala je Monika Bračika rođena Šajatović koja je  saznala preko Žumberačkog krijesa i teksta kojeg je napisao Janko Schandor da Schröter istražuje porijeklo Janka Šajatovića te mu pomogla ustanoviti da je rođen u Jezernicama.

11846781_10153078174005866_4410666554183186795_nGosti i domaćini ispred obiteljske kuće Željka Šajatovića u Jezernicama

Mitološki značaj i legende o Šajatoviću Krabatu u Lužicama su nastale iz zahvalnosti. Žumberačkog Uskoka – Šajatovića je 1660. godine u Njemačku poslao knez Petar Zrinski da Georgu II. vodi vojsku. Georg II. je bio zadovoljan i poklonio mu posjed, sadašnje Lužice, gdje je živio manjinski starosjedilački slavenski narod (Česi i Slovaci) koje su Nijemci marginalizirali i zbog jezične barijere. S obzirom na to da je Šajatović, i sam kao Slaven, mogao razumjeti njihov jezik, a znao je i njemački, služio je kao veza s dvorom. Inicirao je isušivanje močvara, izgradio prve mlinove, pokrenuo poljoprivredu te su Lužice postale glavni dobavljač hrane na više dvorova u Europi te sad slovi kao simbol napretka.

11836886_10153078164170866_1385254481520697927_nJezernice jučer

Sad u njegovoj kući u Gross Särchenu živi arhitekt Wolfgang Kraus koji je frizirao kosu i brkove po uzoru na Janka Šajatovića i u mnogim ga prigodama turistički promovira. Ujedno je proštenje svetog Ilije i godišnje okupljanje Šajatovića,a koji žive u više gradova i država. (Večernji list 03.08.2015.)

Foto: Janko Schandor

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Ususret velikoj uskočkoj obljetnici – “Vincere aut mori”

 11745574_847961041964907_8709307829576179052_nBila su burna vremena 15. stoljeća na ovom prostoru europskog jugoistoka iliti Balkana (što na jeziku Vlaha, prastanovnika ovog regiona znači – šumovito brdo), kada su, uslijed prodora Osmanlija, počele brojne migracije i turbulencije stanovništva. Urušavala su se carstva – bizantsko, koje je već od četvrtog križarskog rata uzdrmano, bugarsko u grču gole opstojnosti, nemanjićko uzdrmano dinastičkim sukobima i unutar sebe razoreno neriješenim etničkim pitanjima… Valja ovdje naglasiti da ni u jednom tadašnjem carstvu nije bilo toliko etničkih sukoba kao u nemanjićkom, a posebno su na udaru bili Vlasi i Arbanasi. Ugarsko–hrvatsko kraljevstvo bilo je u neprestanim ratovima lokalnih feudalaca, a u Austriji se tek rađa habsburška dinastija, koja će idućih nekoliko stoljeća udariti neizbirisiv trag u srednjoj Europi. Ostatak Europe guši se u krvi, vatri i međusobnim vjersko-dinastičkim ratovima, ne vodeći brigu o osmanlijskoj opasnosti na Balkanu.

 sgžU tim turbulentnim vremenima, u utvrdi Mutnici pokraj Bihaća u mjesecu rujnu, nažalost, još uvijek neutvrđenog datuma 1530. godine, vođe brojne grupacije stočara, ali i iskusnih i hrabrih ratnika, potpisuju ugovor s novim vladarima Hrvatske i Kranjske – dinastijom Habsburgovaca, koji su godinu dana ranije izabrani u Cetingradu, a prema kojem će, na od Osmanlija opustošenom i prezaduženom području, oko zakupnog imanja Sichelberga (Srpastog brda), današnjeg Žumberka, naseliti mnogobrojne stočarsko-vojničke obitelji, koje će zbog svog specifičnog “uskakanja” na još nepokorena područja nekoć slavnog hrvatskog kraljevstva povijest nazvati uskocima.

uskok carPotpisani ugovori bili su za jednu i drugu stranu povoljni. Habsburgovci su dobili mnoštvo vrlo hrabrih vojnika za svoja svakodnevna ratovanja s nadirućom osmanlijskom silom, naseljenih na desetljećima zapuštena zemljišta, a uskoci su dobili zemljišna prostranstva za ispašu svoje stoke, nisu morali plaćati feudalni i crkveni danak, a ratovanju su bili vični.

zubović stankoPovijesno je to prisjećanje u kratkim crtama, koje u svojim amplitudama rasta i padanja traje sve do danas. Bijahu mnoga ratišta u obrani domovine, ali i u carskoj službi, kroz koja prođoše hrabri žumberački uskoci. Od obrane gradova Siska i Zagreba, zaustavljanja puntarskog bunta u romaniranoj Šenoinoj Seljačkoj buni, preko Tridesetgodišnjeg rata, Jelačićevih krajišnika, Galicije i Soče, do Domovinskog rata. Potpisivanjem ugovora između uskočkih vojvoda i habsburških gospodara svaki uskok dobivao je mač – jatagan s upisanim latinskim natpisom “Vincere aut mori”, što na hrvatskom glasi “Pobijedi ili umri”!

hinko1Danas, 485 godina od doseljenja prvih uskoka na područje Žumberka, potomci vjekovnih hrabrih branitelja u mirnodobnoj situaciji, u uvjetno slobodnoj (budimo realni, ipak smo okupirani dužničkim ropstvom) i demokratskoj Hrvatskoj, vojuju svoju najtežu bitku, ali, usuđujem se tvrditi, ne i posljednju. Naime, svima nam je jasno da se radi o golom biološkom opstanku.

grabar alenka 1Današnje stanovništvo, a time i svekoliko gospodarstvo, toliko je reducirano da je upitan i reproduktivno-biološki opstanak. Bogu smo zahvalni da nam danas nitko u ruke ne gura mač s napisom “pobjedi ili umri”, ali svima nama koji nosimo nasljedstvo svojih časnih prethodnika mora u srcu i svijesti biti memorirano: ili ćemo pobijediti ovu depresiju i besperspektivnost ili ćemo (iz)umrijeti. Naprosto se ne mogu pomiriti s činjenicom da današnja generacija slavnih žumberačkih uskoka može prihvatiti bilo koju drugu varijantu osim pobjede.

11076712_10152883318900095_6534153229801157866_oZato sam, u ime Organizacijskog odbora za proslavu 485. godišnjice prve seobe uskoka u Žumberak, slobodan pozvati sve sinove i kćeri Žumberka, ma gdje god bili, kao i naše mnogobrojne prijatelje, da nam se 5. rujna u Stojdragi priključe na velikoj proslavi. Sačuvajmo život i budimo pobjednici novog Žumberka! (o. Mile Vranešić)

Glasnik Samobora

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Djetinjstvo, školovanje i zasnivanje obitelji

br2Rodna kuća od akademika

Akademik Milan Herak potječe iz obitelji Herak – „Perini“ iz Brašljevice, najjužnijeg sela zapadnog Žumberka. Milanovi otac i djed nosili su ime Juraj (Jure), a pradjed je bio Luka, pa mora da je Pero bio predak, vjerojatno rođen još u 18. stoljeću. Milanov otac Jure oženio se 1899. godine s Marijom Herak iz susjedne kuće. Kažu da se mladenka prevezla kolima s konjskom zapregom punih dvadesetak metara između svoje stare i nove kuće. Njihov novi zajednički dom bila je omanja trošna kuća, a i cijeli je posjed bio skroman, pa se Jure osim obrađivanjem zemlje bavio i povremenom sitnom trgovinom – kućarenjem da bi mogao 1904. godine izgraditi veću kuću s dvije sobe i dvije podrumske prostorije.

br3Tijekom vremena, između 1902. i 1922. godine, rodila su im se brojna djeca, među kojima 1917. godine i Milan. Ocu je bilo vrlo teško održavati tako veliku obitelj, pa je svesrdno radio na povećanju obradivog zemljišta krčenjem okolne šikare i pokućarenjem po Sloveniji, Austriji i Njemačkoj. No, tako brojna djeca nisu sva mogla ostati kod kuće. Najstariji sin Nikica (moj otac) u dva je petogodišnja razdoblja boravio na radu u Kanadi i najviše pridonio da se 1934. godine kuća proširi do veličine i razmjera u kojima je i danas. Nikica je jedini ostao na obiteljskom imanju, a sva druga djeca postupno su različitim putovima krenula prema Zagrebu.

br4Za Milanov životni put bila je presudna uloga njegove jedine sestre Marte. Marta se bila udala za Iliju Vranešića. Oni su ubrzo preselili u Zagreb, gdje su najprije otvorili malu trgovinu s točionicom, a kasnije su zakupili gostionicu na Kaptolu br. 5 i konačno se sa stanom preselili na Jelačićev trg br. 4 i otvorili gostionicu u istoj zgradi, s ulazom iz ulice Pod zidom. Milan je najprije pohađao osnovnu školu u Kaštu, a 1929. došao je sestri u Zagreb na daljnje školovanje. Osam je godina pohađao klasičnu gimnaziju i pritom pomagao u svakovoj i sestrinoj gostionici. Školovanje je nastavio na Filozofskom fakultetu, odabravši prirodnu grupu predmeta: iz zoologije, botanike, geologije s paleontologijom, mineralogije i kemije.

 IMG_8548Milan Herak za vrijeme studenskih dana u Brašljevici

Od svega toga, pri upisu je najmanje znao o geologiji, kojoj je kasnije posvetio sav svoj profesionalni život. Toj je odluci vjerojatno najviše pridonijela činjenica da je profesor geologije Marijan Salopek već zarana organizirao terensku nastavu, koja je s vremenom prerasla u prava ekipna istraživanja, što se Milanu činilo vrlo zgodnim. Diplomirao je u lipnju 1942.,uspio je dobiti stručno usavršavanje u Prirodoslovnom muzeju u Beču, gdje je u godinu dana uspio obraditi temu koja mu je kasnije poslužila za doktorsku disertaciju. No pomanjkanje novca i loša prehrana učinile su da je Milan obolio i hitno se morao vratiti u Zagreb na bolju prehranu. Doktorirao je u Zagrebu 1943. godine. Iste je godine dobio posao u Geološko-paleontološkom muzeju u Zagrebu, gdje je ostao devet godina.

 herakMilanov prvi poslijeratni izlazak na teren bio je u Žumberak. To je bila prigoda mojeg prvog svjesnog susreta sa stricem Milanom. Naravno da je Milan mene poznavao od mog rođenja(1937. godine), ali ja se ne sjećam njegovih prijeratnih dolazaka u Brašljevicu, a onih tijekom rata nije ni bilo. U naredne dvije poslijeratne godine šire je obiteljsko vijeće odlučilo da bih ja nakon završene osnovne škole trebao otići na daljnje školovanje. Milan i njegova supruga Ojdana ponudili su da me prime u svoju obitelj i vode brigu o mojem daljnjem školovanju i odgoju. Kad sam početkom rujna 1947. godine bio doveden u Zagreb, uselio sam u njihov jednosobni stan u Šulekovoj ulici br. 11, u kojem je pored Milana i Ojdane već bila i njihova kućna pomoćnica Marija (Mare) Bulić, koja se zadržala u obitelji još oko 25 godina. Milan i Ojdana imali na raspolaganju jedinu sobu, Mare je spavala na sklopivom željeznom krevetu u kuhinji, a ja na pomoćnom krevetu u hodniku.

gkt-225x300Žumberačko grkokatoličko sjemenište u Zagrebu

Milan i Ojdana, rođena Allegretti, vjenča li su se u crkvi gkt. Sv. Ćirila i Metoda ubrzo nakon svršetka rata 1945. godine. Ojdana je tada bila asistentica na Zoologijskom zavodu Filozofskog fakulteta. U vrijeme mog dolaska k njima radila je na jednoj zagrebačkoj gimnaziji kao profesorica prirodopisa. Danas je teško i zamisliti da bi u takvim okolnostima dvoje mladih intelektualaca bilo voljno dijeliti tako skroman prostor s još dvoje praktički stranih ljudi i još k tome preuzeti brigu o mojem školovanju i odrastanju. Oni su znali da sam ja tada bio u lošem fizičkom i psihičkom stanju. Bio sam otrgnut od kuće, neishranjen, loše odjeven, s mizernim predznanjem za gimnaziju…No, primili su me kao svoje dijete. Pored praćenja mojeg napredovanja u gimnaziji, upisali su me u glazbenu školu, koju baš nisam volio. Organizirali su mi privatno učenje engleskog jezika, što sam nastavio tijekom cijelog gimnazijskog školovanja. Ojdana mi je od svoje jakne sašila kaputić. Milan me je naučio igrati šah, što sam zavolio i često ga molio za pokoju partiju. Jednom prilikom mi je rekao da pristaje na igru pod uvjetom da ako izgubim, pristajem pojesti 10 žlica poriluka, kojeg inače nisam podnosio. Izgubio sam, a poriluk mi je uskoro postao jedno od najboljih variva.

Već u samom početku mojeg boravka u Zagrebu trebao sam riješiti jedan osobni problem. Djeca iz susjedstva i kolege u gimnaziji tretirali su ma kao „seljačića“. Morao sam se izboriti, pa makar i fizički, za bolji status. Tijekom godine dana uspio sam nadoknaditi manjkove iz školovanja u Kaštu i završiti prvi razred gimnazije s odličnim uspjehom. Naredne godine smo se preselili u nešto veći stan u susjednoj kući. Tada se rodila moja„sestra“ Maja. Maja i ja smo dijelili dnevnu sobu gotovo 12 godina, sve do mojeg završetka studija, dakle i onda kada smo se preselili u još malo veći stan u Zvonimirovoj ulici. Te iste godine Ojdana je dobila mjesto profesorice prirodopisa u susjedstvu, na Trećoj gimnaziji u Kušlanovoj ulici, koju sam i ja pohađao. Time je Ojdana mogla izravno nadzirati moje daljnje školovanje i dobrim je dijelom doprinijela da sam ja sve daljnje razrede gimnazije i sve godine studija završio s odličnim uspjehom.

 IMG_8549Kad sam nakon diplome odlazio, pitao sam ih kako da im zahvalim. Rekli su mi da oni ne trebaju zahvalnost, ali ako mogu, da pomognem nekome drugome. To smo moja supruga Ana ja i učinili. Prihvatili smo u obitelj moju nećakinju Mirjanu, koja je 12 godina bila „sestra“ našim kćerima. Danas je Mirjana u zvanju redovitog profesora na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Milan je i u dubokoj starosti govorio da je on moj duhovni otac i bio je ponosan na to. Ojdana me je u mnogo prigoda nazvala „sine moj“. Još nedavno, prije nego što nas je zauvijek napustila, bila ponosna na svoje djelo. Izjavila je da bi to isto učinila da se još. Kakvi su Milan i Ojdana bili ljudi dovoljno govori činjenica da su odmah nakon mojegodlaska prihvatili u obitelj Ojdaninu nećakinju Ladu, koja je s njima boravila tijekom svog školovanja.

Tekst o akademiku napisao je njegov nećak Janko

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Uspješno održan povijesno-scenski spektakl u Klisu

 11816337_403456769847544_6892828913047114282_o(1)Starodrevni Klis i njegova slavna tvrđava posljednjega ovoljetnog srpanjskog vikenda iznova je osvanula u čudesnom ruhu oživljene povijesti. Tvrđava Klis povijesno je jedno od najvažnijih i arhitetonski jedno od najljepših fortifikacijskih zdanja na hrvatskom tlu. U petak je održan sajam starih obrta, viteški turnir ,a mimohod postrojbi predvodili su Uskoci iz Žumberka.
11701144_10207258925691911_2778747018655167084_nUskočki boj za Klis otvorio je admiral Hrvatske ratne mornarice Predrag Stipanovići. Sve je u ime domaćina pozdravio načelnik općine Klis, Jakov Vetma. Damir Žura, predsjednik “Kliških uskoka”, povijesne postrojbe koja ove godine obilježava desetu obljetnicu, napomenuo je da je ona osnovana od dragovoljaca Domovinskog rata sa željom da se revitalizira Tvrđava Klis i da se time stvore preduvjeti za turistički i gospodarski uzlet Klisa.
11816221_403458616514026_6542438437982268051_oKlišani i njihovi gosti odjeveni u replike povijesnih kostima, naoružani pravim mačevima, kopljima, kuburama i topovima vratili su se u daleku 1532. godinu i dočarali kako je izgledala osmanijska okupacija Klisa (utvrda u planinskom klancu između Mosora i Kozjaka). Povijesna strateška važnost ove utvrde je bila zbog kontrole ulaza u Dalmaciju, a kada je uskocima ponestalo oružja sa litica na neprijateljske osvajače bacalo se kamenje ili izlijevala vruća voda i ulje. Zahvaljujući herojstvu branitelja- velikog hrvatskog vojskovođe Petra Kružića i njegovih uskoka, Turci su bili zaustavljeni u pohodu prema Zapadu.
 11059512_848002638611130_4327427958959047176_nPovijesna postrojba “Kliški uskoci” u subotu navečer organizirala je središnji događaj “Uskočkog boja za Klis”. Na Kliškoj tvrđavi uprizorena je slavna bitka s više od 300 sudionika iz zemlje i inozemstva, a po prvi put došla je i etno – skupina iz Češke. Domaćini su vrhunski organizirali cijelu manifestaciju,a općina Klis i županija bili su pokrovitelji. Pojedini mediji mogli bi više pridodati pažnje ovakovim i sličnim događanjima. Uskočki boj za Klis i slična događanja pridonose upoznavanju Naše slavne i dične uskočke povijest,a koja je 350 godina  branila kršćanstvo i Europu. U temeljima Lijepe naše treba da bude slavna uskočka epopeja,a ruka Uskoka bila je jača od Osmanlija i Mlečića.
11782410_403456959847525_5868905595730500110_o(1)Žumberački Uskok,Milan Delivuk je domaćinima predao na dar pjesmu “Put na maslinsku goru”,a koja je ukrašena sa žumberačkim vezom. Nikolina Radić- Ančić odlično je vodila program,a njoj i svim domaćinima hvala za trud i uspješno organiziranje ove manifestacije. Ovaj događaj svake godine posjeti sve više  domaćih i stranih gostiju.
Foto zapis:
11221309_403458859847335_7263830031170435217_o11703495_1108949612451961_4253391616680241822_o11807350_403456256514262_8954486837752801993_o55b0da5a7cb23af7178b45a711222661_403456663180888_561188343210648901_o(2)11792054_403458716514016_8667055804592963054_o11741164_403456833180871_4352537625603867733_o1925248_454392988021778_1665514486_n11782326_403459113180643_5390253904651224242_o11800678_10206557126660565_1007639494_o
Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Na Sv. Geri proslavljen Sveti Ilija zaštitnik Žumberka

11050701_10153065063420866_6352321544857556919_nU nedjelju 26. srpnja 2015. na Svetoj Geri svečanom svetom liturgijom proslavljen je blagdan sv. Ilije nebeskog zaštitnika Žumberka. Već od jutarnjih sati na Svetoj Geri počeli su se okupljati hodočasnici koji su u povodu proslave Ilinja pristigli iz cijelog Žumberka i okolnih gradova. Ovogodišnjem prošenju na najvišem vrhu Žumberka pridružili su se i gosti iz Njemačke koji su Uskočko gorje posjetili u sklopu obilježavanja spomena na slavnog uskoka Janka Šajatovića- Krabata. Svečanu liturgiju predvodio je naš najstariji žumberački svećenik i graditelj svetišta sv. Ilije na Svetoj Geri stavrofor Milan Vranešić u zajedništvu sa hrvatskim i slovenskim svećenstvom.

U koncelebraciji su suslužili domaći radatovićki župnik o. Zinovije Zastavni, mons. Juraj Jerneić kaljski župnik, o. Ivica Radeljak- svećenik žumberačkih korijena na službi u Zagrebu, te preč. Tone Trpin šentjernejski dekan. Prigodnu propovijed okupljenim vjernicima izrekao je o. Zinovije, a simultano je propovijed na njemački jezik prevodio teolog Janko Šandor. Nakon svete liturgije u organizaciji DVD-a Radatovići organiziran je prigodni društveni program.( zumberacki-vikarijat.com)

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Žumberačka škola u prirodi

sator-1-757-x-567Prva Žumberačka škola u prirodi održat će se 2.kolovoza u Jezernicama, obavještavaju iz Turističke udruge Žumberak. Nakon proštenja u kapeli Sv. Ilije, početak mise je u 11 sati, slijedi zakuska u Jezernicama oko podneva ,a potom vježbanje podizanja šatora, vezanja čvorova od špage, i upoznavanje s osnovama orijentacije u prostoru, te korištenjem kompasa. Svi zainteresirani su rado viđeni gosti. (radiosamobor.hr)

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Najavljujemo proslavu sv. Ilije na Geri

geraMisno slavlje u uskočkoj kapeli sv. Ilije na Geri započinje točno u podne. Za proštenjarski ugođaj pobrinut će se vatrogasci iz Radatovića. U nedjelju će grupa njemačkih turista posjeti Svetu Geru,a narednih dana Sloveniju i Hrvatsku. Njemački turisti su štovatelji lika Janka Šajatovića-Krabata,a kojeg je vojna služba odvela iz Žumberka u Njemačku. Uskok – Krabat rođen je u Jezernicama 1624.godine,a preminuo je u Njemačkoj 1704.godine. Ovu grupu turista predvodi Monika Šajatović-Bračika,a  koja promiče lik i dijelo Janka Šajatovića.

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Obilježen Dan Vlatka Mačeka

Povodom 136. obljetnice rođenja Jaskanca dr. Vladka Mačeka, u Centru za kulturu održana je svečana sjednica Gradskog vijeća, a kod Mačekove biste u centru Jastrebarskog položeni su vijenci te upaljene svijeće.

Obilježavanje Dana znamenitog Jaskanca započelo je svečanom sjednicom Gradskog vijeća kojoj su prisustvovali brojni gosti, štovatelji lika i djela dr. Vladka Mačeka.

Uz domaćine gradonačelnika, Zvonimira Novosela i njegovih zamjenika, Stipu Bučara i Domagoja Šlata,  te potpredsjednika Gradskog vijeća Zorana Savića, sjednici su prisustvovali i Damir Mateljan izaslanik predsjednika Hrvatskog Sabora, Branko Hrg saborski zastupnik i predsjednik HSS-a, Stjepan Kožić župan Zagrebačke županije, Darko Koren župan Koprivničko – križevačke županije, Anita Sinjeri – Ibrišević zamjenica župana Sisačko moslavačke županije, Vlasta Hubicki predsjednica skupštine Krapinsko – zagorske županije i potpredsjednica HSS-a, Mirela Gajić zamjenica predsjednika skupštine Zagrebačke županije, gradonačelnici i načelnici susjednih i prijateljskih gradova i općina, vijećnice i vijećnici u skupštini Zagrebačke županije i Grada Jastrebarskog, te mnogi drugi uvaženi gosti.

Prisutne je najprije pozdravio potpredsjednik Gradskog vijeća, Zoran Savić, a nakon njega dobrodošlicu u Jastrebarsko prisutnima je poželio i gradonačelnik Novosel, koji je izrazio zadovoljstvo što u ovako velikom broju svi zajedno, dostojanstveno obilježavamo Dan dr. Vladka Mačeka:”Dostojanstvenim obilježavanjem Dana ovog znamenitog Jaskanca, svjedočimo toleranciji, uvažavanju i zajedništvu na koje je pozivao dr. Vladko Maček”,  rekao je među ostalim Novosel.

Prisutnima se obratio i župan Zagrebačke županije, pa zatim i saborski zastupnik i predsjednik HSS-a Branko Hrg, a uvaženi skup pozdravio je i izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, Damir Mateljan.

Po završetku svečane sjednice, organizirana povorka uputila se do Mačekove biste u centru grada.

U čast i sjećanje na ovog hrvatskog velikana, uz poznati Mačekov govor iz 1935. godine kojeg je ovom prilikom pročitao glumac Gradskog kazališta Jastrebarsko, Josip Cuković, kratku molitvu i pjesmu u izvedbi HSPD-a Antun Radić, položeni su vijenci i upaljene svijeće.

Nakon polaganja vijenaca služena je i sv. misa u crkvi sv. Nikole biskupa u Jstrebarskom, koju je predvodio jaskanski kapelan, Tomica Božiček.
I. Batušić

 TAGOVI | Grad Jastrebarsko

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Najavljujemo proslavu 485.godišnjice doseljenja Uskoka u Žumberak

11076712_10152883318900095_6534153229801157866_oPOD VISOKIM POKROVITELJSTVOM PRESJEDNICE REPUBLIKE HRVATSKE GOSPOĐE KOLINDE GRABAR – KITAROVIĆ POTOMCI ŽUMBERAČKIH USKOKA ORGANIZIRAJU PROSLAVU 485. GODIŠNICE DOSELJENJA U ŽUMBERAK. SVEČANOST ĆE BITI ODRŽANA 5. RUJNA 2015. GODINE U STOJDRAGI I TO POD VJEKOVNIM POBJEDNIČKIM USKOČKIM GESLOM: VINCERE AUT MORI. BOG BLAGOSLOVIO VAŠ DOLAZAK!

11745574_847961041964907_8709307829576179052_n PROGRAM:

1. SVETA LITURGIJA U ŽUPNOJ CRKVI SVETOG JURJA U 11 SATI, PREDVODI PRESJEDNIK ORGANIZACIJSKOG ODBORA STAVROFOR MILE VRANEŠIĆ
2.  POLAGANJE VIJENCA I PALJENJE SVIJEĆA KOD SPOMENIKA POGINULIM ŽUMBERČANIMA I ŽUMBERČANKAMA U DOMOVINSKOM RATU
3. PROCESIJA SA LIKOM ŽUMBERAČKE BOGORODICE
4. OTKRIVANJE NOVOPODIGNUTOG USKOČKOG SPOMENIKA “VINCERE AUT MORI”
5. POZDRAV DOMAĆINA I KULTURNO UMJETNIČKI PROGRAM
6. OTVARANJE NOVOUREĐENOG LOVAČKOG MUZEJA
7. ZA OKRIJEPU LOVAČKA UDRUGA “ŽUMERAČKA GORA” ČASTI SA RUČKOM

Foto zapis:

P2100215Žumberčani pred uskočkim spomenikom u Badovincima, lipanj 2015.

osunja 1Uskočka kapela sv. Nikola u Osunji

zumberakgrad-300x229Nekadašnji uskočki grad na Gradini

ZUMBERAK_JURJEVO_22_04_2014Otkrivanje spomenika Žumberčanima stradalim u Domovinskom ratu, Stojdraga 2014.

grabar alenka 1Žumberčanka pred uskočkim spomenikom u Grabru

staru grad žStari uskočka tvrđava na Gradini, 2015.

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar