Održan 4. biciklistički uspon na Svetu Geru

10626644_10152668600430953_477740547884198531_nStart u Kostanjevcu

U nedjelju 31.08.2014. održan je tradicionalni 4. biciklistički  uspon na Sv. Geru, u organizaciji SD Miljkoaz iz Karlovca. Utrka je počela u 10 sati,a start je bio u ispred  općinske zgrade u Kostanjevcu. Ruta utrke bila je u dužini od 23 km,a od Kostanjevca do Sošica bilo je 12 km asfalt,a idućih 11 km do Svete Gere bio je makadam.

10525686_10152668614940953_3248138161212470190_nMakadamski put kod Boljare

Budući da se radi o isključivo usponu u dužini od 23 km i ukupno 1400 m penjanja, ovaj utrka vozačima predstavlja jedan od većih napora u sezoni. Utrku je vozilo i 13 žena,a pobjedila je Anita Bistričić iz Rijeke.

10583832_10152668618255953_3576267532735237310_nPobjednik na cilju

U konkurenciji 140 vozača iz HR, SLO i BiH, Domjančić Josip iz Jastrebarskog u vremenu 1:10:36 zauzeo je prvo mjesto,a koji nastupa za klub Protea iz Jaske.10415619_10152668668495953_8856130096535379257_nBiciklisti ispred kapele sv. Ilije na vrhu Žumberačke gore

Sveta Gera je najviši vrh sjeverozapadne Hrvatske sa 1178 metara i ima grkokatoličku i rimokatoličku crkvu,a koja se nalaze jedna pored druge( jedna u Hrvatskoj i jedna u Sloveniji). Ovo sportsko natjecanje je svake godine sve popularnije i mnogi na ovaj način upoznaju prekrasnu prirodu Žumberak,a i znamenitosti kraja. Utrku su odlično organizirali SD Miljokaz, Općina Žumberak i JU PP Žumberak- Samoborsko gorje.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Žumberački svećenik Dane Herak

photo (7)Dane Herak rodio se 27.08.1921. god. u selu Brašljevica, župa Kašt. Pučku školu polazio je u Kaštu,a II. klasičnu gimnaziju i Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu kao pitomac Grkokatoličkog sjemeništa. Oženio se 1950.god. s Nadom rođ. Latković,kćerkom banjalučkog gkt. svećenika Frane Latkovića. U tom braku rodiše se Branko, Ivica, Maja i Zlatko. Za svećenika ga je 16.srpnja 1950.god. u franjevičkoj crkvi u Zagrebu po rimskom obredu zaredio dr. Franjo Sakis-Sewis, generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije. U to vrijeme Križevačka biskupija nije imala svog ordinarija.

Kao svećenik najprije je od 8.kolovoza 1950.god. do 14.ožujka 1951.god. bio duhovni pomoćnik svom tastu Latkoviću u Banjaluci. Zatim je do 25.listopada 1954.god. upravljao gkt. župom Devetina u Bosni,a koju sačinjavaju Ukrajinci. Nakon toga bio je postavljen za svećenika u Mrzlom Polju u Žumberak,a kasnije od 1958.god. svoju rodnu župu Kašt. Ovdje u Kaštu bio je lakši život za njegovu obitelj,a i supruga Nada se zaposlila u pošti. Župa sv. Antuna Pustinjaka u Kaštu bila zadovoljna radom o. Heraka i na toj župi ostao je sve do svojeg umirovljenjea(1989.god.). Dane Herak nekoliko godina bio je i žumberački dekan,a po umirovljenju preselio se sa suprugom u Zagreb.

Ulio je u srce svoje djece ljubav prema svom bizantsko-hrvatskom obredu,a bio je posebno radostan kad su mu sinovi Branko, Ivica i Zlatko angažirali u Ćirilo-Metodovu zboru, jer ih je učio da talente ne valja zakopati, nego ih umnožiti. Vlč. Herak je preminuo 01. rujna 2001. god. u domu umirovljenika u Orljakovu kod Kamanja. Pokopan je na Mirogoju,a u ime nazočnih svećenika, rodbine i prijatelja od pokojnika se oprostio vlč. Mile Vranešić.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Žumberačko hodočašće u Mariju Bistricu

10647246_758929147486497_3157743924416164095_nDana 13.09. organizira se hodočašće u Mariju Bistricu. Žumberačko hodočašće u Mariju Bistricu,organizira župa Blagovijesti–Pribić, prijave na tel: 098/ 95-33-413. Autobus polazi u 7 sati iz Sošica,a iz Pribića u 7,30 i cijena karte je 70 kn. Organizator putovanja je o. Nenad Krajačić,a koji zadnjih 6 godina upravlja župom. Nakon niza godina što je biskupija i dvorac bio zapušten od loših gospodara o. Krajačić počeo je sa obnovom derutnog objekta,a polako se vraća sjaj nekadašnjem predivnom objektu.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Neposlušni Ile

869_6995Pogled na Grabar

Dođi Ile daj pomozi majci
Viđi da je sva u poslu teškom
Zar ne vidiš da i zate radi ?
Kuha , pere i po kući sprema
No on samo odgovara lako
Mene jako !

Zar ne čuješ kako bleje ovce ?
A rosna ih trava na pašnjaku čeka
A ti sjediš kao starac tromi,
Na gotovo uvijek spreman doći
On će opet ko mezimče svako ;
Mene jako !

Već je doba da u školu kreneš
Ti još knjige ni pogledo nisi,
Daj se geni ! Što će s tobom biti ?
Sav si prljav, sve na tebi visi,
A on šuti i ne misli tako !
Mene jako !

Jednog dana nevolja ga stiže,
Gorko plače i u pomoć zove .
Ni od kuda pomoći mu nema .
Dođi majko zlo i naopako !
Tad će majka, ko i on ovako :
Mene jako !

Napomena : Imao sam učenika po imenu Ile, koji je prema svemu bio ravnodušan i nikada se nije ljutio, a na sve je prijekore odgovarao izrazom : „ mene jako“ koji mi se jako svidio,a karakterističan je za govor jednog dijela Žumberka po značenju „Vrlo važno „ ili „Baš me briga „

Josip Poljak, Grabar, Uskrs 1947.god.

giadmin: ova pjesma objavljena je u biltenu od Žumberčana iz Samobora

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Kijevski nadbiskup uputio otvoreno pismo

shevchuk_d_nVeliki kijevski nadbiskup Svajtoslav Ševčuk uputio je otvoreno pismo biskupskim konferencijama čitavog svijeta kao i političkim vlastima s molbom da pomognu ukrajinskim kršćanima, prenosi portal francuskoga katoličkog časopisa La Vie. Ukrajina je žrtva vojne agresije, a šutnja i nedjelovanje međunarodne zajednice mogli bi izazvati još veću tragediju, ističe nadbiskup u pismu, upozoravajući da Ukrajini treba konkretna potpora čitave kršćanske zajednice i svih ljudi dobre volje. „Zemlja već mjesecima trpi destabilizaciju podržanu iz inozemstva, separatizam i terorističke aktivnosti u regijama Donjeck i Lugansk, jednom riječju: rat”. Nadbiskup Svjatoslav Ševčuk dijeli stavove vlade u Kijevu, te ističe da pripadnici malobrojne grkokatoličke i rimokatoličke manjine na područjima koja nadziru separatisti žive pod velikim pritiskom. Dok su tri katolička svećenika oteta, biskup i gotovo svi grkokatolički svećenici bili su prisiljeni napustiti okolicu Donjecka. Naoružani ljudi “separatističkog režima” ušli su u crkvu i oskvrnuli svetište.

Ukrajinski nadbiskup također oštro odbacuje optužbe koje je Moskovski patrijarhat izrekao na račun grkokatoličkih vojnih duhovnika koji navodno potiču svoje vjernike na nasilje prema članovima drugih Crkava i religijskih skupina. To nije točno, zgrožen je mons. Ševčuk. On smatra da je Ukrajina žrtva vojne agresije zbog koje trpi čitavo stanovništvo, bez obzira na vjersku i društvenu pripadnost.“Potrebne su nam vaše molitve, razboritost, prave riječi i učinkovito djelovanje”, napisao je između ostaloga kijevski nadbiskup u svom apelu. Istodobno je veleposlanica Ukrajine pri Svetoj Stolici, Tatjana Izevska, pozdravila “mudro i uravnoteženo stajalište Svete Stolice” prema njezinoj zemlji. Ona smatra da neće biti moguće vratiti mir, ako se ne zaustavi agresivno ponašanje Rusije. “Mi smo uvjereni da je istina na našoj strani”, zaključila je veleposlanica, a prenosi La Vie. (IKA)

admin: U Ukrajini živi oko 5 miliona Ukrajinaca-grkokatolika.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Najavljujemo proštenje (kirbaj) u Berku

DSC07102Berak je mjesto u Srijemu s oko 400 stanovnika. Žumberačka zajednica u Berku ima 29.08. svoje godišnje proštenje,a misno slavlje započinje u 11 sati i predvodit će ga biskup Kekić. Grkokatoličkom župom u Berku upravlja o. Joakim Simeunović,a crkva je posvećena Glavosijeku sv. Ivana Krstitelja. Župa u Berku osnovan je 1954.god.,a svake nedjelje misno slavlje je u 9 sati. Vrijedni i marljivi Žumberčani: Gvozdanovići, Delivuki, Pavkovići, Rušnovi… iz Berka obnovili su crkvu koja je bila devastirana za vrijeme Domovinskog rata,a u tome su pomogli i drugi mještani. Preko 50 0s0ba ubijeno je tokom jeseni 1991.god. od strane okupatora,a neki još nisu niti danas pronađeni. Berčani su bili tokom rata raseljeni širom Lijepe naše,a na godišnje proštenje (kirbaj) okupe se i  pomole za nestale i nadaju se boljem sutra.

b2Žumberačko pjevanje u Berku predvode: Anđelka Rušnov, Marija Tarač i Marija Štibić

Žumberčani u slozi i ljubavi žive sa starosjediocima(šokcima) i doseljenim Hrvatima iz Bosne,a koji su došli u ovaj kraj 1945/46.god., kao i Žumberčani. Doseljenje Žumberčana inicirao je križevački biskup dr. Janko Šimrak 1942. god. na biskupsko imanje u Berkasovo nedaleko Šida. Kuće su im većinom bile uništene u istočnom Žumberku i stoga su bili preseljenji u Srijem. Poslije rata bili su od novih vlasti prisiljeni preseliti se u Berak u kuće njemačkog stanovništva koje je odatle bilo prognano. Ovim preseljenjem bilo je obuhvaćeno oko 35 obitelji iz Žumberka. Mjesto Berak danas spada pod općinu Tompojevce i ima nogometnik klub Sokol, KUD Zrinski i područnu školu.

Objavljeno u Uncategorized | 2 Komentara

Senjski uskoci kroz stoljeća

4senjakinjaisenjaninuskSenjski su uskoci jedinstvena pojava u povijesti kršćanskih naroda novoga vijeka. Nisu bili ni posebno pleme niti pripadnici samo jednog naroda, već skupina ljudi pribjeglih u Senj iz različitih zemalja što leže na obalama Jadrana. Ipak, njihovu okosnicu činili su sinovi hrvatskog naroda koji, da bi se spasili od turskog zuluma, “uskočiše” iz svojih domova, s rodne grude, kad im je očevina potpala pod tursku vlast. Sklonivši se k svojoj braći na morskoj obali, zavjetovali su se da će se za svoja opustjela ognjišta i napuštene grobove otaca osvećivati Turčinu svuda i svagda i da će svoj strašni zavjet namrijeti potomstvu u nasljeđe.

senj 045Unutrašnjost tvrđave Nehaj

Premda je osveta nešto što se kosi s današnjim civilizacijskim načelima, ipak smo, poznajući prilike XVI. stoljeća, prisiljeni diviti se uskočkom zavjetu. To je doba kada otomanska sila kulminira, kada je Budim osvojen, a Beč samim čudom spašen od prve turske opsade; kada Zapad strepi pred Prorokovim sljedbenicima, a moćni se kršćanski vladari, vodeći se načelom “cilj opravdava sredstvo”, kukavički ulaguju Visokoj Porti. U takvo, za hrvatski narod, gotovo apokaliptično doba šaka odvažnih ljudi se zavjetovala da će se sustavno osvećivati državi koja se prostirala od Perzijskog zaljeva do Jadrana i zapadnih Karpata. Senjski uskoci, kojih je broj rijetko premašivao tisuću ljudi sposobnih za bojevanje, zametnuli su i tijekom dugih godina izdržali nejednaku borbu. Ne može se tvrditi da su Turcima zadavali posebno velike poteškoće, ali su im ipak krvavo dodijavali, od Save do Boke Kotorske, kao i na širokom i burnom Jadranu, toliko da se kojiput o njima “u Stambolu ozbiljno raspravljalo”.

senj6Pogled na Nehaj i Senj

Venecija je pomagala uskoke kad god je bila u ratu s Turcima, dopuštajući im da preko njezina teritorija prelaze na turski, ali kad je Venecija s Turskom sklopila mir (1540. god.), Porta je počela energično tražiti od Republike da prestane pomagati uskoke. Mlečani su tada počeli prevoziti tursku robu svojim brodovima što, je bio povod za početak uskočkih napada na njih. Mlečani su, za odmazdu počeli progoniti uskoke, i osim za “ciparskog rata” između Venecije i Turske (1570. – 1573.), uskočko mletački sukobi potrajali su sedamdeset godina. Pitanje senjskih uskoka postalo je vremenom međunarodno, pa se njime bavila prvo diplomacija susjednih, a kasnije i daljih država. Toj činjenici možemo zahvaliti što danas raspolažemo većim brojem diplomatskih isprava, od kojih su neke i štampane.

O POVIJESTI USKOKA

Bilo je više uskočkih skupina, ali najpoznatija je ona koja se oko 1530. godine iz Bosne i Hercegovine počela skupljati oko tvrđave Klisa kod Splita, gdje ih je tamošnji senjski kapetan Petar Kružić, pod čijom je upravom tada bio Klis, primio u vojnu službu. Iz Klisa su se uskoci potom sve češće zalijetali u susjedne turske krajeve, pa su Turci odlučili osvojiti to uskočko uporište. Nakon nekoliko pokušaja i opsjedanja grada to im je i uspjelo 1537. godine. Uskoci su se tada preselili u Senj, središte istoimene kapetanije.

kružić pPetar Kružić senjski kapetan i kliški knez

Uskoci su tako postali vojnici u Hrvatskoj krajini i sa svojim su potomcima sačinjavali gradsku posadu više od osamdeset godina. Ona se dijelila na četiri kumpanije kojima su na čelu bili uskočki vojvode. Malo pomalo pridružilo se tim uskocima i mnoštvo bjegunaca iz mletačke Dalmacije, koji su bježali pred zakonom. Tako se vremenom proširilo uskočko ime na sve vojnike senjske kapetanije od Rječine do ušća Zrmanje, na primorju, te od Brinja, Otočca i Žumberka u unutrašnjosti. Položaj Senja s gorovitim zaleđem, otočnim pročeljem i čuvenom burom, takav je da ga ni s morske, ni s kopnene strane nije lako osvojiti. Senj   metropola Liburnije, najstariji od hrvatskih gradova bio je u XVI. stoljeću prilično utvrđen. Na istočnoj strani, nalazio se kaštel Nehaj (“Nikoga se ne bojim!”) s dva velika topa (Fratar i Samson), na zapadnoj strani Šabac (“divan, veličanstven”), na sjevernoj “Papin kaštel”, što ga je dao sagraditi Leon X. iz kuće Medici, a na sjeveroistočnoj strani nalazio se “Gradski kaštel” u kome je boravio gradski kapetan.

KARAKTERISTIKE USKOKA

Uskoci su bili smioni ljudi, sposobni podnositi svakojake oskudice i muke. Poznavali su svaki kutak i na Velebitu i po otočju. Trebali su dobivati mjesečnu plaću, ali je ona obično izostajala. To je, silom prilika, uvjetovalo da su se uskoci morali prehranjivati plijenom i otimanjem, jer senjska okolica nije rađala osobitim plodom. Budući da se u Hrvatskoj krajini neprekidno ratovalo s Turcima, uskoci su najradije u njih sebi tražili hranu i to na dva puta: kopnom u turskoj Lici i morem u Dalmaciji koja je tada bila najvećim dijelom u vlasti Turaka. Razumljivo, zbog vječnog “malog” rata u Krajini nikomu nije ni padalo na um da ih u tome spriječava.

11swenjUskoci iz Klisa, Senja i Žumberka pred tvrđavom Nehaj,2012.god.

Uskoci su bili čvrsti i stasiti ljudi, protiv neprijatelja od zakletve nesmiljeni, a u naporima i oskudici nevjerojatno izdržljivi. Svaki je uskok bio spreman pretrpjeti bilo koju kaznu radije nego pogaziti zadanu riječ. Uskoci su nalikovali Spartancima. U teškim naporima života potpuno su otvrdnuli, a svijest o dužnosti bila je kod njih jača od nagona. Ako bi koji uskok pao prilikom četovanja protiv Turaka ili prigodom kakva naleta po Jadranu, njegovom se udovicom oženio uskočki momak. Od tog trenutka on bi skrbio za nju i njezinu djecu. Nošnja uskoka bila je onakva kakvu je nosio u svom prvom zavičaju. Hlače su imale nogavice uske do koljena, a povrh koljena bile su znatno šire. Nogavice su preko listova do pete bile rastrižene bez priglavka, urešene željeznim, mjedenim ili srebrnim kopčicama. K tomu su još imali suknene natikače i na nogama opanke. Kad je trebalo pregaziti vodu, uskok je u trenutku raskopčao kopče na listovima i povukao nogavice visoko do stegna. Opanci su bili od sirove dlakave kože i dugo su odolijevali makar se hodalo po oštrom kamenju. Povrh košulje imali su prsluk ili ječermu, a preko svega bi navukli halju do koljena. Zaštita za glavu bila im je kapa sa ždralovim perom. Svaki je uskok uvijek sa sobom nosio gunj složen na četvero, da ga štiti od kiše, dok je zimi imao i kabanicu, s obilatim naplećkom, do pasa. Tim je naplećkom za nevremena pokrivao glavu, a privezivao ga je tako, da mu je stvarao neku vrst kukuljice. Oružje senjskog uskoka sastojalo se od lagana mušketa, ćorde ili sjekirice ili pak buzdovana. Obično je još imao nož ili bodež.

Pripremio: prof.  Ljubović

Objavljeno u Uncategorized | 2 Komentara

Najavljujemo Žumberačku utrku 06.09.

žtrSTAZA: 15,5 km – asfaltirana, brdovita, kroz prirodu, okrjepa svakih 4 km
START: 15,00 sati u Radatovićima
(polazak autobusa iz Sošica za Radatoviće u 14,00)
CILJ: Sošice
STARTNINA: 70 kn
PRIJAVE I OKUPLJANJE: Sošice, na dan utrke do 13,45 sati

´umbera?ka utrka 2010 - Monika Nagy

Svi sudionici medalje i majice,a prva tri prvoplasirana po kategorijama: Suvenir trke + žumberački eko proizvodi i novčane nagrade.                                                                                                                                                                                                                     drp

PROPOZICIJE ZA VETERASKO PRVENSTVO HRVATSKE U CESTOVNOM TRČANJU

Kategorije prema pravilniku HAS-a i HUCIPTA, od 40 godina na više
Tri prvoplasirana po kategorijama: Medalje

TRKA SE BODUJE ZA CESTOVNI
GRAND PRIX CUP I PRVU CESTOVNU LIGU

DJEČJA UTRKA:

mararonOdržavati će se na stazi od 150 do 1000 m između 14,30 i 15,30 u Sošicama. Kategorije posebno dječaci i djevojčice:

2006 godište i mlađi ………… 150 m;
2004 i 2005 godište …………. 300m;
2002 i 2003 godište………….. 450m;
2000 i 2001 godište……………700m;
1998 i 1999 godište …………. 1000m

Nagrade za dječje utrke: darovi sponzora (Hypo &ndash) za sve + medalje za tri prvoplasirana u kategoriji


Prijevoz iz Zagreba osiguran besplatnim autobusima koji polaze iz Andrašecove ul. (parkiralište iza Ciboninog tornja) u 11,00.

Kratke upute za one koji dolaze osobnim automobilom iz Zagreba: Oko 8 km iza Jastrebarkog skreće se desno za Krašić;, nakon Krašića nastavlja se vožnja još 11 km do Kostanjevca a onada nakon 500m skretanje lijevo prema Sošicama i nakon 12 km stižete do odredišta. Predviđeno vrijeme putovanja oko 1,5 sat.

Organizator trke je AK Žumberak-Sošice,a informacije se mogu dobiti na mob.091-7866-433 (Boris Smičiklas).

Objavljeno u Uncategorized | Isključi komentare

Sjećanje na žetvu

rudeŽetalice iz Ruda, 1972.god. ( od lijeve strane: Zlata Bacan, Anka Zubović, Danica Reškovac(Ilijaševa), Ana Dupin, Mara Bacan i Ana Zubović

Nekada su njive u Žumberku bile prepune žita: pšenice, ječma, zobi i raži. Sa vremenom kako su ljudi iseljavali sve manje se sijalo žita,a  i divlje životinje počele su ugrožavati usjeve. Sredinim srpnja počela je žetva i tad su žetalice žele sa srpovima,a muški su većinom vezali žito u snopove i stavljali ih u babice. Tokom žetve žetalice su znale pjevati,a tako je vrijeme brže i ljepše prošlo. Kasnije se to žito vozilo na vršaljke,a tamo se znalo čekati po par sati da se dođe na red. Vršaljke u Žumberku imali su ove obitelji: obitelj Zadro u Oštrcu, obitelj Šintić u Gorinji, Ilija Radić-Iko u Sošicama, obitelj Crljenica u Visočama,obitelj Markušić u Kostanjevcu…

žgŽetva zobi u Griču, 18.08. 1999.god.

Zadnja se žela zob i to obično oko sredine kolovoza. Danas vrlo malo njiva ima na Žumberku posijano žitom,a ono što ima ovrši se kombajnom.

dnSošičani u vrijeme žetve, 1950.god.

  Ječam žela lijepa đevojka,
Ječam žela, ječmu govorila:
„Ječam žito,sjeme plemenito,

  Ja te žela, a ja te ne jela,
Svatovski te konji pozobali,
Ili moji ili braca moga,
Bolje moji, nego braca moga!“

Objavljeno u Uncategorized | 3 Komentara

Misna slavlja na Veliku Gospu u našim crkvama

10548156_690815291006716_3796022590862131837_oU Pećnom na Veliku Gospu svečano euharistijsko slavlje predvodili su: vikara Milana Vranešića, kaljski župnik o. Juraj Jerneić, karlovački župnik o. Željko Pajić,pećanski i pribićki župnik o. Nenada Krajačić i o. Vlado Bucković. Kao i svake godine na proslavi Velike Maše  i ove godine se  u Pećnom  okupio priličan broj ljudi. Pećanci koji žive u gradovima, oko Pribića  i dr. došli su usprkos prohladnom vremenu do svoje crkve i tako uveličali godišnje proštenje. Danas župa Pećno broji oko 35 duša .

10535734_690818747673037_8112819790577530669_oNakon misnog slavlja bile pod starom USKOČKOM LIPOM bilo je vruće janjentine, dobrog vina i glazbenog ugođaja.

1500831_334872753345991_2370840171077273886_oSopotski mašari

U subotu u 11 sati u selu Sopotima, župa Sošice bila je sveta misa,a povodom Velike Gospe. Sošički župnik o. Marjan Jeftimov zahvalio se svima koji su bili nazočni na misi i poželio da iduće godine bude još više vjernika,a da se kao i do prije par godina ponovno održi  proštenjarsko popodne.

dol žU svetištu Majke Božje Dolske u Dolu i ove godine uz okupljen veliki broj vjernika iz župe Pribić, te susjednih župa i cijeloga Jaskanskoga dekanata proslavljen vrlo značajan Blagdan Velike Gospe. Misno slavlje je predvodio Dubravko Hren – Škrlin vicerektor bogoslovnog sjemeništa na Kaptolu u Zagrebu. Dan ranije, dakle 14.kolovoza po prvi puta sa početkom u 19:00 sati prolazila je procesija sa kipom Majke Božje od župne Crkve Svetoga Siksta pape u Crkvenome Pribiću do Crkve u Dolu.

Procesija se održala u čast Majci Božjoj u predvečerje blagdana njezina Uznesenja na nebo.
I. POSTAJA – u župnoj crkvi sv.Siksta pape u Pribiću u 19 sati, u ovom hodu željeli smo dragom Bogu i Majci Božjoj reći sve svoje osobne potrebe, narodne i cijelog svijeta. Posebno smo molili na našoj prvoj postaji za progonjene kršćane u Abrahamovoj pradomovini i po cijelom svijetu, za nezaposlene, za osobe bez nade i nesretne, poplavljene i sve potrebne uz molitvu Presvetoj Djevici.

II. POSTAJA – kod groblja
Molilo se za sve pokojne pokopane na ovom groblju i širom svijeta, za branitelje – osobito za one za čije se grobove ne zna ili su nedostojno pokopani ili nestali uz molitvu Pape Pia XII.u čast B.D.Mariji na Nebo Uznesenoj.

III. POSTAJA – kod poklonca Svete Obitelji u Kostelu
Kod ove postaje iznijeli smo sve svoje potrebe i zahvale za naše obitelji. Posebno nam je na srcu odgoj naših novih naraštaja, naši stari i bolesni uz MOLITVU OBITELJI.

IV. POSTAJA – u Proštenjarskoj crkvi Majke Božje Dolske
Saberivši sve svoje dosadašnje molitve, posebno naše osobne molitve – bilo prošnje, bilo zahvale ili slavljenja Boga željeti se ovdije osunčati na toplini Majčine ljubavi i dobrote uz molitvu Gospi za Hrvatsku.

10495810_896516230377568_3764867656786943193_oCrkveni pjevači u Dančulovićima

Sošički župnik o. Jeftimov na Veliku mašu imao je u 11 sati misno slavlje u kapeli sv. Duha u Dančulovićima. Ova kapela spada pod župu Kašt,a crkva je bila lijepo posjećena od strane vjernika.klNa Veliku Gospu u rimokatoličkoj kapeli u Sošicama služena je misa,a koju je vodio krašićki župnik o. Dragutin Kučan. Uz mještane Sošica, Reštova, Oštrca misnom slavlju bilo je nazočno i dosta vjernika iz Krašića.

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar