Žumberačka lampa – petrolejka

sobnapSamo starije generacije Žumberčana sjećaju se lampe petrolejke, koja se je upotrebljavala za rasvjetu domaćinstava do elektrifikacije Žumberka, a to znači negdje do 1956. godine. Lampu petrolejku imalo je svako domaćinstvo, jer druge rasvjete u ono doba nije bilo. Postojale su dvije osnovne vrste petrolejke. Jedna se je upotrebljavala u kući za sobnu rasvjetu, a druga se je prenašala iz kuće u druge objekte u domaćinstvu, najviše u štalu. Naravno da se je mnogo više upotrebljavala petrolejka u kući. Ta petrolejka je obično visila na zidu na kakvom čavlu u uglu sobe, ili je bila postavljena na stolu, ili na krušnoj peći, dakle tamo gdje je svijetlo bilo najbolje potrebno. Morala se je jako pažljivo prenašati iz jedne prostorije u drugu. Pažljivo zbog toga jer bi se ubrzo razbio glažak, s kojim je vatra, koja je gorjela iz lampe bila pokrivena, da je ljepše gorjela. Iako je petrolejka za današnje shvaćanje davala vrlo slabu svjetlost, ipak su se svi poslovi koji su se obavljali na večer mogli obaviti pomoću svijetla, koje nam je davala lampa petrolejka.

Tako su domaćice uz petrolejku skuhale večeru, da bi sva obitelj povečerala, a zatim su obično prele pređu ili štrikale, dok bi djeca pisala domaće zadaće, a domaćini bi razgovarali sa susjedima ili sa drugima došljacima, koji bi navratili k njima u selo, da na ljepši način provedu duge zimske večeri. Sistem rasvjete bio je vrlo jednostavan. U donji dio petrolejke, u rezervoar, bi se nalio petroleum u kojeg je bio nakvašen trak iz tekstila, koji se je pomoću ručnog mehanizma mogao provući u gornji dio lampe, te zapaliti. Plamen je bio pokriven s staklenim glažkom da bi ljepše gorjelo i da se ne bi plamen ugasio kada su se otvarala vrata ili prozori.
ručnap

Druga vrsta petrolejke, ručna petrolejka, je imala glažak puno bolje pričvršćen, nego sobna petrolejka, da bi se sigurnije mogla prenašati izvan kućnih prostorija. Imala je i ručku s kojom se je prenašala u druge gospodarske objekte, prvenstveno u štalu, kada je trebalo po noći, odnosno rano u jutro nahraniti volove ili svu drugu stoku, ako bi porodica rano odlazila na neki posao. Da bi pomuzla kravu rano u jutro domaćica je isto tako trebala rasvjetu sa ručnom lampom. Inače je sistem rasvjete kod obadviju lampi bio isti, samo je sobna lampa davala mnogo jače svijetlo. (M.D. Novo Mesto)

Objavljeno u Uncategorized | 2 Komentara

Krešimir Vranešić bio je pravi čuvar Krležinog pečata

kvIme Miroslava Krleže,po tko zna koji put,uzbudilo je duhove u Hrvatskoj. Prvi povod bila je podacima bogata knjiga Sanje Nikčević „Mit o Krleži“ predstavljena krajem prosinca u Matici hrvatskoj,a onda i obilježavanje,a po nekima i neobilježavanje trideset i pete godišnjice smrti hrvatskog literarnog velikana. Naravno, za živu hrvatsku kulturu puno je bolje da je dobila istraživanje Sanje Nikčević o Krležinoj recepciji u Hrvata ili da je nedavno Boris Perić preveo Krležine „Balade“ na njemački jezik, nego da su na smrtni dan pokisle delegacije polagale cvijeće na piščev mirogojski grob. Uostalom, Krležina tužnog jubileja sjetili su se i Knjižnica na Knežiji i Gradski muzej u Karlovcu.

Nekako u sjeni polemičnih ili manje polemičnih zbivanja,ostala je tužna informacija skrivena u jednoj osmtrnici što se u četvrtak 5. siječnja pojavila u Večernjem listu,a u kojoj je svim rođacima, prijateljima i znancima obznanjeno da je  prim. dr. Krešimir Vranešić preminuo u ponedjeljak 2.siječnja u 81. godini života nakon kratke i teške bolesti. Ispraćaj pokojnika bio je u četvrtak 5. siječnja na Mirogoju,a sveta misa zadušnica služena je istoga dana popodne u gkt. crkvi sv. Ćirila i Metoda na Gornjem gradu. Pa što pokojnik ima s Krležom i zašto ga se uopće spominje u ovom kontekstu? Zato što je tu riječ o sinu znamenitog liječnika Đure Vranešića koji je za vrijeme ustaške vlasti u svom sanatoriju na Zelengaju 37 skrivao Miroslava Krležu za što su ga komunističke vlasti nakon Drugog svjetskog rata „nagradile“ smrtnom kaznom zbog kolaboracije s ustašama i okupatorima.

Koliko je poznato,Krleža je pokušao spasiti svog zaštitnika Đuru Vranešića,ali nije uspio. No, nije zaboravio na njegovog sina Krešimira rođenog 1936. u Zagrebu. Krleža je mlađeg Vranešića upoznao još u njegovu roditeljskom domu u današnjoj Nazorovoj ulici. Pozorno je pratio njegovo školovanje. Krešimir je diplomirao na Medicinskom fakultetu i na Institutu za zaštitu majki i djece osnovao dječju otorinolaringologiju. S vremenom je odnos Krleže i Krešimira postao jako blizak. Vranešić je i Krležin obiteljski liječnik i privilegirani svjedok povijesti. Stoga ne čudi da je baš Vranešića Krleža odredio za univerzalnog nasljednika ostavivši mu sve pokretne dragocjene stvari s Gvozda, trideset posto autorskih prava, biblioteku… A Vranešić mu se odužio.

On je najzaslužniji da Zagreb danas ima Memorijalni prostor na Gvozdu (privremeno zatvoren zbog obrušenog stropa) jer je Muzeju grada Zagreba poklonio oko 4300 knjiga,časopisa i separata i vrijedne slike, skulpture, namještaj i Krležine osobne predmete, kao što je bio odlučan da Nacionalna i sveučilišna knjižnica dobije zapečaćenu Krležinu rukopisnu ostavštinu…I dok su mnogi krčmili svoje poznanstvo s Krležom, Krešimir Vranešić ostao je odmjeren i skroman, pravi čuvar Krležinog pečata. (Denis Derk)

Večernji list, 9. siječanj 2017.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Najavljujemo zimsko hodočašće na Svetu Geru

gera-01Dana 29.01.2017.godine je tradicionalno zimsko hodočašće na Svetu Geru. Toga dana planinari iz Hrvatske autobusima i automobilima dolaze do Sošica,a dalje se do Gere ide pješice. Također dođe i dosta prijatelj-planinara iz Slovenije na Geru. ilija

Misa u crkvi Svetog Ilije je točno u podne.  Uskočka kapela  je obnovljena  zalaganjem o. Mile Vranešića 1993. godine. Slovenci svoj kapelu Svete Jere obnovili su prije četiri godine. Gera je mjesto gdje se sastaju planinari i prijatelji iz Hrvatske i Slovenije. Planinarska društva iz Samobora, Zagreba, Jastrebarskog i iz drugih mjesta u Hrvatskoj organiziraju autobuse za posjet najvišem vrhu sjeverozapadne Hrvatske.

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Svirači Rajakovići

screenshot-8Kontrabas, po žumberački „berdu“, svirao je najstariji, Nikola Rajaković, zvani Sinkara, rođen u Rajakovićima 1919.godine,a tamburicu (žumberački „bisernicu“) Nikola Rajaković, Maji (rođen1921). Tročlani orkestar predvodio je svojom violinom i lijepim glasom, najmlađi, IlijaRajaković (1923.), zvani Pjevač. Nije poznato kada je nastala ova fotografija, ali je sigurno da je to bilo pred Drugi svjetski rat i da su to bile najljepše sviračke godine trojice rajakovićkih momaka. Selo Rajakovići nije bilo malo, imalo je petnaestak domaćinstava, a život je bio sve samo lagan. Ljudima je trebalo oduška, veselja, svirke i pjesme, povodom praznika i na slavske dane, uz rad i poslije teških poslova,u smiraj dana. Malo je bilo instrumenata,a još manje mladića koji su znali svirati,pa su svirači bili na cijeni,posebno kod ženskog svijeta.

Rat je poremetio dotadašnji tradicionalni način života i trebalo je  spašavati glavu. Sinkara je iskočio kroz prozor s prvog kata Osnovne škole u Radatovićima da ga Talijani nebi odveli u logor,a i Maji se uspio„izčupati“. Uskoro su sva trojica otišli u partizane i postali borci Narodnooslobodilačke vojske. Poslije oslobođenja, Sinkara i Maji su se vratili u rodne Rajakoviće. Sinkara se oženio Martom Gajski, a Maji se oženio Angelom, sestrom „urara“ Siročića iz Gudalja. Ilija Rajaković, ostao je u vojsci i oženio se,a nakon umirovljena nastavio je živjeti u Žumberku i umro je u selu Doljanima 1994. godine. Sinkare, Majoga i Pjevača više nema,a sudbina njihovih instrumenata nije poznata. Selo Rajakovići je „umrlo“ među prvim žumberačkim selima. Stanovnici su se „rasuli“, a o postojanju nekad pitomog sela svjedoče još samo ostaci zidova. (Dragica Smiljanić)

Žumberački izvor 2016.god., Metlika

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Žumberačke prirodne čari

 rajska-vrataPogled od Rajskih vrata na središnji Žumberak

Malo zapadno od Zagreba su Alpe po mnogočemu, ali ne i po imenu. Žumberak je u modernom rječniku, prirodna granica Lijepe naše i Dežele. Žumberak je za mnoge mjesto koje (još) nisu posjetili, ali za Zagrepčane koji još tamo nisu otišli, jednostavno alarmantni znak smrtonosne lijenosti! Pješačke staze, planinarski putovi i prirodne ljepote su za sve radoznale i bistrooke koje još nešto može otrgnuti od prokletstva maloga ekrana. 0001434609_l_0_syjycoDraganov mlin u Slapnici

Žumberak je prepun ljepota. Prateći najjednostavniji pravac kroz gorje, onaj kroz koji nas vode asfaltne vijuge, trajno se susrećemo s nekom od vodenih manifestacija. Potoci i oni manji potočići, brbljaju uz samu cestu. Turisti će prožimati valovi radosti i jeze (što je valjda dobro za krvotok) zbog ubavosti prirodnih zavoja brborećih bujičica koje se smjenjuju s pokoljem najlon-vrećica po grmlju, podvodnim izbočinama radijalne i dijagonalne sorte (autogumama), ostacima picnic-posjeta (među kojima jedino samo šarenilo ima nekoga smisla…) i sličnim ostacima onih kojima kažimo to tako, mozak nije centralni organ. Vjerovali ili ne, ovdje postoje nenaseljena sela (kolikogod to tužno i nevjerojatno zvučalo).

g1Pred uskočkim spomenikom u Grabru

Stanovništvo Žumberka potječe dijelom od Uskoka koji su se povlačili pred Turcima i naselivši lakše obranjivu geografiju, donijeli u ovaj kraj i dijalekt iz našega Primorja. Gledajući predivna prostranstva ovoga kraja, nameće se ideja: opremimo li, naprimjer, ghost villages ili Gespensterdörfer, barem vodom i strujom; iznajmimo ih na deset(ak) godina nerazornom turizmu.

konjU Tomaševcima

Neka to bude za volju produktivne svađe, neki penzionerski dom iz Münchena. Uvjeren sam da bi Hansel i Gretel za jednu sezonu uredili kuće, staze, cestice i vrtove i uspjeli privući najraznolikiju bulumentu zainteresiranih; od neizbježnih trgovaca do nekih daljnjih, stvarno dobrih ideja.

Ivan Vukovic

Foto: Milan Duniskvarić i Milan Radić

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Napustila nas je Tažica Kovačević rođ. Radovanić

svata-petka-720x380U dubokoj boli javljamo svim rođacima, prijateljima i znancima tužnu vijest da je naša draga majka, sestra, baka, svekrva, strina, teta, ujna i šogorica, gospođa Tažica Kovačević rođ. Radovanić blago u Gospodinu, iznenada preminula u četvrtak, 05. 01. 2017. u 60. godini života. Pogreb drage nam pokojnice bit će u subotu 07. 01. 2017. god. u 14,00 sati na groblju Sveta Petka u Budinjaku. Sveta misa zadušnica služit će se prije pogreba u crkvi Sveta Petka u Budinjaku. Počivala u miru Božjem! Ožalošćeni: sinovi Miroslav, Mladen i Milan, snahe Marina, Štefica i Ivana, unučad Valentina, Gabrijel, Julija, Luka, Nikolina, Ana i Marija, šogori i šogorice, nećaci i nećakinje, te ostala tugujuća rodbina i prijatelji.

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Selo Markušići

15110423_10205306262095505_5487323110568120820_oSelo Markušići se nalazi oko 2,5 udaljeno od općinskog središta Kostanjevac,a spada pod rimokatoličku župu sv. Nikole u  Podžumberku.  U mjestopisu  iz 1835. godine stoji da je to selo s 5 kuća i 93 katolička stanovnika, a 1948. selo je imalo 138 stanovnika. Po popisu iz 2011. Markušići imaju samo 6 stanovnika i to je ogromni demografski pad.

markusicNekada stanovnici sela bavili su se poljoprivredom,a danas vrlo malo jer je stanovništvo visoke starosne dobi. U obližnjem općinskom središtu stanovnici imaju doktora, zubara, poštu i trgovinu. Dio sela se naziva i Bartakovići,a prezimena su nekad u selu uglavnom bila Markušić i Bartaković. Markušići spadaju pod MO Kostanjevac i općinu Žumberak. (foto: Ivan Vlašić)

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Najavljujemo svečani koncert u Jastrebarskom

skrabe-j

Župa svetog Nikole biskupa Jastrebarsko,Ogranak Matice hrvatske u Jastrebarskom i Kazalište Škrabe pozivaju vas u četvrtak 5. siječnja u 19,30 h na svečani božićni koncert u župnoj crkvi sv. Nikole. Svečanim božićnim koncertom “Hote o ljudi sim” Gradsko pjevačko društvo “Javor”, najstarije jaskansko kulturno-umjetničko društvo, na pravi će način proslaviti svoj 140. rođendan. Na koncertu nazvanom prema staroj jaskanskoj božićnoj pjesmi, “Hote o ljudi sim”, pridružit će im se i Župski zbor Crkve svetog Nikole biskupa Jastrebarsko, KUD “Lipa” Slavetić te gosti iz Zagreba, Ansambl za ranu glazbu Otium, čiji članovi nastupaju u replikama autentičnih renesansnih kostima. Voditelji kroz program i recitatori bit će glumice i glumci Kazališta Škrabe, a u programu će nastupiti i gosti iznenađenja. Veselimo se našem zajedničkom druženju u jaskanskoj Župnoj crkvi svetog Nikole biskupa u četvrtak, 5. siječnja 2016. a pozivamo Vas da prije koncerta pogledate izložbu jaslica koju je Udruga jasličara Jaska postavila u obližnjem Pastoralnom centru. (Matica hrvatska Jastrebarsko)

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Sretan Nova 2017.!

sosice-zimiDragi čitatelji portala uskok-sosice.hr, nakon proslave Božićnih blagdana ulazimo u novu 2017. godinu. Zahvaljujemo se svim čitateljima, posjetiteljima i suradnicima našeg portala na pažnji tijekom 2016.godine, a mi ćemo se i dalje truditi izvještavati vas o događanjima vezanim za Žumberak, donositi sve zanimljive crtice iz žumberačke povijesti, čuvati uspomene na žumberačke velikane. Također, tijekom 2017. godine pripremamo niz manifestacija i aktivnosti u Žumberku,a i okolnim gradovima. Zahvaljujemo se svima koji su pripomogli da 25. i 26. lipnja naši prijatelji-Uskoci iz Klisa i Senja budu dobro primljeni u Žumberku i u susjednoj Sloveniji. Drage Žumberčanke, Žumberčani i prijatelji Žumberka neka Vam je SRETNA NOVA 2017.!

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Dana 2.siječenja 2017. misa za vlč. Štefa

stef-iDana 02. 01. 2008.  god.  napustio nas je  svećenik Stjepan Ivanušić,a koji je puna tri desetljeća služio narodu Žumberka. Poštenje, dobrota i vedra narav krasili su popa Štefa i svojim autom je često svoje vjernika vozio kod doktora, a vjernici su velikom većinom bili visoke životne dobi. Velečasni Štef je vodio rimokatoličku župu Kalje i dvije grkokatoličke župe (Pećno i Mrzlo Polje) i svoj posao je obavljao sa radošću. Stanovao je u župnom dvoru u Mrzlom Polju,a prostor oko dvora bio je prepun cvijeća. Pop Štef je za svakog prolaznika imao lijepu riječ i kupicu vina, te komadić kruha kojeg je sam pekao. Stjepan Ivanušić rodio se 1. listopada 1948.god. u Obrezini, kraj Velike Gorice. Čitav Žumberak je bio zavijen u crno 02.siječnja 2008.god. kada se pročula vijest da nas je napustio pop Štef. U petak,4.siječnja 2008.god., tijelo pokojnog popa Štefa je položeno kraj kapele sv. Petke na Budinjaku. Grob mu je uvijek prepun svijeća i okićen cvijećem, a za to se brinu njegovi vjernici i kolege svećenici. Dana 02. 01. 2017. u 11 sati je misa za pokojnog o. Štefa na Budinjaku.

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar