Žumberačko Ivanje

IMG_20170622_201731

Mrzlopoljci nakon paljenja krijesa 2013.

Znak da je došlo Ivanje, nekoć je bilo kićenje kuća, krovova i ganjaka koviljem i ivančicama. a to su činile djevojke. Kovilje je grm s cvijetom sličnim onomu pit0mog kestena, s metlicom bjelkastih resa. Jedini znak Ivanja našli smo na terenu u kući Marka Tarača iz Sošica i bilo je obješeno na drvenu gredu ganjka. Djevojke su nekoć pravile vijenac od ivančica i kovilja pa ih bacale na krov kuće i ako bi se vijenac zadržao na krovu,to je bio znak da će se te godine udati. U nekim krajevima kao u Žamarijama, vjeruje se da broj bacanja vijenca na krov odgovara broju prosidbi koja će mlada imati (što se smatralo lošim znakom). Djevojke su znale zaticati ivančice u škof na krovu, crijep ili u prorezu između drvenih greda. Stavilo se onoliko ivančica koliko je bilo ukućana, namjenivši prvu najstarijem, pa zatim po redu ostalim članovima obitelji i čija je ivančica do jutra uvenula smatralo se da će ta osoba prva u obitelji umrijeti.

IMG_20170622_201954 Na Ivanje su se palile vatre – krijesovi – posvudu po Žumberku. Palile su se u prvi mrak uoči Ivanja, a  oko njih skupljali su se mladi i stari, pjevajući, preskakujući vatru i zabavljajući se dugo u noć. Mnogi su donijeli jela i pića, pa bi zajedno blagovali. Na krijes se dolazilo s bakljama, kao u Radatovićima, pa se s njima mahalo oko vatre.  Oko vatre se vodilo kolo (tako je bilo u Liješću 1995.). U mnogim dijelovima Žumberka krijesovi su napušteni već 50-ih godina 20. stoljeća. U Sopotima je Dako Burić na Ivanje u svojem voćnjaku palio krijes i preskakivao ga i kako bi čitave godine bio “jak i da ga kače nebi piknule”. Po narodnom kazivanju govorilo se “o Ivanju će kiša padati, presađivat će se zelje”.

U landekovanje su išle djevojčice pjevajući pjesme (tako je bilo u Sošicama i Reštovu) 5-6 djevojčica obilazile su kuće i pjevale pjesme, ako je bila suša. U Sošicama (Taračima) pamte  dio pjesme koja se pjevala: “Prepelice odile, za nas Boga molile, da nam B0g da godine, na ovu našu ljetinu…”U Kaštu su za takve djevojčice govorili da su kresnice,a za način pjevanja landekovanje.  Za mjesto Posinki u Pećnom bilježimo naziv preperuše za djevojčice koje su okićene zelenilom – zelenim vijencom na glavi – bijelim plaštom na leđima, išle na Ivanje ili na druge dane ako je bila sušna godina. Pjevale su i molile kišu,a bilo ih je 3 – 5 i imale su od 14 – 18 godina i skupljale su darove (jaja, voće i novac). Domaćica ih je škropila vodom iz čaše ili lončića. Pjevale su: “preperuše hodile., za nas Boga molile.Daj nam, Bože godine na te naše ljetine, da pokvasi mladine. Mi smo tomu veseli, kao Isus Mariji i Marija Isusu”. Isto bilježimo i u Sopotama,a u Žamarijama su na Ivanje selom išle koledarice. To su bile dvije djevojke uz pratnju momka sa košarom. One su imale crvene rupce spuštene duboko na leđa,a od pasa do koljena visjeli su im trakovi trobojnice. Dok su djevojke pjevale pred ulazom kuće, momak je u njihovoj pratnji svirao na frulicu.  Momak je bio obučen u narodnu nošnju. (Iz knjige Žumberak: Baština i izazov budućnosti”,1996.)

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Nekadašnje dječje igre u Žumberku

zgrač1Nekadašnja slika iz Žumberka (djeca iz Griča)

Žumberačka djeca su se nekada igrala sa igračkama koje su najčešće izrađivali djedovi i bake.  Djedovi su pravili razna kolica, sanjke – sanice, skije,  zipkice,  krpene lopte, vjeternjače i druge igračke od drveta.  Bake su najčešće izrađivale krpene lutke za svoje unučice.  Imućne su obitelji djeci na sajmovima kupovali gotove igračke koje su izrađivali obrtnici. S manjom su se djecom roditelji i odrasli igrali brojanja prstiju. Primali bi ih za prstiće, jedan po jedan i govorili: “Ovaj palac ide u lov, ovaj kažiprst ide za njim, ovaj (srednjak) čuva kuću, ovaj (prstenjak) ručak kuva, ovaj mali prst – veli cigu, migu mačku figu. Ta bi igrica završila često škakljanjem djeteta uz njegovu radosnu ciku. Djeca su se igrala i pišiva lonca i jači bi dječak ponio na leđima slabijeg, držeči ga rukama za noge, a onaj koji se nosio prihvatio bi se jačemu oko vrata. Tako bi dječak koji nosi hodao okolo i vikao  “Kupite pišivog lonca”. Kupac bi nošenog dječaka lupio po turu. Igra šišmiša također se nekoć igrala i to isto kao danas- u sredini grupe dijete s povezom preko ičiju tražilo bi djecu oko sebe. Prijatelji bi ga dražili,a  on bi trebao pogoditi tko je taj i taj bi postao drugi šišmiš. Dječaci su se igrali špekulama i loptama, te još raznim drugim igrama sa djevojčicama. Djeca su u igri često pjevala pjesmice. Zimi su se djeca grudala i radili snijegoviće  i sanjkali. I danas poznatu igru skrivača – foršikanje,  djeca su u prošlosti rado igrala brojeći razne brojalice i ovu igru si igrali kad su čuvali i stoku izvan sela. Siromaštvo nije smetalo djeci da se vrlo lijepo zabavljaju. (Iz knjige Žumberak: Baština i izazov budućnosti”,1996.)

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Izbori dokumenti kandidacijske liste grupe birača

Screenshot (36) Screenshot (37) Screenshot (38) Screenshot (39) Screenshot (40)1

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

U Grabru održana likovna kolonija Matice hrvatske

Likovna-kolonija-u-Grabru

U subotu 17. lipnja 2017. godine u žumberačkoj župi sv. Ivana Krstitelja u Grabru održana je tradicionalna likovna kolonija Ogranka Matice hrvatske iz Samobora. Suradnja grkokatoličke župe u Grabru i likovne sekcije Matice hrvatske manifestira se u  redovitoj organizaciji godišnjeg susreta likovnih umjetnika. Na ovogodišnjem susretu slikari su izradili dvadesetak radova sa motivima prirode i sakralne baštine žumberačkog kraja. Dio radova ostati će trajno pohranjen u pastoralnim prostorijama koje već krase radovi sa proteklih kolonija koje su održane u Grabru. Umjetnike i ostale članove Matice hrvatske koji su se naknadno priključili cjelodnevnoj likovnoj koloniji pozdravio je mjesni župnik o. Milan Vranešić koji je slikarima i svim sudionicima kolonije poželio uspješan rad zazivajući na sve Božji blagoslov.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Uspješna sezona kazališta Škrabe

 01-sajam-mogucnosti

Sezona 2016/2017. bila je za Kazalište Škrabe izuzetno uspješna, a mlade glumce očekuju brojne novosti kao što je Ljetni kazališni kamp u Jaski. U prosincu 2016. premijerno je izvedena predstava “Velika tajna Sherlocka Holmesa” koju je od tada vidjelo već 2000 gledatelja, između ostalog i organizirano učenici osnovnih škola iz Jastrebarskog, Dugog Sela, Krašića i Klinča Sela. “Sherlock” je već sedma predstava u posljednjih pet godina uigrane ekipe Kazališta Škrabe, koju čine redateljica i producentica Klementina Škrabe, kostimografkinja Marija Špikić, scenografkinja Ivana Strmečki Vučina, koreografkinje Ines Jerčinović i Marta Brkljačić te asistentica redateljice Margareta Škrabe. Rad Kazališta Škrabe u ovoj sezoni predstavljala je mlada i darovita Hena Pavičić koja je pjesmu “Runolist” iz predstave “Velika tajna Sherlocka Holmesa” u studenom 2016. izvela na proslavi Dana grada Jastrebarskog i u veljači 2017. na proslavi 175 godina Matice hrvatske, u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Jastrebarskom.

Veliki uspjeh postigla je humanitarna akcija “Jaska za Afriku” kojom se na Svjetski dan kazališta, 27. ožujka 2017. u Jastrebarskom prikupilo 5 840 kuna za rad udruge “Srce za Afriku”. U sklopu akcije koju su organizirali Kreativni studio Zvrk i Društvo Naša djeca Jastrebarsko odigrana je predstava “Velika tajna Sherlocka Holmesa” te predstavljen rad udruge “Srce za Afriku” koja prikuplja pomoć za rad Centra “Otac Vjeko” u Ruandi.

Kazalištarci humanitarci

Kazalištarci su svoje djelovanje uspješno predstavili i na Sajmu mogućnosti u Jastrebarskom 19. svibnja 2017. gdje su, u organizaciji Policijske uprave Jastrebarsko i Osnovne škole “Ljubo Babić” Jastrebarsko, pred učenicima 4. razreda osnovnih škola iz Jastrebarskog, Krašića, Pisarovine i Klinča Sela izveli plesne točke i dijelove predstave “Velika tajna Sherlocka Holmesa” Nine Škrabea.

Glumci Kazališta Škrabe, koje djeluje u sklopu udruge Kreativni studio Zvrk, nastupili su i na poetsko-glazbenom programu “Svetom Duhu na čast” koji se u Jastrebarskom u organizaciji Ogranka Matice hrvatske i Glazbene škole održava već sedam godina zaredom – ove godine 2. lipnja 2017. Glumice i glumci predvođeni kazališnim doajenom Želimirom Hrkovićem te mladim “veteranima” Lovrom Penićem Ivankom i Markom Krcivojem (svaki od njih iza sebe ima već 6 predstava i brojne glavne uloge!) predstavili su poeziju Dobriše Cesarića u čast pjesnikovog 115. rođendana.

Kazališna sezona okrunjena je veselim Karaoke Partyjem 10. lipnja u jaskanskom Domu kulture kada su mali i malo veći glumci dobili priliku svojim prijateljima i obitelji pokazati koliko su maštoviti i spretni u glumi uz glazbu, pokrete i ples. Na kraju su svi dobili zaslužene diplome i prigodne poklone.

Nakon sezone Ljetni kamp

Na kraju još jedne uspješne sezone svakako vrijedi spomenuti i tehničku ekipu– rasvjetom su upravljali Ivica, Krešimir i Dominik Batušić, a ton-majstori Kazališta Škrabe bili su Maja Cerovski i Dominik Sečen. Kazalište Škrabe nastavit će rad već sredinom srpnja Ljetnim kazališnim kampom “Hawk City 2017″.

-Nakon Ljetnog kazališnog kampa u Jastrebarskom, nečeg novog i originalnog za sve mlade ljubitelje kazališta tijekom dugih ljetnih mjeseci, Kazalište Škrabe čeka burna jesen – dječji ansambl već je počeo pripremati predstavu radnog naslova “Ožujski zec”, a odrasli ansambl, u režiji Nine Škrabea i predvođen kazališnim legendama Želimirom Hrkovićem i Deanom Skokom, izvest će predstavu “Za kunu nade” za koju su probe također počele ovog proljeća. Na jesen će se svečano proslaviti i velika obljetnica Nine Škrabea: on se, naime, kulturom i kazalištem u svom rodnom gradu kontinuirano bavi već 50 godina! Uživajte u ljetu i vidimo se u Kazalištu! – poručuju iz Kazališta Škrabe. (K.Š)

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Zapis župnika Gvozdanovića o Uskocima

IMG_20170429_134602

Vlč. Gvozdanović sa narodom u Dančulovićima

Vrijedni kaštanski župnik Petar Gvozdanović tijekom svoje službe zabilježio je mnoge događaje iz života Žumberčana. U Brašljevici (Brzovićima ) bila je starinska trošna kuća ,a Uskok Crni Juriša doveo je Brzoviće u Brašljevicu i po njemu imaju nadimak Jureši. Za vrijeme dolaska Crnog Juriše sa Brzovićima,a  na mjestu gdje je sada Brašljevica bila je šuma. Ljudi su od drveća koje tu raslo sagradili kuće. Kad su Brzovići sagradili kuću I našli su njoj živa zeca ispekli ga i pojeli, a to je znak da će u toj kući cvasti svaka sreća. U toj se kući sastajalo staro i mlado za dugih zimskih večeri,a stari su pričali junačke priče o borbi Uskoka s Turcima, o krvavim bitkama, o teškoj borbi za krst časni i slobodu zlatnu. Za vrijeme pričanja djeca su od straha bježala na skute svojih majki. Još se čuva kod Janka Brzovića cijev stare puške kremenjače,a priča se da ju je sa sobom donio Crni Juriša. Držao sam je u rukama i kako je šutljiva i mrka,ali ponosna i neustrašiva. Kad bi ona lijepo znala pričati o tolikom slavnim i junačkim kreševima s nekrstom. Ej, dok je bila u rukama uskoka Crnog Juriše kako li je veselo i radosno poigravala…. Svećenik Gvozdanović zapisao je kako se u uskočko vrijeme u kaštanskom zaseoku Brdari nalazilo i groblje i vjerojatno drvena kapela posvećena sv. Marku. Nadalje piše i o drvenoj uskočkoj kapeli sv. Jakova na putu prema Visočama. Ovaj vrijedni svećenik pronašao je podatke kako je žumberački rod Rušnova u Žumberak doselio iz mjesta Bileća u Hercegovini. (Žumberački krijes 2017.)

admin: Petar Gvozdanović bio je župnik župe Kašt u Žumberku od 1930. -1942.godine

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Ekološko edukativna akcija OŠ “Slava Raškaj”, Ozalj

100_4503

OŠ «Slava Raškaj» u Ozlju pripada Međunarodnoj mreži ekoškola. Učiteljsko-nastavno osoblje s ravnateljicom Gordanom Basar, nastoje da cjelokupni rad škole bude prožet ekologijom. I papa Franjo u svoj enciklici LAUDATO SI ´piše o brizi za zajednički dom i čovjeka i prirode. Dan planeta Zemlja obilježava se radno kao Eko-dan škole. Ove su godine učenici 1. i 3. razreda MŠ Ozalj, koji već znaju koliko je važno za održavanje zdravog okoliša razvrstavanje otpada, to pokazali praktičnim radom, te su kroz radionicu s učiteljicama Jasminkom Trpčić, Katicom Graša i Ines Jalševac, istražili postupak recikliranja starog papira. Novi papir recikliran od starog iskoristili su na satovima likovne kulture. Učenici na svoj Eko-dan uređuju unutrašnjost školske zgrade, igralište i okoliš, sade ekološki krumpir, a voćarska sekcija uređuje voćnjak. Škola je prošlu jesen dobila novouređenu školsku dvoranu. Već više godina «Slavini planinari» obilaze atraktivne planinarske destinacije, a predlažemo im da to bude pod geslom «Upoznajmo Domovinu da bismo je voljeli». Pod vodstvom učiteljica i planinarki Sandre Prebeg i Mirjane Petrunić tijekom svibnja obišli su najljepše predjele Gorskog Kotara kod Skrada, nadaleko čuveni Vražji prolaz i Zeleni vir. Škola njeguje i izvanučioničku nastavu, a ove godine su učenici razredne nastave posjetili Hrvatski šumarski institut u Jastrebarskom, a potom su obišli i župnu crkvu i spomen sobu bl. Alojzija Stepinca u Krašiću, a također su posjetili i Celovec i Zagreb, gdje im je održana terenska nastava. OŠ «Slava Raškaj» je sredinom svibnja bila domaćin 18. županijske smotre učeničkih zadruga, koju je svečano otvorila ozaljska gradonačelnica mr. sc. Gordana Lipšinić. Na lijepo uređenim panoima našli su se ukrasni proizvodi i igračke izrađene od drva i ostalih prirodnih materijala, a učenička zadruga škole «Kotačac», je predstavila eko-torbice za pametne telefone i tablete, koje su izrađene od pamučnog materijala i ukrašene vunenim platnenim remenom, vezom, staklenim i drvenim perlicama.

OŠ «Slava Raškaj» se osobito ponosi brojnim nadarenim učenicama i učenicima. Svojim literarnim radovima u sklopu literarnog natječaja ED Žumberak se ranijih godina osobito isticala Magda Lipšinić, a zadnjih godina Mihaela Šimunić, koja je ove godine kao učenica VIII. r. već po drugi put državna prvakinja iz hrvatskog jezika, a osvojila je i peto mjesto iz geografije. Učenica Anja Tuškan sudionica ovogodišnjeg literarnog natječaja ED Žumberak osvojila je prvo mjesto u Hrvatskoj na Međunarodnom matematičkom natjecanju «Klokan bez granica.» Državni prvak je učenik Jurica Razumić, koji je osvojio 4. mjesto na natjecanju iz informatike, a potom i 3. mjesto u natjecanju mladih tehničara iz automatike. U povodu Noći knjige, koja se u osnovnim i srednjim školama obilježava kao matineja, knjižnica škole koju vodi izuzetno vrijedna Jasminka Staničić, prof., zajedno s razrednom učiteljicom Katicom Graša, organizirale su književni «domjenak» za učenike 3. r. Učenici su jedni drugima naglas čitali odabrane šaljive tekstove – proze i poezije poznatih hrvatskih književnika. Cilj je bio pridružiti se nacionalnom programu za popularizaciju knjige te se zabaviti uz duhovite književne tekstove i doživjeti da se uz knjigu može ugodno provesti vrijeme.

Glavne teme ovogodišnjeg, osmog literarnog natječaja ED Žumberak, bile su «Otpad nije smeće» i «Ljepote moga zavičaja». Od strane učiteljica – nastavnica selekcionirane radove ocjenjivalo je osmeročlano stručno prosudbeno povjerenstvo ED Žumberak. Ovogodišnji literarni natječaj potaknuo je stvaranje vrijednih pjesama spjevanih «po domaće», za neki budući zbornik kajkavske poezije ozaljskog kraja.U kategoriji učenika VI. r. iz MŠ Ozalj, za literarni pjesnički izričaj «po domaće» i ekološku osviještenost izraženu pjesmom, I. nagradu je dobio Jakov Vrbanek za pjesmu «Vivodina», II. nagrada je ravnopravno dodijeljena Luki Guštinu za pjesmu «Moja Vivodina» te Ani Vergot za pjesmu «Saki dan ja van izajdem», a III. nagrada dodijeljena je Luki Guši za pjesmu «Moje tršče». Svi učenici nastavnice Karle Lenuzzi Jakšić.

U kategoriji učenika IV. r., iz PŠ Podbrežje nagradu za literarni izričaj i ekološku osviještenost primili su Ivana Bakin za sastav «Prirodne ljepote mog zavičaja» i Patrik Bakin za sastav «Moj prekrasni zavičaj», oboje učenici učiteljice Valentine Lukežić. U kategoriji učenika III. r., MŠ Ozalj, I. nagrada za literarni izričaj i ljubav prema Ozlju izraženu sastavom «Moj zavičaj» dodijeljena je Marti Sračić, II. nagrada za literarni izričaj i ekološku osviještenost dodijeljena je Zvonimirau Štrucelju za sastav «Otpad nije smeće», a III. nagrada za literarni izričaj i ekološku osviještenost dodijeljena je Anji Tuškan za sastav «Otpad nije smeće» i Lari Janžetić za sastav «Otpadu nije mjesto u prirodi».

Priznanja edukativno-ekološki i literarni odgoj učenika su zaslužile i mentorice učenika: nastavnica Karla Lenuzzi Jakšić te učiteljice Katarina Graša i Valentina Lukežić. Za pokretanje projekta «Botanički žumberački kutak» u Podbrežju dodijeljeno je priznanje učiteljici Mariji Šoštarić, PŠ Podbrežje, te posebno priznanje knjižničarki Jasenki Staničić, prof., za suradnju i zalaganje u realizaciji literarnog natječaja te priznanje ravnateljici OŠ «Slava Raškaj», Gordani Basar, dipl. učiteljici za ekološku usmjerenost škole i suradnju s Ekološkim društvom Žumberak. Priznanja i nagrade uručeni su dobitnicima na izvrsno organiziranoj svečanoj dodjeli u OŠ «Slava Raškaj», u Ozlju.

UČENIČKI RADOVI

 Prirodne ljepote mog zavičaja

Moj zavičaj je za mene poseban. Izrazito ga volim, jer u njemu sam ipak odrasla. Moj zavičaj ima jednu prelijepu bistru rijeku – Kupu. Seoske livade prekrasne su i plemenite. Po njima kao da su rasipani šareni cvjetovi. U mom zavičaju kuće su vrlo blizu i svi smo mi baš kao velika obitelj. Svi pomažemo jedni drugima i volimo se. Prekrasne šume blistaju od mladog lišća. Jednostavno je sve savršeno, baš kako treba i biti. Baš zbog ovih prirodnih ljepota ja obožavam svoj zavičaj. Ne bih u njemu ništa promijenila. Ne bih ga mijenjala ni za što na svijetu.

Ivana Bakin, 4. razred PŠ Podbrežje – Mentorica: Valentina Lukežić

Moj prekrasni zavičaj

Moj zavičaj je lijep zato što ima rijeku Kupu, prekrasne livade i mnogo, mnogo biljaka i životinja. Rijeka Kupa je zelenkaste boje. Ima mnogo raznovrsnih riba, na primjer: štuke, šarane i drugo. Livade u proljeće pune su raznovrsnog cvijeća, a ima i vjesnika proljeća. A tek drveće vidjeti u proljeće, to je prava divota! Drveće počne pupati. Kod moje kuća je jedna dunja. Ona je u proljeće počela pupati roze cvjetiće. Volim svoj zavičaj jer je prekrasan. I vi, djeco, čuvajte cijelu Zemlju i ne bacajte smeće. Nemojte čekati da Zemlju rastužite, nego je razveselite!

Patrik Bakin, 4. razred PŠ Podbrežje – Mentorica: Valentina Lukežić

Ozalj_Castle_Aerial_view

MOJ ZAVIČAJ

Moj zavičaj je poznat po starom gradu Ozlju. Tamo su živjeli Zrinski i Frankopani. A sad je u njemu muzej.Tata mi je rekao da govorimo kajkavski. Imamo mi crkvu svetog Vida. U crkvu idemo svake nedjelje i za blagdane.U našem je zavičaju i stara hidroelektrana zvana Munjara. Ona je jedna od najstarijih u Hrvatskoj. Izgleda poput malog dvorca. Naš zavičaj je brežuljkast. Kroz njega teče rijeka Kupa. U njoj se ljeti kupamo i družimo s prijateljima.Kod sela Trga ima puno njiva na kojima se sadi puno povrća. Naš zavičaj je poznat po slikarici Slavi Raškaj. Ona je bila gluhonijema. Voljela je slikati dijelove našeg zavičaja i mrtvu prirodu. Umrla je mlada zbog bolesti. Po njoj je nazvana i naša škola u kojoj polazim 3. razred.Naš zavičaj je lijep i zato što ima puno šuma i livada. Ozalj je malen grad. Volim ga zbog ljepote i mira koji mi daje.

Marta Sračić, 3. razred Mentorica: Katica Graša

OTPAD NIJE SMEĆE

Bila jedna stara boca. U njoj je bilo samo paučine i ničeg drugog. Živjela je na podu u Markovoj sobi.Jednog je dana mama natjerala Marka da bocu baci u smeće. Ali Marko nije bacio bocu u smeće već u spremnik za staklo. Kamion je sadržaj spremnika odvezao u tvornicu gdje su bocu ubacili u peć. Na visokoj temperaturi su je rastopili i napravili novu bocu. Poslali su je u tvornicu pića i ponovo napunili, a zatim poslali u trgovinu.Kupio ju je Marko jer je u njoj bila coca cola, a on voli coca colu. Kupio ju je i ponio kući.

Zvonimir Štrucelj, 3. razred- Mentorica: Katica Graša

OTPAD NIJE SMEĆE

Bila jedna limenka puna soka od jabuke. Stajala je u dućanu dok je nije kupio dječak Marko. Cijelu ju je popio. Umjesto da je baci u kantu za limenke, bacio ju je na tlo. To je vidjela djevojčica Maja podigla ju je i bacila u reciklažni sanduk. Tad započinje priča o limenci! Nakon što je bačena u sanduk prošla je velik put. Prvo je išla u jedan stroj gdje je otopljena i bačena u kalupe, pa su je opet pretvorili u limenku. Ponovno su je napunili sokom od jabuke i opet je završila na policama dućana.

Anja Tuškan, 3. razred – Mentorica: Katica Graša

OTPADU NIJE MJESTO U PRIRODI

U jednoj predivnoj šumi živio je jedan zečić.Zvao se je Bibo i jako se je volio igrati. Jednog dana odlučio je krenuti u šetnju šumom a da nije pitao mamu i tatu smije li ići. I tako on krene. Ulazio je sve dublje i dublje u šumu.. . A zatim je osjetio odvratan smrad. Vidio je sovu Sveznalicu koju je upitao zna li ona kakav je to smrad. Sova mu odgovori: „Čovjek stvara smeće koje zagađuje prirodu.“ I sova Sveznalica odleti dalje. Bibo se malo zabrine i poželi vidjeti što je to smeće. Otišao je do mjesta odakle se širio smrad i vidio tvornice i oko njih smeće. Vidio je i lovce i drvosječe. Bibo zadrhti od straha i brzo otrči kući. Kad je stigao doma sve je ispričao mami i tati pa su morali sazvati životinjski savjet. Životinje protiv ljudi. Ljudi su se uplašili tolikih životinja da su otišli sa svojim smećem i isključili tvornice. Svi su bili sretni i zadovoljni. Pouka: Na bacajte smeće u prirodu jer će je zagaditi.

Lara Janžetić, 3. razred – Mentorica: Katica Graša

Moje tršće

 
Na brdu gledam
Moje tršće
Koji blista pod (POD=ŠTAGALJ)
Ranjim suncem jesenjem
Pun zlatih grozdova
Čak, ftičice popevajo
I gnezdo svijajo
U mom tršću.
 
Luka Graša, 6.r., Mentorica: Karla Lenuzzi Jakšić
Saki dan ja van izajdem
 
Saki dan ja van izajdem,
Da se s Nikom najdem,
da bi se družile,
malo popevale
i lepo se zabvile
Saki dan ja van izajdem,
da si svoga cucka najdem,
da se prejdem s njim po selu,
da vidim pri kakvem su ljudi delu.
 
Saki dan ja van izajdem,
Da se s toplim suncem najdem,
Da vidim dal greje vrt i gredice,
Ki rastu moje jagodice
Saki dan ja van izajdem,
da se s plavim nebom najdem,
da se skupa ogledamo po kraju,
po mom lepom zavičaju.
 
Ana Vergot, 6. r.,Mentorica: Karla Lenuzzi Jakšić

viviodina

Vivodina(Sakog dana ja krenem)

Da se v breg popenjem,
Gledam kak trsja zore
I ljude v njemu kak se more.
Tješko je to težačko delo
Za to ni treba fino odelo,
Samo zami kosu, srp i špricu
I bu ti curil znoj po licu.
Z vrha brega krećem
I staroga dedu dotječem,
Meni v puduljicu toči
A bome i on kola koči.
Prema mjeni s procenjom ide tjeta Lenka,
A s Lovranca već poldan klenka,
Z montroni težaki čakado obeda,
Saki od njih v procenju gleda.
Trsje, loze i livade zelene
Teke lepote ima
Samo moja Vivodina.
 
Jakov Vrbanek, 6.r., Mentorica: Karla Lenuzzi Jakšić
croatia_karlovac_vivodina
Moja Vivodina
 
Nigdi mi tak lepo nije.
Na brego me Sonce grije
Trta do trte
Gizdavo se širi,
A iz trsja stari oča viri.
Jesen kad bliže dojde,
Rado se u trsje pojde.
Dojdite knam, vsaki nas zna,
Vina dobrega vsakom se da.
Kad naveče Mesec zasvetli
I zidenjica se nemre zapreti,
Niš drugo se ne čuje
Sosed saz sosedo nazdravljuje.
 
Luka Guštin, 6.r.,Mentorica: Karla Lenuzzi Jakšić
Pripremio: Josip Šintić, presjednik Ekološkog društva Žumberak
Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

U Žumberku se predstavnici vlasti upoznaju sa željom Hrvata grkokatolika za vlastitom biskupijom

Stojdraga

U u posljednje vrijeme mnogobrojni predstavnici vlasti i državnih institucija prilikom svog dolaska u Žumberak upoznaju sa željom Hrvata grkokatolika da nakon dugih godina hrvatski grkokatolici konačno dobiju biskupiju koja će biti u granicama hrvatske države. Mnogobrojni žumberački branitelji, svećenici, intelektualci i svi ljudi žumberačkog kraja koji žele dobro svojoj biskupiji žele da hrvatska grkokatolička Križevačka biskupija bude doista usklađena sa hrvatskim državnim granicama. U posljednje vrijeme vlada sve snažnija zainteresiranost za upoznavanje državnih dužnosnika sa inicijativom da i Križevačka biskupija kao hrvatska biskupija bude usklađena sa granicama Republike Hrvatske upravo kao što su usklađene i sve ostale hrvatske biskupije. Konačno, hrvatska država, prema riječima visokog vladinog dužnosnika iz resornog ministarsva, pomaže grkokatoličke župe na tlu Republike Hrvaske što je najbolji dokaz da hrvatska država još od 1999. godine prepoznaje grkokatoličku Križevačku biskupiju u granicama RH upravo kao i svaku drugu hrvatsku biskupiju. “Ukoliko grkokatolička biskupija ima neriješene vlastite granice tj. ako ima župe i u nekim drugim državama to nije problem RH niti je riješenje tog unutarcrkvenog pitanja u nadležnosti Republike Hrvatske. Hrvatska država nema za to pitanje nikakvu odgovornost niti zakonsku obvezu vezanu s time. Hrvatska država dapače još od 1999. godine putem Međunarodnih ugovora vrši svoje obveze isključivo za župe koje su prijavljene na teritoriju RH kao što je to uobičajeno i za sve druge hrvatske biskupije. U tom smislu sredstva koja Država daje Katoličkoj crkvi imaju se upotrijebiti isključivo u okviru hrvatskih zakona tj. za potrebe župa unutar Republike Hrvatske. O namjenskoj uporabi sredstava konačno daje se izvješće Republici Hrvatskoj”. (zumberacki-vikarijat.com)

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Vijesti iz gkt. crkve u Zagrebu

dhDana 11. lipnja 2017. , u Konkatedrali sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, prvu svečanu svetu pričest primilo je šestero prvopričesnika zagrebačke župe sv. Ćirila i Metoda, kojih je pripremio župnik o. Danijel Hranilović. Čestitamo!

sjg 18. lipnja 2017. u  Konkatedrali sv. Ćirila i Metoda u 10 sati SVEČANA ARHIJEREJSKA LITURGIJA u zajedništvu s metropolitom kardinalom Bozanićem i biskupima služi biskup križevački Nikola Kekić. Godinom Križevačke biskupije obilježava se 240. obljetnica njezina utemeljenja.  Prijenos na HTV 1


Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Najavljujemo malonogometni turnir u Pribiću i Sošicama

pk

Ilustracija-nogometna-lopta

DANA 24.06. 2017. U SOŠICAMA SE ODRŽAVA II. MALONOGOMETNI TURNIR U ČAST PILOTA HRV. VOJSKE MIROSLAVA PERISA. PRIJAVA NA MOB. 098-404862 I POČETAK TURNIRA JE U 9 SATI,A KOTIZACIJA IZNOSI 400 KN. TURNIR ORGANIZIRA UDRUGA ŽUMBERAČKE VILE.

 

 

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar