Predstava “Zemlja čudesa” u Jaski

Najnovija predstava Nine Škrabea, čudesna glazbena bajka “Zemlja Čudesa”, u Domu kulture Jastrebarsko premijerno će se moći pogledati u petak 23, subotu 24. i nedjelju 25. studenog u 20 sati. Režiju “Zemlje Čudesa” potpisuje Klementina Škrabe, a u njoj će nastupiti 60-ak malih i malo većih glumaca, uglavnom polaznika osnovne škole s područja Jastrebarskog, Klinča Sela, Krašića i Samobora. Na “daskama koje život znače” pridružit će im se već iskusni glumci, srednjoškolci i studenti, koji su svoje prve glumačke korake napravili u “O’Kaju” (2011) i “Knjizi o džungli” (2012) te od tada kontinuirano nastupaju u svim predstavama Kazališta Škrabe. “Zemlja Čudesa” temeljena je na romanima Lewisa Carrolla o djevojčici Alisi. Ova jaskanska verzija pokazat će potpuno novi pogled na taj klasik svjetske književnosti, a neće nedostajati ni pjevačkih i plesnih točaka. Za koreografiju i scenski pokret zaslužna je zagrebačka koreografkinja i plesna pedagoginja, voditeljica Studija Lepeza Ida Benčik, kostime je osmislila i izradila modna dizajnerica Maria Špikić, a scenografiju potpisuje prof. Ivana Strmečki Vučina. Asistentica redateljice je Margareta Škrabe, ton-majstori su Dominik Sečen i Marija Škrabe, za rasvjetu i svjetlosne efekte pohvale idu Ivici, Krešimiru i Dominku Batušiću, a sve se odvija pod umjetničkim vodstvom Nine Škrabea. Nastanak ove predstave pomogli su Zagrebačka županija i Ministarstvo kulture, a kazalištarci posebno zahvaljuju i Centru za kulturu Jastrebarsko te jaskanskoj osnovnoj, srednjoj i glazbenoj školi. Dio scenografije za ovu predstavu oslikao je nedavno preminuli jaskanski slikar Josip Košćak, a kazalištarci ovu predstavu posvećuju Ivici Dadi Tadiću (1938-2018), “legendarnom novinaru, karikaturistu i scenografu jaskanskog kazališta, Marincu, Amigu i Kauboju koji nas je napustio ove godine i sada nas čeka s one strane duge, na kraju mjesečeve rijeke – u Zemlji Čudesa.”

O svojoj novoj predstavi Nino Škrabe, koji tijekom cijele 2018. godine slavi 50 godina kontinuiranog umjetničkog djelovanja, kaže: “Oduvijek sam volio pisati za određenu kazališnu družinu i za određene glumce. Tako je bilo i ovaj put. Oduševio me nesvakidašnji žar i trud ovih naših mladih i najmlađih, velikih, malih i najmanjih glumaca pa sam s velikim zadovoljstvom pisao “Zemlju Čudesa” baš za njih, po njihovoj mjeri. S radošću sam zatim sa strane promatrao kako se moji pisani junaci u njihovoj izvedbi pretvaraju u žive, stvarne osobe.” “Zemlju Čudesa” pretpremijerno su u ponedjeljak, 12. studenog pogledali učenici 7. razreda Osnovne škole Josipa Zorića iz Dugog Sela. Mladi gledatelji i njihove profesorice gromoglasnim su pljeskom pozdravili stanovnike Zemlje Čudesa na čelu s Alisom, Ožujskim Zecom i Šašavim Klobučarem, a posebno ih je oduševio Flamingo kojeg je odigrao Mark Krcivoj. Stotinjak gostiju iz Dugog Sela nakon predstave se u pratnji glumaca uputilo do perivoja i dvorca Erdyödy u centru Jaske, a sve o povijesti i obnovi jaskanskog franjevačkog samostana Uznesenja Blažene Djevice Marije ispričao im je gvardijan samostana pater Velimir Tomašković. “Zemlju Čudesa” će početkom sljedeće godine pogledati i učenici osnovnih škola sa šireg jaskanskog područja. Ulaznice za premijerne izvedbe “Zemlje Čudesa” 23, 24. i 25. studenog 2018. možete po cijeni od 20 kuna nabaviti u Pizzeriji Erdödy u Jastrebarskom od ponedjeljka, 19. studenog. Vidimo se u Kazalištu, u Zemlji Čudesa! (K.Š)

 

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Sjećanje na Vukovar

FB_IMG_1542441138513

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

7o Prudeusovih godina ministriranja

joza-757-x-547-750x400

Naš poznati sugrađanin Joža Prudeus, pjesnik i književnik, učitelj, mentor, reklamni stručnjak, a uz još puno toga drugoga i ministrant, podijelio je sa svojim prijateljima, pa tako i s nama, priznanje koje mu je stiglo iz Vatikana, od samog Pape, za 70 godina ustrajnog služenja za oltarom, koje i dan danas traje, svakoga jutra u 7 sati u kapelici časnih sestara u Gajevoj ulici. Čestitamo Joži i želimo mu još puno plodnih godina svekolikog rada na svim poljima.

U franjevačkoj crkvi Marijinog uznesenja u Samoboru, u nedjelju 25. studenog od 18,30 biti će uručeno prizanje g. Joži. Prudeus je inače član žumberačke grkokatoličke zajednice u Samoboru (Uskočka ulica) i tvorac imena VATRENI (naši nogometni reprezentativci).

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Žumberački uskoci na Krvavom kamenu

IMG-20181115-WA0014

Članovi udruge Žumberački uskoci posjetili su 11. studenoga Krvavi kamen na Gorjancima u Republici Sloveniji, uz koji se veže više priča i legendi. Žumberačkim uskocima svako je najznačajnija priča iz 1687. kad su uskočki vojskovođa Petar Hranilović i njegovi žumberački uskoci potukli tursku vojsku. Lokalitet Krvavi kamen lijepo je označen i s informacijskom pločom i putokazom od slovenske strane iz Šentjerneja, Vrpolja, Cerovog Luga, a i cesta koja do tamo vodi je jako dobra. Nažalost, s naše, hrvatske strane, sve je obrnuto. No, lijep dan učinio je ovaj izlet ugodnim pa smo obišli i Miklavž (s crkvom i planinarskim domom) koji je udaljen 15 minuta pješice. Do Svete Gere ima oko 45 minuta pješice – ispričali su iz Udruge Žumberački uskoci te podsjetili na četiri legende koje se vežu za Krvavi kamen, a koje vam u nastavku ovog teksta i prenosimo.

Na livadi između planinarskog doma na Gospodičini i Miklavža (nekoć planinarsko sklonište na gostionici Hudoklina i crkvice iz 16. stoljeća), a 45 minuta od vrha Svete Gere, preko zaštićene šume Pragost, stoji usamljena stijena – oveći kamen piramidalnog oblika, visok oko 1 metar. Taj predio Gorjanaca na nadmorskoj visini od 927 m, okružen šumom, raskrižjem puteva i planinarskih staza, već desetljećima se naziva Krvavi kamen.

IMG-20181111-WA0028

Četiri legende o Krvavom kamenu

Hrvatski povjesničar Ivan Kukuljević Sakcinski spominje legendu Krvavi kamen u spisu iz 1863. Godine, a zabilježena je i 1860. u Arhivu za povijest južnih Slavena (svezak VIII., stranica 18.). U Gajevoj „Danici Ilirskoj“, 1838., br. 27 i 28, navodi se Krvavi kamen kao narodna pripovijest i 1650. godine. Jovan Hranilović također je u svojim „Žumberačkim elegijama“ opisao Krvavi kamen, i to u stihovima. U slovenskoj literaturi opisane su legende o Krvavom kamenu u pričama Janeza Trdine („Bajke in povesti o Gorjancih“ , „Doljenski zbornik“ ( Novo mesto, 1977.)). Tako su nastale četiri različite varijante legende o Krvavom kamenu, a legenda glasi ovako:

Prva varijanta priča da se skupina od 500 Turaka, nakon izguljene bitke kod Beča 1687. godine, povlačila se preko Gorjanaca. Pod vodstvom žumberačkog kapetana Petra Hranilovića uskoci dočekaše Turke na jednom šumskom proplanku i u ljutom boju sve ih pobiše. U znak pobjede uskoci uklesaše u jedan kamen godinu 1687. koja se još i danas vidi.

Druga varijanta priča kako su Turci na svom ratnom pohodu prema Beču, godine 1687., na kamenu podno vrha Svete Gere sjekli glave svojim izdajnicima koji su pobjegli uskocima. Zbog toga se još i danas vide crvene mrlje na kamenu.

Treća varijanta kaže kako bi prestale dugotrajne svađe seljana za graničnu crtu između sjeverne (gorjanske) i južne (žumberačke) strane gorja, seljaci odluče u ranu zoru, kad prvi pijetao zakukuriče, krenu dva momka, svaki sa svoje strane, jedan prema drugome. Tamo gdje se sastanu bit će granica. Momak koji je bio malo brži ponudi svom takmacu da će mu prepustiti onoliko puta koliko će ga ovaj moći nositi na leđima. Kod ovećeg kamena momak koji je nosio takmaca iznenada se sruši mrtav. Nastane opet svađa među seljanima. Nakon nekog vremena ipak sklope mir. U spomen ponovnog prijateljstva kod jednog kamena na Gorjancima žive zakopaše jednog momka iz južne i jednu djevojku sa sjeverne strane. Otada se taj kamen naziva Krvavi kamen.

Četvrta verzija pak kaže da nakon ljutih i krvavih obračuna između žumberačkih uskoka i Kranjaca radi ispaše košanica podno Svete Gere, dogovore se da će granica biti ondje gdje se susretnu dva mladića koji će na blagdan sv. Marka krenuti u zoru jedan prema drugome. Uskok rano urani i krene prije zore. Kad se već počeo spuštati nizbrdice, na gorjanskoj strani zatekne Kranjca kako se tek počeo uspinjati. Opazivši prijevaru, gorjanski suci odluče  da će zakopati oba mladića kako nitko ne bi mogao saznati gdje su se susreli.  Za takvu odluku saznala je vjerenica od uskoka. Suci s gorjanske strane odvedu sve troje na uskočku stranu s namjerom da mladiće pokopaju što dalje od mjesta gdje  su se sreli i tako bi prisvojili više košanica.  Uskokova vjernica prilikom pokapanja njenog momka skoči iznenada u jamu. Tako su svi troje zajedno pokopani. Suci stave veliki kamen na njihov grob iz kojeg se pojave tri krvave kapi koje se još danas vide.

Foto zapis:

IMG-20181111-WA0025

IMG-20181114-WA0017

IMG-20181112-WA0009IMG-20181111-WA0048IMG-20181111-WA0044IMG-20181111-WA0016IMG-20181111-WA0020IMG_20181115_160919IMG_20181114_155137IMG-20181111-WA0041IMG_20181113_062806IMG-20181111-WA0038

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Sa Žumberkom tone i cijela Hrvatska

karta1

Blagdan Svih svetih ili, pučkim žargonom, zvani Mali Božić, najavljuje da smo duboko zagazili u meterološko jesensko kišno i maglovito vrijeme. Društvena scena postaje sve uzbudljivija, jer se još jednom pokazuje kako korporativni ili, bolje rečeno, “čoporativni kapitalizam” razara i prazni Hrvatsku. Namjerno nisam pisao našu Hrvatsku, jer nakon svega postaje upitno je li još nešto ostalo, osim deklarativno u riječima himne. Materijalna dobra su već odavna u rukama velikih bjelosvjetskih gospodara, a depopulacija, koja je poprimila zastrašujuće razmjere, govori da ni ovdašnji ljudi nisu dio ove države i nacije.

Na tragičnom primjeru depopulacije i gospodarskog sloma Žumberka, pred mnogo sam godina pisao da će takva sudbina zahvatiti i ostale krajeve Hrvatske. Normalno da su me tada dežurni “kerberi” romantičarskog, a ne realnog hrvatstva svrstavali u neke ladice upitnog domoljublja. Bogu hvala da postoje pisani tragovi, tek toliko da imam neku moralnu satisfakciju. Makar, u duši i srcu ostaje veliki jad i bol nad svime što su “veliki meštri” (ovo “veliki” ima sasvim određeni smisao, sapienti sat) učinili ovom narodu. No, pustimo ove turobne teme. Kako rekoh, kalenadarska godina primiče se kraju pa je red da se zbroje i neki rezultati u odnosu na godinu koja je na izmaku te pokušavam, na ovoj našoj lokalnoj razini, baciti pogled na iduću godinu.

Svima nam je dobro poznato da plaćanje Zimske službe za planinski dio Grada iziskuje velika sredstva. No, to ne znači da se tijekom godinu dana uz takav gradski proračun barem koji kilometar asfalta na lokalnim cestama nije mogao potegnuti ili sanirati jedno od mnogobrojnih klizišta. Žumberak i Samoborsko gorje nemaju u Gradskom vijeću svojih zastupnika pa nema tko potegnuti to pitanje. Drugi će opet reći kako Žumberak ne puni proračun. Svjedoci smo da šumarska industrija marljivo i temeljito radi cijele godine, o čemu svjedoče kamioni i šleperi drvne mase, puni ogrjevne i visokokvalitetne bukovine, koja svakodnevno završava u prekomorskim zemljama. Neće se naći neka mudra glava koja će u svojoj ludosti reći kolika ogromna novčana sredstva su uložena u izgradnju šumskog bogatstva. Šuma se sama posadila, sama raste i ne traži neko veliko ulaganje u održavanje. Istina je da (pre)teški kamioni jako oštećuju ceste i to nitko normalan neće nijekati. Ali, zašto se kroz neku koordinaciju lokalne, državne vlasti i Hrvatskih šuma ne regulira održavanje ovih puteva i cesta?

FB_IMG_1542106614038

Usuđujem se, zbog dobrobiti Hrvatske, ali i zbog ovdašnjeg stanovništva, nadati da će netko od gradskih čelnika ili iz nadležnih službi i vijećnika postaviti to pitanje, i, još važnije, u razvojne planove uključiti i ovaj dio Grada Samobora. Svjestan sam da je teško u jednoj kolumni obuhvatiti tek i djelić problematike brdsko-planinskog dijela Grada Samobora, koji se desetljećima kumulira. Te probleme valjalo bi rješavati na državnoj razini. Bilo kako bilo, od nekuda će se jednom morati krenuti. Što prije, to bolje. (vlč. Mile Vranešić)

Glasnik Samobora

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Zapis iz prošlog stoljeća

tomaševci-1927.Tomaševci 1927.

Sveta Gera je 28. rujna 1936. god. osvanula pod snijegom.Vani se još nalazio kukuruz, grožde… Tuča je 28. lipnja 1937.god.oštetila 50% vinograda u selima Kast, Brašljevica i Dojutrovica. Dana 10.06. 1936.  bijesnilo je veliko nevrijeme nad Kostanjevcom i okolicom. Toga dana padala je nezapamćena tuča  i tado su stradala  sela: Begovo Brdo, Kolići, Kostanjevac, Vlašići, Relići, Simenići i Bezjaki. Strahovita tuča u Sv. Nedjelji (Radatovićki kraj), 19. 05. 1935. i tada su stradala sela: Sekulići, Doljani, Pilatovci, Goleši i Liješće. Veliki povodanj u Žumberku  i njegovoj okolici bio je 1939. godine. Petru Kovačević  i Malčiki Kovačević iz Tisovca odronuo se dio vinograda u Gadovoj Peći. (Žumberačke  novine 1939. )

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Iseljevanje iz jaskanskog kraja

Demografija3

Prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku, crni trend odseljavanja stanovništva iz Hrvatske prisutan je i na jaskanskom području. Samo iz grada Jastrebarskog odselilo je 380 osoba, a njih 73 otišlo je živjeti van Hrvatske. Naime, kako pokazuju brojke Zavoda Jaskanci najviše iseljavaju u drugu županiju, potom u inozemstvo, a kao treći izbor im je neki od preostalih gradova naše županije. Ukupan broj odseljenih Jaskanaca u 2017. godini iznosio je 380 od čega se u drugi grad/općinu iste županije odselilo 59, a u drugu županiju 145 stanovnika.

Njih 73, svoju je pak jaskansku adresu zamijenilo onom inozemnom te se pridružilo alarmantnoj brojci od 47,4 tisuće Hrvata iz svih dijelova Lijepe naše koji su svoju sreću, a i kruh u 2017. godini odlučili potražiti pod nekim tuđim nebom. Što se tiče doseljenih stanovnika, u 2017. godini Jastrebarsko je kao mjesto stanovanja odabralo 347 osoba. Od ukupne brojke njih 32 doselilo je iz drugoga grada/općine iste županije, a 162 iz druge županije dok ih je 50 stiglo iz inozemstva.

Razlikom doseljenih i odseljenih vrlo lako se dolazi do računice koja pokazuje da je jaskanski kraj tijekom protekle godine ostao osiromašen za tridesetak svojih žitelja od kojih se dio pridružio velikom valu iseljavanja stanovništva koji, nažalost, već godinama ne jenjava. Tako i u Jaski svake godine možemo pratiti od prilike jednak broj onih koji napuštaju ovaj grad. Usporedbe radi, u 2016. godini iz našeg je grada iselilo 367 osoba, od kojih 77 u inozemstvo.

Iseljava se i iz susjednih općina pa je tako prošle godine Krašić napustilo 67 ljudi, a ondje ih se doselilo 44. Klinča Sela ostala su bez 105 stanovnika, ali ih se zato više doselilo – 116. U Pisarovinu se doselilo 69 stanovnika, a 65 ih je odlučilo otići, dok je općinu Žumberak napustilo 22 ljudi, a ondje ih je 20 došlo živjeti.(jaska.danas.hr)

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Vijesti iz župe sv. Ćirila i Metoda

Mir1

Na Dušni dan (spomen svih vjernih pokojnih) prema rimskom obredu, 2. studenoga 2018., u crkvi Krista Kralja na zagrebačkom Mirogoju, o. Danijel Hranilović, župnik zagrebački i biskupski ekonom, uz susluženje o. Ivana Radeljaka, ravnatelja  Caritasa i duhovnika Grkokatoličkog sjemeništa, služio je svetu liturgiju i Panahidu (Ishodnicu) za pokojne, na kojoj se okupio veliki broj zagrebačkih grkokatoličkih vjernika. Vječni spomen svim pokojnima!

aaaaaaaaaaaaaaaaahodocascevarazdin

U subotu, 3. studenoga 2018., konkatedralnu i župnu crkvu sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu posjetili su vjernici Varaždinske biskupije, župe Margečan-Vinica i Donja Voća predvođeni njihovim župnicima vlč. Alojzijem Pakracem i vlč. Markom Zadravcem. Nakon toga posjetili su našu crkvu i župljani župe Presvetog Trojstva sa župnikom mons. Josip Đurkan (foto: Danijel Hranilović)

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Poziv studentima sa područja općine Žumberak

Javni poziv svim redovitim studentima sa područja Općine Žumberak za akademsku godinu 2018./2019.

Odluka o stipendiranju redovitih studenata

Zahtjev za dodjelu studentske stipendije + Izjava

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Selo iz pećanskog kraja- Vranjak Žumberački

FB_IMG_1539422188540

Selo Vranjak obuhvaća tri zaselka: Stakiće, Požare i Štrbce. Do 1990. god.  selo se iskazuje po imenom Vranjak, a kasnije i danas se zove Vranjak Žumberački.  U  mjestopisu iz  1835.  stoji da je to selo sa 4 grkosjedinjene kuće i 37 stanovnika. God. 1948. selo ima  54 stanovnika, a po zadnjem popisu svega 3 stanovnika. Selo spada pod gkt. župu Pećno i općinu Krašić. U Stakićima je rođen 1892. dobrotvor Danijel Stakić,a koji je kao mladić otišao u Cleveland. Obitelj Štrbac dale je više znamenitih osoba i ovdje spominjemo ing. agronomije Petra  Štrbca rođ. 1923 i viteza Stjepana Štrbca  koji je bio banski savjetnik u Zagrebu 1907.god.

Vranjački-sVranjački vodopad za sušnih ljeta posve presuši, dok zimi sliči na kristalnobijelu kosu brdske vile. U pisanim izvorima nemoguće je naći visinu Vranjačkog vodopada, no otprilike je visok 15-ak metara, koliko i njegov sjeverniji susjed, vodopad Brisalo. Podno vodopada je  otvor omanje Vranjačke špilje. Kanjon Slapnice je  zaštićeni krajolik 10 km dugačke doline koja se proteže od podnožja glavnog žumberačkog hrpta podno Gornje Vasi do Medven Drage, gdje je ušće Slapnice u riječicu Kupčinu.

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar