Sjećanje na bakine priče

IMG_20180117_081147

Kad pogledam ovu fotografiju mog djeda i bake, staru preko sto godina, kao da se nešto probudi u meni, što mi daje potencijal za razmišljanje. Vrtim svu svoju prošlost i pitam sama sebe: „“ Čemu živimo?U kakvo smo se vrijemee rodili? Moja baka Marta s nadimkom – Suminka rodila se 1900. godine, a djed Gabrijel zvani Gaboš 1902. godine. Vjenčali su se 1919. godine,a zajedno doživjeli 72 godine braka. To je pohvalno za ona teška vremena, koja su ostavili za sobom? Zatočeni ratom, siromaštvom, bijedom, uspjeli su savladati sve prepreke i utemeljiti pečat za bolju budućnost. Mukotrpnim radom na neplodnoj kamenitoj zemlji u jako lošimu vjetima živjeli su u žumberačkom selu – Dučići, gdje su i ostvarili svoj topli dom. Skromna mala kućica, postala je pretijesna za cijelu obitelj, pa su se  kasnije preselili u selo Pilatovce gdje su ostali do kraja svojih života. Baka, vrlo vrijedna domaćica, znala je puno toga napraviti sama,dok je djed radio u rudniku u Luksemburgu. Baka je odgajala djecu, radila teške seljačke poslove, pomagala susjedima u bijedi i nevolji. Bavila se ručnim radom, tkala, prela, šivala, štrikala i redovno odlazila u crkvu.

szi

Tamo je našla svoj mir i blagostanje. Znala je  i zapjevati u crkvi. Baka mi je  puno mi je pričala o prehrani. Prema njezinim pričama, najčešće je na stolu bilo zelje, žganci, repa, ječmena kaša i kiselo mlijeko. Kruh je bio crni i kukuruzni, ali u jako malim količinama. U jesen su obavljali praščinu, to je kolinje, što je  bio praznik za cijelu obitelj i rodbinu. Kuhano svinjsko meso jelo se je provođenju teških seljačkih poslova. Kako bi ugasili žeđ, sušili su voće i kuhali kompot za piće i okrepljivanje bolesnika i djece. Rakiju i vino čuvali su samo za bolje prigode.  Za crkvene i božićne blagdane, jeli su nešto bolje, a za Badnjak pekli su božićni kruh , koji su kasnije božićnjak razlomili i razdijelili ukućanima i stoci u štali. To bi značilo sreću,zdravlje i dobru ljetinu. Uz teške radove na polju,vinogradu,čuvanju stada, košnji, žetvi, berbi grožđa, kao i pred crkvom, uvijek se veselo pjevalo. Svadbe su bile vesele i po mogućnosti zanimljive. Većinom su pjevali dvoglasno, dodavajući vriskanje, a zatim dosta kasnije pjesme su završavale ojkanjem»oj«. Plesovi su bili uskočkog izvora, bez instrumentalne pratnje. Najčešće se gluho mutavo izvodilo kolo po završetku mise pred crkvom. Ponekad i na samim svadbama mutavo kolo je znalo biti na programu. Drugo kolo, svima nama znano, nazivali su hopa –  hopa i pjevali pjesmu „kruške, jabuk …“,a  za pratnju je svirala usna harmonika. Eto toliko iz mog sjećanja po pričanju moje bake Suminke.(Nevenka Brajkovec, Žumberački izvor )

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Spomen ploča za uskočkog vojskovođu Gvozdanovića

IMG_20180108_081955

Zahvaljujući inicijativi mjesnog župnika te Tome Gvozdanovića i Janka Jelenića tokom  2017. god. izrađena je je nova spomen-ploča  fedmaršalu Vidu pl. Gvozdanoviću koji je sahranjen u župnoj crkvi sv.  Ivana Krstitelja u Grabru. U  2016. god.  uređen je grob fedmaršala  i postavljena ploča na sam grob.  S obzirom da se grob nalazi ispod klupa u  bilo je potrebno posebnom pločom  istaknuti  da se u crkvi nalazi grob ovog hrvatskog velikan iz Žumberka.  Spomen ploču s likom fedmaršala izradio je Žum(berčan) Vlado Gvozdanović iz Samobora. Svi koji posjećuju ovu župnu crkvu od sada će zahvaljujući našim vrijednim čuvarima uskočke baštine  moći vidjeti gdje je pokopan jedan od najvećih evropskih ratnika iz 18 stoljeća. (Žumberački krijes 2018.)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Uskočki spomenik u Grabru

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Žumberački med od obitelji Balić sve traženiji proizvod

IMG_20180115_082112

Obitelj Balić pčelarstvom se počela baviti 2008. godine. Kako kaže gospodin Denis Balić, najprije je to bio hobi te se učio uz susjeda koji je imao nekoliko košnica. No, ima nešto i u genima jer se Denisov djed po maminoj strani također bavio pčelarstvom. Nakon što su izvrcali svoj prvi med, dobili su dodatnu motivaciju da se ozbiljnije počnu baviti pčelarstvom. Kako ne bi sve ostalo samo na hobiju, Denis je 2011. godine upisao školu za pčelara te je na Učilištu za obrazovanje odraslih APIS u Velikoj Gorici stekao zvanje pčelar.

Da se taj trud isplatio, pokazalo se već 2012. godine kada su osvojili prvu zlatnu medalju za kestenov med. No, to nije jedina nagrada koju su dobili za kvalitetu meda. Obitelj je osvojila dvije srebrne medalje (2013. i 2015. godine) te dvije zlatne medalje (2012. i 2017. godine). Koliko je teško osvojiti medalje govori i podatak da se pri ocjenjivanju meda radi peludna analiza kojom se određuje u koju vrstu med pripada i s kojeg područja dolazi. Zatim se kemijskom analizom određuje kiselost meda, količina HMF, postotak vode u medu koja ne smije biti veća od 18%, čistoća i gustoća meda, a vizualnim ispitivanjem se još određuje miris, okus, boja i zrelost. Sva ta ispitivanja se rade na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Pčelar Denis je također član Pčelarskog društva Karlovac. Obitelj Balić je otvorila svoj OPG i u sklopu njega prodaje svoje proizvode na kućnom pragu te na raznim proštenjima i manifestacijama. Kod njih je cijela obitelj uključena u obiteljski posao.

Proizvode bagremov i kestenov med, propolis te ukusne medenjake za koje je zadužena Denisova supruga Jelena. Denisova majka, s iskustvom iz djetinjstva također pomaže u pčelinjaku, a često i brine za rojeve pčela. Rojenje pčela je prirodan način razmnožavanja pčelinjih zajednica. Do rojevnog nagona dolazi zbog velike količine mladih nezaposlenih pčela radilica i nemogućnosti odlaganja svježeg nektra zbog skućenosti prostora u košnici.

Screenshot (14)

Svakako moramo spomenuti najmlađeg člana obitelji sina Nikolasa koji već sad pokazuje zavidno znanje o pčelarstvu i svakodnevno ga primjenjuje s tatom u pčelinjaku. Koliko Nikolas voli pčele, pokazao nam je prilikom ovog intervjua, kad nam je objasnio sve procese koji se događaju u pčelinjaku.

Danas obitelj Balić u svom pčelinjaku ima 85 košnica, a budućnost njihovog obiteljskog posla je zagarantirana uz malog nasljednika, pčelara Nikolasa. (Autor: Monika Šalinger)

Glasnik Žumberčan

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Napustila nas je Mare Boić

mare_boic_142915.jpg
Mare Boić rođ. Vidović blago u Gospodinu preminula u subotu, 13. 01. 2018. u 84. godini života, nakon duge i teške bolesti.

Počivala u miru Božjem!

OŽALOŠĆENI: kćer Marija, sin Zvonko, zet Milan, unuci Vlado i Jelena s Ivanom, praunuka Karla, šogorica Mare, te ostala tugujuća rodbina i prijatelji.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Gvozdansko; zaboravljeno hrvatsko junaštvo !

gvUtvrdu Gvozdansko branilo je oko 300 hrvatskih vitezova, 50-ak vojnika Zrinskih i 250 seljaka, rudara i žena s djecom. Obranom su upravljala četiri hrabra satnika: Damjan Doktorović, Juraj Gvozdanović, Nikola Ožegović i Andrija Stepšić. Podno grada utaborila se vojska od 10 000 turskih napadača, zajedno s vlaškim četama. Osvajanje Gvozdanskog započelo je 3. listopada 1577. i trajalo je nepredviđeno dugo – čak tri mjeseca, sve do 13. siječnja 1578. U vrijeme osvajanja, branitelji Gvozdanskog nisu bili u vezi sa slobodnim dijelom Hrvatske, pa pomoć ni u ljudstvu, ni u hrani nije stizala. Zalihe su bile potrošene, a toga je bio svjestan i turski osvajač Ferhat-paša.

Ponudio je braniteljima Gvozdanskog da slobodno napuste utvrdu sa svom pokretnom imovinom i odu na slobodni prostor Hrvatske. Treće noći nakon ponude još uvijek nije bilo predaje. Tih noći u siječnju, zime Gospodnje 1578., drveće je pucalo od hladnoće u šumama oko Gvozdanskog, dok su konji na otvorenom počeli ugibati.

Ferhat-paša je zapovjedio stražama da nalože još nekoliko vatri. Istovremeno su se vatre u utvrdi Gvozdansko noću sa 12. na 13. siječnja ugasile. Sve je utihnulo i tako uznemirilo turske straže. Zbog bojazni da bi mogao uslijediti napad iz utvrde, turska je vojska bila u pripravnosti.

iznad-teksta_BorovščakaU zoru 13. siječnja 1578. Ferhat-paša zapovjedio je svojoj vojsci pokret prema utvrdi zametenoj snijegom. Kad su Turci prišli bedemima grada, na njima su vidjeli nepomične stražare kako stoje s oružjem u rukama. Provalili su gradska vrata i našli samo smrznuta tijela. Tri stotine muškaraca, žena i djece, mjesecima bez dovoljno hrane, vode i ogrjeva, ostali su zaleđeni u junačkoj obrani Gvozdanskog. Turci su dobili grad, no ne i bitku. Tolika hrabrost i izdržljivost zadivile su Ferhat-pašu te je naredio da se pronađe katolički svećenik te da se branitelji pokopaju na kršćanski način. Bio je to čin posmrtne počasti i poštovanja.

admin: Juraj Gvozdanović je bio Uskok iz Žumberka.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Jaskanski Matičari kod presjednika Matice hrvatske

kod predsjednika Matice(2)Predstavnike Ogranka Matice hrvatske u Jastrebarskom – predsjednicu Klementinu Škrabe, tajnika Stjepana Volarića, člana Predsjedništva Ninu Škrabea i grkokatoličkog samoborskog župnika Daniela Vranešića – u utorak, 9. siječnja 2017. primio je predsjednik Matice hrvatske, akademik Stjepan Damjanović. Razgovarali su o djelovanju Matice hrvatske u Jastrebarskom i Hrvatskoj te dogovorili sudjelovanje predsjednika Damjanovića na predstavljanju 40. jubilarnog broja Žumberačkog krijesa u Velikoj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu, u subotu 20. siječnja 2018. u 17 sati, u organizaciji uredništva Žumberačkog krijesa, a u suradnji s jaskanskim Ogrankom Matice hrvatske. Jaskanski Matičari iskoristili su priliku da se fotografiraju s predsjednikom Damjanovićem
ispod slike slavnog predsjednika Matice hrvatske, Žumberčanina Tadije Smičiklasa. Od zamjenika predsjednika Matice hrvatske Stjepana Sučića saznali su zanimljivu informaciju – jaskanski Ogranak nalazi se među osam najaktivnijih i najbrojnijih Ogranaka Matice u Hrvatskoj, što ih čini izuzetno ponosnima i sretnima. (Matica hrvatska)

foto: Slijeva: grkokatolički samoborski župnik Daniel Vranešić, predsjednik Matice hrvatske Stjepan Damjanović, predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Jastrebarskom Klementina Škrabe, član Predsjedništva jaskanskog ogranka Nino Škrabe i tajnik jaskanskog Ogranka Stjepan Volarić.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Održan blagdanski koncert u Jastrebarskom

_L8A1003

U župnoj crkvi svetog Nikole biskupa u Jastrebarskom održan je u petak, 5., uoči blagdana Tri kralja, drugu godinu zaredom božićni poetsko-glazbeni program “Hote o ljudi sim”.U organizaciji jaskanske župe, Ogranka Matice hrvatske u Jastrebarskom i Kazališta Škrabe, program nazvan po drevnoj jaskanskoj božićnoj pjesmi, okupio je raznovrsne izvođače, ali i velik broj gledatelja.
_L8A1083
Svi prisutni uživali su u jedinstvenom umjetničkom doživljaju, uz nastupe Gradskog pjevačkog društva “Javor” pod ravnanjem prof. Ive Barač, vrsnih tamburaša i pjevačica KUD-a “Bratinečko srce” iz Bratine (Općina Pisarovina, predsjednica društva Snježana Skenderović), brojnih malih i velikih glumaca Kazališta Škrabe te Župskog crkvenog zbora svetog Nikole biskupa pod vodstvom sestre Paule Puzjak i uz tehničku podršku predsjednice zbora Ane Novosel.
 _L8A1054
Crkveni zbor na orguljama je pratio velečasni Ivan Bingula, a “Javor” prof. Đurđa Pavlović. Nastupili su i profesori violine Iva i Tvrtko Barač te Kvartet saksofona, sastavljen od darovitih mladih jaskanskih glazbenika, Patrika Prežgaja (sopran saksofon), Nere Majtanić (alt saksofon), Dragutina Roića (tenor saksofon) i Nikole Smetka (bariton saksofon).Omiljenom jaskanskom župnom crkvom, koja se od davnine ponosi svojom vrhunskom akustikom, razlijegali su se raznovrsni glazbeni zvuci i stihovi.
 _L8A1146
Najmlađi glumci Kazališta Škrabe izveli su božićne stihove u kostimima anđela, zvijezda i betlehemskih životinjica (kostime je izradila Marija Špikić). Kroz program je vodila predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Jastrebarskom i voditeljica Kazališta Škrabe Klementina Škrabe, ujedno i autorica scenarija priredbe, a u recitatorskom dijelu nastupili su i Ornela i Dorian Rodić, Robert Sokač i Dragutin Roić.
_L8A1003
Želja organizatora bila je ovim programom uljepšati i produžiti božićno razdoblje te sačuvati od zaborava drevne običaje, pjesme i napjeve, pobuditi nostalgiju za starim sretnim vremenima i ljudima kojih više nema. Posjetitelji su mogli saznati zanimljivosti iz povijesti crkve svetog Nikole biskupa, ali i  o karakterističnom prigorskom običaju ophoda “zvjezdara”.
_L8A1024
_L8A1219
Na kraju je sve prisutne pozdravio domaćin, jaskanski župnik i dekan Stjepan Rožanković, a svi izvođači zajedno su s oduševljenim posjetiteljima zapjevali hrvatsku božićnu himnu “Narodi nam se kralj nebeski”. (Matica hrvatska Jastrebarsko, foto Matija Grgas)
Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Javni poziv za dodjelu stipendije redovnim studentima sa područja Općine Žumberak

Untitledšđf

javni poziv za stipendije

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Priča o Roganu iz Gudalja

radat 1970.

Dako Rogan iz sela Gudalji (zap. Žumberak) je nekoliko godina nakon završetka  Drugog svjetskog ratu otišao u Sloveniju, u Kranj. Bio je vrlo dobar radnik, a uz to u naponu mladosti. Pored rada u tvornici, radio je i privatno, poslije podne, subotom, nedeljom, čak i praznicima. Ovdje će se spomenuti tri zanimljiva događaja u vezi rada gosp. Dake.

1. Neki viši službenik zaposlen u uglednom poduzeću, zamolio je (po preporuci nekog prijatelja) Daku da mu iskopa 50 metara komunalnog kanala (gradio je kuću). Kanal je bio dubok 60 cm, širok 40 cm i dug 50 metara. Pošto tada (prije 50 godina) nije bilo bagera, glavni alati bili su lopata, kramp i svakako umješnost te dobra volja izvođača. Pogodili su se za neku cijenu, danas bi tome rekli »na ključ«. Dako se nije htio pogađati na sat jer je znao da je njegova produktivnost daleko od standardne. Kada je počeo kopati to je išlo brzinom malog bagera, tako da gazda skoro nije mogao vjerovati. U nekoj pauzi gazda mu je donio piće (vino i pivo) te ga upita: »Jesi li ti organiziran i jesi li u partiji?« Na to mu Dako odgovori da je dobro organiziran te da također radi i u partiji, ali je danas sam.

2. Daku je zajedno s dva brata unajmio jedan gostioničar za rušenje nekog poda koji je bio u derutnom stanju i samo je unakazivao lijepu okolicu oko gostione. Gostioničar se bojao tog rušenja, bilo je tu mnogo trulog materijala, čavali, i što je bilo najvažnije samo rušenje je bilo problematično za sigurnost izvođača. Međutim, Daku sa njegovom partijom ničeg nije bilo strah. Pogodili su se sa gostioničarom za cijenu, ali uz cijenu dogovoreno je još za svakog od njih po kranjska kobasica sa zeljem i dvije litre vina. Braća su počela raditi, rušiti, sortirati, odnositi i sve je završeno u najkraćem vremenu (gostioničar  je očekivao barem jedanput više vremena i mnogo problema). Pojeli su kobasice, popili vino, ali gostioničar nije htio platiti, pod izlikom da se on prevario i sl., te da je to bilo manje vrijedno i sl. Dako se s braćom samo pogledao, vidjeli su da gostioničar ima prislonjen novi bicikl kod vrata. Uzeli su bicikl za plaću. Kasnije su bicikl prodali za toliko da im je rad bio plaćen skoro trostruko.

3. 50 godina prošlog st. ljudi su po gradovima ložili još većinom s ugljenom. Dako je bio poznat po tome da je u vrlo kratkom vremenu mogao prebaciti i staviti s ulice u podrum veću količinu uglja. Blokovi, a i kuće bili su tako napravljeni da je bila neka odprtina kroz koju se bacao ugalj i drva i sl. s ulice u podrum. Dako je za to bio dobro osposobljen, imao je veliku lopatu, a fizičke kretnje su mu bile brze. Tako je Daku neko poslijepodne unajmila neka starija gospođa da joj prebaci ugalj s ceste u podrum. Dako se pogodio za cijenu i počeo raditi žureći se da što prije završi, jer ga je čekao još neki rad. Bio je gotov u nevjerovatno kratkom vremenu da gospođa nije mogla vjerovati. Pogledala je sve još jedanput i rekla da za tako malo vremena ona prebaci ugalj. »Dali Vi to ozbiljno mislite?«, pita Dako. Žena je rekla da, a Dako je bio principijelan i sav ugalj je prebacio natrag na ulicu i rekao joj: »E sada ne trebaš ništa platiti.« Uzeo je svoju lopatu i otišao. ( Glasnik Žumberčan br. 33)

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Izašao list “Žumberčan”

IMG_20180108_091107

U prosincu 2017.  izašao je 33 broj lista “Žumberčan”, a kojeg izdaje Društvo Žumberak iz Novog Mesta u Sloveniji. Društvo je proslavilo prošle godine 30 godina postojanja i prvi inicijatori osnivanja su bili: Danijel Žućak, Milan Car, Miro Brdar, Mira Relić, Milan Dragišić, Janko Badovinac…U najnovijem broju pročitajte slijedeće teme: obljetnica 30 godina postojanja društva, pčelarstvo i proizvodnja sira na Žumberku, razgovor sa dosadašnjim urednikom, uskočka proslava u Sošicama, projekt Krabat, povijest malonogometnog turnira na Svetoj Geri, priče iz Žumberka… Urednica  lista je Monika Šalinger rođ. Jakić ,a koja je kao mlada i nova snaga jako dobro uredila list. Novoj urednici koja potječe iz žumberačkog mjesta  Kašta želimo uspjeh u daljnjem rada,a Društvu Žumberak još mnogo uspješnih godina rada.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar