Povijest se često ponavlja, no veliki odlazak Žumberčana s područja Žumberka u SAD narednih godina kao što je to bilo početkom 20. stoljeća prije stotinjak godina ne može se više očekivati jer je došlo do naglog smanjenja broja mladih ljudi na samom Žumberku. Pričalo se da je moj pradjed Tomo, koji je umro prije II. svjetskog rata, išao 3 puta raditi u SAD u vrijeme kada nije bilo putničkih letova avionima iz Europe u SAD. On je putovao brodom, a svaki put se vraćao na Žumberak gdje je imao familiju. Zadnji tj. treći put zajedno s njim u obećanu zemlju poveo je najstarijeg sina u obećanu zemlju na pečalbu. Međutim sin se nije vratio, ostao je tamo u Americi, oženio se i imao 4 sina koji imaju familije. Oni koji su ostali u Americi svoj su zavičaj zvali „stari kraj“. Nažalost već od treće generacije među potomcima Žumberčana uglavnom se gubi znanje hrvatskog jezika, a samim time kontakti s rodbinom u starom kraju se uglavnom gube. Najveći broj doseljenika imigranata ulazili su u SAD preko otoka u zaljevu New Yorka – Ellis Island, a gdje se nalazila kontrola useljenika i to u periodu od 1892. do 1924. godine. Ellis Island i stanica državne kontrole useljenika u SAD otvorena je 01. siječnja 1892. godine i kroz nju prve godine prolazi oko 450 000 ljudi a sveukupno po procjenama oko 12 milijuna ljudi. Naravno Žumberčani su iseljavali u SAD i prije, ali i poslije tog vremena i ne samo preko Ellis Island-a, koji nam je zanimljiv jer su na tom mjestu ostali pisani tragovi o ljudima koji su otišli u „bolji život“ tamo daleko u obećanu zemlju. Nama su najinteresantniji podaci o imenima i mjestima od kuda su pristizali doseljenici u SAD, a koji potvrđuju da se radi o velikom broju ljudi s područja Žumberka samo u tom periodu (o.a. moja gruba procjena više od tisuću). Obzirom da nosim prezime Duralija posebno ću se osvrnuti na njihov dolazak. Tako vidimo da je 7 osoba tog prezimena s područja Žumberka ušlo u SAD
tijekom tih godina kroz Ellis Island (Tablica 1).
Tablica 1 Dolasci osoba s prezimenom Duralija na Ellis Island od 1895.-1909.god.
Name of Passenger Residence Arrived Age on Arrival
(Ime putnika – Prebivalište – Dolazak – Starost)
1. Ianko Duralija Tupcina ,1901,27
2. Ivan Duralija Sosice,1909,34
3. Juraj Duralija,1895,25
4. Miko Duralija Souce, Croatia, 1909,47
5. Mirko Duralija Taska, Hungary,1909,18
6. Petar Duralija,1895,36
7. Tomo Duralija Tupcina,1901,26
(Izvor:http://www.ellisisland.org/search/matchMore.asp?
LNM=DURALIJA&PLNM=DURALIJA&last_kind=0&town_kind=0&ship_kind=0&kind=exact&
offset=0&dwpdone=1)
Iz dostupnih podataka vidljivo je da 7 muškaraca prezimena Duralija između 1895. i 1909. prolazi kroz kontrolu doseljenika na Ellis Island-u (Tablica 1). Njihova starost je od 18 do 47 godina i najvjerojatnije su išli trbuhom za kruhom, zaraditi novac da bi pomogli svojim siromašnim familijama na Žumberku.Dvoje od njih kao prebivalište prijavljuju Tupčinu (mjesto gdje se nalazi zaseok Duralije), dvoje Sošice, jedan Jasku, dok za ostale nema podataka. Najstariji među njima Miko iz Sošica kao državu prebivališta navodi Hrvatsku (Croatia)iako je riječ o 1909. godini. Na primjeru imigracijskog lista pod brojem 103246050013 možemo vidjeti zanimljive podatke na primjeru Ivana Duralije (Graf 1).
(Izvor:http://www.ellisisland.org/search/FormatPassRec.asp?ID=103246050013&BN=P00324-
6&sship=Chicago&lineshipid=NaN)
Graf 1 Imigracijski list za putnika Ivana Duraliju
Ivan Duralija, 34 godine, muškarac, nacionalnost Austrijska, prebivalište Sošice. Krenuvši iz luke Havre u Francuskoj, stigao brodom Chicago 28.10.1909. u luku New York (Graf 1). Zanimljivo je da se prezime Duralija drugačije čita na engleskom jeziku, stoga je kod jednog broja useljenika upisano prezime Duralia,a koje je kasnije i prihvaćeno od većine ako ne i od svih nositelja prezimena Duralija koji su odlučili živjeti u SAD.
Tražeći Žumberčane iz župe Sošice, pronašao sam npr. Maru Radić iz Sošica koja je došla u SAD 1911., zatim Iliju Radića, 19. godina došao u SAD 1909. iz Sošica, zatim veći broj Hranilovića, Boića i Badovinaca koji su od 1898. godine išli u SAD iz Sošica. Također i 3 najčešća prezimena iz Visoča – Stipanović, Vukobrat i Deanović zabilježena su s ulascima u SAD, a kao mjesto prebivališta piše im Sošice ili Visoče. Riječ je uglavnom o mladim ljudima.Sigurno bi se moglo naći još na stotine naših ljudi koji su u to vrijeme s područja Žumberka išli u Ameriku preko Ellis Island-a. Sada je na otoku imigracijski muzej, a ako se želite i sami više informirati o svemu, možete posjetiti web stranice The Statue of Liberty-Ellis Island Foundation, Inc.
http://www.ellisisland.org/search/search_new.asp?
U SAD-u po popisu iz 2010. godine kao Hrvati (Croatian) izjašnjava se 417 130 osoba (Graf 2), no sigurno je velik broj potomaka Žumberčana koji su se asimilirali i izjašnjavaju se kao Amerikanci.
(Izvor:http://factfinder2.census.gov/faces/tableservices/jsf/pages/
productview.xhtml?pid=ACS_10_SF4_B01003&prodType=table)
Velik je broj smiješnih, ali i tužnih priča koje donosi odlazak Žumberačkog stanovništva u SAD. Žene su iščekivale povratak ili barem koju riječ od svojih muževa, majke svoje djece, a djeca svojih očeva, braće i sestara. Američka zajednica Žumberčana bila je aktivna u pomoći svog starog kraja, a osjetilo se to i nakon II. svjetskog rata kada su stizali brojni paketi s pomoći. Oni koji su radili duže vrijeme u SAD pa se vratili u Žumberak, donijeli su sa sobom dašak jedne druge kulture. Donijeli su i spoznaju o životu u SAD i njegovim velikim gradovima i dostignućima kojih u Žumberku nije bilo. Donijeli su i dogodovštine iz šuma, rudnika, čeličana i drugih mjesta gdje su radili, a koje su se prepričavale.Čini mi se da je čak i određen broj engleskih riječi korišten u govoru donesen iz SAD, pa su tako npr. u Tupčini črešnje zaripile (trešnje dozrjele; ripe – zreo).
Kada se tako prisjećamo prolaza naših brojnih Žumberčana kroz Ellis Island, znamo da je svaki od tih ljudi nosio svoj križ koji uglavnom svjedoči životu u borbi za preživljavanje. Jedno svjedočanstvo donosi Petar Čučić rođen 1894. godine u selu Čučić, župa Pećno, a koji je umro u 102. godini.
(Izvor: http://blog.dnevnik.hrsempercontra/2012/03/1630345267/bio-je-to- lijep-brak.html)
Pripremio: Boris Duralija