Jožićeva vršilica iz Doljana

IMG_20181227_063949

Mladba – vršidba

Njive pšenice plijenile su poglede dok su klasale, dok su se žele, dok su se snopovi slagali u kupiće, zdijevali u stožine. Žetelice nisu bile samo lijepa slika nego i zvuk srpa, veselje i zvonki glasovi, smijeh, a ponekad i pjesma. Bila sam jako ponosna kad me mati naučila napraviti užu, malo me pikalo klasje, ali ne dugo, naučila me i čvrsto zavezati snop. Lijepo su izgledali stavljići, stožine, vozovi pšenice koji su se dali lijepo naložiti onako četvrtasti, po sredini požrdani. Na sreću nije bilo kišnih ljeta, se najčešće suha dovezla doma-ispred poda pod krov. Vršidba ili mladba bila je poseban događaj: u mirni seoski život došli su neki veliki i bučni strojevi. Doduše, još ne samohodni, od sela do sela vukli su ih volovi ili konji. Za selo i gospodara to je bila u neku ruku i svečanost, ipak se radilo o kruhu našem svagdašnjem.

U vrlo kratkom vremenu svi u selu našli su se na pravom mjestu: oprezan susjed koji snopovima »hrani« mašinu, mlad i jači za nošenje punih vreća u fršlog, njega je u zidanici uvijek čekala puna kupica. Stariji je uvijek bio uz odmicanje slame i pazio na nas djecu koja smo po toj svilenoj slami izvodili kojekakve ludorije, a najmanje pomagali. I tako se jedan veliki sezonski posao pretvorio u seosku svečanost: domaća šljivovica za isprati grlo, župa od govedine, pijevca ili kokoši, domaći rezanci, rekla bi moja mati »žuti ko sunce«. Bilo je i kuhane šunke, restanih ili tenfanih krumpjera, salate od cikle i naravno orašnica i povitica od roščića (rogača) ili sira sa grožđicama. Vino je bilo toliko dragocjeno da se nije mješalo s vodom, voda se pila posebno za žeđ a u vinu se uživalo. Puna žumberačka sela, obrađene njive, pšenica, ržulja, zob, ječam, sve je to nažalost prošlost.

IMG_20181227_065021

Naš otac Jožić iz Doljana Žumberačkih svoju vršalicu i motor »Aran« sačuvao je i nakon prestanka vršidbe 1957. – 1987. godine od Bele Krajine do Gaja, a mi smo ih kako se to kaže »konzervirali« i služe kao muzejski eksponati. Za vršalicu kažemo da je nakon 30 godina rada i 30 godina mirovanja sretno udomljena. Žumberačke brdovite pute zamijenila je za Muzej poljoprivrednih strojeva u Poreču, selo Jehnići. Vjerujem da bi naš otac bio zadovoljan, kolekcionar starih poljoprivrednih strojeva njegov je imenjak, a njegov otac također bačvar i stolar kao i naš djed Jože (stari).

IMG_20181227_065132

Taj veliki bučni stroj iz nekih prošlih vremena odpremljen je na auto prikolici terenskim autom do Poreča kroz Pilatovce, Radatoviće, Ostriž, Radovicu, Metliku, Jurovski Brod, Novigrad. Motor »Aran« na kotačima još uvijek kod nas posjetitelje i slučajne prolaznike podsjeća na prošla, ali lijepa vremena. (Žumberčan br. 34)

Napisala: Zdenka Kranjčec – Jožićeva

Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan Odgovor na Jožićeva vršilica iz Doljana

  1. nada kaže:

    Nema više, njiva žetalica, vršaljki, pjesme koja se pjevala za vrijeme žetve te ostaje samo šikara i sjeta na sretnije dana iz djetinjstva.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>