Kanjon Bregana i njegova okolica

 jelenići žJelenići, 1971.god.

Zanimljiva priča koja dotiče sadašnjost i prošlost, a dodirna točka je kanjon planinskog potoka Bregane. Rođen sam u nedalekom seocu Jelenićima (župa Grabar, Žumberak) i potok Bregana u mojoj najranijoj mladosti ima posebno mjesto. Kao dječak od kojih 6 godina najprije sa mojom pokojnom bakom Tonkom ili Tonikom kakao su je zvali suseljani, odlazio sam u Šimračku Breganu u mlin danas pokojnog Perice Šimraka , a onda sam, sa našim magarcem Mišom koji je poznavao put bolje od mene , išao mljeti brašno, krušno, kukuruzno za žgance, pa malo pšenične cvajerice – oštro brašno, i nulerice-meko brašno. Dok sam čekao da mlinar odradi svoj posao ja sam u potoku lovio ribe, i to jednu posebnu vrstu za koju mnogi danas nisu ni čuli.U potoku ispod ovećeg kamena , uspavano odmarao se potočni peš.lagano sam odmakao kamen i to tako da sam tijelom uvijek pravio sjenu, a onda sa oba dlana pokrio ribicu, koja u svom odraslom stadiju nije prelazila 12 cm. Dok je trajalo mljevenje žita ja sam nalovio 10 -12 peša koje je moj pokojni otac Milan Jelenić – Šoštar, obožavao pohane u kukuruznom brašnu.

mlin šimrakovŠimrakov mlin, 1966.god.,a tu se moglo samljeti žito i popiti piće

No nije ovo priča o meni i mojim dječjim dogodovštinama već jedna ozbiljna priča o danas tek potoku, a nekadašnjoj sasvim ozbiljnoj planinskoj rijeci , planinskoj brzici, koja je u prošlosti imala i ozbiljnu ulogu u životu okolnog stanovništva. Bregana u svijesti ljudi danas predstavlja omanji gradić na samoj granici sa rep. Slovenijom, a mnogi i neznaju da je to mjesto dobilo ime po rijeci Bregani, koja nastaje spajanjem 9 potoka odprilike 18 km uzvodno.To su Jaruška Bregana, Lipovačka, Pavlanska, Brezovačka, Golubićka, Delivukova, Šimračka, Tisovačka i Siječevačka Bregana.

potok breganaPogled na Breganu

Svaki od navedenih toponima je u stvari kanjon u kojem izvire potok , a onda su u prošlosti svi ti potoci sačinili rijeku Breganu.I danas kada se prolazi cestom od Koretić mlina prema Glažuti može se lako uočiti na okolnom stijenju staro korito nekadašnje rijeke.U 18. stoljeću na vlast u Austrougarskoj monarhiji došla je kraljica i carica Marija Terezija. Kakve veze ima Marija sa rijekom Breganom? Marijino vrijeme je vrijeme prosvijetiteljskog apsolutizma. Pod kraj njene vladavine započela je industrijska revolucija,a ona je stvarala uvjete, tzv patente za agrarne reforme i industrijalizaciju carstva. Na mjestu vladara naslijedio ju je sin Josip.

DSCN0649Grb od obitelji Delivuk

Za nas Žumberčane zanimljivo je da je Marija oporučno zatražila da novi vladar posveti posebnu pažnju Žumberačkim Uskocima. Kao plod te Marijine brige u Gabrovici na mjestu zvanom Osredak 12.ožujka 1839. g.,barunica Wilhelmina Kulmer otvorila je prvu manufakturu stakla,nazvanu glashutta, njemački staklana,pa se to mjesto i danas tako zove.To je doba Ilirskog preporoda pa su svečanosti prisustvovali i mnogi Ilirski prvaci između ostalih grof Janko Drašković.

osredaakStaklana je u svoje vrijeme promijenila više vlasnika ,barunica Kulmer prodala ju je Mariborskom trgovcu Francu Paanu 1847., a ovaj Ignacu Hafenbredlu koji 1864. na prvoj gospodarskoj izložbi izložio proizvode staklane,a 1869 g.prodao staklanu poduzetnicima Maksimilianu Gamillschegu i Lavoslavu Dinghoferu iz donje Austrije. Gamillschegova kćer Karolina u Osredku je otvorila još jedan pogon tzv. Karolinu 1872. g, a Gamillscheg je 1883. prodao svoju polovicu staklane Đuri Jakčinu,a Jakčin i Gamillscheg prodali 1888. tvornicu Juliu Mayu iz Beča.Opterećenu dugovima tvornicu je preuzela Prva hrvatska štedionica, raprodala je strojeve, šume i zgrade te je tvornica prestala sa radom 1904-e.

Znimljivo je da je ta staklana kao energent za topljenje stakla koristila kameni ugalj iz ugljenokopa obližnjih Grdanjac a,ali kako to nije bilo dovoljno kao dodatni energent služilo je drvo okolnih šuma. Polovinom 19 st. koncesionar moj čukundjed Tomo Delivuk –Timac, posjekao je šumu Lipovačke Bregane, te je drvo rijekom Breganom splavario do tvornice stakla u Osredku. To su radili i drugi opskrbljivači staklane i kako je nestalo šume tako su presahli i potoci ,pa je od nekadašnje rijeke ostao samo planinski potok.

Godine 1884. Zagrebački kanonik Adolf Veber napisao je zgodan članak o staklani u Osredku,gdje kaže : „ Ako te snadje volja s ugodnošću spojiti korist, možeš se za dva sata odvezti u Osredek,njekadanje brložište medvjedah, gdje sada radi znamenita tvornica stakla,koja ne samo u Hrvatskoj,nego i u susjednih zemljah čini suvišnim češko staklo. Znamenita je na tom putu već sama zavojita vožnja posred dva niza šumovitih brdina, koje ti živo predočuju sliku gorske divljači, dok čeznući ne stigneš do same tvornice, koja ti opet pokazuje narav obrtno-kulturnoga mjesta. Čitav sat možeš tu koristno proboraviti,motreći žarke peći, u kojih se vatri staklovina, od koje se napuhavanjem kroz cievi i mahanjem po zraku tvore svakojaki oblici bocah i čašah. Ako i površno, barem si se ponješto naučio, kako se grade staklenice, u kojih se tako zamamljivo iskri hrvatsko vince po gostoljubnih stolovih,čega se ne bi naučio da se nisi nastanio u Samoboru; pak se možeš ugodno vratiti kući, osobito ako imaš uza se kog, komu ćeš di-ljem te divljači što ljubka i mila prišaptavati.

Napisao: Janko Jelenić, 2013.

Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>