Žumberački pjesnici

Pjesnik Hranilović Rodio se u Kričkama 18.12.1855.god., a tamo mu je otac Nikola bio svećenik. Kada je imao sedam godina, otac mu je bio premješten u Žumberak. Pjesnikova obitelj je po starini iz Sošica i oni pripadaju Hranilovićima(grana Repinci). Godine 1864.umire mu otac, a majka Sidonija se sa sinom preselila u Križevce i tamo je završio osnovnu školu. Prvu godinu teologije završio je u Zagrebu, a ostale u Beču. Za svećenika je zaređen 1878.god. i postaje tajnik biskupa Đure Smičiklas. Često je kao maturant bio kod pjesnika Augusta Šenoe i od koga je naučio mnoge stvari. Kao mladi svećenik pristaje uz “pravaštvo”, surađuje u almanahu “Hrvatska” kojeg urerđuje pravaška omladina. Ubrzo postaje župnik u Kaštu, a nakon toga prelazi u susjednu župu Radatovići i tamo nastaju njegove najplodnije godine književnog rada i stvaranja.

U svibnju 1889. godine premješten je u grkokatoličku župu Novi Sad.Tamo se aktivnu uključuje u rješavanje aktivnih kulturnih i političkih problema. Civilna vlast je preko crkvenih vlasti vršila na njega stalno pritisak i tako da ga biskup Drohobecky lišio oficija i benificija, pa napušta župu i odlazi u Zagreb, gdje preuzima uredništvo “Obzora”.Jovan Hranilović se žali u Rim i pri tome mu pomaže prijatelj Strossmayer i nadbiskup Milinović. Njegovi pretpostavljeni moraju ga vratiti u župu Novi Sad i tada uz župske djelatnosti razvija široku socijalnu aktivnost(osniva dom za siročad).Godine 1918. izabran je za presjednika Velike narodne skupštine u Novom Sadu, na kojoj su prekinute veze sa Mađarima i Budimpeštom. Ovaj veliki pjesnik Žumberka umro je 07.kolovoza 1924. i pokopan je u Novom Sadu.


Hranilovićevo vrelo,naslikao S. Zubović

Pokojni Hranilović poznat je po svojim “Žumberačkim elegijama” i niz drugih pjesama,a jednu divnu pjesmu napisao je u čast Našeg velikana Tadije Smičiklasa(Na grobu dr.Tadije Smičiklasa). Na crkvi u Radatoviću nalazi se spomen ploča ovom velikom sinu Žumberka(od 1934.godine). Žumberačke novine 1934. god. izdale su povodom 10. obljetnice smrti -zbirku pjesama Jovana Hranilović, a za to imaju zasluge biskup Šimrak i dr Popović. Žumberački vikarijat je 1986. god. izdao “Žumberačke elegije” i druge pjesme povodom 130. obljetnice njegovog rođenja. Uvodni esej napisao je biskup Đuro Kokša i knjiga se može nabaviti u grkokatoličkom sjemeništu u Zagrebu.
__________________________________________________________________________________
Dane Kovačević

Dane Kovačević, učitelj rođen je 06.07.1856. godine u kapetanovu dvoru u Siječevcu,župa Mrzlo Polje u Žumberku.U tom se dvoru dugo vremena oštrila uskočka sablja i punila uskočka puška za borbu protiv Turaka.U tom je dvoru živio učiteljev otac(Dane),natporučnik, a neko vrijeme i bilježnik.Pošto je škola u Mrzlom Polju bilo dosta daleko mali i bistri dječak je krenuo u Sošice, a Danine dvije sestre bile su udane za Perisa i Grgurića . Tako je on boravio kod sestara i završio graničarsku trorazrednu ili trivijalnu školu u Sošicama.

Nakon toga je postao pitomac Grkokatoličkog sjemeništa u Zagrebu. Iz gimnazije je krenuo u učiteljsku školu. Sa odličnim uspjehom završio je u Petrinji, učiteljsku školu.Poslije završene učiteljske škole bio je imenovan za narodnog učitelja u Mrzlom Polju, Žumberku. Tu je Dane bio učitelj pune 44 godine i odgojio i prosvijetlio lijepi broj žumberačkih pokoljena. Dane je bio učitelj Pavlu Vidoviću,banskom savjetniku i dr. Janku Šimraku,biskupu i piscu.Učitelj Kovačević bijaše narodni čovjek i za svakog je našao lijepu riječ, a posebno je volio djecu.Uvijek je rad navraćao u crkvu sv. Petra i Pavla u Mrzlo Polje, a bio je jako puno puta krsni i vjenčani kum.Borio se protiv mađarskog nadiranja u Hrvatsku i naglašavao da je Žumberak sastavni dio Hrvatske.Znao je govoriti da je to kolijevka junaka,vitezova, pjesnika, pisaca i učenjaka koji su proslavili hrvatsko ime ne samo u domovini nego i daleko izvan njenih granica.Danina je supruga bila Marta Nosetić i ona je bila rodom iz Mrzlog Polja.U sretnom braku Marte i Dane,učitelja rodila se kćerka Dragica.

Poslije 44 godine napornog učiteljskog rada stupio je u mirovinu(1923.god.) i prvo vrijeme živi u Siječevcu, a nakon toga odlazi kod kćerke Dragice u Varaždin. Kćerka je bila udana za Vladu Herakovića, ing.agronomije.U mirovini Dane piše pjesme o Žumberku i skuplja narodne običaje”Uskočkog gorja”. Učitelj Dane Kovačević objelodanio je 16 pjesama u “Spomenici kalendaru grkokatolika križevačke biskupije za 1931.god”.

Pjesme se dijele u kolarske,žetalačke,popijevke i pjesme. Nastavio je i dalje sa pisanjem pjesama, a posebno je dobro opisao žumberačke običaje:Badnjak,ponoćka,Božić,svadbu… U spomenicama je opisao običaj za “Uskrs” i napijanje”Slave Božje”.
Dana 18.01. 1935.god. prestalo je kucati srce Dane Kovačevića .Svečani pogreb omiljenog žumberačkog učitelja Dane Kovačevića bio je 20.01. u Varaždinu.Pogrebni je obred vodio pokojnikov đak dr. Janko Šimrak,urednik “Žumberačkih Novina”. Na sv. Petra i Pavla 1936. godine u Mrzlom Polju je podignuta spomen-ploča Dani Kovačević i Petru Stanić, župniku,a koja danas ponosno stoji na crkvi, te sve podsjeća na hrabre i ponosne naše predke.
_________________________________________________________________________
Dane Gurović
Dane Gurović rođen je 14.02. 1918.god. u selu Veliko Liješće, župa Radatović. Otac Petar poginuo mu je na samom kraju I Svjetskog rata na talijanskom frontu.Majka Pava rođ. Kuljaj brinula se o Dani i o njegovom odrastanju i školovanju.Pučku školu završio je u Radatovićima, a prva dva razreda gimnazije u Glini.Maturirao je 1937. god. na II Kl.gimnaziji u Zagrebu. Diplomirao je na Poljoprivredni-šumarskom fakultetu 1943. god. , a iste godine ženi se sa Martom rođ. Vranešić.Tokom svog radnog vijeka radio je u više gradova : Daruvar, Pakrac i Županja. Od 1961. god. radi u PIK “Sljeme” Zagreb i to sve do 1978. god. kada odlazi u mirovinu.U službi je službovao kao inspektor za poljoprivredu, a kasnije je bio direktor škole u Pakracu i i direktor polj- stanice Daruvar i na kraju pomoćnik direktora u PIK ” Sljeme”. Objavio je jako puno stručnih tekstova u listovima:Gospodaraski list,Zadručni vjesnik,Sljemenski list i Agronomski glasnik.

Također od gimnazijskih dana surađuje u žumberačkim novinama sa dr. Jankom Šimrak, a kasnije piše i za “Glas Žumberka”. Bio je urednik obnovljenih žumberačkih novina i čiji prvi broj je izišao 1966. god. Kasnije je bio odstranjen iz uredništva jer nije bio podoban članovima partije, a dobijao je niz prijetećih poruka.Ovaj veliki i pošteni čovjek kao Hrvat i grkokatolik ponosio se svojim Žumberkom.

Tamo gdje je stao Dane Kovačević sa sakupljanjem žumberačkih običaja je nastavio Dane.Svoje mnoge tekstove i pjesme objavio je u “Žumberačkom krijesu”,a svakako najpoznatiji su “Kuća od brvana”, “Rezanje pogače” i dr.Svoj bogati i plodni život završio je 23.02. 1988. god. i pokopan je na Mirogoju.

Uredništvo “Žumberačkog krijesa” je izdalo 2001. god. zbirku njegovih pjesama i skupljenih narodnih običaja. Knjigu je uredio o. Mile Vranešić i može se nabaviti u svim župnim uredima i u sjemeništu u Zagrebu.Na kraju prenosimo pjesmu “Žumberku” koju je napisao kao gimnazijalac, a objavljena je u “Žumberačkim novinama”,1938.god.

Žumberku

E što ono pokraj Kupe strši;
Da to nisu Žumberački krši:
Da to nisu rodni mi vrhunci,
gdjeno ruče sjenokosom junci?
Da to nisu prolistale šume,
po kojima kljuju žute žune?
Da to nisu kamenite njive ,
na kojima Žumberčani žive’
Jest, to su mjesta naših sela,
u kojima nema sad veselja,
u kojima sirotinja živi.
Ah, jadnici , jadnici nisu krivi!
Sve veselje; crna su im brda;
Sva radost;zemlja im je tvrda!
___________________________________________________________________________________________
Marko Vukasović
mvMarko Vukasović je bio jedan od najplodnijih pjesnika koje je dao Žumberak. Rođen je 22.listopada , 1914.godine u Panami,USA. Odmah po završetku svjetskog rata obitelj se vraća u Žumberak. Živi kod djeda Tome Rebić i pučku školu pohađao je u Samoboru.

U školi je Marko pokazivao nadarenost i vodio je prigodni dječji igrokaz i recitaciju. Marko upisuje klasičnu gimnaziju, a dobio je i stipendiju u grkokatoličkom sjemeništu u Gornjem Gradu.U Zagrebu mnogo uči od sveučilišnog profesora dr. Janka Šimrak i aktivno se u uključuje u tadašnji žumberački zavičajni krug. Ušavši u društveni život Samobora i Zagreba , Marko je počeo pisati razne priloge za omladinske i školske listove.Nakon mature vraća se k djedu u Samobor i upisuje Filozofski fakultet.Sudjeluje na raznim društvenim priredbama i to kao glumac, redatelji i organizator u Samoboru i široj okolici.

Najpoznatije pjesme od Vukasovića su -“Kod Kapele Svete Ane”, “Uzmi ove ruže”…
U vrtlogu svjetskog rata nastradao je prilikom bombardiranja Zemuna,17.travnja 1944 godine i sahranjen je u masovnu grobnicu.

U znak zahvalnosti 2002.god. u Stojdragi mu je postavljena spomen-ploča ispred crkve sv. Jurja, a župni ured Stojdraga je izdao zbirku pjesama . Društvo Žumberčana iz Samobora -KUD Marko Vukasović promiče lik i djelo ovog pjesnika i sina Žumberka. Markov otac je bio iz mjesta Kunčani(Župa Radatović), a majka iz Stojdrage(obitelj Rebić). Samoborsku himnu je napisao ovaj “Uskočki sin “i jedna ulica u gradu Samoboru nosi njegovo ime.

_______________________________________________________

Marko Radelja- zaboravljeni autor “Pjesme Žumberku”

štula

Pogled na Štulu

Sasvim slučano otkrio sam stihove popularne “Pjesme Žumberku” koja se često vrti na valovima lokalnih stanica. To je Marko Radelja (Donj Oštrc, 1923.-Rijeka,2006.) koji je s obitelji dugo živio u Jastrebarskom i radio kao činovnik u jaskanskim poduzeću (njegovog sina Josipa pamtim kao odličnog nogometaša na školskim turnirima  60-ih godina). Pisanjem se počeo baviti u vojsci, objavljivao u brigadnim biltenima i zidnim novinama, a potom i u lokalnim listovima i čaqsopisima te u različitim zbornicima.

Nakon Jastrebarskog živio je i radio u Karlovci,a od izbijanja Domivinskog rata u Rijeci. u Knjizi “Zapisi sa njiva”, zbornik seljaka,pisaca i slikara (Seljačka sloga,1952.)pronašao sam izvrsnu Radeljinu priču “Moji prvi dinari” i zadrugarsku pjesmu “Nove brazde”. Radelju sam kao još jednog zaboravljenog jaskanskog pisca spomenuo prijatelju Ivici Krčeliću. izuzetnom zaslužnom veteranu naše lokalne medijske scene(radio,televizija,novine), a on se tada prisjetio trenutka kad je svirao u obiteljskom glazbenom sastavu, kojeg su činili i njegov otac Dragutin,stric Pavao, stariji brat Franjo i prijatelj Igor Vlaisavljević,kasnije prvak jaskanskog kazališta. Jednom im je za vrijeme probe prišao susjed Marko radelja i počeo recitirati svoje stihove o rodnom Žumberku.

Ivičinom ocu Dragutinu Krčeliću(Črnilovec.1919.-Jastrebarsko, 1999.) ti su se stihovi dopali i on ih je na licu mjesta uglazbio. Pjesma je potom snimljena na magnetofon, au ubrzo su je preuzeli i počeli izvoditi mnogi glazbeni sastavi. Postala je u međuvremenu narodnom svojinom i svojevrsnom žumberačkom himnom,a sada rado otkrivamo i njezine prave autore, pjesnika Marka Radelju i skladatelja Dragutina Krčelića.   Napisao ; Nino Škrabe

mr

__________________________________________________________________________

Pjesnik i slikar iz uskočkog gorja – Stanko Zubović

szz2Slikar, pjesnik i lokalpatriota Stanko Zubović rođen je 02.04. 1926.god. u mjestu Rude,a pučku školu završio je u Pribiću.Nakon srednjoškolsog obrazovanja Stanko je diplomirao u Zagrebu u klasi prof. Krste Hegedušića  1949.godine. Izlagao je na skupnim i samostalnim  izložbama u zemlji i inozemstvu. Život je Stanka odveo u Srijem. Iločke galerije i mnoge kolonije bile su prepune njegovih slika ,a u kojima se vaćao u zavičaj sa urezanim pečatima iz djetinjstva oživljavajućin uvijek ponovno ljepotu podneblja,ljude,običaje,život ljudi ma kako god on bio težak i mukotrpan.Stankove slike brezika,šumaraka,livada,žena s čabrama vode na glavi,žetalice i tko zna što još oslikao je kao svjedok vremena,a slike su imale najčešće motiv rodnog Žumberka. Prilikom održavanja slikarskih kolonija u Pribiću Stanko je uvijek dolazio veoma raspoložen. Prije dvadesetak godina bio je i urednik “Žumberačkih Novina.U Zubovićevim slikama bila je jako naglašena nota ponosne i slavne uskočke povijesti,a također u svojim pjesmama naglašavao je ljubav prema rodnom kraju i njegovanju tradicija. Ovaj plemeniti i ponosni sin Uskočkog gorja preminuo je 25.11.2004. god. i sahranjen je na Mirogoju. Od pokojnika se oprostio pjesnik Josip Skok Puškar poetskim prikazom životnog i umjetničkog puta.

___________________________________________________________

Sjećanje na hrvatskog pjesnika Petra Preradovića

PPreradovic_jezikJedan od najutjecajnih pjesnika ilirizma, prevoditelj i k.k. general-major Petar (von) Preradović preminuo je 18.08. 1872. U austrijskom Fahrafeldu, a pokopan je 21.08. u Beču. Svojim budinicama (Pozdrav domovini, Jezik roda moga…) Preradović izražava brigu za hrvatski jezik i domoljublje. Preradovićevi posmrtni ostaci preneseni su na Mirogoj 14.07. 1879.godine.

11909864_1025563407475818_635342201_nGrb od Ivana Preradovića iz 1626.god.

Godine 1626. podijelio je Ferdinad II plemstvo s grbom Ivanu Preradoviću te njegovoj braći Grdini, Hranji, Radulu zvanom Bulić  i Vinku zvanom Sekulić. Od tih žumberačkih Preradovića jedna je grana preselila u Grabovnicu kod Grubišnog polja gdje se rodio hrvatski pjesnik Petar Preradović.

 

___________________________________________________

4 Odgovora na Žumberački pjesnici

  1. janko kaže:

    Pisana riječ je najbolji trag,a naši pisci su nam ostavili brojna dijela koja su vrijedna pažnje i učenja.

  2. ksenija kaže:

    Uvijek mi srce zaigra kad čujem pjesmu koju je napisao Marko Radelja i ona je naš biser,a bogme svi se razigraju i razvesele kad je čuju.

  3. draga kaže:

    Srce mi zaigra kad na radio Banovini zasvira Pjesma Žumberku, od Radelje.

  4. branka kaže:

    Veliki ljudi su napisali prekrasne pjesme i priče o rodnom kraju.

Odgovori na draga Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>