Ljubav prema konjima

FB_IMG_1517560197095

Ponukana činjenicom da je sve više ljudi na Žumberku zainteresirano za bavljenje konjima, odlučila sam istražiti koliko ima »Žumberačkih kauboja« te odakle nam svedolaze, koliko imaju konja te u koje svrhe ih drže. Svakom od njih postavila sam nekoliko istih pitanja, a njihove priče pročitajte u nastavku.

FB_IMG_1548161652021

Gospodin Janko Stipanović živi u Šiljkima, selu blizu Radatovića. On kaže kako njegova ljubav prema konjima potječe još iz mladih dana. No, zbog različitih životnih okolnosti, prvog konja je kupio tek prije četiri godine, a danas ima tri kobile. Nije član niti jednog konjičkog kluba, a konje ima isključivo za svoje zadovoljstvo. Također, navodi kako se druži s konjanicima na relaciji Radatovići – Samobor – Jastrebarsko – Vivodina – Slovenija te često idu na zajednička jahanja.

FB_IMG_1548162086343

Gospodin Drago Bratelj iz Bratelja, sela pored Budinjaka kaže kako njegova ljubav prema konjima potječe još od malih nogu. Njegov tata je prije imao radne konje za rad na poljoprivredi pa je tako i on stjecajem okolnosti odrastao s konjima. Gospodin Drago navodi zanimljivu izreku kako Stari konjušari vele kad jednim progutaš dlaku konja, da se više ne odvajaš od konja.« Neko vrijeme su bili bez konja, ali želja i nostalgija su bile jače pa je prije pet godina ponovno kupio konje. Danas ima četiri odrasla konja, jedno ždrijebe i ponija, a ovih dana čeka i prinovu, još jedno malo ždrijebe. Kako kaže, drži ih prvenstveno iz ljubavi, a onda i u turističke svrhe zbog čega je otvorio i svoj konjički klub »Zorro«.

žm

Gospodin Nikola Popović iz Pilatovaca navodi kako konje drži već 15 godina, a sve je počelo s jednim pastuhom više zbog nekog svog hobija. Danas ima četiri konja. Do sad je imao mješane pasmine, a ljetos ih je zamijenio sve za čiste pasmine hrvatski posavac. Konje ima zato jer su ljepši i pametniji od drugih životinja, a mogu se i jašiti što čini posebno zadovoljstvo. Kaže kako je prije puno više jašio, a danas nema toliko vremena. Nije povezan niti s jednim konjičkim klubom, osim što surađuje sa Savezom hrvatskih posavaca.U budućnosti ima namjeru povećati broj konja i pašanjaka. Gospodin Miljenko Strahinić iz Brezovice Žumberačke kaže kako je prvog konja imao još ranih devedesetih godina. No nažalost zbog posla i preseljenja nije imao više mogućnosti držati konje. Tek prije pet godina kad su se stvorili uvjeti, nabavio je kobilu i pastuha koje ima i danas. Konje ima isključivo za osobnu razonodu. Navodi kako nije član niti jednog konjičkog kluba, ali ne nedostaje druženja s prijateljima koji također imaju konje.

FB_IMG_1548166244331

OPG Vrbanek (1881) osnovan je 2010. godine s željom da se dotadašnji obrt za vinarstvo proširi na ekološku proizvodnju žitarica, uljarica i ovčarstvo. OPG obrađuje 52 ha zemlje i uzgaja 70 ovaca. Osnovna djelatnost je i dalje vinarstvo te je u toku završetak kušaone vina. Ljubav prema konjima je oduvijek postojala u njihovoj obitelji, ali razne mogućnosti, odnosno nemogućnosti su ih sprečavale u nabavi konja. Gospodin Zdenko je svoju ljubav prema konjima uspio prenijeti na svoju suprugu Melitu i djecu. Konje su kupili u konjičkom klubu Karlovac prošlog ljeta. Sad imaju dva muška konja, Ricky-američki kasač i Casanova-mađarski holestein. Koriste ih isključivo za osobni hobi te trenutno nemaju namjeru staviti ih na korištenje za druge. Oni su zajedno s ovcama u ograđenim pašnjacima od cca 4 ha u slobodnom hodu. Kako kažu, Klis žive u Parku prirode, konji se uklapaju u krajobraz te su naišli na veliko odobravanje i pohvale sumještana i svih zaljubljenika u konje na Žumberku. Nisu članovi konjičkih klubova, ali surađuju s ljudima koji dijele istu ljubav prema konjima kao i oni. U planu im je nabavljanje još dva konja.

FB_IMG_1548162929696

Nikolina Pulez je rođena 1992. godine u Karlovcu. Prije nego se preselila kod dečka u Stojdragu, živjela je u selu Budim Vivodinski pored Vivodine gdje je i počela njezina priča o interesu i ljubavi prema konjima. Kaže kako je kao dijete od 5 godina prvi puta došla u kontakt s konjima i u blizini kuće kada je 15-tak konja radilo u šumi. Nosilo drva, što se zove samarica. Bila je s njima skoro svaki dan dok su bili na tom području. Radnici su joj dozvolili da bude s njima te ih je jahala do kalanica, dok su natrag do mjesta istovara hodali za njima. Iako je bila jako malo dijete to joj se jako svidjelo i tu se probudila njezina ljubav za konjima. Do njezine 13-te godine je trajalo nagovaranje roditelja da joj kupe konja. Dok jednog jutra tata nije rekao da je zaista kupio konja. Nije mu vjerovala sve do časa kad su zaista krenuli s prikolicom po njega. Kupili su ždrijebicu od 2 godine hrvatskog posavca, hladnokrvnjaka, koji su inače mirnije naravi. Dali su joj ime Lisa. Dala im je jedno žensko ždrijebe Stelu.

FB_IMG_1514986046302

U 5 godina, koliko je bila s njima, zajedno sa sestrom Emilijom je istraživala puteve Žumberka i okolice. Pošto su ti konji bili za rad u polju i vuču, nisu mogli pratiti njihov tempo jahanja na tolike udaljenosti i brzinu jahanja pa su ih prodali i kupili sportsku ždrijebicu od 3 godine, današnju kobilu Arwenu, pasmine američki kasač. Kobila Arwena im je podarila još jedno ždrijebe malenu Enei, koja je prodana u eko-park Kraš te je glumila u seriji Kud puklo da puklo. Također Arwena im je podarila i ždrijepčića Alexa.

12593502_10208509347229405_1675693447456633025_o

Pastuh Alex je i danas kod Nikoline i upravo on je njezin miljenik. Arwena i Alex će ostati kod nje i u budućnosti, a na godinu planira dobiti još jedno ždrijebe od Arwene. Konje ima isključivo za rekreativno jahanje i za prijatelje. Puno sudjeluje na grupnim jahanjima i druženjima. Kaže da su ove godine bili čak i u Sloveniji, a jedne godine i u Kopru. Nedavno su također, nakon dugo godina, organizirali jahanje na području samoborskog gorja. U planu imaju isto takvo jahanje od 20- 30 jahača preko Žumberka do Svete Gere. Član je konjičkog kluba Klinča Sela »As«.

Povezana je i s drugim konjarima osobno i preko društvenih mreža sa udaljenim uzgajivačima. Nikolina navodi kako zadnju godinu puno slobodnog vremena provodi u konjičkom klubu »Kairos« u Jaski, gdje je uz trenericu Janju Kairos učila pravo školsko jahanje. Trenerica Janja se natječe enduransu te ima prvaka na 100 km. Nikolina je više puta sudjelovala kao njena logistika na tim trkama, a u planu je da i sama krene od sljedeće godine na endurans utrke. Također, vrlo zanimljivo je, da je Nikolina sudjelovala u snimanju filma Winnetou.konj

Gospodin Bojan Smiljanić iz Radatovića kaže kako su njegovi roditelji prije puno godina unatrag imali konje. Iz toga se rodila volja i želja kod njih, ali i kod njihove djece da ponovno nabave konje. Imali su dvije kobile, no sada trenutno imaju samo jednu. Kako kažu ta tradicija se vuče još od pradjedova pa do danas. Konje drže isključivo iz hobija i neopisive ljubavi prema njima. Za sada nisu članovi niti jednog kluba.(Monika Šalinger, Žumberčan br. 34)

Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan Odgovor na Ljubav prema konjima

  1. sonja kaže:

    da država daje bolje poticaje bilo bi i konja još više u našem zavičaju

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>