Ivan Pavković- osnivač “Žumberačkog krijesa”
Ivan Krstitelj Pavković rodio se 17.10.1917. godine u Pavkovićima, župa Grabar u istočnom Žumberku. Osnovnu školu pohađao je u Grabru i susjednom Pećnom, a gimnaziju u Lavovu u Ukrajini. Zbog početka II. svjetskog rata vraća se u Zagreb,gdje nastavlja teološke studije i diplomira na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Zaređen je u izvarednim uvjetima u kapeli časnih sestara Milosrdnica u krugu bolnice u Vinogradskoj 16.09.1945. god. U toj je, naime, bolnici kao zatočenik dovršavao svoj život križevački biskup dr. Janko Šimrak, koji ga je zaredio.Kratko je vrijeme upravljao župom Drage u Žumberku, a zatim je imenovan prefektom Grkokatoličkog sjemeništa u Zagrebu.U rujnu 1956.god. imenovan je rektorom sjemništa i župnikom grkokatoličke župe sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Početkom 1990. god. zbog narušenog zdravlja zahvalio se na službi rektora, a kao dugogodišnji upravitelj sjemeništa odgojio je mnoge naraštaje svećenika Križevačke biskupije. Kao uspješni upravitelj uspio je u teška vremena obnoviti crkvu i sjemenište u Zagrebu, crkve i župni dvor u Stojdragi i Sošicama. Obnovio je kapelu sv. Petke na Budinjaku i uspostavio župnu kuću sa kapelom u Zagrebu (Stenjevac).
Napisao je više pisanih dijela i preveo velik broj tekstova. Kao plod svog istraživanja etnografije Žumberka izdao je dvije knjige: “Žumberački narodni običaji” i “Neka staro ostane uspomena slatka”. Godine 1978. pokrenuo je godišnjak “Žumberački krijes” i uređivao ga desetak godina. Rektoru u uređivanju i štampanju krijesa je pomagao o.Vranešić. U samostanu sestara Bazilijanki u Sošicama utemeljio je 1976. god. “Etnografsku zbirku Žumberka”.
Pavković je preminuo 04.06.1994. god. u samostanu časnih sestara Bazilijanki u Križevcima i sahranjen je u Križevcima 06.06. Sprovodni obred predvodili su: biskup Slavomir, rektor Kekić i o. Vranešić. Na križevačkom groblju od pokojnika se oprostio ketedralni župnik Zvonimir Besermenji i saborski zastupnik iz Križevaca prof. Valent Puževski. Nadbiskup zagrebački metropolit kardinal Franjo Kuharić, kolega pokojnikov, ne mogavši osobno sudjelovati u ispraćaju, uputio je izraze sućuti i istaknuo ”S njim hrvatski grkokatolici mnogo gube na zemlji, ali u vječnosti dobivaju zagovornika”. Rektor Pavković je bio vjeran predstojnik zajednice grkokatolika (Hrvata) i čuvar identiteta i tradicije Žumberka. Godine 2002. postavljena je spomen-ploča na crkvi u Grabru pokretaču “Žumberačkog krijesa”.
__________________________________________________________
M. Predović,pisac povijesti Žumberka
Dana 28.02.1924.god. rodio se Milko Predović u žumberačkom selu Liješću. Pučku školu je polazi u Radatovići, a gimnaziju završava u Glini i to vrijeme boravi kod tetke. U Grkokatoličko sjemenište je primljen 1940. god. Milko je uz katolički bogoslovni fakultet studirao i povijest na Filozofskom fakultetu. Predović je za đakona zaređen 1953. godine. Pamtimo ga osobito s velebnog nacionalnog Euharijstiskog kongresa 1984. god. u Mariji Bistrici, kad je zapjevao evanđelje na staroslavenskom jeziku. Milko je predvodio pjevanje u crkvi sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu.
Bio je izvrsni poznavalac povijesti biskupije i Žumberka,a to je naslijedio od svog biskupa Šimraka. Kad je poslije rata dr. Janko Šimrak bio u zatvoru, on ga je svaki dan posjećivao i donosio mu hranu. Predović je bio osoba koja je poznavala povijest Žumberka jako dobro i napisao je 4 godišta Žumberačkog kalendara(1965.-1968.), u kojima je donio kratki pregled povijesti Žumberka. U kalendarima je obradio povijest naših žumberačkih župa , a bavio se genealoškim istraživanjima, u čemu je bio vrhunski stručnjak .
Obradio je tri najpoznatije žumberačke obitelji (Badovinac, Hranilović i Gvozdanović) i to od njihovog doseljenja u Žumberak, pa kroz burnu i ponosnu Uskočku slavu. Bio je jedan od osnivača Društva Žumberčan (1965.god.), ali je kasnije bio odstranjen kao nepodoban. Milko Predović je znao cjeniti sve naše velikane, a u sjemeništu je boravio punih 51 godinu i skupio je mnogo arhivskog matrijala i stvorio bogatu knjižnicu. Svu svoju imovinu je ostavio sjemeništu, a preminuo je 17.05. 1992.god. i pokopan je na Mirogoju. Milko Predović je mnogo dana proveo u arhivima Beča, Pešte… skupljajući i prevodeći materijale o Žumberku i najviše danas pisane građe o Žumberku imamo zahvaljući njemu, biskupu Šimraku i rektoru Pavkoviću.
____________________________________________________________
M.Goleš prosvjetitelj i duhovnik žum. naroda
Milko Goleš rodio se 19.05.1861. god. u Zagrebu, a Milkov otac Nikola rođen je u Golešima, župa Radatović. Bio je po zanimalju tipograf i stanovao je u Zagrebu. Nikola je sina Milka dao u Grkokatoličko sjemnište. Ovaj prosvjetitelj je osnovnu školu,gimnaziju i bogoslovski fakultet polazio u Zagrebu. Oženio je Zoru Hlava 1885. god. Golešu je 1885. god. svete svećenićke redove podijelio mladi poletni križevački biskuo Ilija pl. Hranilović. Ubrzo nakon imenovanje dobio je na upravljanje župu Grabar u Žumberku. U ovoj župi se zadržao do 1888.god. i tada je prešao na župu Drage. Ovaj vrijedni grkokatolički svećenik je punih 40 godina vodio župu Drage. Ova župa se nalazi na na zapadnom dijelu Žumberka, na granici Hrvatske i Slovenije. Milko je bio uzoran svećenik i svećenićku službu je vršio sa ljubavlju. God. 1897. izgrađen je novi župni dvor u Dragama, a tada je bio biskup Julije Drohobecki. U župnom dvoru je bila i škola, a učitelji draške škole bili su članovi obitelji gospona Milka Goleš. Od 1898.god. do 1916.god. M. Goleš je bio učitelj i svećenik,a od od tada učiteljicom postaje Zora Goleš, Milkova kći. Olga Goleš, Milkova kći je bila učiteljica ove škole od 1924. god. do 1928. god. Škola u Dragama je imala 4 razreda.
Svećenik Goleš proveo je u Žumberku skoro 4 i po desetljećja djelujući i kao prosvjetitelj i kao duhovnik svog milog žumberačkog naroda. Od 1929. god. Milko Goleš živi u Križevcima, a umro je 04.03. 1941. god. Pokopan je na groblju sv. Roka u Križevcima. Žalobni je pogreb vodio dr. Janko Šimrak i održao dirljivo nadgrobno slovo. Goleš je kao svećenik i građanin u Križevcima uživao vrlo veliki ugled, a veliki broj građanstva je bio na sahrani. Žumberačkom prosvjetitelju Milku Goleš je postavljena spomen-ploča na crkvi u Dragama i na taj način mu je odano priznanje za dugogodišnji svećenićki i učiteljski rad.
____________________________________________________
Dane Kovačević
Dane Kovačević, učitelj rođen je 06.07.1856. godine u kapetanovu dvoru u Siječevcu, župa Mrzlo Polje u Žumberku. U tom se dvoru dugo vremena oštrila uskočka sablja i punila uskočka puška za borbu protiv Turaka.U tom je dvoru živio učiteljev otac (Dane), natporučnik, a neko vrijeme i bilježnik. Pošto je škola u Mrzlom Polju bilo dosta daleko mali i bistri dječak je krenuo u Sošice, a Danine dvije sestre bile su udane za Perisa i Gregorića. Tako je on boravio kod sestara i završio graničarsku trorazrednu ili trivijalnu školu u Sošicama.
Nakon toga je postao pitomac Grkokatoličkog sjemeništa u Zagrebu. Iz gimnazije je krenuo u učiteljsku školu. Sa odličnim uspjehom završio je u Petrinji, učiteljsku školu. Poslije završene učiteljske škole bio je imenovan za narodnog učitelja u Mrzlom Polju, Žumberku. Tu je Dane bio učitelj pune 44 godine i odgojio i prosvijetlio lijepi broj žumberačkih pokoljena. Dane je bio učitelj Pavlu Vidoviću,banskom savjetniku i dr. Janku Šimraku,biskupu i piscu. Učitelj Kovačević bijaše narodni č ovjek i za svakog je našao lijepu riječ, a posebno je volio djecu.Uvijek je rad navraćao u crkvu sv. Petra i Pavla u Mrzlo Polje, a bio je jako puno puta krsni i vjenčani kum.Borio se protiv mađarskog nadiranja u Hrvatsku i naglašavao da je Žumberak sastavni dio Hrvatske. Znao je govoriti da je to kolijevka junaka,vitezova, pjesnika, pisaca i učenjaka koji su proslavili hrvatsko ime ne samo u domovini nego i daleko izvan njenih granica. Danina je supruga bila Marta Nosetić i ona je bila rodom iz Mrzlog Polja.U sretnom braku Marte i Dane,učitelja rodila se kćerka Dragica.
Poslije 44 godine napornog učiteljskog rada stupio je u mirovinu (1923.god.) i prvo vrijeme živi u Siječevcu, a nakon toga odlazi kod kćerke Dragice u Varaždin. Kćerka je bila udana za Vladu Herakovića, ing.agronomije. U mirovini Dane piše pjesme o Žumberku i skuplja narodne običaje ”Uskočkog gorja”. Učitelj Dane Kovačević objelodanio je 16 pjesama u “Spomenici kalendaru grkokatolika križevačke biskupije za 1931.god”.
Pjesme se dijele u kolarske, žetalačke, popijevke i pjesme. Nastavio je i dalje sa pisanjem pjesama, a posebno je dobro opisao žumberačke običaje: Badnjak, ponoćka, Božić, svadbu… U spomenicama je opisao običaj za “Uskrs” i napijanje ”Slave Božje”.
Dana 18.01. 1935.god. prestalo je kucati srce Dane Kovačevića . Svečani pogreb omiljenog žumberačkog učitelja Dane Kovačevića bio je 20.01. u Varaždinu. Pogrebni je obred vodio pokojnikov đak dr. Janko Šimrak, urednik “Žumberačkih Novina”. Na sv. Petra i Pavla 1936. godine u Mrzlom Polju je podignuta spomen-ploča Dani Kovačević i Petru Stanić, župniku,a koja danas ponosno stoji na crkvi, te sve podsjeća na hrabre i ponosne naše predke.
________________________________________________________
Naš učitelj Ferdinand Suhodobnik (1907.-2003.)
Petar Kordić rodio se 25. studenog 1918.god. u Danima(Kordićima)-istočni dio Žumberka, u obitelji Milana i Jele rođ.Nosetić. Kao dječaku bio mu je uzor žumberački učitelj Dane Kovačević te je i on izabrao isto zvanje. Došavši u Zagreb radio je razne poslove da bi se mogao školovati i završiti učiteljsku školu. Prvo mjesto mladog učitelja bilo je u Sošicama, u staroj carskoj trivijalnoj školi iz 1769.god., jer su novu nastradala tokom rata. Tu se je zadržao nepunih godinu dana. Početkom rujna 1947. godine premješten je na škole u Mrzlo Polje i Grabar, no 1948.vraća se ponovo u Sošice i tu sklapa brak s Marijom Hranilović iz Sošica. Iz tog braka najprije rodio se sin Milan, pa kći Mirjana. Nakon toga dobio je premještaj na školu u Pribić, te nakon toga ga put dalje vodi u Jastrebarsko, gdje je bio načelnik prosvjetnog odjela. Glavna mu je briga bila izgradnja porušenih škola. Uz sav taj trud on uspjeva na Pedagoškoj akademiji završiti hrvatski jezik.
Godine 1956. bio je u Karlovcu prosvjetni inspektor, a nakon toga je bio premješten na rad u školu u Kerestinec. Zatim se njegova lijepa prosvjetna služba nastavila u Susedgradu. Na početku šk. g. 1963/64. vrši službu učitelja u Samoboru, u osnovnoj školi “Janko Mišić”, gdje je jedno vrijeme bio i direktor. Od 1972.god. pa do odlaska u mirovinu bio je direktor OŠ “Bogumil Toni”. Ostao je zapamćen kao izvrsni pedagog i izrazito marljiv prosvjetni radnik. Rodni Žumberak je uvijek volio i uključivao se u sve akcije svog zavičaja. Kratko vrijeme bio je i urednik “Žumberačkih novina “, ali pošto nije bio politički podoban (nije bio član partije) morao je prepustiti mjesto manje pismenim drugovima. U najnovijem broju Žumberačkih novina navedeni su svi urednici, ali nije spomenuto njegovo ime… Pokojni Petar Kordić ulazi u plejadu onih narodnih učitelja Žumberka koji su ostavili duboki trag u rodnom kraju, a rado ga se sjećaju i Samoborci. Ovaj vrijedni sin “Uskočkog gorja” umro je 30. prosinca 1995.god. i pokopan je na Mirogoju. Njegova kćerka je nastavila obiteljsku tradiciju i danas je nastavnica u Velikoj Gorici.
Sjećam se jako dobro Pavkovića i Predovića,a mnoge stvari su zapisali o Žumberku. Bili su čuvari tradicije u teška vremena.
Prije par dana sam rođacima iz Slovenije poklonio knjigu od Pavkovića “Neka staro ostane uspomena slatka” i oduševljeni su njome.
U teška vremena oni su širili nauku i učili Žumberački puk.
To su bili ljudi koji su ostavili pisani trag za mlađe generacije.
Sretan Dan učitelja! uz citat pjesme „HRVATSKI UČITELJ“
„ Mlinar se vrijedni dičio mlinom, /kovač silinom, nakovnjem, žarom,/
gazdinstvo rodom, plodom i marhom,/general vojskom, razbojnik blagom,/
pastir planinom, zvjezdanim svodom,/siromah djecom, pjesmom i nadom,/
a HRVATSKI UČITELJ nad knjigom u noći,/MALENIM , dobrim onim STADOM „.
30. godina od smrti rektora Pavkovića koji je bio bio velik i bistar čovjek u teška vremena. Njegovi nasljednici trebaju puno učiti od njegovih dijela.