Nekadašnja trgadba u Žumberku

trše

Vrijedne ruke skoro već zaboraviše: oranje, gnojenje, guljenje i špičenje kolja, rezanje, vezanje, pljevljenje, štucanje mlađe, špricanje i žveplanje–sav trud i muku što se eto, pretoči uz pomoć Božju, uz pomoć sunca i vode u grozdove nalite slatkim sokovima i ljepotom. Ta ljepota sad zove muško i žensko, staro i mlado u trgadbu. Žurba na sve strane; po isovima, po vinskim zidanicama. Trgadba je na pragu. Lajti su oprani i zapareni. Obruči nabijeni. Pukotine preušinom i lojem zatiskane. Posvud se suše pomno oprane brente, uvače i lakomice. Gazila se svjetlucaju od čistoće. Škare, pioci, britvice–sve je naoštreno. Priređeni snopovi lisnatog vrbovog šiblja leže pred zidanicama. Leže i čekaju. Lajti su skupe stvari. Napunjeni teški.  Lako bi se putem ožuljali o legnare. To se ne smije dogoditi. Zato su na tim svojim putovanjima smješteni u udobna ležišta sačinjena od snopova. To su lanci i ratlji. Jer, što bi vrijedili meki i udobni snopovi kad lajti ne bi bili poratljani.

15541627_1761953724130308_3769621354968025744_n(1)Moraju ležati čvrsto i nepomično na kolima što drsaju od kamena do kamena uskim neravnim putevima– i oni položeni i oni osovljeni. Preskupi su lajti, predrago zgnječeno grožđže što se prenosi u njima,a da se o tom ne bi vodilo dovoljno briga. Danima pred trgadbu uređuju seljani puteve u pravcu vinogorja. Rupe zatrpavaju, usjekline zaravnavanju, čiste i sasjecaju grmlje i trnja uraslo u puteve. Oprez je majka mudrosti. Ne dao Bog da se teški teret prevrne i ode u nepovrat muka cijelog ljeta. Svi znaci govore da je Miholje negdje blizu. Dan, kad po narodnoj predaji, treba otpočeti s berbom. Jesen je. Rubovi šume mirišu od klobučastih, tamnosivih vrganja. Stelja zarudila ko oblaci u zalazu sunca.

Prva je polovica listopada, Općinski pandur najavi i službeni početak. Svud jesenji vonj i žurba. Čvorci u jatima sjeku nebo. Spuštaju se među trte kao padobranci. Kruže. Napadaju. Uzmiču. Svud iz dočekuje isto: „haj…haj…crkli dabogdaj!“ I opet: „haj…haj…crkli dabogdaj!“ Njišu se strašila sačinjena od odbačene muške i ženske odjeća, a napunjena slamom. Od reda do reda, od trte do trte lepršaju raznobojne vrpce. Klopoću kola rano u zoru. Na legendarnim poratljani lajti kao na tronu sjede u gnijezdu od šiblja. Slobodni prostori između i iza njih natrpani su potrebnim posuđem, hranom i pićem.

berba

Ispred kola berači: muškarci  s brentama na leđima. Iza: žene i djevojke s uvačama pod rukom ili na glavama. Kako samo sigurno sjede te uvače na tim glavama na podvijačima kovrtanjskoga oblika. U prednjem dijelu kola smjestila se domaćica. I ona na vrbovom snopu. Do nje procanja.U procanji meso, pogače, povitice. Otraga, među stupcima, u snopu stelje barjeca puna vina. U rogožaru flaše s rakijom. Još malo i sve će oživiti širom vinogorja. Crvene se, bijele i plave jupe. Šušte bijela krila, a premetače kao da su galebovi povrh trta posjedali. I posvud ista slika.

kašt 15

Tamo do Brezovice i Stazina, preko Berčica, Radovice i Dutrovice pa sve do svetojanskih i plješivičkih vinogorja. Svuda isto sunce, svuda ista duša, isto veselje, iste brige. Beračice jedna pored druge, svaka na svom redu. Oprezno režu grozdove, pune uvače. Svaka svoju. Osute jagode pažljivo pobiru. Odbacuju gnjile, pljesnive i trule. Zrno do zrna pogača. Jagoda do jagode litrica. Osute jagode nije teško uočiti. Za ovo se pobrinula domaćica sa svojom ženskom družinom.

Iz knjige – Ljudi uz Sušicu, Dane Gurović

Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan Odgovor na Nekadašnja trgadba u Žumberku

  1. vesna kaže:

    Težak i mukotrpan posao,ali nakon posla naši stari su dan završavali sa žumberačkom pjesmom.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>