Obilježavanje 690.godišnjice crkve sv. Juraj u Dojutrovici i župe Vivodina


Na području desnog brijega rijeke Krke, Bele krajine, Žumberka i Vivodine su osnivane župe: Kostanjevica 1220; Črnomelj 1228; Šentjernej i Podbočje (Sveti Križ) 1249; Žumberak i Šmihel kraj Novog mesta 1296. i Vivodina 1321. godine. Neke od njih su bile darovane pod patronat Kostanjevičkog samostana kojeg je vodio opat Janez od 1320. do 1333. godine. Samostan je posjedovao više imanja – u Arhivu Slovenije postoje dokumenti iz 1288; 1295. i 1300. godine o darivanju imanja samostanu od strane Slavonskog kneza Radoslava člana obitelji Babunić uz pristranak njegovog brata Stjepana Babunića. Zemljište se nalazilo u Stankovcima kraj Mokrica.

Prva župa koja je darivana samostanu bila je Kostanjevica, a slijedeća je bila župa Sveti Juraj u Vivodini što nam govori pergamentna listina 22. rujna 1321. potpisana u Zagrebu, a čuva se u Arhivu Slovenije u Ljubljani. Darovatelji su bili sinovi bana Stjepana Babunića knezovi Ivan, Juraj, Dionizije i Pavao koji su župu Sveti Juraj u Vivodini darovali kostanjevičkom samostanu sa svim posjedima i pravima.

Uskoro nakon predaje župe su Babunići obećali opatu kostanjevičkom Janezu i njegovoj subraći sa listinom koju su potpisali u Starom gradu Ozlju 21. prosinca 1321. knezovi Juraj, Dionizije i Pavao da garantiraju dobro susjedstvo. Sa listinom su još obećali da će sve prebjegle sluge sa imanjem vratiti samostanu. Poznato je da su samostanski posjedi bili u blizini imovine Babunića, pogotovo u Vivodini i Žumberku i nije bilo ništa neobično ako su samostanske sluge ponekad biježali na prostrani posjed Babunića.

Kostanjevički arhiđakonat je posjedovao 13 župa pa je s time stekao veliki ugled i povećao svoje godišnje prihode, ali i obaveze koje nisu uvijek mogli ispunjavati. Vikari pojedinih župa su se potom počeli buniti: Vivodina je morala davati dva puta godišnje za Jurjevo i Martinovo po 30 krajcara. Posebne teškoće je imao samostan u 15. i 16. stoljeću zbog utjecaja protestanata i pustošenja Turaka po župama Podbočje, Žumberak i Vivodina. Sa doseljenjem Uskoka 1530. godine na župu Žumberak i na dobar dio župe Sv. Juraj u Vivodini počele su se pojavljivati neugodnosti, jer nisu redovito dobivali plaću za obranu od Turaka, a naselila ih je Marija Terezija.


Prvi papinski desetinski spisak iz 1296. još ne spominje župu Sv. Juraj u Vivodini već ju spominje u drugom spisu iz 1323. godine. O osnivanju župe još govori zapis Henrika Koruškog poglavara teutonskog reda u Črnomlju iz 1330., četiri godine kasnije se prva vivodinska crkva Sv. Juraj iznad Dojutrovice spominje u popisu župa goričkog arhiđakonata. Oko 1440. godine je došlo do neslaganja između kostanjevičke opatije i Stjepana Frankopana grofa Senjskog i Modruškog i to radi župe Sv. Juraj u Vivodini. S time su se obnovile nesuglasice između opata koji je bio vivodinski gospodin i vlasnik tamošnjih posjeda i vikara u Vivodini radi davanja. Treći pisani dokument potječe iz 1334. u popisu župe goričkog arhiđakonata, kojeg je sastavio Ivan Arhiđakon Gorički. U tom popisu zabilježeno je ime Vivodinske župe i ime crkve Sv. Jurja iznad Dojutrovice, prve vivodinske župne crkve.

Narodna predaja kazuje da je ime Vivodina nastalo po Vivodi najmoćnijem feudalcu u vremenu nastanka vlastelinstava u ovom kraju. To je doba poseljačenja do tada slobodnih Vivodinaca, doba u kojem je ozaljsko vlastelinstvo najprije u rukama Frankopana, a poslije i Zrinskih. Tako Vivodinci izgubiše slobodnjačke zakone i organizaciju; a do tada su imali suce i liječnike čak i pečat svog bratstva. Slobodno izabrani sudac je s još deset vijećnika činio općinski sud, koji je rješavao sve pravne poslove i obavljao redarstvenu službu te vijećao u određene dane ispred župne crkve Sv. Juraj iznad Dojutrovice. Kasnije i ispred novosagrađene crkve Sv. Lovre u Vivodini. Danas poznata najstarija isprava vivodinska potiče iz 1550. godine i ovjerena je tim pečatom.
Nakon propasti Zrinskih Vivodinu je prodao Grgur Pavišić 1671. za 4.000 forinti opatu kostanjevičkom, a ovaj 1687. Stjepanu barunu Vojnoviću, kojeg dvor se nalazio u Krasincu do 1747. godine. Kasnije se bilježi više vlastelinskih imena: Jelačić do 1807., potom kao vlasnici Tomić, Špišić, Raškaj, Šimunić pa i općinski blagajnik Franjo Kocman. Od osnivanja pa do 19. stoljeća župa Vivodina je bila u okvirima zagrebačke biskupije i goričkog arhiđakonata i pod patronatom opata kostanjevičkog do 1797. Do 19. stoljeća su svećenici dolazili izvana iz zagrebačke, senjsko-modruške i krčke biskupije. Crkvu Sv. Lovre u Vivodini, koja tada postaje župna crkva je od 1753. do 1757. sagradila ga. barunica Vojnović-Jelačić. Crkva je baroknog stila i po arhitekturnim značajkama se gradnja pripisuje bečkom arhitektu Lovrencu Prageru. Izgradnja nove župne crkve je počela iz razloga doseljenja Uskoka na sjeverni dio župe. Dotadašnja župna crkva Sv. Juraj je ostala na rubu i radi dalekog puta na mise sve od Kupe. Želja župljana je bila da župna crkva bude u centru župe.

Izgradnjom novog župnog dvora 1859. počela je škola u starom župnom dvoru koji je kupio domaći župnik Josip Mavretić. Kao prijatelj nauke ustupio je dvor do izgradnje nove škole 1862. Danas imamo župnu crkvu Sv. Lovro i još pet kapela Sv. Juraj, Sv. Nikola, Sv. Franjo, Sv. Ivan i Gospa Lurdska. Već 25 godina župom upravlja župnik velečasni Andrija Markač koji je ujedno i vojni kapelan u Karlovcu. Za vrijeme njegovog upravljanja su župna crkva i dvor zasjali u pravom svjetlu.

Josip Vrban

Tekst je prenesen iz godišnjaka “Žumberčan”, a to je glasnik društva Žumberka iz Novog Mesta koji je izišao u prosincu 2011.godine.

Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>