Zimska galerija

rajska vrata

27709352_189758648461144_4689681885174813986_o(1)FB_IMG_151679821690327503285_187210555382620_4961656778150473646_o10873360_1537368779854178_4601339729036005697_oFB_IMG_1514986046302IMG_3776DSCN898727625022_1963746743640765_3074492209428544784_oreceived_154714831537950627368867_186686642101678_8387253419795563711_o27332576_1576259199135084_4534637098060349176_n1495237_782480601767391_2146565984_o10884293_1585276028360787_330993783_o27459552_10204194692345201_131361755537110098_n27654348_10204194692985217_7499987063052460870_n

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Izložba Ane Feiner Žalac

SONY DSCU prostoru knjižnice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na Strossmayerovom trgu u Zagrebu u srijedu 14. veljače bit će otvorena izložba Jaskanke Ane Feiner Žalac pod nazivom “Crtački dnevnik”.  Akademska slikarica Ana Feiner Žalac ponovo izlaže u Zagrebu. Izložba pod nazivom “Crtački dnevnik” bit će otvorena u srijedu 14. veljače u 13 sati u knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Strossmayerov trg 14, Zagreb. Događanje organiziraju Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Kabinet grafike.

Na predstavljanju će govoriti:

– predsjednik HAZU, akademik Zvonko Kusić
– likovni kritičar Vanja Babić
– urednica edicije mr.sc. Slavica Marković
– umjetnica Ana Feiner-Žalac, diplomirana slikarica grafičarka

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Sjećanje na Iliju Jelenića

ILIJA_JELENIC_05_2007U ponedjeljak, 12. veljače biti će osam godine što je iznenada u svojoj obiteljskoj kući u Samoboru preminuo Ilija Jelenić. Ilija je bio rođen 17.10.1950.godine u Jelenićima, istočni Žumberak, župa Grabar. Svoje djetinjstvo proveo je u Žumberku,a dio u Samoboru kamo je preselila obitelj. Nakon školovanje Ilija se zaposlio i oženio sa Maricom rođ. Sirovica i sa kojom ima kćer Kristinu. Tokom svog radnog vijeka pomagao je ljudima i bio je  ponosan da je Žumberčan (Hrvat-grkokatolik). Kao crkveni odbornik mnogo je pridonio oko uspostave nove žumberačke – grkokatoličke župe u Samoboru. Ilija je svojom vedrinom uljepšavao trenutke svima koji su bili u njegovom okruženju. Pokopan je na samoborskom gradskom groblju 15.veljače 2010. god., a obitelj i mnoštvo prijatelja oprostilo se od ponosnog “Uskočkog sokola”. U ime svih okupljenih od pokojnog Ilije oprostio se vlč. Mile Vranešić. Misa za pokojnog Iliju je nedjelju 11.02. 2013.god. u 11 sati u Pastoralnom centru praoca Abrahama, Uskočka 7, Samobor.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Škrabeova predstava “Bažulek” osvojila i Karlovac

01-bazulek

Hit-predstava “Dobri čovjek Bažulek” jaskanskog dramatičara Nine Škrabea, u režiji Georgija Para, premijerno je izvedena u karlovačkom Gradskom kazalištu Zorin dom, u petak 2. veljače. Premijeri su uz brojne uvažene goste nazočili i Jaskanci te Žumberčani kojima je ova predstava i posvećena. “Bažulek” je nastao u suradnji zagrebačkog kazališta KNAP i karlovačkog Zorin doma, a u Zagrebu je premijerno izveden 16. prosinca 2017. Sada će u “Bažuleku” moći uživati i karlovačka publika, a u planu su i brojna gostovanja diljem Hrvatske te nastup na Gumbekovim danima u Histrionskom domu u Zagrebu, u subotu 17. ožujka. U KNAP-u je “Bažulek” na rasporedu 10. i 24. veljače, a u Karlovcu se priprema specijalna fašnička izvedba, 13. veljače, s obavezno maskiranim gledateljima i fašničkim maskenbalom do zore.

bazulek_4

Na karlovačkoj premijeri brojna je publika gromoglasnim aplauzom pozdravila glumce Ana-Mariju Percaić, Ivu Šimić, Giulija Settima i Ninu Pavlekovića te naročito “Bažuleka” Mladena Vasaryja. Na kraju predstave ravnatelj Zorin doma Srećko Šestan uručio je autoru Nini Škrabeu prigodan poklon u čast 50. obljetnice njegovog umjetničkog djelovanja, a poklon je dobio i redatelj Georgij Paro koji ovom predstavom proslavlja 60 godina redateljske karijere. Legendarni redatelj režirao je više od 150 predstava u Hrvatskoj i inozemstvu, a uvijek je posebno bio vezan za Karlovac u kojem je završio osnovnu školu i gimnaziju. Nakon premijere “Bažuleka” gradonačelnik Karlovca Damir Mandić predao mu je Medalju grada Karlovca za njegov pedagoški i umjetnički doprinos kulturi i razvoju kazališta u Karlovcu.

03 bazulek

Premijeri u Karlovcu nazočile su i članice Kazališta Škrabe iz Jastrebarskog, glumice Višnja Polojac i Jasmina Mihalić, redateljica Klementina Škrabe i kostimografkinja Sandra Brkljačić te brojni Žumberčani u narodnim nošnjama, na čelu s predsjednikom Žumberačkih uskoka Milanom Radićem i tajnikom Željkom Hranilovićem. Nino Škrabe i Georgij Paro svojeg su “Bažuleka”, naime, posvetili Žumberku i Žumberčanima. “Bažuleka” je u Karlovcu s velikim zadovoljstvom pogledao i Vladimir Mikšić, nekadašnji omiljeni ravnatelj jaskanske osnovne škole i škole na karlovačkoj Baniji, glasoviti nogometni sudac, Karlovčanin s Turnja i veliki prijatelj Nine Škrabea. Ninu Škrabea posebno je razveselio i dolazak na premijeru “Bažuleka” Marijane Horvatić rođene Milčić, koja je kao prognanica iz Mostanja ratnih dana boravila u Jaski i 1991. nastupila u jaskanskoj božićnoj predstavi “Isus u snack baru”, premijerno izvedenoj za vrijeme opće i zračne uzbune. (jaska.danas.hr)

Galerija slika

695236bazulek_5

mhz

bazulek_1_2

cof

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Livio novi đakon u Križevačkoj biskupiji

27540469_1864985110192374_9155194573671284352_nNa Mesopusnu subotu i blagdan sv. Šimuna Bogoprimca, 3. veljače 2018., u Konkatedrali sv. Ćirila i Metoda, biskup križevački Nikola Kekić rukopoložio je za đakona podđakona Livija Marijana, kancelara Križevačke biskupije i biskupskoga tajnika. Na svetoj liturgiji su sudjelovali svećenici Križevačke biskupije: o. Željko Pajić, vikar žumberački i župnik karlovački, koji je ređenika doveo do oltara kao arhiđakon, o. Mihajlo Hardi, dekan i župnik Metlike, o. Danijel Hranilović, župnik zagrebački i ekonom, o. Mihajlo Simunović, katedralni župnik križevački, o. Ivan Radeljak, duhovnik u Grkokatoličkom sjemeništu i ravnatelj biskupskog Caritasa, o. Milan Stipić, župnik Jastrebarskog i dušobrižnik dalmatinskog vikarijata, o. Nenad Krajačić, župnik Pribića i Pećnog, o. Marjan Jeftimov, župnik Sošica i Kašta, o. Aleksandar Hmilj, župnik Slavonskog Broda te rimokatolički svećenici mr. don Zdenko Milić, kanonik Stolnog kaptola sv. Stošije u Zadru, don Dario Tičić, župnik Gospe Maslinske u Zadru, don Slavko Ivoš, župnik Velog i Malog Iža, o. Damjan Kružičević OSB iz benediktinskog samostana sv. Kutme i Damjana na Ćokovcu, don Krešo Ćirak, župnik Obrovca, đakoni o. Leopold Jagešić OSB i don Tomislav Končurat, g. Jan Jakubov, lektor iz Košićke eparhije (Slovačka). Među brojnim nazočnima, uz ređenikovu obitelj i rodbinu sa otoka Iža i Paga te Zadra, bio je i g. Davor Ivo Stier, zastupnik u Hrvatskom saboru i Europskom parlamentu. Pjevanje žumberačkog prostopjenija predvodili su vjernici župe sv. Ćirila i Metoda na čelu sa sestrama Bazilijankama, a dva glagoljaška napjeva izveli su pjevači iz skupine “Dalmatika” iz Vlašića-Rtine i ređenikove rodne župe sv. Petra i Pavla u Velom Ižu. U homiliji vladika Nikola Kekić se osvrnuo na evanđeoski odlomak Mesopusne subote i pozvao na bolje i zauzetije međusobne ljudske i kršćanske odnose na svim razinama, od obitelji do društvenog i javnog života te protumačio đakonsku službu i sam obred ređenja. Na kraju se svima zahvalio i sam ređenik. Đakon Livio Marijan od 2013. godine vrši službu kancelara Križevačke eparhije i biskupova tajnika. Rođen je 1964. u Zadru, školovao se u Los Angelesu (SAD) i Zagrebu gdje je završio Filozofski fakultet, studij filozofije i etnologije te teološki studij u Zadru. Radio je više godina kao osobni tajnik zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe, nadbiskupijski vicekancelar i voditelj ureda za izdavaštvo i kulturu, objavio više radova iz područja hrvatske glagoljaške baštine, sudjelovao u izradi “Božanskog časoslova” Liturgijskog vijeća Hrvatske biskupske konferencije i predavao na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zadru. Trenutno se bavi izradom hrvatskih prijevoda liturgijskih tekstova bizantsko-slavenskog obreda sa starocrkvenoslavenskog te promocijom kršćanskog Istoka i položaja kršćana na Bliskom Istoku. Oženjen je i ima dvoje djece.

PRILOG LAUDATO TV: https://laudato.tv/izdvojeno-3-2-2018-livio-marijan-zareden-je-za-dakona-krizevacke-eparhije/

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Neka staro ostane uspomena slatka (Žumberačka veža)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Svaka je kuća u Žumberku imala je vežu. Vidio sam poneku starinsku kuću bez ganjka, ali baš nijednu vidio nisam koja ne bi imala vežu. Veža je u starini bilo svakakvih: manjih i većih, grđih i ljepših, s oknom i bez okna, ali je rijetko koja imala rafung, a svaka kao ukras imala boltu. Prije nego si ušao u sobu morao si proći kroz vežu. Tako je barem uvijek bilo u onim najstariji kućama. A u vežu se obično došlo kad se sa kamenih štingi drveni prag prekoračilo, prešlo. Rijetko je koja veža imala drveni pod, jedino onda ako se pod njom nalazila pivnica, što bijaše rijetkost. Iz veže se ulazilo u sobu i na tavan. A kroz vrata izvana dolazilo je u vežu: zima, toplina i često jedina svjetlost.

A takodjer krumpir sam svakdanji, odnosno s grahom ili pak s bobom. Pa i svako drugo skoro jelo kod začinjanja promiješati treba. A kuhača isto rabi i onda kad se brašno kukuruzno, mlijeko i sol razbluditi trebaju u zemljanoj ranjglji u kući družini brojnoj za finu pečenu prgu. U djetinjstvu mojem, sjećam se dobro, kuhača bijaše kao neka svetinja. I nikada njome nijedna majka nije udarila svoje niti tuđe dijete, jer u potonje svrhe služila je samo šiba, lučka, a ljeti i kopriva. Negdje u veži bijaše zataknuta i perjanica kojom je svaka domaćica dobro omela donju stranu svježe pečenih hljebova kruha i svakog drugog pečenog tijesta koje se nije peklo na pleju niti u posudi drugoj nego na lugu, golom ložištu peći. U veži je stala i široka drvena lopata,a stajala je obično uz rogulje i greblju, ali širokim krajem osovljena gore. Služila je samo za metanje u peć i vađenje iz peći hljebova kruha pa se zato pazilo da bude uredna i čista. (Ivica Pavković)

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Najavljujemo Stepinčevo u Krašiću

27746807_187532158683793_1209487716_oOvogodišnje Stepinčevo, kojim se obilježava godišnjica smrti kardinala Alojzija Stepinca, imat će poseban značaj jer ove godine se slavi 20. obljetnica od njegova proglašenja blaženim. S posebnim ponosom i pijetetom blaženog kardinala Alojzija Stepinca svake se godine prisjeća njegov rodni Krašić gdje se, na godišnjicu njegove smrti 10. veljače obilježava Stepinčevo. Krašić tada posjeti mnoštvo hodočasnika iz svih krajeva Hrvatske, te sudjeluje u molitvama devetnice. Svečano otvorenje devetnice bilo je u petak u 17 sati, a pobožnost Križnog puta najavljena je za nedjelju, 4. veljače, utorak, 6. veljače te četvrtak i  petak, 8. i 9. veljače. Na samo Stepinčevo, u subotu, 10. veljače, u crkvi Presvetog Trojstva služit će se tri euharistijska slavlja – u 8, 10,30 i 17 sati. Središnje slavlje u 10,30 prenosit će HRT. Ove godine Stepinčevo za vjernike ima još posebniji značaj jer se obilježava i 20 godina od proglašenja Stepinca blaženim. Naime, Kardinala Alojzija Stepinca je 3. listopada 1998. godine u Mariji Bistrici Papa Ivan Pavao II proglasio blaženim pred oko 500 000 okupljenih vjernika.

 

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Janko i Julika

radići

U selu kraj potoka Sušice, koji u jesen i spomlad, što da vam o tome govorim, buči i pjeni, valja drvlje i kamenje, pa i rustine, ruši malinove, čupa i odnosi bukve, premješta brvna.  U tom selu i u to vrijeme bila je prava pravcata rijetkost da neka obitelj nema bar osmero djece. Spavalo ih je na jednoj postelji i po četvero. Rijetko je u kojoj kući i bilo više od jedne postelje. Oni što nisu imali sreću da spavaju na postelji, bolje na blazini od grubog domaćeg platna napunjenoj zobenom slamom ili perušinama, čeličili su se zimi bilo na peći, bilo na podu kraj peći, a ljeti na sijenu ili slami na štali, u podu ili plijemnici. Budila ih je zora i pijevci. Te prilike i neprilike nisu mučile Janka i Juliku. Oni su bili bez djece. Svi su ih zbog toga sažalijevali. A što im je to hasnilo. Volili su društvo. U njihovoj kući našlo se uvijek placa koliko oš. Sjedilo se oko mize, na postelji, na klupama oko peći, u zapećkima, na peći, na njezinoj ravnoj, toploj i uglađenoj ploči. Mnogo se priča prepričalo u toj kući. Priča od koji se vlasi dižu, koža ježi. Pričalo se o vraćanju mrtvih, o vještinama jašenja na metli sve tamo do Kleka, o vilama i vilovnjacima. A te su priče ulile ljudima toliko straha u kosti da se nekoji nisu usudili sami po danu otići na groblje, a po noći izaći iz kuće u dvorište. Janko i Julika slušali su takove priče od svog ranog djetinjstva. One su od Janka napravile takovu kukavicu, da je samo jednom u svom životu, iziša silom prilika sam van iz kuće u duboku noć. Prije i poslije toga vajk ga je noću pratila njegova dobra Julika. A što se može. Slab na mjehur pa ti noćni izleti nisu bili rijetki. Te noći o kojoj pričam njih dvoje su ubrzo zaspali. Njegov san bio je kratak i počeo se tobož namjerno vrpoljiti, pokašljavati, česati i grepsti a sve u namjeri da na neki „finiji“ način, ne namjerno, probudi Juliku. Ona je spavala ko ispremlaćena. Kad više nije mogao izdržati, poče ju najprije drmati nježno i lagano. A kad je vrag uzo šalu onda pređe u oštar napad. „Julika, Julika, diži se! Vodi me! Moram van. Sila mi je. Ajde!“ Teškom mukom je probudio, ali odgovor je ovog puta bio po njega zaprepaščujući. „Vražji pomamljenac, nikad mi ne daš spavati. To tvoje trčanje u grob će me spraviti. Idi kako znaš i kud znaš.

boići

Neću te više pratiti makar crka od stra i makar se pod sebe napravijo. Cijeli ti se svijet smije. Neće te ništa požderati. Pasi su svezani a mačke vide „Junake“ noći i uklanjaju se. Bar da te oće nešto zgrabiti i odnijeti, bar bi ubuduće mirno spala.“ Janko je i dalje moljako. Ovaj put bilo je zaista uzalud. Ostala je neumoljiva. I kad vidi da je vrag uzo šalu, pođe sam. Misli su mu se nadlo rojile: vrag, lanci, zveket lanaca, dugački dlakavi rep, tanke nožice, jako nezgrapno i čupavo dlakavo tijelo. I tek što je škljocnuo s kljukom i povuka vežna vrata, nešto je ispred njega toplo punilo, u lice ga udari čudna para. On se snebi uz strašno zapomaganje: „Ljudi, Julika, pomozite! I jo mene! Tecite! Žurite! I jo, gotov sam. Vrag…Vrag…Držim ga za rogove. Pomozite!“ Koji je sad vrag, Bože prosti, pomisli si Julika. Nešto je! Skoči iz kreveta. Nažge lampu i pođe i sama malo preplašena u susret mužu.

IMG_7393

Za svaku sigurnost prolazeći kraj pripećka dohvati rogulje i pođe prema vežnim vratima. Pred njim je stajala crna masa mirno i spokojno s dugačkim povinutim rogovima. Janko ih je čvrsto držao privučen na nji ko strijela na magnet. Drhtao je kao želadije. I gle pred njim je mirno stajala njihova krava Čadava ne sluteći jadna što se s njenim gospodarom događa. U Juliki se miješao smijeh i njegovi uzdisaji i vapaji: tecite, žurite, pomozite, držim vraga za rogove. A onda ga zgrabi i prodrma. „O Bog budi s nama i s tobom“-oglasi se Julika. Kakvi vrag! Zar ne vidiš da je to naša Čadava. Na, viš ju. Opipaj ju. Pogledaj malo bolje. Viš kako se oblizuje i čeka da joj doneseš uvaču s napojem. „Dobro“ si ju sinoć sveza. Tako ti i treba da te je došla strašiti. Janko je teškom mukom došao k sebi. Dugo mu je trebalo dok je svatio da se Julika grohotom smije od prvog trena kako je ugledala taj prizor. „Vrag te se smija, te te smija! Meni nije do smija. Ne znam da li sam živ ili ne. A ti se ceriš tuđem zlu. Plati će ona meni svoju štirvu. Otići će ona od mene za vajk i to na prvom sajmu. To si sve ti kriva. I tebi ću namjestiti kosti samo da dođem k sebi. Zar ju baš moraš napajati pred vežnim vratima. Teško ti je uvaču sa sperinama odnesti u štalu.“ „Pa da, i tko će sad drugi biti kriv nego ja. Ja sam kriva što si se ti strašljiv rodio, što se usred dana bojiš sam proći kraj groblja. I vraga bi se ja bila udala za tebe da nisi nako lijepo pjeva. Da ti glas nije tresao Sušicu jačinom, a suze nama djevojkama tjerao ljepotom. Sad što je je. Više te na moju dušu krvavu i kršćenu neću nikad samog pustiti. Vidim da si obamro. A eto mogao si lako i umrijeti. Bolje da ja opće ne spavam, nego da ostanem još i bez tebe. Evo ovo je za gvišno posljednji put da se smijem tvojem zlu. I što da ti velim i što da ti obećam nego da više nećeš po noći preći vežni prag bez mene. Oprosti mi!! Ljudi pričaju da je Janko još dobrano živio. Da je umro lijepom smrću. Pred samu smrt malo kao da mu je pozlilo. Legao je na postelju. Dozvao Juliku i držeći je za ruku očima je posljendji put preletio preko svih slika na zidu, a zadnje su mu riječi bile: Čadava ruči, da nije gladna. Kasno je.

IMG_7395

Moram završiti priču o njima. Janka više nema. Nema više ni Julike. Nema više ni one drvene kuće što je visila kao babin zub klimava, pokrivena škupom. Ostale su samo kamenen razvaline od zidanice nad kojom je stoljećima čučala kao kvočka. Stari Jankov oraj, star kao naši pređi , razgranao debele žile na sve strane među kamenje. Još i danas prkosi olujama i strijelama. Bradata prošlost, dijeli nas od njih. Ali u priči oni žive u hladu njihovog oraja, na drvalu što ga Jankula složi ispod njega. Oni žive u žiškanju lampi u kasne zimske ure pod svim krovovima sela uz Sušicu. Žive i svijetle svojom dobrotom. Dane Gurović (Iz neobjavljene zbirke pripovijesti „Ljudi uz Sušicu“)

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Na današnji dan 1961. rođen pilot Peris

sms
U Sošicama 26.svibnja 2012. na otvaranju biste pilotu Miroslavu : Od lijeve strane: sestra – Marija Komljenović rođ. Peris, pukovnik –  Ivica Ivandić, supruga od Miroslava- Snježana Peris, brigadir –  Ivan Selak, bojnik –  Željko Ninić, satnik (tadašnji) –  Christian Jagodić, umirovljeni pilot – Anto Grgić, pukovnik – Bili Levanić , poručnik nepoznati – nije pilot. Na donjoj fotografiji su Žumberčani: pukovnik – Nikica Burić (Čokot), Ilija Peris (otac od pilota) i Zvonko Boić (Žum(berački) branitelji iz Berka)
peris s
Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Priča o nikad pronađenom uskočkom zlatu podno sela Tisovca

tisovac

Žumberačka idila (Tisovac u bijelom)

Do danas se sačuvala usmena predaja u Žumberku koja govori o žumberačkom uskoku iz Tisovca koji je krajem 18. st. radio kao čuvar zatvora u Beču. Jednom prilikom taj je Žumberčan slušao razgovor zatvorenika koji su bili zbog pljačke i ubojstva osuđeni na smrt. Od njih je načuo da su prije hvatanja svoje blago sakrili u Žumberku. Prema riječima zatvorenika svoje skrovište su imali kod izvora Petak u Tisovačkoj Bregani. Mjesto je nedaleko od današnjih Koretića. Kad se potjera približila hajdučkom skrovištu bjegunci su se povuklo prema predjelu koji se zove Zakuka , a koje je prema Tisovcu. Tu se pored stare bukve koja je bila rašljastog oblika kao slovo Y sakrili zlato u kotao u kojem su prije kuhali hranu. Na bukvu su zatim zabili mač čiji je vrh pokazivao točnu lokaciju zakopanog blaga. Kad se čuvar vratio u rodni Žumberak krenuo je u potragu za zlatom.

IMG_20180125_063908

Kad je došao do opisanog stabla,ali nije bilo više sablje. Doznao je da sablju uzeo jedan pastir iz Bratelja i kad je došao do tog pastira pitao ga je u kojem je pravcu bio ovaj se nije mogao sjetiti. Tako je zauvijek ostalo sakriveno mjesto zakopanog blaga.  Kasnije se kod uskočkih sinova na Žumberku proširila priča da mač donos i sreću te su ga lomili na manje komade i nosili za sreću. Dio tog mača i danas čuva obitelji Dejanović (Mijatovi) iz Siječevca. Krajem prošlog stoljeća detektorom su tražili istraživači iz Zagreba  mjesto zakopanog blaga, ali kotao sa uskočkim blagom nisu pronašli. (Žumberački krijes 2018.)

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar