Najavljujemo malonogometni turnir u Pribiću i Sošicama

pk

Ilustracija-nogometna-lopta

DANA 24.06. 2017. U SOŠICAMA SE ODRŽAVA II. MALONOGOMETNI TURNIR U ČAST PILOTA HRV. VOJSKE MIROSLAVA PERISA. PRIJAVA NA MOB. 098-404862 I POČETAK TURNIRA JE U 9 SATI,A KOTIZACIJA IZNOSI 400 KN. TURNIR ORGANIZIRA UDRUGA ŽUMBERAČKE VILE.

 

 

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Velikaški dvorci u našem kraju

pp-zumberak-kurija-obitelji-medven-1Tamo gdje potok Slapnica utječe u riječicu Kupčinu uočljiva je uz cestu jednokratna Medvenova kurija. U njoj živi dr. Milovoj Medven, potomak plemića-jednoselaca. Titulu plemića jednoselca dobivali su pojednici iz seljaštva koji su se isticali u ratu  proriv Turaka i revnosti u službi Zrinsko-Frankopanima. Tako je Ivan Medven 1586. kao špan (upravitelj) na posjedu Petra Zrinskog u Pribićkom Strmcu  i neko vrijeme kao dvorski  u gradu Zrinsko-Frankopana u Ozlju, odlikovan časnom titulom plemića jednoselaca. Dod. 1672. izgorjela je Medvenovaa kurija i njihova plemićka povelja. U Hrvatskom urbaru (sv.I 1894.) piše da je Petar Zrinski potvrdio Medvenovo pravo na titulu plemića-jednoselca. Između dva svjetska rata Medvenima su dolazili u goste  ugledne osobe, od političara do glumaca. Zaustavljali su se ovdje i plnaninari na putu prema vrhu Svete Gere,a mogli su i prespavati u gostinjskoj sobi. Od Medvenoma roda znameniti je Mijo Medven 1863.-1935.) i njegov sin bio je svećenik Antun- napisao rječnik i gramatiku romskog jezika. U povijesti Vojne krajine zabilježeno je da je u Kostanjevcu (2km udaljenom od Medvenove Drage) 1793. izgorio do temelja dvor Krištofora Delišimunovića.  Oni su sagradili oko 167o. na brdu iznad Kostanjevca kapelu Majke Božje sedam Žalosti. Predio oko kapele i susjednog groblja stanovništvo ovg dijela Žumberka naziva Stari dvori.

mžožPut nas dalje vodi uzbrdo u središnji Žumberak i u Oštrcu (Tupčini) nalazi se Čolnićev dvor. Bosanski biskup Josip Antun Čolić, sa sjedištem u Đakovu(gdje je i umro 1777.), izgradio je 1952 godine na svom posjedu u Oštrcu jedokratni barokni dvor. Po nalogu carice i kraljice Marije Terezije dvor je pripojen Vojnoj krajini za komandu 11. žumberačke kumpanije. Nakon ukidanja krajine 1881. dvor je u funkcije župnog dvora. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u dvoru se nalazio partizanski štab za žumberačko područje.  U periodu od 1975. do 1996. u ovom župnom dvoru živio je svećenik Mirko Žapčoć i koji je sačuvao objekat, sakupljao starine i bio župniik župe Oštrc. Nakon njegove smrti dvor je dosta zapušten .

IMG_20170511_170138

Posljedni plemićki lokalitet je dvorac Cerovica. Iz Donjeg Oštrca ide se cestom prema Cerovici i dalje prema Krašiću. Posljedni je vlasnik bio Pavle Hatz i koji ga je kasnije prodao obitelji Vergot iz viviodinskog sela Dvorište.  Nakon rata posjed je nacionaliziran,ali ga je u novije vrijeme dobila obitelj Vergot natrag.

Napisao – Vlado Jagarić 2009.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Održano proštenje u Kravljaku

Presveta-Trojica-na-KravljakuU nedjelju 11. lipnja 2017. u žumberačkom naselju Kravljak liturgijski je obilježen blagdan Presvete Trojice. U filijalnoj kapeli župe Stojdraga na liturgiji su se okupili mještani sela Kravljak i vjernici iz okolnih naselja. Liturgijsko slavlje povodom obilježavanja blagdana Presvete Trojice bilo je ujedno prilika da vjernici obnove svoju vjeru koja se danas kod mnogih nalazi u krizi. Vjera da je Bog trojstven čini sam nukleus našeg vjerničkog života i bez razumijevanje ove istine teško je shvatiti svu povijest spasenja. Bog Otac poslao je svoga Sina na svijet da po Njemu spasi grijehom palog čovjeka. Druga Božanska Osoba tj. Isus Krist po dopuštenju Oca dao se vidjeti čovjeku i to je bilo prvi puta u povijesti spasenja da se Bog jasno očituje svojem stvorenju. Isus Krist sam je rekao: Tko je vidio mene vidio je Oca. Znači, tko je gledao živog Isusa vidio je živog Boga oči u oči. Nije li to najveći dar koji čovjek može dobiti. Kolikog li blagoslova za apostole i onodobne Izraelce koji su imali privilegij da među njima hoda utjelovljena Riječ. Nakon smrti, uskrsnuća i uzašašća Gospodina Isusa, Bog Otac poslao je ljudima tj. Crkvi Treću Božanski Osobu odnosno Svetog Duha. Duh blagi i dobri obnavlja staro i pomlađuje Crkvu. To nije neka fraza već misterij koji razum teško može pojmiti. Duh Sveti je onaj koji djeluje stvarno i realno – On  vodi Crkvu kroz vrijeme. Sveti Duh je konačno osoba a ne neka apstraktna stvarnost. Kada mu se molimo znajmo da Duh Sveti čuje naše prošnje. Vjeruj u to bez sumnje. Crkva svog Branitelja zaziva za pomoć i on dolazi, baš kao blagi lahor. Više nego ikada Crkva je pozvana zazivati Svetog Duha da u ovom teškom vremenu narušenih duhovnih vrijednosti, vodi ono što Gospodin Isus steče svojom krvlju na Gologoti. Dođi Sveti Duše i obnovi svoju svetu Crkvu. (zumberacki-vikarijat.com)

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Najavljujemo malonogometni turnir u Žumberku (Kostanjevac 15.06)

hjkj

13. MEMORIJALNI MALONOGOMETNI TURNIR PETAR ŠINKOVIĆ “PECO” (poginuo 1991.god. u Vukovaru kao prip.1.brigade “TIGROVI”) ODRŽATI ĆE SE DANA 15.o6.2917. SA POČETKOM U 8,30 h U KOSTANJEVCU

NAGRADE:

1. MJESTO – PRE.PEHAR,PEHAR,MEDALJE,ODOJAK
2. MJESTO – PEHAR, MEDALJE, LOPTA
3. MJESTO – PEHAR, MEDALJE
NAGRADE ZA NAJBOLJEG STRIJELCA, GOLMANA I IGRAČA TURNIRA.
SISTEM IGRE 5+1-PRIJAVA NAJVIŠE 10 IGRAČA
KOTIZACIJA PO EKIPI 400 KN

ZA SVE POSIJETITELJE I NATJECATELJE OSIGURAN BESPLATAN VOJNIČKI GRAH I JANJETINA. PRIJAVA NA DAN TURNIRA ILI NA MOB: 098-577-309.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Ekološko društvo Žumberak nagradilo najbolje učeničke radove

šjžOve godine je OŠ »Kardinal Alojzije Stepinac» svečano proslavila 30 godina rada u lijepoj novoj školskog zgradi, i tom je prigodom ravnateljica Helena Beketić, prof., uručila zahvalnicu Ekološkom društvu Žumberak za višegodišnju uspješnu suradnju i podršku u odgojno obrazovnom radu s učenicima, koji već petnaest godina sudjeluju u eko akcijama koje organizira nastavničko osoblje i Ekološko društvo Žumberak. U školi se odvijaju brojne ekološke aktivnosti. Učenici s učiteljima izlaze u školski vrt, obavljaju jednostavne proljetne radove i promatraju promjene u prirodi. Organiziran je i Eko tjedan s prigodnom temom Energije, kako u matičnoj tako i u područnim školama s učiteljima razredne i predmetne nastave kao i sa stručnim suradnicima. Povodom Svjetskog dana voda, koji je 22. ožujka, radili su mlin na vodu te vjetrenjače od kartona, kolaža i drvenih štapića. Na ovaj način prikazali su važnost vjetra, vode i sunca. Također, učenici su kroz igru učili o obnovljivim izvorima energije, izrađivali plakate i plesali uz pjesmu «Maestral».

Učenici predmetne nastave, u mješovitim skupinama, kroz projektne radionice upoznali  su mogućnosti pretvaranja sunčeve energije u toplinsku energiju. Istraživali su način pretvorbe mehaničke energije u električnu energiju i ispitivali  je li limun izvor električne energije. Napravili su eko-rječnik o energiji na njemačkom jeziku, plakate o zdravoj prehrani i učili kako naše tijelo dobiva energiju. Kroz projektne aktivnosti učenici su se također upoznali s načinom rada generatora i njegovih dijelova, izrađivali su mobil – pokretnu skulpturu i upoznali se s dostupnom knjižnom i ne knjižnom građom o temi energije u školskoj  knjižnici. U ovogodišnjem, osmom po redu literarnom natječaju, sudjelovali su svi učenici PŠ Kostanjevac te učenici IV. r. matične škole. Opisivali su prirodne ljepote svojeg zavičaja, dolaska proljeća, divnih potoka i slapova, a spontano su istaknuli i najvećii problem cijelog kraja, a to je nestanak stanovništva – opustjeli Žumberak. Kao i svake godine radove je ocjenjivalo stručno prosudbeno povjerenstvo ED Žumberak, te zaključilo da u kategoriji učenika prvašića, prvu nagradu zaslužuje pjesmica «Prirodne ljepote mog zavičaja» Milana Salmića, PŠ Kostanjevac, a drugu nagradu istoimeni prozni rad Lee Deško, PŠ Kostanjevac. Mentorica za oba nagrađena rada je učiteljica Maja Štajcer.

U kategoriji učenika 3. razreda iz PŠ Kostanjevac, učitelja Irfana Mujića, prvu nagrada dodijeljena je učenici Magdaleni Marok za rad «Proljeće u mojem Žumberku», a druga nagrada dodijeljena je ravnopravno Aniti Šiljak za rad «Prirodne ljepote mog zavičaja», te Petru Maroku za rad «Moj lijepi pusti Žumberak». U kategoriji učenika IV. razreda prvu nagradu je dobila Nina Žalac, učenica matične škole, učiteljice Vesne Zorić za pjesmice «Voda – izvor života» i «Žumberački slap». Drugu nagradu za pjesmu «Prirodne ljepote mog zavičaja» je dobila Ana Milaković iz PŠ Kostanjevac, učiteljice Maje Štajcer, a treću nagradu su primile Nikolina Penić za pjesmicu «Voda», Dorian Jurić za pjesmicu «Moj zavičaj», te Klara Žalac za pjesmicu «Rijeka», a svi troje su učenici Vesne Zorić iz matične škole.Diplome – priznanja i nagrade učenicima i njihovim učteljicama i učitelju uručiti će se na završni školski dan.

 UČENIČKI RADOVI

 U mom zavičaju

livade se zelene,
žubore potoci,
zuje pčele.
U mom zavičaju
srne šumom šeću,
a medo u deblima
traži slatki med.
U mom zavičaju
ptice lijepo cvrkuću
dok vjetar njiše
krošnje stabala.
U mom zavičaju
zrak je čist,
a životinje slobodno
trče pašnjakom.

Milan Salmić , 1.raz. PŠ Kostanjevac; učiteljica Maja Štajcer

bidinjakPRIRODNE LJEPOTE MOG ZAVIČAJA

Moj zavičaj je predivan. U njemu ima mnogo ljepota. Bogat je zelenim livadama i šumama. Kroz njega teku brojni potoci u kojima postoji život. U njima žive ribice i rakovi, a bogat je i raznolikim biljem. Livade su pune šarolikog cvijeća. Pun je šuma koje nam daju zrak koji je potreban za život. Prirodu trebamo čuvati i paziti da je ne zagađujemo da moj zavičaj ostane tako lijep.

Lea Deško, 1.r., PŠ Kostanjevac ; učiteljica Maja Štajcer

10626144_10205641326495442_5326447395993822910_oPROLJEĆE U MOJEM ŽUMBERKU

Proljeće je došlo u moj rodni kraj Žumberak u pratnji toplog proljetnog sunca te lastavica iroda koje su se vratile iz toplijih krajeva da ovdje podignu mlade ptiće. Snijeg se otopio i na tom mjestu pojavile su se divne, nježne ljubičice, visibabe i zlatni jaglaci. Šume su opetrazlistane, a livade pune zelene sočne trave. Pčele marljivo slijeću od cvijeta do cvijeta prikupljajući pelud i radeći slatke kapljice meda. Ja sam sva sretna i vesela pošla u još jedno istraživanje prirode sa svojom braćom. Pošli smo u najbližu šumu i počeli promatrati prirodu oko sebe. Krošnje stabala su ponovno nakon duge i hladne zime dobile svoja zelena ruha. Vjeverice su trčkarale po granama stabala igrajući se kao djeca u igri, a i jež je provirio iz lišća. Nakon malo razgledavanja šume ugledali smo uokolo razbacano smeće. Odučili smo ga pokupiti te smo ga odložili u kontejner koji se nalazio u blizini. Kada smo to počistili začuli smo da nam netko tiho šapuće, hvala vam. Osvrnuli smo se, ali nismo nikoga vidjeli. Trenutak kasnije shvatili smo da nam to priroda zahvaljuje jer smo je očistili. Iz toga smo izvukli pouku da nam Bog nije stvorio zemlju da je uništavamo i zagađujemo, nego da je čuvamo, jer nam ju je predao s puno ljubavi.

Magdalena Marok, 3.r., PŠ Kostanjevac; učitelj Irfan Mujić

 

PRIRODNE LJEPOTE MOG ZAVIČAJA

Rodila sam se u gorovitom zavičaju koji se zove Žumberak. Mjesto u kojem živim zove se Jurkovo Selo, koje se nalazi u dolini okruženo bregovima i šumom. Kroz njega teče potok Kupčina. Najbliži grad mi je Jastrebarsko. Najviše volim svoj zavičaj zimi, jer se moja sestra i ja grudamo, sanjkamo i radimo snjegovića. U mom selu svi se bave poljoprivredom. I moj djed se bavi poljoprivredom te ima traktor. Obrađujemo zemlju pa se moja sestra i ja često vozimo na traktoru te idemo na polje. Volim svoj zavičaj jer je jako lijep i ima puno lijepih šuma.

Anita Šiljak , 3.r., PŠ Kostanjevac; učitelj Irfan Mujić

 10682175_10201590530724543_9186535038220331174_oMoj lijepi pusti Žumberak

Žumberak je lijep, ali opustjeli kraj. U njemu žive staračka domaćinstva i tu i tamo pokoja obitelj s malom djecom. Mladi su otišli ili odlaze u gradove i u druge zemlje, jer u Žumberku nema tvornica ili pogona u kojima bi mogli raditi. Djece gotovo da i nema pa se ne čuje smijeh i igra. Sve zarasta u trnje i drač. Sve je manje obrađenih njiva, ali Žumberak je čist kraj u kojem nema zagađenja. U njemu je nekada sve vrvjelo od djece i skoro je svako selo imalo školu. Sada su škole zatvorene i postale su ruševine. Prekrasne livade i šume odišu mirsnim cvijećem. U njemu su ljudi dobre volje i spremni uvijek pomoći. Svi su jako darežljivi. Ali bez obzira na pustoš, meni je najljepše u mom Žumberku.

Petar Marok ,3.r., PŠ Kostanjevac; učitelj Irfan Mujić

ssošVoda – izvor života
 
Voda je sve što ti treba
iskazuj prema njoj ljubav do neba.
Voda je izvor života to znaj,
ona voli tebe i tvoj zavičaj.
Voda je kao mama što ti ljubav i nježnost pruža,
zbog vode raste prelijepa ruža.
Znaj voda čuda stvara, to nije stvar mala.
Poštuj je kao svakog čovjeka na svijetu,
jer ona je jedini lijek na našem planetu.
 
Nina Žalac, učenica 4.r., učiteljica: Vesna Zorić

                                                                                    

Prirodne ljepote mog zavičaja

 
Kad šumom krenem,
      kraj potoka bistrog kleknem
     Da vidim one ribe male
      one žabe što su još male.
Kad krenem livadom,
pa sjednem pod lipu,
da vidim snašu
našu lipu.
 
Kad krenem kroz puteljak,
pa naletim na mali cvijetak.
Kad krenem kroz svoje mjesto,
začuje se nešto.
A to bila jedna ptica,
ptica sjenica.
Kad krenem u šetnju malo dalje,
       a kad tamo jelen i košuta
i njihovo mlado
uplašeno jure do šume.
 
         Kad krenem na daleke pute,
          do starih, prastarih pašnjaka
pa vidim vepriće u potrazi za hranom.
Kad krenem do stare staje
gdje su prije bile krave.
Sada nema ničeg samo staro sijeno.
 
Kad odem do drugog kraja,
pa se brzo kući vratim,
u sebi kažem:
NEMA MI KRAJA LJEPŠEG
OD MOG ŽUMBERKA!
 
Ana Milaković, 4.raz. PŠ Kostanjevac; učiteljica Maja Štajcer

                                                     

                                                  Voda  

10516831_998948513464584_174850565363496348_n
  Voda, voda, voda,
    potiće rast ploda.
Kada pada kiša,
zamuti se voda,
veseli se tada roda.
Voda je potrebna svima,
jer puno ljudi i životinja,
ima…
 
Voda nekad blista,
a ponekad baš i nije čista.
Voda, voda, voda,
po našem gradu hoda.
 
Nikolina Penić, 4. razred; učiteljica: Vesna Zorić
                                                                                        Pripremio: Josip Šintić, presjednik EDŽ
Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Na današnji dan 2014. otkrivena bista akademiku Smičiklasu

1stReštovo 7.6.2014.

Hrvatski Herodot“ Tadija Smičiklas simbolički se vratio u svoje rodno selo Reštovo na Žumberku gdje je u subotu 7. lipnja 2014. ispred zadružne kuće obitelji Smičiklas postavljeno kameno poprsje tog istaknutog povjesničara, rad akademskog kipara Petra Ujevića, čime je obilježena stota godišnjica Smičiklasove  smrti. Poprsje su zajednički postavili Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti kojoj je Smičiklas bio predsjednik od 1900. do smrti 1914. i „njegovi Žumberčani“ koji su u čast svog najpoznatijeg sina priredili dostojnu svečanost ne samo kako bi se prisjetili njegovih zasluga, nego i učvrstili vlastiti ponos i vjeru u bolju budućnost tog gorskog kraja nedaleko Zagreba koji se već desetljećima suočava s ozbiljnim demografskim problemima. Žumberčani su formirali poseban odbor za organizaciju obilježavanja Smičiklasova jubileja kojem je na čelu bio križevački biskup Nikola Kekić, a kao glavni operativac se iskazao Željko Hranilović, prapraunuk Smičiklasova brata i tajnik udruge “Uskok” iz Sošica.

Tadija Smičiklas Hrvatski povjesničar rođen je u Reštovu kraj Sošica 01.10.1843.godine. Osnovnu školu pohađao je u Sošicama,a nakon toga odlazi u grkokatoličko sjemenište na Gornji Grad koje je duhovni i kulturni centar nas Žumberčana, gdje Tadija završava( šest godina gimnazije). Kasnije pohađa Bogoslovni fakultet,ali ga napušta na drugoj godini i odlazi u Prag i Beč na studij povijesnih znanosti. Nakon završetka studija neko vrijeme bio je profesor povijesti u Rijeci, a od 1873. godine radi kao prfesor u Zagrebu. Godine 1879. Smičiklas izdaje ˝Poviest Hrvatske˝ drugi dio, a priprema i za tisak prvi dio koji je izdan 1882.godine.

smiciklas1

Svečan akademija u čast Smičiklasa 7.6. 2014. u Sošicama

Kao četrnaesti rektor Sveučilišta u Zagrebu Tadija Smičiklas ostat će kao osoba koja je svojim radom,talentom odgovorno obavljao dužnosti i kao takav postao predsjednik Matice Hrvatske. Tijekom svoga života uvijek je pomagao rodni Žumberak. Kao znanstvenik i stručnjak Smičiklas je snažno istaknuo ideju ustavnosti i državnog kontinuiteta hrvatskog naroda, od najstarijeg vremena. Iza Tadije ostala su brojna pisana djela u povijesti Hrvatske i Žumberka.

ts1U svojim djelima opisuje doseljenje svojih predaka Uskoka iz područja Cetinske krajine,Hercegovine i dijela Bosne i Senja koji su stali u obranu katoličanstva od Turske sile. Car Ferdinand dao je povlastice uskocima na Žumberku koji su bili ratnici,ali nikad i kmetovi. Prvi Uskoci na Žumberk dolaze 1530.godine a zadnji 1617.godine iz Senja poslije Madridskog sporazuma. U svom pisanom dijelu Tadija Smičiklas navodi ˝Uskoci su junaci koji su s turskog zemljišta izbjegli u Senj da ostanu u kršćanskoj vlasti i da oni i njihova djeca ostanu u ˝Isusovoj vjeri˝.

10368362_799177203434082_6435847409491164823_oTakođer dalje spominje prezimena Badovinac, Bulić, Delivuk, Garapić, Gvozdanović, Hranilović, Jurić, Stipanović, Radić, Lasić, Kordić, Šimrak, Delišimunović, Šajatović… koji su zbog hrabrosti dobili odlikovanja i plemstva koja su pokazali u borbi protiv Turaka. U bici kod Siska Petar Erdody uskočki kapetan došao je s 500 Uskoka i izvojevao pobjedu kršćanskoj vojsci 1593.godine. Ovaj istaknuti promicatelj hrvatske nacionalne svijesti umro je 08.06.1914. godine i pokopan je na Mirogoju.

 

Foto zapis iz 2014.

tr10355616_785319931508474_289182127161624117_o10357771_799183260100143_6953139627369887352_o

10356252_10152146181795866_419938692817961585_n140611_clip_image052140611_clip_image022140611_clip_image020140611_clip_image028140611_clip_image01810393866_10152146174275866_2330806555839927715_n20140607_142031_resized(1)20140607_145847_resized

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Obilježena 40. obljetnica svećeništva o. Mile Vranešića

VRANESIC_1_05_06_2017Vlč. Milan Vranešić na službi je u Križevačkoj biskupiji od 1977. godine. Tijekom svoje dosadašnje službe upravljao je župama Mrzlo Polje, Pećno, Kalje (rkt.), Karlovac, Pribić, Drage, Metlika, Kašt, Stojdraga i Grabar. Danas je župnik grkokatoličke župe sv. Jurja u Stojdragi na Žumberku, bilježeći 40. obljetnicu svoga svećeništva. O svakoj iznovice ponavlja iskreno: “Zahvaljujem Gospodinu što me izabrao da se sa mnom posluži za planove… Bilo je svih tih godina i lijepih i teških trenutaka, čak i suza, jer sve to čini svećenički život”. Poput Abrahama i Pavla i Mile povjerova u svom mladomisništvu krenuti u nepoznato: “…pripravan biti odbacivan, smatran bezumnim, spreman na pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli od lažne braće; u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladi i žeđi” (2 Kor 11,25-27). Ali, znao je i zašto. U svem trudu, radu, naporu i tegobama želi jedino na kraju zemaljskog života izreći mirno i predano, poput sv. Pavla: “Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao” (2 Tim 4,7-8).

gvPovodom 40. godina svećeništva stavroforu Milanu Vranešiću podijeljen poseban blagoslov pape Franje

Unatoč svemu, godine mu bijahu plodonosne. Tijekom službovanja, na što je posebice ponosan, usmjerio je u svećenički poziv nove svećenike i svećeničke kandidate. Njegovim zalaganjem u Samoboru je 2004. utemeljen i posvećen Grkokatolički pastoralni centar, jedinstven u svijetu, jer je posvećen Abrahamu, Praocu triju najbrojnijih monoteističkih religija. Danas je jedini još živi pokretač i izdavač Žumberačkog krijesa, godišnjaka za Žumberčane i prijatelje Žumberka. Uza sve, čast nam je, godinama stiže pisati kulumne za Glasnik Samobora i Svete Nedelje. Neumoran je u uvjeravanju (usporedo i radeći!) svjetovnih i crkvenih struktura da pomognu u oživljavanju ovog lijepog kraja koji danas broji tek 1200 duša, što je u odnosu na nekadašnjih 6000 iz 30-ih godina prošloga stoljeća drastičan pad. “Na puškomet smo od metropole i niti jedna država sebi ne bi smjela dopustiti ovakvo propadanje prirodnih ljepota i umiranje stanovništva”, često je ponavljao Mile onima koji su ga htjeli i onima koji ga baš nisu imali volje slušati.

 VRANESIC_2_05_06_2017Usprkos svemu, pun je nade u bolje: “Žumberak čeka izglednija, bolja budućnost, jer ima silne potencijale. Ovaj kraj još vazda živi i diše, bori se protiv zaborava i ne dopušta pasti na koljena”. Neumoran je zagovornik potrebe vraćanja i očuvanja žumberačkog uskočkog identiteta, čemu su preduvjet demografsko i gospodarsko oživljavanje ovog područja. Ne shvaća bešćutnost odgovornih u vlasti na svim razinama, koje “ne dira” istina da je od brojnih žitelja Žumberačkog dekanata ostala samo desetina! Boli ga činjenica da su sve vlasti prešutno gledale kako su Žumberčani odlazili i još odlaze u Kanadu, Australiju, Slavoniju, Vojvodinu, Zagreb, Karlovac, Ljubljanu… Poljoprivreda propada i dalje, jer nema tko obrađivati njive. Posjedi su premali da bi osigurali zaposlenost. Nekad pune škole danas zjape prazne. Po selima žive starci, koje prehranjuje pomoć djece iz grada. A Žumberak bi mogao desetke Zagreba hraniti, da je mogućnicima Miline ljubavi i pameti.

VRANESIC_4_05_06_2017Obitelj Vranešić

Kada to odgovorni, a moćniji, shvate, možda bude kasno. “No, jedno je sigurno: kada sa Žumberka bude odlazio (bognedaj) posljednji Žumberčanin – iza njega sigurno neće kročiti vlč. Mile. Mile će ostati, makar sam. I čekati prvog povratnika.” (iz predgovora knjizi Mila Vranešića Žumberačke crtice, zbirke kolumni iz Glasnika). Svećeniku, divnom čovjeku, čestitamo jubilej, želeći zdravlja i uspjeha u plemenitim nakanama.

Uredništvo Glasnika Samobora i Svete Nedelje; Fotografije: Romeo Ibrišević

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Ekološka udruga Slapnica- Žumberak organizirala skup

IBRISEVIC_SLAPNICA_2_05_06_2017Ekološka udruga Slapnica u subotu je, na samom izvoru potoka Slapnice na Žumberku, organizirala tradicionalno druženje članova udruge i prijatelja prirode. Susret je bio posvećen očuvanju i promociji Slapnice, prirodnom biseru Zagrebačke županije, koji je zaštićen Zakonom o zaštiti prirode u kategoriji značajnog krajolika. Tom je prigodom, a u povodu 5. svibnja, Svjetskog dana zaštite okoliša i 8. svibnja, Svjetskog dana planinske prirode, održana rasprava za okruglim stolom na temu Žumberačka biciklistička ruta i zaštita prirode. Udruga Zelene stope i Romeo Ibrišević organizirali su izložbu fotografija na temu Očistimo Hrvatsku od auto olupina – powered by Renault i tom prilikom svim posjetiteljima ponudili specijalitet ovog lokaliteta – komadić kotlovine iz tek izvađene olupine.

S.S.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Pastirske igre

žumvberak

Nekoć su pastiri igrali svoje igre,a najčešće su bili mlađe životne dobi. Žumberački pastiri su imali mnogo slobodnog vremena i mogli su smišljati razne igre. Kad bi se skupili izrađivali bi fućkalice, svirale i štapove,a često bi se ih više skupilo i tada bi se nadmetali tko bolje rukuje pastirskim štapom. Dalje su se takmičili u penjanju po stablu, trčanju, hrvanju, bacanju sjekirice, pjevanju… Kao skupina pastiri su sudjelovali u pokladama sa svojim štapovima, sa zvoncima stvarali su veliku buku. Znali su igrati i nogomet,a mlađi pastiri igrali bi se i skrivača.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Uskočka borba protiv Osmanlija i Mlečana

OLYMPUS DIGITAL CAMERAKad je u turske ruke pao Klis 1537. god. Uskoci su prešli u Senj i nastavili ratovati protiv Osmanilija. Uskoci su u Senju bili raspoređeni u 4 čete i bilo ih je oko 600. Zapovjednik Uskoka bio je vojvoda. Budući da nisu bili redovito plaćeni prehranjivali su se sa plijenom. Glavni uskočki neprijatelj bili su Turci, pa su znali ići na njihovo područje i haračiti. Uskoci s na moru sa svojim malenim i brzim brodovima plijenili turske brodove. Mirom iz 154o. god. Turci su zatražili od Mlečana  da ne pomažu Uskoke. Mlečani su tada s svojim brodovima počeli prevoziti tursku robu pas u Uskoci napadali i njihove brodove. Time su pomogli Hasburgovcima da nakon dugo vremena počnu borbu za slobodnu plovidbu po Jadranskom moru kojim su gospodarili Mlečani. Uskočki podvizi nisu jenjavali,a Turci su zaprijetili Mlečanima da će svojm mornaricom ući u Jadransko more i uništiti Uskoke. Izbili su mletačko-uskoči sukobi,a Mlečani su pustošili istarska mjesta, bombadirali Rijeku,  zatvarali hrvatsku obalu.

11swenjUskoci iz Klisa, Senja i Žumberka ispred tvrđave Nehaj

Uskoci su uzvraćali Mlečanima  milo za drago. Mlečani su od Hasburgovaca tražili da ukrote Uskoke i došao je Josip Rabatt kao osoba koja treba uvesti reda u Senju i okolicu,a dao je pogubiti neke uskočke knezove i vojvode.  Zbog njegovog nasilja pobunili su se Senjani i pogubili su Rabattu 1601.god. Izbio je uskočki rat 1615.-1617.,a ratovalo se najviše oko Gorice i Gradiške na Soči.  Uskoci su čak prodrli do Venecije.  Braća Nikola i Vuk Frankopan potukli su mrskog neprijatelja 1615. god. i to dosta jako. Mlečani su pustošili po njihovom dijelu Istre i rat je završio mirom u Madridu,a njime je bilo riješeno pitanje slobodne plovidbe i uskočko pitanje. Uskoci su preseljeni u rujnu 1617. god. u žumberački i otočki kraj.

admin: Dana 23. i 24. rujna povodom 400 obljetnice (1617.-2017.) biti će u Žumberku uskočki susret,a na kojem će biti i naši prijatelji – Uskoci iz Klisa i Senja. Početak susreta je na biskupiji u Pribiću,a tokom dva dana obići će se znamenitositi u općini Krašić i Žumberak. U nedjelju posjetiti će se  crkva i uskočki spomenik u Badovincima (dio Žumberka pod ingerecijom grada Ozlja). Organizatori ove obljetnice su: Udruga Uskok-Sošice i Matica hrvatska iz Jastrebarskog.

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar