Raspored vatrogasnih Skupština u našem Žumberku

žkOvogodišnja skupština u Žumberačkoj Kupčini

Neka vatrogasna društva su već održali izborne skupštine (Kostanjevac, Prekrižje, Krašić i Žumberačka Kupčina),a dok većina ima krajem veljače i tokom ožujka. Prvu skupštinu imaju vrijedni vatrogasci iz Oštrca i to već 18. veljače,a 25. veljače skupštinu imaju  vatrogasci iz Sošica. Dana 4. ožujka vaatorgasnu skupštinu imaju vatrogasci iz Pribića i Petričkog Sela. Vatrogasci iz Dojutrovice imaju skupštinu 11. ožujka,a u Radatoviću je skupština 12. ožujka.

kžnDVD Kašt ima skupštinu 18.03.,a vatrogasci iz Gornje Vasi 25.ožujka 2017.  Svim vatrogascima želimo uspješnu godinu i čim manje požara,a više vježbi i lokalnih druženja.

VATROGASNA ZAJEDNICA OPĆINE ŽUMBERAK IMA SKUPŠTINU 25. OŽUJKA U SOŠICAMA.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Radatovićki kraj ( sela i prezimena)

10688460_732170336877312_5959089163546510618_oRadatovići 1936.

Zapadni Žumberak je naseljavan prije nešto manje od 500 godina  na način da su zadruge, to jest obitelji istog prezimena zauzimale određene lokacije i na njima osnivale naselja kojima su uglavnom davali imena prema svojim prezimenima. Naselja u koja se naseljavalo više zadruga s više prezimena bi dobivala imena prema nekim geografskim ili nekim drugim značenjima. Pretpostavlja se da je u to vrijeme na području nekadašnje općine Radatovići osnovano dvadesetak naselja. Kao što smo rekli, u svakom naselju je dominiralo jedno ili više prezimena.

radat 1970.Radatovićki kraj 197o.

Naselja: Brezovica–Car, Pilatovci–Car, Drkušić, Milković, Dučići–Dučić, Bogdanović, Doljani–Smiljanić, Bečić, Jurić, Dragelj, Popovići–Popović, Radatovići–Radatović, Kuljaji–Kuljaj, Gudalji–Gudalj, Bulići–Bulić, Sekulići–Sekulić, Malić, Rajakovići–Rajaković, Gaj–Gajski, Goleši–Goleš, Grmki–Badovinac, Milčinovići–Milčinović, Vukšići–Vukšić, Ratkovići–Ratković, Veliko Liješće–Drakulić, Brajčić, Gurović, Sumina, Vladić, Predović, Dragoševci–Pavić, Bračika, Živković, Vranešić, Keseri–Keserić, Kamenci–Badovinac, Šiljki – Šiljak, Badovinac, Kunčani–Brnčić, Durašević, Cvjetiše–Cvjetišić, Malinci–Pruščević. Kao što su to bila prezimena, tako su i imena bila važna u očuvanju identiteta zadruge i obitelji. Najčešće se koristilo petnaestak muških i isto toliko ženskih imena.

radatovići 1932.Svadba u Dučićima, 1932. kod Rajakovića

Vrlo često je u jednom selu u istoj generaciji bilo više osoba s istim imenom i prezimenom, zato je bilo neophodno osobi dati nadimak da bi se znalo o kome je riječ. Nadimci su najčešće bili izvedenice od osobnog imena, a često su nastajali prema karakternim ili fizičkim osobinama pa čak i prema nekim „gafovima“ koje bi osoba napravila, na primjer: Za večerom nakon napornog rada je sjedilo više radnika, a gospodinja je na stol donesla krumpjere na župu. Jelo je bilo jako rijetko, a jedan od prisutnih je komentirao, „da je gusto bar“. Naravno da ga je ta izjava pratila cijeli život jer mu je prišit nadimak GUSTOBAR.  Nadimci su mogli biti izvedeni iz prezimena, na primjer: Strahinić–STRAJNIĆ, Rajaković–RAKOVIĆ. Češće se takav način izvođenja nadimaka koristio kod žena, kao na primjer: POPOVKA, SUMINKA, ČUČKA. Nadimci su se mogli izvoditi i iz imena mjesta otkud bi dolazila osoba, a najčešće bi se to odnosilo na snaje koje su dolazile iz drugog sela: -iz Draga–Draška, iz Dučića–Dučka, iz Sopoti–Sopoćanka, iz Kordića–Korduša , iz Vukšića–Vušinka, iz Malića–Malićka. Jako je bilo važno tko je dao nadimak i kome ga je dao.

15683297_1372637169435105_1288641989_nKuća obitelj Smiljanić iz Doljana

Nadimak je mogao biti pogrdan, a isto tako i od milja. Ako je čovjek bio zločest ili zao, obavezno je dobivao pogrdan nadimak ili obrnuto, a često se događalo da je neko od zločestih mještana nekome bez razloga dao pogrdan nadimak. Nadimci su vrlo često bili nasljedni, pa bi dijete vrlo brzo dobilo nadimak svog oca ili djeda,a često se dešavalo da su nadimke nasljeđivali sinovi od majki ili baka, kćeri od očeva ili djedova, kao što je na primjer Prljak–kći Prljkuša. Događalo se da je u istom selu bilo višei stih nadimaka, pa se je dodavalo očev nadimak kao na primjer Jankić Strajnićev, Paja Čadkov, Nika Janćinkin.

10511643_717240618370284_2237806557288550717_oU Kamencima oko 1965.

Isto taku su žene nasljeđivale nadimke po muževima. Postojali su univerzalni nadimci za ljude koje su krasile neke loše osobine na primjer KELJO. Nadimak se je davao čovjeku koji je bio lijen, nemaran, aljkav, to jest bio je „zaniš“. Nažalost nadimci su se davali i ljudima koji su imali fizičke i psihičke nedostatke. Ti nadimci su bili izuzetno pogrdni kao na primjer KREBLJAK, PUKLJAČA, PUKLJA, PRLJKLUŠA, PRKNJA ili PRKNJAČA (univerzalni naziv za žene s velikim stražnjicama), ĆORAK, MUTAN, KROKOT, ROGAN i slično. Nadimci su se mogli dobiti po zanimanju na primjer BRICO, KOVAČ, PINTAR, BOFNAR, i tako dalje. Ljudi koji su se vraćali iz Amerike ili drugih stranih država su sa sobom donosili nadimke koje su zaradili tamo, a ti nadimci su bili isto tako izvedeni iz njihovih imena, kao na primjer: Đan, Majk, Nik, Piter. Oni su se ponosili s tim nadimcima, pa su čak inzistirali da se ih i u domovini tako zove. (Ilija Strahinić)

Žumberački izvor 2016.

foto: arhiva uskok-sosice.hr

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Održane vatrogasne Skupštine u Kostanjevcu i Prekrižju

kpstanjevac dDana 11.02. održana je  82. izborna godišnja skupštinu DVD-a Kostanjevac. Odabrano je novo rukovodstvo u sastavu: predsjednik – Josip Mahovlić, zapovjednik – Franjo Mahovlić, tajnik – Luka Jandričić, blagajnik – Tomo Nosetić i spremištar – Luka Jandričić. Nadamo se da će novo rukovodstvo nastaviti raditi kvalitetno,a tako je do sada radilo i prethodno.

 vpnU subotu 11. veljače u DVD-u Prekrižje bilo je posebno svečano. Naime prije održavanja redovne godišnje skupštine velečasni Grgić svečano je blagoslovio novouređeni dom u Prekrižju, te novije, potpuno uređeno vatrogasno vozilo za prijevoz vatrogasaca Transporter.

dvd-prek 1Uz domaće vatrogasce iz DVD-a Prekrižje, te vatrogasce iz Krašića i Pribića, okupio se značajan broj društava sa područja susjednih općina Žumberak i Draganić, grada Ozlja i grada Jastrebarskog, te vatrogasci iz DVD-a Kustošija iz Zagreba, kao i podupirajući članovi društva, te domaći sin, nekadašnji profesionalni vatrogasac gospodin Zorko.

dvd-prekrizje-skupstina_2Nakon blagoslova u vatrogasnome domu održana je 86. po redu godišnja skupština DVD-a Prekrižje, koja je ove godine bila ujedno i redovna izborna skupština za naredni četverogodišnji mandat. Za predsjednika društva je izabran dosadašnji predsjednik Nikola Vlašić, za zapovjednika Antun Zorko, za tajnika Mario Povrženić, a za zamjenika predsjednika Krešo Bogović. Pred kraj skupštine dodijeljene su diplome vatrogascima koji su se uspješno završili osposobljavanja tokom protekle godine, te na kraju i zahvalnice svima onima koji su pripomogli da se ovako veliki i značajni investicijski projekti za vatrogasce u Prekrižju uspješno realiziraju i dovrše.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Pjesma o našem Žumberku

bulić-i-sek-1024x649
Žumberak dragi med gorami
rodna gruda najljepšega mirisa.
Tihim glasim gora tako šapoče:
Gdje ste sada, gdje odoste rano.
 
Dali znate da vas vjerno čekam
u naručje svoje da vas primim.
Uspavana srca da probudim tako
suza da iz oka padne lako.
 
Bistre suze srce tako čiste
kao mali izvor kad potočić stvara.
I ti požuri piti vode bistre,
nema ništa ljepše od žumberačkog kraja.
 
Veza s tobom nikada ne puca
kao čaša nikad ispijena.
To je ljubav do rodnog kraja,
vječna sreća svakog Žumberčana.
                                                                                                      Napisala: Mira Vladić
Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Veliki Vrh

balabaniPo mjestopisu iz 1835. ovo selo je imalo 6 kuća i 96 stanovnika, od kojih su 82 katolici, a 14 grkokatolici. Selo je 1931. god. imalo 186 stanovnika, a po popisu iz 2011. ima svega 14 stanovnika. Selo spada pod općinu Žumberak. Zaseoci Velikog Vrha su slijedeći: Balabani (u središtu), Bartakovići, Hranilovići i Tomašići. Mislim da u Bartakovićima i sigurno u Hranilovićima nema stalno naseljenih. Prezimena u Velikom Vrhu su: Balaban, Bartaković, Hranilović i Tomašević.

hranilovićo 1Zaselak Hranilovići spada pod gkt. župu Pećno,a ostali zaseoci pod rkt. župu Podžumberak. Obitelji iz Velikog Vrha iselile su u Jastrebarsko, Zagreb…,a neke čak i u Ameriku.

foto: Ivan Vlašić

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Blagoslov djece i svijeća u Jastrebarskom

Liturgiju je 5. veljače služio župnik grkokatoličke župe Preobraženja Gospodnjega u Jastrebarskom Milan Stipić, a nadahnutu propovijed održao je pater Ivan Radeljak, ravnatelj Caritasa Križevačke biskupije.Na kraju svete liturgije župnik Stipić blagoslovio je djecu i svijeće kod ikone moćiju svetog Šimuna Bogoprimca.

v 2Pored brojnih vjernika svečanoj liturgiji prisustvovali su i jaskanski gradonačelnik Zvonimir Novosel, te njegovi zamjenici Stipe Bučar i Domagoj Šlat. Blagdan Prikazanja Gospodinova, ili kako se među narodom zove, Svijećnica, slavi se u Crkvi tradicionalno 2. veljače, točno 40 dana nakon Božića. Prije dvije tisuće godina na ovom svijetu zasjalo je Svjetlo zvano Isus Krist. Starac Šimun je dobro razumio da je Marija unijela pravu Luč života koja je jedina bila kadra svojim sjajem obasjati cijelo čovječanstvo i odagnati sve njegove tmine. (Ivica Krčelić)

 

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Selo Cerovica

 cerovoca 2Nekadašnje seoska zabava u Cerovici
 
Selo Cerovica po mjestopisu iz 1835.god.  imalo je 4 kuće i 40 stanovnika, od kojih su 25 rimokatolici ,a njih 15 grkokatolici. Godine 1900. selo je imalo 71 stanovnika i po zadnjem popisu iz 2011.god. ima svega 6 stanovnika. Cerovica spada pod MO Žumberak-Budinjak i pod grad Samobor. U selu su prezimena: Heraković (gkt.) i Martić (rkt.). Od sela 1km udaljena je cesta Budinjak-Stojdraga-Bregana. Stanovnici doktora imaju na Budinjaku,a nekada su djeca  pohađala osnovnu školu u Novom Selu Žumberačkom. Kroz selo prolazi cesta koja vodi do sela Osunja i koje je na samoj granici prema susjednoj Sloveniji. Mještani Cerovice bili su poznati kao svirači,a često su svirali po Žumberku i susjednoj Sloveniji.

cerovicaS lijeva u desno – Janko Martić (Matak), Nikola Heraković (Mijin), Tomo Martić (Simin) i Janko Heraković (Gojko);slikano između 1946.- 1950.
 
Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Održana proslava u gkt. crkvi u Zagrebu

dhzU nedjelju, 5. veljače, u grkokatoličkoj konkatedrali Sv. Ćirila i Metoda na zagrebačkom Gornjem gradu održana je zajednička proslava Dana života. Liturgiju s početkom u 18 sati predvodio je o. Danijel Hranilović, župnik grkokatoličke župe Sv. Ćirila i Metoda te duhovnik inicijative “40 dana za život”. Nakon liturgije uslijedilo je kratko predavanje o crkvi i grkokatolicima. Potom je slijedilo kratko predstavljanje inicijative “40 dana za život” te zajedničko druženje. Zajedničku proslavu Dana života suorganizirali su HKLD, Podružnica Zagreb i HKLD, Sekcija farmaceuta i medicinskih biokemičara.

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Klišku uskoci hodočastili kod Gospe na Dobriću

klis1Prema ustaljenoj višegodišnjoj tradiciji Povijesna postrojba “Kliški uskoci” hodočašćem prema svetištu Uskočke Gospe na Dobriću obilježila 480. obljetnicu prijenosa slike Bogorodice s Djetetom iz kliške župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u staro splitsko svetište na Dobriću gdje se slika danas nalazi i čuva, a time je ujedno obilježen i blagdan Svijećnice. Kapetan Kliških uskoka Damir Žura istaknuo je značaj slike i događaja koji su prethodili njezinu dolasku na Dobrić.

P1840184Te davne 1537. godine poslije dugih i teških bitaka Turci su ipak osvojili Klis, narod se povukao prema Splitu i uskočkom uporištu Senju, a sa sobom su iz kliške župne crkve ponijeli sliku Bogorodice s Djetetom, koju su sedamdeset godina prije tog događaja tamo donijeli izbjeglice iz Bosne u bijegu pred Turcima.  Kada smo osnivali udrugu, htjeli smo obilježavanje tih važnih povijesnih zbivanja podignuti na višu i primjereniju razinu te spriječiti da naša povijest padne u zaborav, a tu je zajednička priča koja zavijek povezuje grad Split i Klis. Ove godine slavimo tako okruglu 480. obljetnicu, a i za nas je kao udrugu godina važna jer smo 2007. krenuli s prvim nastupima i hodočašćem, svakako se nadamo da će ih biti još mnogo – kazao nam je Žura u ime svoje postrojbe, koja je naoružana i uz pratnju bubnjeva i dipala privlačila pažnju prolaznika, no na ruku im nisu išli poslijepodnevni sati i jugo koje je iz centra grada otjeralo većinu Splićana. Prvi put pratim ovu procesiju i svetu misu. Mislim da je riječ o predivnoj tradiciji, samo mi je žao što nema više ljudi, očito vlada velika neinformiranost – zaključila je gospođa Neda koja je u stopu pratila mimohod povijesne postrojba kroz ulice povijesne jezgre našega grada od spomenika Grgura Ninskog, preko Marmontove ulice i Rive do Voćnog trga i svetišta na Dobriću.

klis13Uslijedila je svečana misa uz pjevanje Mješovitog zbora župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Klisa pod ravnanjem časne sestre Anite Perkušić. Tom je prilikom upravitelj svetišta don Ivan Lendić zahvalio kliškim uskocima kao i njihovim precima, te poručio da ovu tradiciju treba čuvati i širiti, te da je se nikada ne smije iznevjeriti. ( Ana Krolo)

Slobodna Dalmacija

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar

Stara jela iz Žumberka

Kukuruzni-žganci1Žumberčani su se kroz prošlost puno puta suočavali s pomanjkanjem hrane, glađu, bijedom i siromaštvom.  Skromno obrađena zemlja, sa slabim prinosom usjeva, nagonila ih je k oskudnim obrocima hrane, koji su u ono vrijeme bili više nego zadovoljavajući. Snalazili su se na sve moguće načine i prehranjivali vrlo siromašno. Domaćice su se trudile da koliko toliko nahrane svoju obitelj, te iz bilo čega skuhaju nešto kako bi se ublažila glad. Teški seljački poslovi u ono vrijeme vapili su za jačimi obilnijim obrokom kako bi dobili snagu, radeći na polju do sumraka. Kao prvo, pripremao se kukuruzni kruh (proja), jer bijelog brašna tada nije bilo. Eljdini žganci kao i kukuruzni,  bili su prava poslastica u jutarnjim satima doručka, obloženi kiselim zeljem ili kiselom repom, te začinjeni vrućom svinjskom mašću. Ponekad se pekla eljdina povitica, nadjevena domaćim sirom ili ocvirkima (čvarci). Uprosto povitica spremala se je za žetalice, kosce i težake, samo za„likov“, kako se je onda govorilo završenim većim seljačkim poslovima. Kolači su se pekli ponekad, samo za posebne blagdane ili svadbe, iz vrlo skromnih sastojaka. Ječmena kaša, kiselo zelje, grah i krompir (krumpjer) na župu bili su tada glavni topli obroci na stolovima vrijednih i poštenih siromašnih domaćica.  (Danica Popović)

Objavljeno u Uncategorized | 1 Komentar