Povijesne crtice

CNV000001Jelenići; 1927.god.

Kad su žumberački Uskoci nakon silnih patnji,muka i stradanja stalno nastaniše u današnjoj svojoj krševitoj postojbini,podigoše i osnovaše sela,koja su raštrkana po brijegovima,dolinama i uvalama. Gdje se našao kakav izvor vodice, tu u njegovoj neposrednoj blizini niče i seoce. Sela su brojila po dvije,tri, pa i više zadruga,već prema prostoru i položaju,kako su se mogla urediti i smjestiti te izgraditi stambene i gospodarske prostorije.

CNV000014-1024x690Obitelj Hranilović u Sošicama; 1927.god.

Zadružna kuća sa vežom, bila je velika prostorija,složena iz raskoljenih i otesanih većinom tanjih bukovih stabala. Nutarnji prostor je imao jednu sobu i kambricu. U velikoj sobi bila je zidana peć i to u obliku kule,a imala je okolo petnjake. U petnjacima su djeca pržila kriške krumpira i dr. stvari. Između stražnjega dijela peći i protivne joj stijene,bio je dosta veliki prostor,banjak,pun uvijek u zimsko doba dječurlije. U prizemlju opasivale su peć dvije velike i široke klupe,a u njihovu stjecištu stajao je luč,koji je rasvjetljavao svu tu dugačku i široku sobu. Miza je bila obično smještena u sredini sobne stijene,a oko nje klupe, na koje bi prigodom blagovanja posjedali stariji muškarci i žene, a mlađarija bi jela stojećki.

bžPribićke Rude u neka sretnija vremena

Djeca su imali svoju posebnu mizicu,a koja je bila u blizini velike mize. Svu ostalu šupljinu sobe zauzimale su postelje. U kući su bile dvije do tri komore,a u koje se spremala odjeća,obuća i ostala zadružna rubenina.

CNV000008Tomaševci

Za spremanje žita bili su ambari, u kojima su bile velike škrinje sa više predelja, kamo su se sipala raznovrsna žita. U ambarima držali su se u velikim badnjevima kiselo zelje i repa. Svaka zadruga imal je tik do kuće tri do četiri trapa, kamo su se spremali krumpiri,repa,pesa,korjenje…trapi su bili u zemlji iskopane jame,natkrite malim krovićem proviđenim vratašcima. Za rogatu marvu imala je svaka zadruga i sagrađenu štalu,a za koze i ovce -drobnicu i za krmad-pleter. Zadruge su još imale i pojate,a koje su služile za mlatenje i vršenje žita. Ljudi iz zadruga sijali su: zob, raž, ječam, eldu, šenicu, a sadili: krumpir, zelje, korabu, grah, korijenje…

CNV000009Žumberčanke u narodnim nošnjama, Kekić Draga

Također su postojale i plijemnica,a u njih se stavljala slama i pohranjivalo ratarsko oruđe. Sve te gospodarske zgrade bile su pokrivene škopom, koje su se za mlatidbe izrađivale od ražene slame.( Napisao Dane Kovačević,učitelj i sakupljač narodnog blaga; foto – dr. Simonović)

Izvor: SPOMENICA KALENDAR KRIŽEVAČKE BISKUPIJE 1936.god. Izdao: Janko Šimrak

____________________________________________________________

Žumberački sajam

 

sošicePogled iz Garapića na nekadašnji sošički sajam

Sajam je za žumberčane bio pravi praznik,a za njega se pripremalo i dotjerivalo. Sajam je bio jedan od glavnih tema sela. Muške glave raspravljale su što će goniti na sajam i kako je sa putnicama za stoku. Žene su raspredale što će kupiti za kuću, što za obući, što za djecu. Stari su se uglavnom brinuli da štala ne bude prazna nakon prodaje i da se mlado govedo ponovo kupi i ono će se prihraniti. Mislilo se i na svinje, živad, sjemenje, prihranu za stoku…i sve drugo što će pomoći kod kuće i na njivi.

CNV000015Sošice 1927.godine

Bez sumnje napopularniji i najveći bio je onaj centralni žumberački sajam u Sošicama. Bio je također velik i poznat sajam u Budinjaku. Pješačilo se i na sajam u Jasku, Ozalj, Samobor…

10687142_764301610298153_1748474912956572069_nGornja Vas 1903.godine

Žumberčani srednjeg dijela Žumberka rado su odlazili na sajam u Draganiće, Pisarovinu,a Maslarci su znali ići u slovenske Brežice .Ljudi iz Kašta, Radatovića, Draga… bili su redoviti posjetioci sajmova u Metliki, Črnomlju, Semiću,ali išlo se i preko Gore u Šentrjernej, Kostanjevicu, Novo Mesto i Žužumberak. Ljudi iz sošičkog kraju išli su na sajam u Metliku, Karlovac, Budinjak, Šentrjernej, Krašić…Kad je bio pravi posao u izgledu, nije se našem čovjeku daleko bilo ići u Karlovac i Vinicu, a mnogi su znali dolaziti i na Markov sajam u Zagreb. Svi sajmovi bili su kroz cijelu godinu i to na točne datume i dane.

magareNekadašnja česta slika iz ist. Žumberka (Maslara)

Bilo je i prigodnih uz određene crkvene svece. U Jaski je veliki sajam bio za Duhove, a u Samobor na Velik petak; u  Petrovini pred Tijelovo; u Brežicama za sv. Florijana, u Črnomelju u utorak iza Uskrsa; u Novom Mesto pred sv. Jurja; u Metliki utorak iza Bijele nedjelje; u Sošicama na  Petrovu; u Budinjak za sv. Petku i Rokovo…

bastaSličica iz nekadašnjeg pećanskog kraja

A danas? Žumberak se raselio i ostala su samo staračka domaćinstva. Drži se po jedno ili nijedno govedeo, koje svinče, malo kokoši i nema više sajma na kojem su se sklapa prijateljstva, trgovalo se, rađale se ljubavi… Sošički sajam se ugasio pred 50 godina, a onaj na Budinjaku desetak godina kasnije. Na sajmene dane u Sošicama je radilo 7-8 gostiona,a mjesto je imalo pekaru, poštu, doktora, 2 kuglane, 4 trgovine i tako je sve bilo do 1941. Nakon rata sajam se obnovio,ali više nije bio niti približno posjećen kao nekad. Počela su kasnije iseljavanja u gradove i u inozemstvo. Prošla su dobra stara vremena,a ostala je jedino sjeta i uspomena na stara dobra vremena.

____________________________________________________________

Zapaženi Žumberčani od 1800. – 1856.

vidgPodmaršal Vid Gvozdanović

Podmaršal Vid Gvozdanović umirovljen je 1797. godine i vrijeme nakon umirovljena provodi u Žumberku. Umro je 13. kolovoza 1802. god. u svom dvoru u Čeićima (Grabar), a pokopan je u grkokatoličkoj crkvi sv. Ivan u Grabru. Mirom sklopljenim 14.10.1809. ustupio je car Franjo I Napeleonu, uz druge zemlje Hrvatsku do rijeke Save. Tako je i Žumberak došao pod upravno područje francuske carevine. Političar de Konstantin Stanić, domaći sin, vodio je uglavnom u ime Žumberka sve razgovore s francuskim maršalima. Žumberčani su ostali u sastavu IV slunjske regimente. Godine 1813. došla je prekosavska Hrvatska natrag pod austrijsko carstvo. Zagrebački biskup Makismilijan Vrhovac (1752. – 1827.) , grof Janko Drašković (1770. – 1856.) i Žumberčan dr Konstantin Stanić, križevački biskup (1755. – 1830.) i komornik Marko Delivuk često su puta pretresali i rješavali najvažnija pitanja iz hrvatskog javnog i političkog života.

sćuU osvitu hrvatskog narodnog preporoda vidnu je ulogu odigrao sveučilišni profesor dr. Simeon Čučič(1724. – 1828.) iz Žumberka. On je svojim hrvatskim pjesmama i popularnom filozofijom snažno utjecao na mladež koja se je oduševila, ilirskim, preporodnim idejama. Žumberčan Milan Bubanović (1826.- 1856.) bio je  zapaženi hrvatski mladi literarni kritičar u doba krutog Bachovog apsolutizma. Grof Petar Janković iz Žumberka predvodio je graničare u jurišu na Kustocu u Italiji. Borba je bila ogorčena i strašna,ali je grofu Jankoviću uspjelo 1848. Zauzetu Kustocu (Custozza)- na to je maršal Radetzky skinuo jedno odlikovanje sa svoje uniforme i njime ukrasio grudi grofa Jankovića.

_____________________________________________________

Dolazak Žumberčana u Ameriku

image1Prvi Hrvati stigli su u Cleveland 1888. god.,a bila su to dva brat Ilija i Nikola Kekić iz Žumberka. Da bi održali vezu sa voljenim zavičajem , već u prvim godinama 20. stoljeća naši vrijedni Žumberčani osnovali su dalekoj Americi svoje grkokatoličke župe i organizirali svoj vjerski život. Tako bilježimo osnivanje hrvatskih grkokatoličkih župa sv. Nikole u Clevelandu(1903. god.) i sv. Petra u Chicagu (1905. god.). U Clevelandu je prije sto godina bilo oko 500 Hrvata-grkokatolika. Nakon II. Svjetskog rata val iseljavanja je krenuo prema Kanadi i tamo je osnovano Žumberačko društvo. Žumberčani su bili poznati i vrijedni ljudi,a mnogi su ostavili velik trag u kulturi, politici, gospodarstvu. Najpoznatiji su bili; John Badovinac,presjednik HBZ iWilim Boić, senator Clevelanda.

__________________________________________________________

MISLI PJESNIKA MATOŠA O ŽUMBERKU

gm-1024x768Žumberački uskoci na nekadašnjoj uskočkoj tvrđavi u Žumberku(Gradini)

Književnik Antuna Gustava Matoša preminuo je 17. ožujka 1914. u svojoj 41. godini. Godinu dana ranije, 1913, dakle prije nešto više od 100 godina, objavio je u “Obzoru” ove svoje misli o našem Žumberku, koje su nažalost i danas aktualne. Divni taj predio, predio “Uskočkih elegija”, jedan od najdivnijih i najslikovitijih u lijepoj našoj domovini, domovini Tadije Smičiklasa, Gvozdanovića, Badovinca, Hranilovića i cijelog niza čelik-popova, na topomet od Zagreba, Žumberak je jedini kraj u Europi, koji ima sve dužnosti i nema nikakvih, ama nikakvih prava. Ovi zdravi i moralni, radini i bistri potomci senjskih slavnih Uskoka, ovi pravi plemići i junački potomci s aureolom slave narodne pjesme, danas nemaju iluzornog našeg prava izbora narodnog zastupnika.

zsUskočka granica; rada akademskog slikara Stanka Zubovića

Sasvim kao na Mjesecu. Oni su – Bog mi prosti -u ovoj zemlji kao nijema marva i živina, s tom razlikom da marvu hrane i da marva ne mora davati danka u novcu i krvi, dok Žumberčanin, potomak Iva Senjanina, mora po hranu u Ameriku, plaćajući međutim porez, u novcu i u krvi, kao da je pravi građanin ove zemlje koju je od Mlečića i od Turčina branio i obranio.

__________________________________________________________

Hrvatsko-slovenska granica u Žumberku do 1945.

senj6Pišući o senjskim uskocima, predcima današnjih naših Žumberčana, BarePoparić 1936. napominje kako su senjsku uskočku skupinu, nikad brojniju od tisuću momaka pod oružjem, tvorili pojedinci pribjegli u Senj “iz različitih zemalja štonoleže na obalama Jadrana; ali srčiku su njihovusačinjavali uvijek i samo sinovi hrvatskoga naroda.” Nakon uskočkoga rata, koji svrši Madridskim mirom (1617.), uskoci bijahu razseljeni. Najviše ih je smješteno u Istru odnosno Žumberak. Činjenica da su priznavali papinsku vlast i postali dijelom Katoličke crkve, a zadržali iztočni obred, mnoge je – poglavito srbske pisce i ideologe – navodila na pomisao,da su posrijedi pravoslavni (čitaj: Srbi). Ipak, još prije uzpostave jugoslavenske države, u jednoj od svojih brojnih razprava o sudbini Žumberka, Aleksa Ivić, morao je u “Vjesniku Kr. hrvatskoslavonsko-dalmatinskoga zemaljskog arkiva” (br. 4/XX, str. 247.) priznati kako se danas(1918.) u većinislučajeva zbilja osećaju i zovuHrvatima”. Unatoč proklamiranoj jednakosti između Srba i Hrvata, prigodom popisa pučanstva 1921., kad se u obzir nije uzimala nacionalna pripadnost (pa se o njoj moglo zaključivati samo iz podataka o materinskom jeziku i vjerskoj pripadnosti), grkokatolici nisu pribrojeni katoličkoj zajednici(kojoj su kanonski pripadali), nego su brojeni izdvojeno. Time se htjelo umjetno smanjiti broj katolika, odnosno povećati relativni udio pravoslavnih, tj. Srba (jer Srbima u prvoj Jugoslaviji bijahu pribrajani pravoslavni Crnogorci, Makedonci, Vlasi i drugi).

10600601_10205005940655976_1771904686541625682_nUmjesto odpora, na hrvatskoj se strani tijekom idućih desetljeća zapravo išlo na ruku velikosrbskoj misli već i time, što se polako i prešutno pristajalo na poistovjećenje hrvatstva s katolištvom,dapače rimokatolištvom (pa i danas imamo nekih, koji i tamo gdje to ne treba, iztiču kako su Hrvati mahom rimokatolici). To uzmicanje hrvatske nacionalne misli odnosno hrvatske integracijske ideologije, u konačnici je – skupa s nizom okolnosti, na koje su Hrvati mogli manje utjecati – dovelo do svojevrstnoga odricanja posebno od muslimanskoga korpusa u BiH, a donekle i do “preizpitivanja” hrvatstva hrvatskih grkokatolika ili kršćana-nekatolika. (Zanimljivo je uzgred dometnuti kako tvorci tih otrovnih redukcionističkih magla nikad nisu u pitanje dovodili hrvatstvo hrvatskih ateista i agnostika, pa čak ni hrvatskih izdajica. Ta je redukcionistička ideologija nesumnjivo jedan od razloga, što granice današnje Hrvatske izgledaju tako kako izgledaju. S obzirom na to, da se na hrvatsku grkokatoličku zajednicu, kao i na Žumberak (sa svim njegovim gospodarskim potencijalima), počesto zaboravlja, ovom prigodom – uz članak, koji osvjetljava neka od zbivanja u Žumberku u vrijeme osamostaljenja suvremene Hrvatske – vrijedi podsjetiti na jedan poučan primjer. I prije nego što su “antifašisti” pod vodstvom druga Bakarića, Blaževića i sličnih naših osloboditelja i uzora, tadašnjoj bratskoj socijalističkoj Sloveniji darovali nekoliko hrvatskih sela (ta, svi smo mi ravnopravni dijelovi jedne te iste nerazorive socijalističke zajednice!), bilo je težkoća, odnosno dovođenja u pitanje hrvatske narodnostne i državne granice u Žumberku.

665754_356223444472005_1018288254_oSlužeći se zbirkom Međunarodni ugovori 1941 (str. 115-122.) i uspomenama Vjekoslava Vrančića (Branili smo državu, sv. I., KHR XI, Barcelona-Munchen, 1985., str. 339-341), valja podsjetiti kako je, nakon podpisa Rimskih ugovora, talijanski poslanik R. Casertano 3. srpnja 1941. predao ministru vanjskih poslova NDH, dr. Mladenu Lorkoviću Kraljevsku odredbu i zemljovid s ucrtanim granicama Provincije Ljubljane, koja čini sastavni dio Kraljevine Italije. Hrvatska je strana notom od 15. srpnja prigovorila u pogledu kote 865, zapadno od Samobora i u pogledu obćine Radatovići. lako su Talijani, gladni uspjeha, odbili ove hrvatske zahtjeve, zanimljivo je podsjetiti kako u pogledu Radatovića, hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova iztiče kako je riječ o obćini koja je posljednjih godina pripadala slovenskoj (Dravskoj) banovini, ali je nastanjena izključivo žiteljima hrvatske narodnosti (1945 Hrvata i 36 Slovenaca): “U pitanju su 3984 hektarazemljišta s 2000 stanovnika. Ova obćina, kao i jugozapadni dio planine Žumberak, bili su vjekovima hrvatski, te su najprije pripadali području vojničke krajine (pukovniji Slunj), a zatim Kraljevini Hrvatskoj kao sastavni dio obćine Sošice.

karta1Godine 1926. osnovana je jedna nova obćina pod imenom Radatovići, koja pripada kotaru Jastrebarsko. Godine 1929., za vrieme diktature, prilikom podjele državnog područja na banovine, slovenski kotar Črnomelj pripojen je Savskoj banovini (Hrvatska). Kasnije je, 1931., podieljen na dva kotara. Tom prilikom osnovan je novi kotar u Metlici, kome je pripojena i obćina Radatovići. U kolovozu 1931., jednim posebnim zakonom, oba kotara, Črnomelj i Metlika, vraćeni su Dravskoj banovini (Slovenija), a s njime je i obćina Radatovići pripala Sloveniji. Područje Radatovići je međutim i nadalje ostalo pod nadležnošću kotarskog suda u Jastrebarskom, vojničkog kotara Karlovac, grkokatoličkog dekanata Žumberak i rimokatoličkog dekanata u Jastrebarskom, te je u gospodarstvenom, kulturnom i u drugom pogledu i nadalje ostalo vezano za Hrvatsku.”

Tomislav Jonjić, odvjetnik

___________________________________________________________

Pilastar svetački stup u Podžumberku

10577102_10201171933859883_5812385488644313318_nUpravo zbog osamljenosti gorskog kraja Žumberka sačuvala se koja starina koja nam priča o proteklim vremenima. Prolazimo šumskom stazom koja vodi do crkve sv. Nikole u Podžumberku,a tu je donedavno stajala škola. Na raskršču stoji skroman i ponosan spomenik. To je onakav svetački stup kako ga u okolini Varaždina i u Međimurju zovu „pil“,a u bližoj Sloveniji „znamenje“. Ovdje u Žumberku takav stup zovu „Pilastar“, što kao i kajkavsko pil zapravo znači crkveni-svetački stup.

podžumberakNaš pilastar visok oko dva i po metra, a sagrađen je na zidarski način tako da mu se od niskog postolja diže četverostrani stupić koji nosi nešto širu prizmu s četiri niše, u kojima su u freskotehnici prikazana četiri evanđelista sa svojim znacima. Pilastar je prekriven krovićem od šindre, također na četiri vode. Ovakav pilastar značajan je za zemlje u istočnim Alpama gdje se od Slovenije dalje taaj oblik nastavlja u Koruškoj i istočnom Torolu. Na rubu alpskog svijeta, na njegovoj istočnoj krajnjoj granici, skromni seoski spomenik, naš pilastar, živo svjedoči o tom kako je sve do ovamo dopiralo snažno zbivanje iz težišta ondašnjeg produhovljenog stvaralaštva.

image2Kao i ovaj naš pilastar povrh crkve sv. Nikole u Podžumberku, tako i svi takvi četverostrani svetački stupovi uvijek stoje pored raskrsnice putova. Naš mali Pilastar povrh crkve sv. Nikole u Podžumberku govori o davnom zbivanju, kako se to odigravalo i tu u ovom našem zelenom predbrežju Alpa, a u krilu ovog puku, koji tih i gotovo nezamjetan u pisanim dokumentima postojano društvenu pozadinu vidnim povijesnim događajima. Taj je puk Žumberka kroz stoljeća onaj radni činilac koji svojim znojem i žuljevima daje glavnu proizvodnu snagu , a koji u svojoj sredini nosi i čuva davno usvojene poglede na život i svijet. Seoski svetački spomenici u Tirolu i u Koruškoj veoma su lijepo očuvani i njegovani, pa bi i kod nas bilo vrijeme da se ovim spomenicima pokloni njihova puna cijena i kulturna zaštita. U blizini ovog svetačkog stupa je selo Žumberak (Bernardići).

Marijana Gušić

_______________________________________________________________________

Prvi Kongres Žumberčana u Sošicama 1935.

ScanDana 14.07.1935.god. u Sošicama je održana svečanost,a takav veličanstven skup Žumberak u svojoj prošlosti  još nije imao. Iz Zagreba su došli u goste tri velika autobusa preko Jaske, Krašića, Pribića i Kostanjevca. Osim zagrebačkih Žumberčana pohrlili  su na proslavu i mnogi prijatelji Žumberčana, koji su htjeli vidjeti svečanost i divan gorski kraj.  Među zagrebačkim gostima nalazio se rektor našeg sveučilišta dr Hondl,a Maticu hrvatsku zastupali su: Lukas presjednik i profesor na visokoj komercijalnoj školi, dr Blaž Jurišić…U Sošice je došla iz Krašića i majka Preuzvišenog Nadbiskupa sa svojim sinom i sa doktorom Ilijanićem.

sosiceZagrebački gosti su se točno u osma zaustavili pred kućom pokojnog Tadije Smičiklasa, gdje je dr Janko Šimrak izrekao kratak o velikom čovjeku, u kojem je ocrtao njegov život,znastveni rad i ljubav prema Žumberku. Tade Smičiklas istakao se kao domoljub u borbi protiv zloglasnog režima Khuena-Hedervarya. Iza govora otpjeva je zbor Društva Žumberčana pod dirigiranjem g. Stjepana Volfa „Vječnaja pamjat“. Nakon toga krenuli su prema Sošicama,a na ulazu u selo kod župnog dvora bio je podugnut slavoluk iz gorskog cvijeća  i zelenila u počast križevačkog biskupa dra Dionizija Njaradija. U to su počele dolaziti sa svih strana procesije žumberačkog naroda u svojim nošnjama.  Tako je došla velika procesija iz župa Stojdraga,Grabar, Pećno i Mrzlo Polje pod vodstvom župnika: Makse Hranilovića, Janka Rapljenovića i Stanka Višoševića.  Iz Kašta je doveo brojnu procesiju o.Petar Gvozdanović, iz Radatovića-Svete Nedjelje o. Tomislav Firis, iz Draga o. Dudaš. Sa  tim procesijama se sjedinila se procesija sošičke župe, pa je narod u dugim redovima redovima prevaljivao put do Kekića. Tu su se uz Hrvate grkokatolike i rimokatolike  našla i braća Slovenci iz okolnih župa, koji su došli u precesijama iz svojih sela. Zagrebački gosti kretali su prema kekićima u kolima ili pješke . U Kekiće se stiglo malo iza devet sati,a biskup je počeo sa posvetom crkvice

1245835205_5_30_photoKako je kapela bila malena, to je uz kapelu načinjen u sjenici privremeni oltar. Pod službom je divno pjevao Zbor društva Žumberčana ,a prizor je bio divan. Kapelica je sagređena na jednoj kosoj stijeni naprotiv najstarijem gradu Uskoka.  Žumberačka inteligencija pomiješala se sa svojim narodom u jednom duhu i jednom ljubavi. Tisuće pobožnog naroda oba obreda diže svoje ruke prema Bogu, prema Ćirilu i Metodu. Nakon svete službe prikazao je narodu u kratkim potezima život i rad biskupa dr Janko Šimrak. Nakon toga je narod krenuo prema Sošicama,a gdje je popodne u tri sata počeo prvi Žumberački Kongres na širokom prostoru pred općinom. Sa svih strana sabralo se nekoliko tisuća naroda,a za govornike je bio priređen podij. Uz svećenike i predstavnike društva, posebno mjesto su zauzimali predstavnici Matice hrvatske. Presjednik društva Žumberčana dr Milko Popović otvorio je kongres i za to dobio veliki aplauz.  Popović je pozvao Žumberčane na jednistvo,slogu i ljubav prema rodnom kraju. Opširni izvještaj o tajničkom radu dao je Janko Gregurić,a blagajnički izvještaj položio je Ilija Vranešić. Nakon toga govorio je u ime nadzornog odbora g. Nikola Car,trgovac iz Zagreba. Iza službenog dijela predavi su: dr Janko Šimrak o najstarijnoj povijesti Žumberka, vlč. Janko Rapljenović o narodnom žumberačkom gospodarstvu i dr. Jure Vranešić, presjednik zagrebačke liječničke komore.

vuna-200x300Na koncu je govorio uz veliki pljesak stari dugogodišnji sošički načelnik Nikola Hranilović- Vuna. Svečanost dakle u Žumberku uspjela je iznad očekivanja.

Ostali su posramljeni jedino izazivači pred domaćim i stranim svijetom. Dok je trajao kongres grupica „Jeftićevaca“ je ometala rad Kongresa, urlala,čak i prijetila vatrenim oružjem . Jeftićev petorke predvodili su: Janko  i Ilija B. iz Ostriža, a njihov brat Nikica koji je odvjetnik u Karlovcu bio je dva dan prije kod njih u Žumberku i davao im instrukcije. Narod Žumberka je prosvjedima i potpisima osudio divljanje Jeftićevih trojki i petorki,a stanovnici Kašta, Sošica, Oštrca, Malinaca… i drugih mjesta na Žumberku tražili su od nadležnih vlasti da povuku odgovornost za kolovođe pravoslavne propagande. Pobornici te politike su  1934. godine  sa spomen-ploče Jovana Hranilovića koja je stajala na crkvi u Radatovići ukrali slova „hrvatskom književniku“.  Žumberački Uskoci znaju za tu grupu jada i ološa koji su zadojeni pravoslavnom propagandom i takva politika neće proći u Žumberačkom gorju,a gdje se stoljećima odgajala hrabra kršćanska i hrvatska ruka. (Žumberačke novine 1935.)

_____________________________________________________________________________________

II. Kongres Žumberčana – Mrzlo Polje 1936.

mmpsIz Zagreba je ranim jutrom u pet sati krenuo autobus sa Jelačićeva trga sa 25 putnika. Među njima su bili: počasni predsjednik Društva Žumberčana Nikola Hranilović- Vuna, Svetozar Predović, vijećnik u miru, Dane Staničić, šumarski nadsavjetnik, blagajnik Društva Žumberčana Janko Grgurić, odbornik, Jovo Magovac sa svojom suprugom, Janko Heraković, župnik u Kričkama u Dalmaciji, dr. Maksimilijan Lah, rimokatolički župnik, ing. Makso Hranilović, Jure Vuković iz Željezna, Ivo Baničević, Ilija Vranešić, gostioničar u Zagrebu sa svojim prijateljima, Miloš Severović, željeznički činovnik u miru, Dragec Hranilović, gostioničar u Zagrebu, Marko Vukasović, Stjepan Hrastovec i drugi. Autobus je kretao divnim putem preko Samobora, Bregane, Glažute, pa se odatle sepertinama penjao cestom do Stojdrage. Magla je gusta pokrivala sve doline, pa je to davalo kraju fantastičnu sliku. Putnici, koji nisu bili u ovim krajevima, glasno su govorili, da ovakvo što nikad u svom životu nisu vidjeli. Gusta kiša pratila ih je od Zagreba, pa sve do iza Stojdrage. Od Stojdrage prolazili su vijugastom i opasnom cestom kroz Grandovicu do Drmića i Pokleka. Zatim su se penjali prema Novom Selu, odakle su krenuli vrhuncem ceste prema Budinjaku. Odatle su se spuštali prema Gornjoj Vasi. Tu su ih ljudi dočekali pred kućom Ive Šintića. Tada su se polako spuštali preko Javora i Glušinje prema crkvi u Mrzlom Polju. Kiša je neprestano sipila…

Istim putem krenuo je automobil, u kojem su se nalazili: Marta Kovačević, supruga pokojnog Dane Kovačevića, Dragica Heraković, učiteljica, kći pokojnika sa svojim suprugom Vladom Herakovićem, seoskim ekonomom, i sa Tomom Herakovićem, dugogodišnjim prijateljem pokojnika i ravn. učiteljem u miru. Preko Brežica i Stojdrage stigla je dan prije u Mrzlo Polje gospođa Zlata Kalaj, rođ. Stanić, kći pokojnog Petra Stanića, sa svojim kćerkama. Sa druge strane preko Jastrebarskog, Krašića, Pribića, Kostanjevca i Željezna stigli su brojni Zagrepčani automobilima pod vodstvom predsjednika Društva Žumberčana dr. Jure Vranešića. U jednim kolima dovezao se dr. Ivan Pernar sa svojom gospođom i sa gospođom Torbar, zatim narodni zastupnici: dr. Banković, Novosel i Robić. Bili su zastupani dopisnici zagrebačkih i beogradskih listova. Dr. Ivan Pernar bio je svečano dočekan u Gornjoj Vasi pred kućom Ivana Šintića.

Točno u deset sati započela je pjevana sveta služba u crkvi u Mrzlom Polju. Služio je urednik sa Jankom Rapljenovićem, župnikom u Mrzlom Polju, i sa Jankom Herakovićem, župnikom u Kričkama u Dalmaciji. Do oltara su bili: dr. Maksimilijan Lah; Gvozdanović, župnik u Berkasovu, zatim Pero Gvozdanović, župnik u Kaštu i Aleksandar Biljak, župnik u Grabru. Malo kasnije je stigao i dekan žumberačkog kotara Maksimilijan Hranilović sa svojim kćerkama Zorom, učiteljicom u Ruskom Krsturu, Irenim, učiteljicom u Oštrcu i Marijom, učiteljicom u Pećnom, zatim sa svoja dva sina: Vladimirom i Slavkom. Iz Sošica su stigli: Ilija Petrin, općinski bilježnik u Sošicama, sa svojom gospođom i sa kćerkom Štefom, zatim kapelan Melenjuk sa svojom gospođom.

Za vrijeme službe pjevao je na koru mjesni pjevački zbor djevojaka pod ravnjanjem gospođe Rapljenović. Nakon evanđelja izrekao je urednik “Žumberačkih novina” narodu kratku propovjed. Iza svete službe bila je svečana posveta spomen-ploče, koja se nalazi nad ulaznim vratima u crkvu na širokoj stijeni tornja. U spomen-ploču uklesan je zlatnim slovima ovaj tekst:

“U ovoj crkvi služiše Bogu na slavu, a hrvatskom narodu na čast Petar Stanić, župnik u Mrzlom Polju, žumberački historičar 1862.-1927. Dane Kovačević, narodni učitelj Mrzlog Polja, sabirač žumberačkih narodnih pjesama i običaja 1856.-1935. Ovu spomen-ploču staviše “Žumberačke novine”.”

Nakon otkrića spomen ploče formirana je velika kolona pod zastavama i pjevajućo hrvaatske pjesme krenula u obližnji Javor,a tamo je na jednoj livadi bila podignuta tribina. Na tribin je narodni zastupnik i izaslanik dr. Mačeka dr. Ivo Pernar pozdravio mnoštvo ljudi,a nardni zastupnik iz jaske dr. Banković prvi je pozdravio domaći narod i najavio dr. Pernara. Narod je burnim pljeskom pozdravio govornike i klicao dr. Mačeku. Popodne je svećenik Rapljenović za goste spremio ručak,a nakon toga krenuli prema Gornjoj Vasi i tamo se zadržalo malo kod domoljuba Ivice Šintića. Popodne oko pet krenuli smo prema Medven Dragi i tamo se kratko zadržali kod porodice Medven i  ljekarnika Pere Medvena. Unatoč lošem vremenu i dosadnoj kiši izlet na kongres u Žumberak bio je odličan,a skupu je prisustvavalo monoštvo naroda iz Žumberka. (dr. Janko Šimrak)

Žumberačke novine, kolovoz 1936.god.

______________________________________________________________________________________________

Treći Kongres Žumberčana u Kostanjevcu

karta1Treći Kongres Žumberčana trebao je biti održan na Žumberačkom gradu u Podžumberku,a prije Kongresa trebala je biti svečana misa u crkvi sv. Nikole. Mjesto Kongresa je povijesno mjesto, gdje su naši preci 1530. BRANILI KRST ČASNI I SLOBODU ZLATNU,a  obnovio bi se i  stari uskočki zavjet. Odbor za održavanje Kongresa je zbog bojazni od lošeg vremena odlučio da se Kongres održi u Kostanjevcu i to  11.srpnja 1937.godine. Treći  Kongres je bila je odlična svečanost i veliko narodno slavlje,a na kojem su se okupile tisuće seljaka Hrvata (grkokatolika i rimokatolika) iz svih sela Žumberka. Na Kongresu su govorili vođa američkih Hrvata: Butković, zatim presjednik Matice hrvatske Filip Lukas, presjednik Društva Žumberčana Nikola Hranilović-Vuna i dr. govornici.

Sveta misa je održana u kapeli u Kostanjevcu,a Kongres je otvori dr. Šimrak. Butković jer naglasio da su Žumberčani vrlo sposobni u Americi, a naglasio da kad se nađu Žumberčan i Ličan u Americi pozdrave se:  Žumberak i Lika, to je hrvatska dika! Butković je kazao da Žumberčani u Americi imaju svoje organizacije (Žumberačka sloga i Žumberački vitezovi). Filip Lukas naglasio je je ovaj kraj dao vrlog povjesničara Smičiklasa, pjesnika Hranilovića i niz istaknutih uskočkih vojskovođa (Gvozdanovića,Hranilovića,Delivuka, Delišimunovića, Badovinaca, Rajakovića …). Cijelo vrijeme Kongresa narod je oduševljeno pozdravljao govornike. Žumberačke planine su imale veliko slavlje,a u Kostanjevcu nikad nije bilo toliko svijeta. Kod slavoluka koji je bio postavljen na ulazu u Kostanjevac, dočekali su goste Križari i vatrogasci iz Kostanjevca i Oštrca i mnoštvo naroda. Žumberački učitelj Ognjanovac govorio je o sadašnjosti i prošlosti Žumberka. Kongres je uspio,a dr. Šimrak je naglasio: “Da država treba više ulagati u ovaj kraj i zalagati se za izgradnju prometnica, vodovoda i što boljeg školovanja mladosti ovog kraja”.

Žumberačke novine, 1937.god.

_____________________________________________________________________

IV. Kongres Žumberčana u Brezovcu 1938.

brezovac1-1024x768Pogled na Brezovac

Četvrti Kongres Žumberčana održan je u Brezovcu, u nedjelju 12.08.1938. godine. Prije godinu dana stradalo je selo Brezovac od požara i grom je udario u slamnatu kuću i začas je selo izgorjelo,a samo su tri kuće sačuvane. Ljudima je trebala pomoć i Društvo Žumberčana iz Zagreba je sakupilo lijepi iznos za pomoć. Za pogorjele ljude se zauzeo ban Savske banovine dr.  Viktro Ružić i koji je više puta pomogao obnovu sela,a lijepi iznos dali su i naši ljudi iz Amerike i Kanade. Društvo Žumberčana i  Žumberačke novine odlučile su da se  Kongres održi u Brezovcu. Na dan Kongresa  posvećene su novoizgrađene kuće,a  posveti novih kuća  prisustvovao je ban Savske banovine dr. Viktor Ružić s referentom za gospodarska pitanja. Na kongres je stiglo puno seljačkog svijeta iz samog Žumberka i bližih sela samoborskog i jaskanskog kotara. Došli su iz Zagreba mnogi Žumberčani. Među njima: Svetozar Predović sudski savjetnik u miru, Jovo Magovac, Vlade Heraković, sreski gospodarski referent za Varaždin, Stjepan Gjukić, Ivan Gorupec, inspektor rač. na sveučilištu, Marko Vukasović i dr. Na Stojdragi je pozdravio bana dr. Viktora Ružića tamošnji župnik Mihajlo-Sergej Trbojević, koji mu je razložio teško stanje onoga siromašnog naroda.

Ban je odgovorio da će banska uprava učiniti što bude moguće, da se ublaži bijeda. Ujedno je dao za crkvu 1.000 dinara. Isto tako su predali svoje molbe seljaci na Novim Selima, Budinjaku, Latinčićima, Kordićima i u Jelenićima. Pred samim selom Brezovcem pozdravio je bana dr. Ružića u ime seljaka Pavao Gvozdanović. Ban je odgovorio kratkim govorom, u kojem je naglasio , kako su Brezovčani dali lijep primjer marljivosti, jer su kroz tako kratko vrijeme sagradili zidane kuće. Iza toga je bila svečana sveta misa, koju je služio urednik “Žumberačkih Novina” uz asistenciju Ilije Krajačića, domaćeg župnika i župnika iz Pećna Josipa Melunjaka. Bio je prisutan župnik iz Kašta Petar Gvozdanović, zatim župnik iz Svete Jane Ivan Hrdjok i kapetan Lodeta iz Samobora.

Nakon svete mise bio je blagoslov deset sagrađenih kuća. Ban dr. Viktor Ružić je tom prilikom pregledao svaku građevinu i razgovarao sa domarima. Kuće su načinjene redovito tako, da je na prvom podu lijepi suhi stan s najmanje dvije sobe, u sredini kuhinja i sve ostale nusprostorije. Ispod stana su pivnice. Imade kuća, koje imaju i više soba od dvije. Iza posvete zgrada bio je IV. žumberački Kongres, na kojem su raspravljena sva gospodarska pitanja Žumberka. Bilo je prisutno preko 5.000 seljaka, koji su došli iz najudaljenijih sela. Kongres je otvorio urednik Žumberačkih novina(dr. Janko Šimrak), koji je razložio najprije pitanje gradnje Brezovca, zatim sva ostala pitanja, koja danas najviše zanimaju žumberačkog seljaka: pitanje puteva, pitanje seljačkog gospodarstva, pitanje općinskih i državnih šuma, za koje bi najbolje bilo, da se razdijele među pojedine kućne brojeve. To se osobito tiče državnih šuma, koje su su svoje vrijeme Mađari oteli granici u Žumberku. Iza toga je govorio najprije gospodin ban dr. Viktor Ružić, koji je prikazao, što je do sada banska uprava učinila za ovaj kraj i što će od sada učiniti. Sva pitanja treba prije svega proučiti na licu mjesta, da se onda mogu donijeti odluke.

To će učiniti naskoro banska uprava preko svojih stručnih gospodarskih činovnika, koje će izaslati u ovaj kraj. Za sada se može kazati samo , da će za ovaj kraj biti prava sreća gajenja dobre pasmine ovaca. Iza toga je govorio gospodarski stručnjak ing. Klenovar, koji je naglasio najvažnija gospodarska pitanja ovoga kraja i istakao, da se ona moraju svako napose dobro proučavati, da se može nešto učiniti. Iza toga govorio je ing. Vlade Heraković, gospodarski stručnjak iz Varaždina. Njegov govor učinio je veliki utisak na sve prisutne, jer je on domaći sin i jer pozna prilike kraja. Izložio je pitanje čuvanja stajskog gnjoja, pitanje voćarstva i livadarstva. Iza njega je u ime Svete Jane govorio župnik Ivan Hrdjok, s kojim je došao trgovati gosp. Car. Iza toga govorio je Stjepan Gjukić o grkokatoličkom sjemeništu u Zagrebu, koje se nalazi u vrlo teškom položaju i koje treba brze pomoći. Na kraju je govorio domaći župnik Ilija Krajačić. Iza toga su predstavnici pojedinih sela predavali svoje žalbe. Tako su sela Grabrak, Šipački Brijeg,Jarušje… predali molbu radi tuče i radi puteva. Slične su bile i molbe ostalih sela. Župa Pećno predala je molbu radi svoje crkve, koja se nalzi u ruševnom stanju. Isto tako je predala župa Grabar molbu radi župnog stana, koji se imao što prije popraviti.

Banska uprava je nakon kongresa u onaj kraj poslala svoga gospodarskog stručnjaka, da ispita sva pitanja, koja su naglašena na kongresu i da se počne sa radom. Na četvrti Kongres došli su među ostalima: vatrogasno društvo iz Kalja pod svojom zastavom, zatim načelnik općine Kalje Ivan Šintić, bilježnik Šustić, koji se mnogo trudio oko građenja sela, domaći liječnik u Kalju, Nikola Dumić iz Smerovišća, A. Rubeša, učitelj iz Smerovišća. Na kongresu je bio prisutan i kotarski predstojnik Pavao Vidović, koji je i sam Žumberčan i koji se mnogo trudio za građenje sela. On je bio prvi na garištu, da pomaže siromašnim ljudima i kasnije je vodio gradnju. Na Kongresu se također mnogo govorilo i o planinarstvu,a neki su putevi već markirani i treba markirati puteve od Budinjaka do Svete Gere i Metlike.

Izvor: Žumberačke novine br. 8-10. 1938.god.

 

2 Odgovora na Povijesne crtice

  1. vesna kaže:

    Bogata i sadržajna građa iz prošlosti našeg Žumberka.

  2. Mira badovinac Batrenjak kaže:

    Ovo je nesto sto je trebalo prije pisati o uskocima ponosna sam sto sam potomak uskoka. Trebalo bi svi Badovinci da se dopisuju i upoznaju jer nas sve manje ima.
    Budimo ponosni na nase pretke.
    Puno Vas pozdravlja Mira Batrenjak rodjena Badovinac.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>