Povodom otvorenja spomen ploče podmaršalu Vidu pl. Gvozdanoviću

vid gvozdanovićVid pl. Gvozdanović

U nazočnosti velikog broja uzvanika i gostiju na  SABORU ŽUMBERČANA u Grabru 26.06. 2016., otkrivena je spomen-ploča velikanu Žumberačke i Hrvatske povijesti,podmaršalu Vidu pl. Gvozdanoviću.

13503124_10204484237305399_5100075892380309927_o Za razliku od većine drugih mjesta diljem lijepe naše domovine Hrvatske, gdje će Vas kao goste dočekati bogati kulturno-zabavni, turistički i ugostiteljski sadržaji, uređeni prostori za rekreaciju i boravak u prirodi, očuvani i restaurirani spomenici kulturne baštine, ovdje u Grabru na Žumberku – rodnom mjestu Vida pl. Gvozdanovića, svega toga manjka ili ga uopće nema.

869_6995

Pogled na Grabar

Naime, kao u većini mjesta na Žumberku, a posebno u Grabru i Pećnu, bliža i daljnja povijest može se, još jedino iščitati pogledom na opustjele i u korov zarasle oranice, livade i voćnjake, ogoljele šumske proplanke kao posljedica nemilosrdne sječe šuma, te jedva prohodne ceste i puteve – što više liče na šumske staze i vododerine negoli na javne prometnice. Nažalost, niti blizina razvijenih urbanih sredina (Zagreba, Samobora, Jastrebarskog i Ozlja), nije značajnije promjenila uvjete dolaska, boravka i ostanka stanovništva na Žumberku.

Picture2Sadašnje stanje župnog dvora u Čeićima

S jednim, već „tradicionalnim“ obrazloženjem vladajućih, o ekonomskoj neisplativosti ulaganja u prostor koji gotovo da je napušten od stanovništva. Jednom riječju, današnji je Žumberak i dalje ostao periferija i nekakva granična crta koju vrlo teško prelaze stečevine modernog civiliziranog svijeta.

cesta žTo je dragi prijatelji i gosti današnja zbilja našeg Žumberka što ga još neki nazvaše i „Parkom prirode“. O kakvim se uvjetima boravka u Parku prirode radi možete posvjedočiti i Vi sami što odlučiste doći danas u rodno mjesto Vida pl. Gvozdanovića i na Žumberački Sabor. U ovom zapuštenom i većim dijelom od ljudi napuštenom prostoru što više nalikuje „Vojno-krajiškom ambijentu“ iz 16. i 17. stoljeća, jedva da je vidljiva po koja oronula Žumberačka crkva što kao nijemi svjedok podsjeća na burnu prošlost, zakašnjelu sadašnjost i neizvjesnu budućnost.

1040537_468229633271385_512444396_oJedna od tih je i Crkva sv. Ivana ovdje u Grabru u kojoj već 214 godina u miru božjem počiva legenda hrabrosti i viteštva Žumberka i Hrvatske, podmaršal Vid pl. Gvozdanović.

Prilike na Žumberku kao dijela Vojne Krajine (Habsburške provincije) u vrijeme rođenja Vida pl. Gvozdanovića

Picture2Grb Austro-Ugarske Monarhije

Vid Gvozdanović rođen je 12. lipnja 1738. godine u selu Brezovac(zaseok Pavlanci) na Žumberku, kao sin poručnika Petra Gvozdanovića i majke Magdalene rođ. Milaković. Vid je imao tri brata: Pavla, Mihajla i Danijela. Kao i većina žumberačkih mladića u to vrijeme, Vid je odlučio nastaviti tradiciju vojničke porodice i kao 14.-godišnji dječak odabrao vojno zanimanje kao životni poziv. Vrijedi svakako podsjetiti da je to bilo vrijeme temeljite reorganizacije ipreustroja „Vojne krajine“, po uzoru na profesionalnu Carsku vojsku. Ukidaju se dotadašnje kapetanije i vojvodstva te uvode novi oblici vojnog ustroja:

Generlkomande, pukovnije (regimente) i satnije. Obzirom na povećani intezitetsukoba među srednjo-evropskim dinastijama, promijenilo se težište ratovanja s Turskog fronta na Austrijsko-Prusko ratište. Poglavito nakon poraza Turske imperije kod Beča 1683.g., i Karlovačkog mira 1699.g.

1526_-_1882_Hrvatska_Vojna_KrajinaKarta Vojne krajine iz početka 19. stoljeća

„Vojna krajina, Vojna granica, cordon sanitaire, predziđe kršćanstva, obrambeni pojas protiv osmanlija, Habsburške ratne provincije i sl.“, kako god ga zvali, zasigurno je to bio specifičan politički, vojnički, gospodarski i društveni fenomen tog vremena.

Ma o kakvim se modalitetima vojnog ustroja radilo, za Žumberčane je to bilo sve isto. Njihova je sudbina vezana za vojsku i rat, a vojnička se tradicija prenosila s koljeno na koljeno. Stoga se i Vid Gvozdanović odlučio živjeti s vojskom, za rat i od rata, češće gladan nego sit, u bijedi i nesigurnosti. A služio je Vojno-upravnom i Carskom aparatu, više nametnutom nego svojom voljom izabranom.

Od tada je Žumberak kao dio Vojne Krajine(Habsburške ratne provincije) bio nepresušan izvor značajnog dijela vojne sile, po hrabrosti i odanosti na daleko poznatim vojnicima. I dok je u ostatku monarhije (od cca: 36 miliona stanovnika), svaki 64.-stanovnik bio uključen u vojnu službu carske profesionalne armade od cca: 550.000 vojnika, na Žumberku se ta obveza odnosila na svakog 12.-tog stanovnika. To je za Žumberak značilo daleko veću i do krajnjih granica iscrpljujuću obvezu popunjavanja profesionalnih vojnih postrojbi. Uz veliki broj poginulih, ranjenih i nestalih vojnika tijekom stoljetnih ratova protiv osmanlija i među evropskim dinastijama, te još većeg broja udovica, djece, staraca i bolesnika o kojima se nije imao tko brinuti, bila je izravna prijetnja biološkom opstanku preostalog stanovništva na Žumberku.

11911445_1024339807598178_1233644742_n

Uskočki spomenik u Stojdragi

O nekakvom razvoju obrtničkih zanimanja, gospodarskim, kulturnim, prosvjetnim i drugim dostignućima po uzoru na razvijeni dio monarhije, nije moglo biti ni spomena. Ili, ako ih je i bilo, riječ je o sporadičnim slučajevima kao što su: otvaranje nižih razreda osnovnih škola, građevinskim aktivnostima u izgradnji prometnica uglavnom za potrebe carske vojske, uvođenje katastarske izmjere zemljišta i podjele među novoosnovanim krajiškim zadrugama kao poluvojničkim obiteljima. I naravno, stoljetna bjesomučna eksploatacija šuma što i danas ne prestaje. Stoga, teorije nekih autora o Krajišniku kao „Slobodnom seljaku i vojniku“ kojem su posebnim carskim dekretem odobrene značajne porezne i druge povlastice u „cilju boljeg života“, samo je puka fraza i negativan „eho“ što i danas, 145. godina od ukinuća Vojne krajine negativno odjekuje u nekim domaćim i inozemnim sredinama.

13497561_920875528040469_4990938954769249720_oUskoci ispred uskočkog spomenika u Grabru

Takve, iznimno nepovoljne gospodarske i druge prilike na Žumberku kao dijelu Habsburških provincija, u znatnoj su mjeri doprinijele sve većem iseljavanju u prekomorske zemlje od Južne do sjeverne Amerike i Australije, kao i u obližnje urbane sredine (Zagreb, Samobor, Jastrebarsko, Karlovac, Metlika i Novo Mesto). Samo u posljednjih sto godina na Žumberku se pet puta smanjio broj žitelja, a taj se trend nastavlja i danas.

 Od vojnika do podmaršala

13695019_1217903561575134_1680038748_n (2)Kuća od obitelji Gvozdanović u Pavlancima

Već kao 14.-godišnjak Vid se 1752. odlučio za vojni poziv u Varaždinskoj reduciranoj husarskoj pukovniji. Otac Petar poginuo mu je 1757.g. u bici kod Kolina. Nakon 4 godine službovanja u Varaždinskoj husarskoj pukovniji, kao 18.-godišnjak odlazi s Varaždinskim husarima u sedmogodišnji rat (1756-1763) što se vodi među srednjo-evropskim dinastijama (u Češkoj, Saskoj, Šleskoj i Prusiji). Što prirodnim darom, što hrabrošću i ratnim iskustvom u sedmogodišnjem ratu unaprijeđen je u čin satnika(nadporučnika). Po povratku iz rata oženio je Ivanu Majerhofer pl. Grunbihel.

zsVeć 1770. spominje se Vid kao bojnik u Karlovačkoj husarskoj pukovniji. Ubrzo je (1773.) promaknut u čin potpukovnika kada postaje zapovjednikom Karlovačkih husara. Na zahtjev Vida Gvozdanovića i njegovih rođaka, Carica Marija Terezija potvrdila mu je 31.12.1770. posjede u Grabru na Žumberku, a 1774. i plemstvo. U ratu za Bavarsko prijestolje (1778-1779.) Vid se posebno istako u bitkama kod Šestovca, Frankeštajna, Hradeca, Vajskirhena, Toubnica i dr.. Za te ratne zasluge promaknut. je 1779 u čin pukovnika i imenovan zapovjednikom Slavonske krajiške husarske pukovnije, a na 13.- toj promociji 19. svibnja 1779. dodijeljen mu je viteški križ Reda Marije Terezije. Iste je godine dobio i barunsko dostojanstvo kraljevine Ugarske. S tim da barunska čast prelazi po redu prvorodstva od baruna Vida na njegovog sina Antuna.

image(7)Za zasluge u Turskom ratu (1787-1792.) i opsade Brebira(Bosanske Gradiške), Gvozdanović je promaknut u čin general-majora ujedno primivši zapovjedništvo utvrde u Staroj Gradiški. U prvom koalicijskom ratu 1793. protiv francuske Rajnske armije Pichegrus koja je brojala oko 12.000 vojnika, Vid je zapovijedao trima brigadama a ubrzo i divizijom. Slobodno se može reći da su to bili najsvjetliji trenuci njegove blistave vojničke karijere. U međuvremenu je za izvanredne ratne zasluge u sukobu sa Fransuskom vojskom 20. prosinca 1793. promaknut u čin podmaršala i imenovan zapovjednikom divizije.

zubović stanko

Uskočka granica

Posebno se istakao i pokazao umijeće u vođenju i zapovijedanju trima brigadama sastavljenih od 10 bojni i 18 eskadrona s oko 8000 vojnika, u bici kod Handschusheima sjeverno od Heidelberga 24. rujna 1795., do nogu porazivši Francusku 7. Dufor i 8. Amberet diviziju. Za taj izniman pothvat podmaršal Gvozdanović odlikovan je Komanderskim križem Reda Marije Terezije koji mu je uručen na 35. promociji 2. listopada 1795. U lipnju 1796. Vid je s grofom Wurmserom kao glavnokomandujućim Austrijske Lomabardijske vojske upućen na ratište u sjevernu Italiju. I kako to u povijesti ratovanja obično bude, dođe trenutak kada ti ratna sreća okrene leđa i od pobjednika učini te gubitnikom. Dogodilo se to u presudnoj bici u Sjevernoj Italije prilikom opsade Austrijske utvrde Mantove od strane francuskog vojskovođe Napoleona Bonaparte.

grbgv

pl. Gvozdanović 1774.

U bici kod mjesta Lonata na južnom kraju jezera Gardo, 2. i 3. rujna 1796. u izravnom srazu s francuskom vojskom podmaršal Gvozdanović po prvi puta nije uspio izvršiti povjereni mu borbeni zadatak od glavnokomandujućeg Austrijskom vojskom Grofa Wurmsera. Dio Lombardijske vojske s oko 17.600 vojnika kojom je zapovijedao Gvozdanović poražen je i uz velike gubitke u ljudstvu i bojnoj opremi natjeran na povlačenje sve do Tirola. Nakon tog poraza podmaršal Gvozdanović je 1797. umirovljen.

12322628_1672361696340315_5655606650547183203_o

Spomenik Vidu i zaslužnim Žumberčanima u Grabru

Zasigurno, da uz mnoge druge okolnosti koje Gvozdanoviću nisu išle u prilog za vođenje velikih vojnih operacija na nepoznatom terenu, protiv, u to vrijeme najbolje opremljene i osposobljene vojne sile s puno novina u taktici ratovanja i zapovijedanju vojnim operacijama od strateškog značenja, podmaršal Gvozdanović s manjkom visokog zapovjednog obrazovanja i zastarjelom taktikom uporabe vojne sile nije imao nikakve šanse. Njegov rođak general-bojnik Karlo Pavao Gvozdanović također je odlikovan Viteškim i Komanderskim Križem.

ćdŽumberačka svetinja u Čeić Dragi

Vrativši se u rodni Grabar nakon završetka vojne karijere profesionalnog vojnika s najvišim činom u Monarhiji, Vid je nastavio živjeti seoskim životom družeći se s prijateljima u župi Grabar i Mrzlo Polje. Dok je većina Žumberačkih mladića pripadala vojničkom, dočasničkom i nižem časničkom kadru, Vid pl. Gvozdanović bio je rijedak pojedinac najvišeg časničkog čina i položaja kome je u Carskoj vojsci povjereno zapovijedanje regimentama(pukovnijama) i divizijama.

dčeič

Nekadašnji župni dvor

Podmaršal Vid pl. Gvozdanović umro je 13. kolovoza 1802. u svom dvoru u Čeićima, a sahranjen  u kripti grkokatoličke crkve sv. Ivana u Grabru.

 Picture1Pavlanci danas

 Želio bih vjerovati da se više nikada na ovom krvlju i znojem natopljenom prostoru neće ponoviti povijest uzaludnog žrtvovanja, služništva, podaništva, laži i mržnje. Samo tako će naši unuci imati razlog više ovdje dolaziti, a nadamo se, neki i ostati. Jer, previše je toga na Žumberku nastajalo i mijenjalo se. Najčešće, mimo volje i znanja većine njegovih žitelja zauvijek u pepelu nestajalo. Vrijeme je, da mnogi na Žumberku a i šire, više nauče iz prošlosti i odlučnije mijenjaju sadašnjost, kako bi imali pravo na bolju i sretniju budućnost. Do tada, samo će sjećanje na viteška vremena podmaršala Vida pl. Gvozdanovića, vječno trajati.

Tomo Gvozdanović, Samobor

Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

2 Odgovora na Povodom otvorenja spomen ploče podmaršalu Vidu pl. Gvozdanoviću

  1. draga kaže:

    Odličan i opširan tekst i bravo za vrijedan trud autora.

  2. Marijan Blažek ,Zagreb kaže:

    Doista impresivno,nisam mislio da je takav slavni i hrabri ratnik postojao
    na Žumberku u 18. stoljeću iako sam radeći u Samoboru obišao mnoga mjesta
    na Žumberku za još više,posebno zaseoke nisam nikad ni čuo, kao Pavlanci.
    Iz svoga zavičaja otišli su mnogi kasnije poznati ljudi, a nažalost i ostali, tako da je Žumberak ostao pust. Šteta, što nisu imali više uvjeta za život.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>