Priča iz Doljana

49342347_790993651255438_8561512323796172800_o

Doljani Žumberački, prije 45 godina

Drva smo vozili iz Riđe zemlje  (Stare kuće), kroz Travnike, uza Stan, preko Prekriža, kroz Bukovac, preko Hrasta, Duboke drage, Ograđe u Doljane. Šuma je bila bukova i jelova, ali svaka bukva je bila ravna i lijepa, bukvići mladi i vitki i sve je bilo škoda rušiti ! Naš otac tišljar i cimerman u svemu je vidio građu i dasku. Srećom, šuma bogata, drva dosta, a mi uvijek spremni po drva. Svatko je znao što mu je posao, a najviše se veselila mati. Ona je ložila vatru, pekla kruh, kuhala  i uvijek je znala koje drvo će joj baš biti dobro. I danas volimo spremati drva, imamo ih blizu sela uz sjenokose i njive imamo i dobrog susjeda sa traktorom.

Is i njegovih 150 godina

zdenka

Doljančani su svoje vinograde imali u Brezovici, nije daleko, ali u vinograd se išlo na cijeli dan, obično 2 – 3 dana zaredom. Kao i uvijek, lijepo je doći pod neki skroman krov, uzeti alat, spremiti košaricu s hranom. Mala pećica – gašpar u kutu, mala mizica, 2 klupice, sa strane klinčanice za kakvu robu, polovica brusa u drvenim koricama, srp za žeti travu, u kutu krampice. Na pećici se kod rezidbe ugrijale ruke, kupica vina, na šibi režđa ispekla šnjita slanine i onako vruća stavila na kruh. U isu se spremio lik ( beka) i škupnjak slame za vezanje, gdje i flašica rakije ” ako se ko poreže “. Ima is i lijepih priča koje ja ne znam i dijelim ih sa svojom vršnjakinjom vremešnom trtom crne izabele koja nam svake godine napuni košaricu …                                                                 (Napisala: Zdenka Kranjčec)

Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>