Dana 14.07.1935.god. u Sošicama je održana svečanost,a takav veličanstven skup Žumberak u svojoj prošlosti još nije imao. Iz Zagreba su došli u goste tri velika autobusa preko Jaske, Krašića, Pribića i Kostanjevca. Osim zagrebačkih Žumberčana pohrlili su na proslavu i mnogi prijatelji Žumberčana, koji su htjeli vidjeti svečanost i divan gorski kraj. Među zagrebačkim gostima nalazio se rektor našeg sveučilišta dr Hondl,a Maticu hrvatsku zastupali su: Lukas presjednik i profesor na visokoj komercijalnoj školi, dr Blaž Jurišić…U Sošice je došla iz Krašića i majka Preuzvišenog Nadbiskupa sa svojim sinom i sa doktorom Ilijanićem.
Zagrebački gosti su se točno u osma zaustavili pred kućom pokojnog Tadije Smičiklasa, gdje je dr Janko Šimrak izrekao kratak o velikom čovjeku, u kojem je ocrtao njegov život,znastveni rad i ljubav prema Žumberku. Tade Smičiklas istakao se kao domoljub u borbi protiv zloglasnog režima Khuena-Hedervarya. Iza govora otpjeva je zbor Društva Žumberčana pod dirigiranjem g. Stjepana Volfa „Vječnaja pamjat“. Nakon toga krenuli su prema Sošicama,a na ulazu u selo kod župnog dvora bio je podugnut slavoluk iz gorskog cvijeća i zelenila u počast križevačkog biskupa dra Dionizija Njaradija. U to su počele dolaziti sa svih strana procesije žumberačkog naroda u svojim nošnjama. Tako je došla velika procesija iz župa Stojdraga,Grabar, Pećno i Mrzlo Polje pod vodstvom župnika: Makse Hranilovića, Janka Rapljenovića i Stanka Višoševića. Iz Kašta je doveo brojnu procesiju o.Petar Gvozdanović, iz Radatovića-Svete Nedjelje o. Tomislav Firis, iz Draga o. Dudaš. Sa tim procesijama se sjedinila se procesija sošičke župe, pa je narod u dugim redovima redovima prevaljivao put do Kekića. Tu su se uz Hrvate grkokatolike i rimokatolike našla i braća Slovenci iz okolnih župa, koji su došli u precesijama iz svojih sela. Zagrebački gosti kretali su prema kekićima u kolima ili pješke . U Kekiće se stiglo malo iza devet sati,a biskup je počeo sa posvetom crkvice
Kako je kapela bila malena, to je uz kapelu načinjen u sjenici privremeni oltar. Pod službom je divno pjevao Zbor društva Žumberčana ,a prizor je bio divan. Kapelica je sagređena na jednoj kosoj stijeni naprotiv najstarijem gradu Uskoka. Žumberačka inteligencija pomiješala se sa svojim narodom u jednom duhu i jednom ljubavi. Tisuće pobožnog naroda oba obreda diže svoje ruke prema Bogu, prema Ćirilu i Metodu. Nakon svete službe prikazao je narodu u kratkim potezima život i rad biskupa dr Janko Šimrak. Nakon toga je narod krenuo prema Sošicama,a gdje je popodne u tri sata počeo prvi Žumberački Kongres na širokom prostoru pred općinom. Sa svih strana sabralo se nekoliko tisuća naroda,a za govornike je bio priređen podij. Uz svećenike i predstavnike društva, posebno mjesto su zauzimali predstavnici Matice hrvatske. Presjednik društva Žumberčana dr Milko Popović otvorio je kongres i za to dobio veliki aplauz. Popović je pozvao Žumberčane na jednistvo,slogu i ljubav prema rodnom kraju. Opširni izvještaj o tajničkom radu dao je Janko Gregurić,a blagajnički izvještaj položio je Ilija Vranešić. Nakon toga govorio je u ime nadzornog odbora g. Nikola Car,trgovac iz Zagreba. Iza službenog dijela predavi su: dr Janko Šimrak o najstarijnoj povijesti Žumberka, vlč. Janko Rapljenović o narodnom žumberačkom gospodarstvu i dr. Jure Vranešić, presjednik zagrebačke liječničke komore.
Na koncu je govorio uz veliki pljesak stari dugogodišnji sošički načelnik Nikola Hranilović- Vuna. Svečanost dakle u Žumberku uspjela je iznad očekivanja.
Ostali su posramljeni jedino izazivači pred domaćim i stranim svijetom. Dok je trajao kongres grupica „Jeftićevaca“ je ometala rad Kongresa, urlala,čak i prijetila vatrenim oružjem . Jeftićev petorke predvodili su: Janko i Ilija B. iz Ostriža, a njihov brat Nikica koji je odvjetnik u Karlovcu bio je dva dan prije kod njih u Žumberku i davao im instrukcije. Narod Žumberka je prosvjedima i potpisima osudio divljanje Jeftićevih trojki i petorki,a stanovnici Kašta, Sošica, Oštrca, Malinaca… i drugih mjesta na Žumberku tražili su od nadležnih vlasti da povuku odgovornost za kolovođe pravoslavne propagande. Pobornici te politike su 1934. godine sa spomen-ploče Jovana Hranilovića koja je stajala na crkvi u Radatovići ukrali slova „hrvatskom književniku“. Žumberački Uskoci znaju za tu grupu jada i ološa koji su zadojeni pravoslavnom propagandom i takva politika neće proći u Žumberačkom gorju,a gdje se stoljećima odgajala hrabra kršćanska i hrvatska ruka.
Žumberačke novine 1935.god.
Dobor je znati ove stvari i pročitati ih više puta,a pisana riječ je najbolji trag i ovakve i slične stvari imamo zapisane zahvaljujući biskupu Šimraku.Šimrak,Rapljenović… bili su nosioici misli i ponosa Žumberka u prvoj polovici prošlog stoljeća. Hvala im za sve i mi moramo ići njihovim stopama,a divno je da se ponosimo sa Smičiklasom.
Nažalost neki i danas rade protiv Žumberka, protiv imena Smičiklas,a smeta im općina Žumberak i RH.Zlo koje je posijala Kraljevina Jugoslavija osjeća se i danas.Gospoda koja su bila u uredništvu žum. novina i pisali “Kome krijesi Žumberački krijes”, te bili protiv općine Žumberak tj. zalagali se za općinu Krašić,a danas rade razne gadosti i bilo bi im vrijeme da odu u mirovinu.
Žumberak je bio prepun naroda i života prije drugog rata,a ovakvu svečanost su mogli dobro organizirati Šimrak, Severović i ljudi iz Sošica.
Postoje još živih ljudi,a koji kažu da je bio odličan kongres u Sošicama. Žumberačke novine i dr. Šimrak zabilježili su događaj i tako da mi 80 god. kasnije možemo znati da u je Žumberku bilo velikih događanja.
Održano je pet kongresa i sve je osmislio i vodio dr. Šimrak,a koji je bio veliki čovjek u teškim vremenima. Oni koji su htjeli omesti skup nisu uspjeli i napravili su samo sramotu. Mnoštvo naroda je bilo oduševljeno skupom i govornicima.