Selo Doljani pripadaju grkokatoliočkoj župi Uskrsnuća Gospodnjeg iz Radatovića, Žumberački vikarijat Križevačke biskupije i administrativno pod grad Ozalj. Ovo selo nalazi se uz samo granicu sa Slovenijom. Mjesto ima asfaltnu cestu koja je izgrađena doprinosom mještana i onih koji žive u gradovima,a rođenu su u ovom selu.
Po mjestopisu iz 1835.god. selo je imalo 9 grkoksjedinjenih kuća i 128 stanovnika. Doljani su najviše stanovnika imali davne 1890.god. i to 205 duša, a po zadnjem popisu u selu žive 23 stanovnika.
Jurljevo u Doljanima, Žumberak (1928.god.)
U selu su ova prezimena: Smiljanić, Jurić, Dragelj i Bečić, a kasnije u selo dolaze ova prezimena iz Žumberka ( Rajaković, Maršić, Beg, Strahinić ). U selu je tokom vremena doselilo i par obitelji iz Slovenije (Jakić, Meze, Tomazin, Deželan). Najbrojnije prezime je nekada bilo Smiljanić i imali su slijedeće nadimke: Vidovi, Franjini, Zeleni, Rotaševi, Diganovi, Kuletini,Markulini,Pikuljini… Prvi načelnik općine Radatović 1923.godine bio je Smiljanić Gabre (Zeleni) iz Doljana.
Bunar Pećurina u Doljanima uredili su Zdenka i Ivica Kranjčec
Obitelj Kranjčec je također lijepo obnovila svoje gazdinstvo i staru mini-pilanu u selu, a koju je Zdenki ostavio otac Jožić. Stanovnici Doljana bave se poljoprivredom,a neki rade i u Sloveniji. Mnogi stanovnici ovog sela su tokom godina otišli u Zagreb,Karlovac, Sloveniju, a jedan dio u Ameriku i to još početkom prošlog stoljeća. Ovo selo dalo je puno školovanih ljudi ( profesora, doktor,pravnika…),a u Doljanima nekad se slavila Slava Božja i to Jurljeva. Mještani vinograde imaju u Brezovici i selo je nekada imalo 27 kućnih brojeva.
Zapisano po pričanju; Danice Car rođ. Smiljanić
Selo moje uvijek ćeš biti u mom srcu.