Senjski uskoci kroz stoljeća

4senjakinjaisenjaninuskSenjski su uskoci jedinstvena pojava u povijesti kršćanskih naroda novoga vijeka. Nisu bili ni posebno pleme niti pripadnici samo jednog naroda, već skupina ljudi pribjeglih u Senj iz različitih zemalja što leže na obalama Jadrana. Ipak, njihovu okosnicu činili su sinovi hrvatskog naroda koji, da bi se spasili od turskog zuluma, “uskočiše” iz svojih domova, s rodne grude, kad im je očevina potpala pod tursku vlast. Sklonivši se k svojoj braći na morskoj obali, zavjetovali su se da će se za svoja opustjela ognjišta i napuštene grobove otaca osvećivati Turčinu svuda i svagda i da će svoj strašni zavjet namrijeti potomstvu u nasljeđe.

senj 045Unutrašnjost tvrđave Nehaj

Premda je osveta nešto što se kosi s današnjim civilizacijskim načelima, ipak smo, poznajući prilike XVI. stoljeća, prisiljeni diviti se uskočkom zavjetu. To je doba kada otomanska sila kulminira, kada je Budim osvojen, a Beč samim čudom spašen od prve turske opsade; kada Zapad strepi pred Prorokovim sljedbenicima, a moćni se kršćanski vladari, vodeći se načelom “cilj opravdava sredstvo”, kukavički ulaguju Visokoj Porti. U takvo, za hrvatski narod, gotovo apokaliptično doba šaka odvažnih ljudi se zavjetovala da će se sustavno osvećivati državi koja se prostirala od Perzijskog zaljeva do Jadrana i zapadnih Karpata. Senjski uskoci, kojih je broj rijetko premašivao tisuću ljudi sposobnih za bojevanje, zametnuli su i tijekom dugih godina izdržali nejednaku borbu. Ne može se tvrditi da su Turcima zadavali posebno velike poteškoće, ali su im ipak krvavo dodijavali, od Save do Boke Kotorske, kao i na širokom i burnom Jadranu, toliko da se kojiput o njima “u Stambolu ozbiljno raspravljalo”.

senj6Pogled na Nehaj i Senj

Venecija je pomagala uskoke kad god je bila u ratu s Turcima, dopuštajući im da preko njezina teritorija prelaze na turski, ali kad je Venecija s Turskom sklopila mir (1540. god.), Porta je počela energično tražiti od Republike da prestane pomagati uskoke. Mlečani su tada počeli prevoziti tursku robu svojim brodovima što, je bio povod za početak uskočkih napada na njih. Mlečani su, za odmazdu počeli progoniti uskoke, i osim za “ciparskog rata” između Venecije i Turske (1570. – 1573.), uskočko mletački sukobi potrajali su sedamdeset godina. Pitanje senjskih uskoka postalo je vremenom međunarodno, pa se njime bavila prvo diplomacija susjednih, a kasnije i daljih država. Toj činjenici možemo zahvaliti što danas raspolažemo većim brojem diplomatskih isprava, od kojih su neke i štampane.

O POVIJESTI USKOKA

Bilo je više uskočkih skupina, ali najpoznatija je ona koja se oko 1530. godine iz Bosne i Hercegovine počela skupljati oko tvrđave Klisa kod Splita, gdje ih je tamošnji senjski kapetan Petar Kružić, pod čijom je upravom tada bio Klis, primio u vojnu službu. Iz Klisa su se uskoci potom sve češće zalijetali u susjedne turske krajeve, pa su Turci odlučili osvojiti to uskočko uporište. Nakon nekoliko pokušaja i opsjedanja grada to im je i uspjelo 1537. godine. Uskoci su se tada preselili u Senj, središte istoimene kapetanije.

kružić pPetar Kružić senjski kapetan i kliški knez

Uskoci su tako postali vojnici u Hrvatskoj krajini i sa svojim su potomcima sačinjavali gradsku posadu više od osamdeset godina. Ona se dijelila na četiri kumpanije kojima su na čelu bili uskočki vojvode. Malo pomalo pridružilo se tim uskocima i mnoštvo bjegunaca iz mletačke Dalmacije, koji su bježali pred zakonom. Tako se vremenom proširilo uskočko ime na sve vojnike senjske kapetanije od Rječine do ušća Zrmanje, na primorju, te od Brinja, Otočca i Žumberka u unutrašnjosti. Položaj Senja s gorovitim zaleđem, otočnim pročeljem i čuvenom burom, takav je da ga ni s morske, ni s kopnene strane nije lako osvojiti. Senj   metropola Liburnije, najstariji od hrvatskih gradova bio je u XVI. stoljeću prilično utvrđen. Na istočnoj strani, nalazio se kaštel Nehaj (“Nikoga se ne bojim!”) s dva velika topa (Fratar i Samson), na zapadnoj strani Šabac (“divan, veličanstven”), na sjevernoj “Papin kaštel”, što ga je dao sagraditi Leon X. iz kuće Medici, a na sjeveroistočnoj strani nalazio se “Gradski kaštel” u kome je boravio gradski kapetan.

KARAKTERISTIKE USKOKA

Uskoci su bili smioni ljudi, sposobni podnositi svakojake oskudice i muke. Poznavali su svaki kutak i na Velebitu i po otočju. Trebali su dobivati mjesečnu plaću, ali je ona obično izostajala. To je, silom prilika, uvjetovalo da su se uskoci morali prehranjivati plijenom i otimanjem, jer senjska okolica nije rađala osobitim plodom. Budući da se u Hrvatskoj krajini neprekidno ratovalo s Turcima, uskoci su najradije u njih sebi tražili hranu i to na dva puta: kopnom u turskoj Lici i morem u Dalmaciji koja je tada bila najvećim dijelom u vlasti Turaka. Razumljivo, zbog vječnog “malog” rata u Krajini nikomu nije ni padalo na um da ih u tome spriječava.

11swenjUskoci iz Klisa, Senja i Žumberka pred tvrđavom Nehaj,2012.god.

Uskoci su bili čvrsti i stasiti ljudi, protiv neprijatelja od zakletve nesmiljeni, a u naporima i oskudici nevjerojatno izdržljivi. Svaki je uskok bio spreman pretrpjeti bilo koju kaznu radije nego pogaziti zadanu riječ. Uskoci su nalikovali Spartancima. U teškim naporima života potpuno su otvrdnuli, a svijest o dužnosti bila je kod njih jača od nagona. Ako bi koji uskok pao prilikom četovanja protiv Turaka ili prigodom kakva naleta po Jadranu, njegovom se udovicom oženio uskočki momak. Od tog trenutka on bi skrbio za nju i njezinu djecu. Nošnja uskoka bila je onakva kakvu je nosio u svom prvom zavičaju. Hlače su imale nogavice uske do koljena, a povrh koljena bile su znatno šire. Nogavice su preko listova do pete bile rastrižene bez priglavka, urešene željeznim, mjedenim ili srebrnim kopčicama. K tomu su još imali suknene natikače i na nogama opanke. Kad je trebalo pregaziti vodu, uskok je u trenutku raskopčao kopče na listovima i povukao nogavice visoko do stegna. Opanci su bili od sirove dlakave kože i dugo su odolijevali makar se hodalo po oštrom kamenju. Povrh košulje imali su prsluk ili ječermu, a preko svega bi navukli halju do koljena. Zaštita za glavu bila im je kapa sa ždralovim perom. Svaki je uskok uvijek sa sobom nosio gunj složen na četvero, da ga štiti od kiše, dok je zimi imao i kabanicu, s obilatim naplećkom, do pasa. Tim je naplećkom za nevremena pokrivao glavu, a privezivao ga je tako, da mu je stvarao neku vrst kukuljice. Oružje senjskog uskoka sastojalo se od lagana mušketa, ćorde ili sjekirice ili pak buzdovana. Obično je još imao nož ili bodež.

Pripremio: prof.  Ljubović

Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

2 Odgovora na Senjski uskoci kroz stoljeća

  1. goran kaže:

    Iz Senja u Žumberak su došla ova prezimena: Bastašić, Badovinac, Heraković,Stipanović… i hvala na promicanju uskočkog roda,a portal je jako dobar i sviđa mi se što nema tračanja i lažnih podatataka kao na nekim sličnim portalima.

  2. vesna kaže:

    Dobar opis Senja i uskoka,a njihova priča traje i danas.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>