Sisačka bitka spada među najveće hrvatske vojne pobijede u 14. st. povijesti. Od 1215. do 1848. godine Sisak i okolica bili su u posjedu zagrebačkog Kaptola. Kad su turski napadi na hrvatsku u 16. stoljeću postali sve učestaliji i opasniji, Kaptol je od 1544. do 1550. godine na otoku Kupe u Savu dao podići jaku zidanu tvrđavu prepoznatljiva trokutasta oblika. Gradnja sisačkog kaštela označava prekretnicu u shvaćanju i stvaranju obrambene granice protic turskih osvajanja, ali i novo doba u povijesti hrvatskog fortifikacijskog graditeljstva. Njezin poligonalni oblik govori o novom načinu prilagodbe djelovanju vatrenog oružja. Njezin pologonalni oblik govori o novom načinu prilagodbe djelovanju vatrenog oružja. Kaštel iznutra posjeduje stambene i skladišne prostore, a izvana dobiva nove obrambene sadržaje, poput širokih prokopa za dovod vode oko zidina iz rijeke Save.
Prikaz bitke po Valvazoru
Ubrzo je postalo jasno da je obrana Siska pitanje obrane ne samo preostalih dijelova Hrvatskoga kraljevstva, nego i šireg europskog zaleđa te je odlučeno da Sisak brane udružene snage Hasburškog Carstva.«Sve je Turčin slomio i uništio…Danas su Turci tri puta jurišali na vanjska vrata i oklope…Osamdeset puta gađali su topovi unutra. Vele da je Hasan-paša prisegao da meće otići dok se ne predamo…Pomozite nam za volju Božju, vi, pukovcniče hrvatski i upravitelju Slavonske krajine. Znamo da nam ban Tomo Erdody ne može pomoći jer nema novaca, a zemlja mu nije pokorna. Prošle noći dovikivao nam je Turčin da će svima pokloniti život ako se predaju, samo ne meni…Ako se što dogodi mi nismo krivi. Mi ćemo pred svijetom očuvati slavno ime kakvo nam je i dosad bilo!» (Iz pisma zapovjednika opsjednute tvrđe Sisak Nikole Mikca vrhovnom kapetanu Slavonske krajine Stjepanu Grassweinu – srpanj 1592.)
Dana 15.lipnja 1593. Turci podižu veliki tabor u blizini Siska i razvijaju strategiju napada. U međuvremenu u Sisak pristižu vojne snake Štajerske, Koruške, Kranjske, ali i njemačkih zemalja, čiji je glavni zapovjednik bio Ruprecht Eggenberg. Hrvatske snagepredvodili su ban Tomo Bakač Erdody, Stjepan Grasswein, zapovjednik Slavonske krajine, i Andrija Auersperg, zapovjednik Karlovačke krajine. Treća i najpoznatija opsada Siska odigrala se 22.lipnja 1593. godine. Siguran u brzu pobjedu. Hasan-paša je za mjesto sudbonosne bitke odabrao područje utoka Odre u Kupu te utoka Kupe u Savu, to znači da se prostor sisačkog naselja našao između dvije ojišnice. Most na Kupi pri njezinom ušću u Savu bio je jedini prolaz turske vojske. Sama bitka trajala je kratko i odvijala se munjevitom brzinom. Najprije su čete bana Tome Erdodyja napale turke uz ušće rijeke Odre, a zatim je general Auersperg udario u središnji dio turskih trupa, nakon čega oni počinju uzmicati prema mostu. Ubrzo zauzevši i most, kršćanske snage(Žumberački uskoci) presjekle su Turcima jedini prolaz te ih natjerale u bijeg preko nabujale Kupe. Vidjevši kako se situacija razvija, posada sisačke utvrde izlazi iz nje i zadaje srmtonosan udarac u leđa turskoj vojsci. Većina turskih vojnika, kao i sam Hasan-paša Predojević, utopila se u Kupi pri pokušaju bijega. Bosna je šapatom pala prije svega zbog kronične podjele hrvatske vlastele tog doba. Genijalnost hrvata kad je ratovanje u pitanju protiv turaka naviše dolazi do izražaja uz germansku disciplinu što se pokazalo u slučaju «antemurales christianitatis» koji mnogi žele osporiti i omalovažiti kao uostalom u želju hrvatskog naroda za samobitnošću koja se kroz zbilju često pokušavala ugasit kako izvana a tako i samodopadnošću iznutra.
Kroničar je u tijeku bitke zapisao: «…Dok je tursko konjaništvo grunulo preko mosta, banova se upola manja vojska uvježbano, pod razvijenim stjegovima, uz snažan bat bubnjeva u hodu svrstavala u poredak za borbu. Žare se oklopi, čelenke, bljeska zlato, iskre dragulji na oružju i ukrasima, njiše se more kopalja i puščanih cijevi… Vjetar puni tešku svilu zastava, livade se ugibaju pod desecima tisuća ljudskih i konjskih nogu. Trube zovu, konji njište predosjećajući borbu. Znoj curi pod željezom, a sunce žeže…S Kupom za leđima turski se redovi poviše i padoše. Ban visoko diže mač uspravljajući se u stremenima. Trube oštro zasviraše, jahači i konji krenuše kasom, pa kratkim galopom, a onda se banski husari svom žestinom baciše na neprijatelja…Silovito se izviše, sudariše, spletoše šareni valovi dviju vojski, bojeli dim pokri ledine, vrbike. Zadrhta vlažno polje među rijekama…Mnogobrojni Turci zaustaviše banovu konjicu i stadoše je tiskati prema Odri. Tad zagruhaše sve gušće salve arkebuzira karlovačkih i šleskih strijelaca. Ban se ponovno ustremi s husarijom na spahije…Haramije i katane sijeku, gaze, bodu, pucaju. Pristižu ostali hrvatski odjeli…Turci zastaju,banovci udaraju jače. Pašino konjaništvo se zbija, mrsi, gužva lomi, obrće…Hasa-paša u prepasti shvati da mora uzmicati…Tursko mnoštvo ne sluša zapovjedi, grne prema mostu i taboru…U groznoj stisci, nevolji i prepasti Turci stadoše skakati u rijeku, očajnički tražeći spas. Na njihovu nesreću desna je obala gola, strma i skliska tako da ljudi i konji u bijesnom komešanju, udaranju i puzanju natrag padaju u uskipjelu maticu koja ih nosi, vuče, guta…U strašnoj sječi i davljenju smrt je našao i sam Hasan-paša…»
Ovaj težak poraz ozbiljno je uzdrmao snagu turske vojske. Nakon nekoliko stoljeća uzastopnih pobjeda kojim su Turci napredovali prema srcu Europe prvi puta su doživjeli kolaps. O pobjedi kršćanske vojske hrvatski ban Toma Erdody izvješćuje nadvojvodu Ernesta u Graz: «Sedmi dan opsade Siska, spremni na boj u obranu kraljevstva barjake smo razvili te se ljuto sukobili s neprijateljem… On je našu navalu neko vrijeme hrabro izdžao, napokon bi čestim puškaranjem karlovačkih puškara potisnut te stao bježati…Progonili smo ga te smo ga u rijeku Kupu zatjerali. On je s četiri bega i gotovo cijelom vojskom potonuo i u vodi poginuo…I to je, evo, jučer ovdje učinjeno pod okriljem vaše javnosti, a s Božijom pomoći i milošću…» Poraz koji su Turci doživjeli pod Siskom dana 22.lipnja 1593. konačno je zaustavio strašnu ekspanziju Osmanskog Carstva u Europi te je označio početak oslobađanja ukupiranih dijelova hrvatskog teritorija. Glas o velikoj pobjedi kršćanske vojske nad turskim osvajačima pronio je ime i slavu Siska cijelom Europom.
Uskoci iz Žumberka na braniku domovine
Žumberački knez, Radula-Daja Vuković i vojvode iz Žumberka: Latinčić, Garapić, Čučić,Rapljenović, Popović i Grubačević su sudjelovali u kršćanskoj pobjedi u Sisku.Od 4000 tisuće kršćanske vojske kod Siska bilo je i 500 žumberačkih Uskoka.Turska vojska imala je oko 18000 vojnika. Bitka je započela 22.06.1593.god., a u žestokoj je borbi Uskocima iz Žumberka bilo u presudnom trenutku naloženo da zauzmu most na Kupi i tako presječu Turcima uzmicanje.Uskoci su uspješno izvršili zadatak, pa su Turci bili potisnuti u kut između Odre i Kupe.Kršćanska vojska ih je nemilice tukla i neki su se utopili,a preživjelo je oko 2000 Turaka.
U junačkom boju kod Siska poginulo je oko 40 Žumberčana i svojim hrabrošću zauzeli su most i tako osudili neprijatelja na poraz.Knez Vuković i njegovi Uskoci su bili ti koji su odlučili pobjedu. Kršćanska pobjeda odjeknula je Europom i nagovjestila neminovno opadanje turske sile.