Sjećanje na najvećeg žumberačkog pjesnika

FB_IMG_1533725909000

U svibnju 1889. god. svećenik Jovan Hranilović premješten je u grkokatoličku župu Novi Sad i tamo se aktivnu uključuje u rješavanje kulturnih i političkih problema. Civilna vlast je preko crkvenih vlasti vršila na njega stalno pritisak i tako da ga biskup Drohobecky lišio oficija i benificija, pa napušta župu i odlazi u Zagreb, gdje preuzima uredništvo “Obzora”. Hranilović se žali u Rim i pri tome mu pomaže prijatelj Strossmayer i nadbiskup Milinović. Njegovi pretpostavljeni moraju ga vratiti u župu Novi Sad i tada uz župske djelatnosti razvija široku socijalnu aktivnost (osniva dom za siročad). Godine 1918. izabran je za presjednika Velike narodne skupštine u Novom Sadu, na kojoj su prekinute veze sa Mađarima i Budimpeštom. Ovaj veliki pjesnik Žumberka umro je 07. kolovoza 1924. i pokopan je u Novom Sadu.


Hranilovićevo vrelo, naslikao S. Zubović

Pokojni Hranilović poznat je po svojim “Žumberačkim elegijama” i niz drugih pjesama, a  divnu pjesmu napisao je u čast Našeg velikana Tadije Smičiklasa ( Na grobu dr.Tadije Smičiklasa). Na crkvi u Radatoviću nalazi se spomen ploča ovom velikom sinu Žumberka (od 1934.godine). Žumberačke novine 1934. god. izdale su povodom 10. obljetnice smrti -zbirku pjesama Jovana Hranilović, a za to imaju zasluge biskup Šimrak i dr Popović. Žumberački vikarijat je 1986. god. izdao “Žumberačke elegije” i druge pjesme povodom 130. obljetnice njegovog rođenja. Uvodni esej napisao je biskup Đuro Kokša i knjiga se može nabaviti u gkt. sjemeništu u Zagrebu.

Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>