Sošice

Povijest mjesta,Sošički mlinovi,etno-muzej,vodovod,Marko Hranilović,vatrogastvo

Zahvaljujući svome smještaju u središnjem dijelu Žumberka i najprostranijem polju cijeloga brdskog masiva, Sošice su od davnih povijesnih vremena bile jedno od najvećih Žumberačkih naselja i najizrazitije središte Žumberka. Prvi pisani dokument u kojim se spominje ime ovoga mjesta je Bernardova darovnica iz 1249. u kojoj su Sošice (Sussiz) navedene još pet Žumberačkih naselja, koja su stoga najstarija pismeno potvrđena naselja nastala na području Žumberka.

U Topografiji Karlovačke vojne krajine (mjestopis iz 1835. ,Franjo Julije Fras) piše da su Sošice časnička straža s grkosjedinjenom župnom crkvom i jednom katoličkom kapelom, selo s 35 kuća i 461 stanovnikom od kojih su 145 katolici, 316 grkosjedinjeni. Ovdje je osim toga 1769. godine carsko-kraljevska trivijalna škola i općinski žitni magazin. Na putu prema Sopotama nalaze se dvije špilje od kojih jedna vrlo značajna zbog svoje okomite dubine. U Sošicama je plemeniti (feudalni) posjednik Radić.
(Petrova 2011.)

U susjednom selu po imenu Reštovo rođen je hrvatski povjesničar Tadija Smičiklas koji je pohađao školu u Sošicama.Općina Sošice osnovana je l882.godine.Mjesto Sošice dobilo je vodovod l913.godine zaslugom načelnika Nikole Hranilović-Vune, te je isti i danas u funkciji.Godine 1939. izgrađen je samostana Sestara Bazilijanki i u njemu je djelovala mala škola koju je pohađalo oko 125 djece iz Sošica i okolnih sela.Samostan je izgrađen uz pomoć dvojce mučenika i domoljuba kardinala Stepinca i grkokatoličkog biskupa Janka Šimraka.


Grkokatolička crkva sv. Petra i Pavla izgrađena je u periodu od 1750. do 1775. godine. Pored nje sredinom 19. st. izgrađenja je rimokatolička kapela posvećena Mariji. U centru sela Sošice nalazi se i grkokatolička kapela sv. Antuna Velikog Pustinjaka, sagradili su je Hranilovići u periodu 1887.-1895.g.

(Sošice 1913.)

Godine 1959. obnovljen je samostan i danas u njemu postoji vrijedna etnografska zbirka starina. Do 1941.godine u Sošicama je bio jedan od najvećih sajmova u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, te je bilo sedam gostionica,četiri trgovine,pekarnica,pošta i kuglana. Hranilovići i Radići su najčešća prezimena u Sošicama, a dobili su plemstvo u borbama protiv Turaka i imaju svoje grbove.

Peris,Boić,Tarač,Maršić,Tupac,Beg,Rudman,Humjan,Smičiklas,Garapić,Morduš,Kovač,Butajla…su još prezimena koja nalazimo u Sošicama. Dijelovi sela (zaseoci) nazivaju se:Kovači, Boići, Mašići, Tarači, Gornje selo, Garapići, Radići, Bazeki i Repinci. Poznate osobe iz Sošičkog kraju su- povjesničar Smičiklas,pjesnik Hranilović,hrvatski domoljubi braća Marko i Stanko Hranilović,senator Boić, heroj domovinskog rata pilot-Miroslav Peris. Po najnovijem popisu stanovništva iz 2011. u Sošicama živi 76 stanovnika.

Posveta prvog vodovoda u Žumberku, Sošice 1913.godina

___________________________________________________________________________________

Sošički mlinovi

U Sošicama je nekada bilo šest mlinova, a sedmi mlin je bio u Reštovu. Svi ovi mlinovi su bili smješteni na potoku Suvaji. Potoko Suvaja u svom gornjem toku se naziva Jarak,kroz Sošice protiče pod nazivom Potok, a od Reštova pod imenom Suvaja. Potok Suvaja u Kupčinu se ulijeva kod sela Stupe.
Jadekov mlin u veljači 2012. god.

Pokraj Boića, zaselku sela Sošica, bio je mlin na dva kamena. Zvao se Jadekov mlin. Nakon što je Milak Boić, vlasnik ovog mlina umro, k njegovoj udovici Ani rođ.Tarač se priženio Štefan Jadek(Zagorac). Kad mu je žena umrla , on se opet oženio Marom Kordić.Štefan i Mara imali su kćer Maru, a ona je bila rođena 1923 god.Ilija Crljenica iz Reštova se kasnije priženio kod Mara Jadek. Mlin je prestao raditi šesdesetih godina 20. stoljeća.

Nikola Ilas ispred svoga mlina 1974.god.

2.Tristo metara južnije od Jadekovog mlina nalazio se mlin na dva kamena u vlasništvu Ilije Radić zvanog Ilas.Mlin je prestao raditi oko 198o. god.
Mijo Butajla i njegov mlin 1940 god.

3.Ispod Ilasovog mlina bio je mlin Mije Butajla na dva kamena. Mlin je stradao krajem II. svjetskog rata u bombardiranju mjesta Sošica.
4. Hranilovićev mlin nalazio se u samim Sošicama,a vlasnik je bio Štefan Hranilović.Uz mlin Hranilović je imao gostionicu i trgovinu.Mlin je prestao raditi 1945. god. i danas se samo naziru temelji.
5. Ispod dijela Sošica(Kovači) nalazio se mlin u vlasništvu Pepe Strmac.Prestao je raditi 1938. god. i danas se nevide niti temelji.

Mordušev mlin u Kovačima,1995.god.

6. Kod ulaza u mjesto Sošice,podno zaselka Kovači, lijevo od ceste uz potok odmah kod natpisne ploče nalazi se mali zidani Mordušev mlin.Mlin je sagrađen 1941. god. i bio je u vlasništvu obitelji Ferenčić.Ovaj mlin je od 1960. god. u vlasništvu obitelji Morduš,a prestao je raditi 1978. god. i to zbog pomanjkanja vode.

Ispred Štefurinog mlina oko 1960 god.(Niko Hranilović i prijatelj)

Štefurin mlin u Reštovu se nalazio prije prvih kuća u Reštovu i to na izlasku iz borove šume. Voda se dovodila iz obližnjeg potoka Suvaje do mlina.Bio je u vlasništvu obitelji Crljenica,a od 1935. god. vlasnici su bili Hranilovići, tu priženjeni u obitelj Smičiklas. Ovaj mlin je radio do 1970. god.

___________________________________________________

Božji dar u uskočkom gorju(Žumberku)

Časne sestre Bazilijanke počele su 1938. godine s izgradnjom samostana; jedan dio zemljišta darovala je škola, a drugi dio župa Sošice te su sestre krenule putem prikupljanja materijala i sredstava za izgradnju. Krov je donirao gospodin Đuro Predović, građevno drvo samostan iz Pleterja, a ostatak naši ljudi. Dana 26.01.2938. godine graditelj je bio na licu mjesta te je izveo nacrt zgrade. Raseljeni Žumberčani u Americi u ljeto 1938. godine donirali su velik iznos novca za gradnju. Posveta temeljnog kamena žumberačkog samostana, koji postaje ponos i dika Žumberčana, bila je 1938. godine u mjesecu listopadu.

Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac također je pomagao i podržavao gradnju. Sošički župnik Stanko Višošević osobito je bio aktivan oko prikupljanja sredstava te je promicao da će se u samostanu odvijati razni sadržaji, tečajevi, a svoj krov nad glavom naći će i djeca siročad. Dr. Janko Šimrak preko Hrvatske straže redovito je objavljivao članke oko izgradnje samostana te je često govorio da je “Božji dar ovaj samostan u našem uskočkom gorju”.

Žumberčani na otvorenju samostana 1939. god.

Početkom 1939. godine svećenik Firis iz Clevelanda poslao je lijepu svotu novca od naših ljudi.Posveta samostana bila je 27. kolovoza 1939. godine, uz veliku pomoć sinova i kćeri Žumberka, kako onih u Hrvatskoj tako i onih iz tuđine. Među visokim ličnostima blagoslovu je prisustvovao i hrvatski metropolita dr. Alojzije Stepinac i biskup križevački Dionizije Njaradi te kotarski predstojnik Vladimir Gotardi i načelnik općine Sošice Blaž Zoretić.

Dobrodošlica križevačkom biskupu dr.Njaradiju i žumberačkom arhiđakonu dr.Severoviću

Toga dana pitomo planinsko mjesto Sošice bilo je iskićeno zelenilom i hrvatskim trobojkama. Sve goste dočekao je sošički župnik Stanko Višošević. Prvo je ujutro u devet sati služena misa u rimokatoličkoj kapelici Majke Božje. U grkokatoličkoj župnoj crkvi sv. Petra i Pavla u jedanaest sati misu je službovao biskup Njaradi uz asistenciju dr. Severovića, sošičkog župnika Višoševića, prečasnog Maksa Hranilovića, župnika iz Kašta Petra Gvozdanovića, Ilije Krajačića, Ilije Garapića, oštrčkog župnika Ivančića i Blaženog Stepinca.

Nakon mise krenula je procesija prema samostanu gdje je obavljen blagoslov, a povelju, prije negoli je uzidana u samostan, okupljenom narodu pročitao je kanonik Tomo Severović. Poslije obreda časne sestre za sve uzvanike pripremile su svečani domjenak. Dječje zabavište u Sošicama povodom sv. Nikole imalo je priredbu 1939. godine, za što je zaslužna učiteljica Makrina Smičiklas. Na priredbi su malena domaća djeca pokazala svoje znanje i pamet. U samostanu je djelovala i Mala škola, što je bila rijetkost u Hrvatskoj, a sestre Smičiklas bile su prve učiteljice znanja i poštenja.

U samostanu su osnovana dva katolička društva – Žensko društvo apostolske molitve i Hrvatski katolički seljački omladinci.Sestre Bazilijanke održavale su i domaćinski tečaj, tečaj krojenja, te su žumberačka djeca prva slova i prve knjige pročitali zahvaljujući časnim sestrama.U vihoru rata, od ruku bezbožnika u rujnu 1942. godine samostan je zapaljen i opljačkan te je 1959. godine obnovljen uz zalaganje sestre Vasilije Popović, biskupa Stepinca i iseljenih Žumberčana. Danas je u samostanu vrijedna zbirka starina koja je ponos Žumberčana te prikazuje dio uskočkog života.Zbirka starina (muzej uspomena) je otvoren 1976. god. i to zahvaljujući rektoru Ivanu Pavković.

U kolovozu 2009. god. svečano je obilježena 70. obljetnica osnutka samostana,a kojem je nazočio i biskup Kekić.Danas brigu o muzeju vodi časna sestra Ana Badovinac.

Milan Radić-Ilas

______________________________________________________________________

Sto godina od izgradnje vodovoda u Sošicama
svv-1024x727Posveta prvog vodovoda u Žumberku-Sošice,1913.god.

Za izgradnju prvog vodovoda u lijepom žumberačkom kraju, imao je zasluge tadašnji načelnik Nikola Hranilović-Vuna. Godine 1910. počeli su radovi na vodovodu,a svečano otvorenje bilo je tri godine kasnije. Radove na vodovodu nadgledao je ing. Setinski,a izvođenje radova bilo je kvalitetno. Ovaj vodovod radi i danas.

Zahvaljujući sposobnosti,brižljivosti i nastojanju načelnika općine Sošice Nikole Hranilović-Vune, izgrađen je sošički vodovod,prvi u Žumberku, a župnik Mile Golubić imao je čast obaviti blagoslov na dan otvorenja vodovoda. Mještani Sošica i okolnih sela svečano su proslavi otvorenje vodovoda i tom prilikom kod vodospreme sa načelnikom, Vunom, svećenikom Golubićem i drugim uzvanicima napravili fotografiju i koja je danas izložena u muzeju kod časnih sestara u Sošicama. Na samom vrelu vodovoda u Sošicama(zeselak Boići) nalazi se sazidani kameni stup na kom je kamen ploča s natpisaom: SKLOP VRELO VODOVODA SOŠICE 1913., a stotinu koraka istočnije nalazi se Jezervar(rezervar) vodovoda sa natisom: VODOSPREMA VODOVODA SOŠICE 1913. Mare Latković rođ. Hranilović donirala je veću svotu novaca za izgradnju vodovoda, te mu postaje kuma.Mare je provela dio života u Kanadi,a njezinu životnu priču uskoro objavimo na ovom portalu.

Sošičani su svojim radom i plaćanjem poreza kroz četri godine dali doprinos da vodovod bude izgrađen. U prvo vrijeme napravljene su šternje sa pipama na ovim lokacijama: Boići, Gornje Selo, Kovači i Sošice-plac. Vodu su koristili stanovnici za piće, pranje veša, napajanje stoke…,a i prolaznici i svi oni koji su dolazili na sajam u Sošice koristili su vodu. Vuna je za izgradnju vodovoda dao 5000 kruna, a za to se tada moglo kupiti 5 pari volova. Sošice su imale vodu od 1913. god., a tada to nisu imali mnogi gradovi(npr. Karlovac).

U prvim godinama nije bilo priključaka po kućama,ali se to kasnije dozvolilo. God. 1947. iz Sošica (zaselak Kovači) doveden je vodovod do Reštova, a koje udaljeno oko 700 metara.Mještani Sošica i Reštova su godišnje imali radne akcije kada su čistili rezervar, sjekli drveće tamo gdje je prolazila trasa vodovoda,a sve u svrhu da se lakše pronađe i otkloni kvar kada dođe do njega. Takvo stanje je potrajlo do prije desetak godina,a tada je počela izgradnja novog vodovoda. Ovaj novi lokalitet se na nalazi na Tratinama i tamo su izvršena bušenja te postavljene cijevi. Kvaliteta vode je dobra, ali se nije izgradila vodosprema. Postavljene su nove cijevi po Sošicama sa hidrantima,a ovaj krak vodovoda produžen je do Oštrca. U ljetnim mjesecima dolazi do pomanjkanja vode i to najviše u dijelu Sošica(Gornje Selo). Postojeća vodosprema nema toliki kapacitet ,a na nju su pripojene i neke kuće u Oštrcu. U što kraćem roku treba izgraditi veću vodospremu na Tratinama(križanje ceste za Vodice i Svetu Geru), a Općina Žumberak time bi osigurala kvalitetniju i bolju vodu za lokalno staništvo.

Ovog ljeta pl. Hranilovići 24.08. slave 410. svog plemstava,a tada je i prilika da se prigodnom misom i malom spomen-pločom mještani Sošica prisjete Vune i svih onih koji su doprinjeli izgradnji vodovoda.

_______________________________________________________________________________

Otkrivena spomen-ploča Marku Hranilović

Dragi prijatelji, okupili smo se danas da otkrijemo spomen ploču hrvatskom domoljubu Marku Hraniloviću u povodu 80. godišnjice njegove smrti. Marko je porijeklom iz naših Sošica, iz obitelji Hranilović, ogranka Repinac. Otac mu je bio vojni časnik u Austro-ugarskoj monarhiji, a Marko je zajedno sa bratom Stankom bio aktivan u pravaškom pokretu. Zbog svojih ideala – stvaranje samostalne Hrvatske – stradao je od strane ondašnje države – Kraljevine Jugoslavije. Bio je osuđen na smrt i pogubljen 1931. godine u 23. godini života. Pokopan je na Sošičkom groblju, a 1961.godine ekshumiran je i posmrtni ostaci su prebačeni na zagrebačko groblje Mirogoj. Svake godine na dan njegove smrti 25. rujna održava se misa zadušnica za Marka Hranilovića i Matiju Soldina, koji je pogubljen zajedno s njim, u Grkokatoličkoj konkatedralnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu na Gornjem gradu.

Ono što bih posebno želio istaknuti za Marka jesu njegovi ideali, a koje je spominjala i njegova sestra Marija. To je domoljublje – bio je ponosan što je Hrvat, bio je ponosan na svoj Žumberak i uskočke pretke koji su stoljećima bili predziđe kršćanstva, bio je ponosan što je katolik i bio je ponosan na svoj Grkokatolički obred. To su ideali koji svima nama mogu biti uzor.

Ukoliko je u njegovom mladenačkom zanosu i bilo nekih postupaka koje bismo sa ove vremenske distance mogli ocijeniti kao pretjerani ili eventualno pogrešni, za to možemo reći, kao što smo maloprije molili na svetoj Liturgiji, neka Gospod Marku, a i svima nama izbriše pogreške posebno one koje su nehotično učinjene.

Na kraju, želio bih zahvaliti udruzi Uskok-Sošice i njezinom predsjedniku Milanu Radiću na inicijativi i aktivnostima oko postavljanja ove spomen ploče, a i svima vama koji ste pripomogli svojim novčanim prilozima.

Nakon otkrivanja o. Robert Rapljenović je blagoslovio spomen ploču.

U Sošicama 15. 01. 2012.
Željko Hranilović

_______________________________________________________________________________________________

Povijest vatrogastva u Sošicama


Dobrovoljno vatrogasno društvo Sošice osnovali su 21.12.1930 god. napredni i vrijedni ljudi ovoga kraja. Njegovi osnivači su bili Janko Hranilović, Marko Peris, Nikola Radić, Petar Radić i Nikica Smičiklas, a u rad društva uključivali su se brojni mještani različitih zanimanja; od trgovaca, ugostitelja i zemljoradnika do učitelja. Početak rada Društva bio je vrlo težak jer nije bilo nikakve opreme i novčanih sredstava. Početni prihodi sastojao se od članarine, dobrovoljnih priloga pojedinaca ,zarade s održanih zabava u selu i od prodaje krumpira, graha u Metlici. God. 1934, primljena je pripomoć od Hrvatske banske uprave i općine Sošice. Vatrogasna kola(štrcaljku) Društvo je nabavilo 1936. god. iz Ljubljane.Vatrogasci Sošica dobivali su vatrogasni vjesnik i plaćali vatrogasnoj župi u Jastrebarskom godišnju članarinu.DVD Sošice imalo je 37 izvršujućih članova 10 podupirajućih i 23 pomažuća člana. Prvi presjednik je bio Nikola Radić-Ilas,a tajnik Marko Peris.

Društvo je uspješno radilo do početka 1941. godine, kada se rad društva gasi, a ponovno se obnavlja u prosincu 1951. godine. Članovi obnoviteljskog Inicijativnog odbora su: Nikica Garapić, Nikola Radić, Janko Boić, Nikica Hranilović, Janko Hranilović, Pero Radić i Jure Tupac. U siječnju 1967,god. kupljena su kola za prijevoz mrtvaca,a 1987. god. kupljena je traktorska cisterna.Prije nekoliko godina nabavljen je moderniji agregat.


Zalaganjem sadašnjeg rukovodstva i predsjednika Zdravka Radića (2005. god.)obnovljen je krov na zgradi doma, uređen sanitarni čvor, stavljeni novi prozori i vrata i nabavljen potreban inventar. Prostor u Vatrogasnom domu koriste vatrogasci,planinari, lovci i mještani za razne aktivnosti. Pokrovitelj svečane skupštine povodom 75.godišnjice obljetnice bila je Zagrebačka županija, Uz lokalna društva sa Žumberka drugi gosti bili su i predstavnici vatrogasaca Samobora i Jastrebarskog, te predstavnici Vatrogasne zajednice Zagrebačke županije i Vatroprometa.

Blagoslov zastave i novog krova obavili su svećenici Danijel Vranešić i Željko Pajić, a kum zastavi bio je vlasnik tvornice Pliješ, Milan Radić. Od početka 2003. god. DVD Sošice je vlasnik čitave zgrade u Sošicama br.17. U subotu 02.10.2010.god. održana je svečana sjednica povodom 80. godišnjice DVD-a Sošice najstarijeg vatrogasnog društva u gorskom dijelu Žumberka. Na skupštini dodjeljena su i prigodna priznanja za 20 i 30 godina rada: Milanu Morduš,Nikici Radić,Nikoli Deanović,Zdravku i Željku Radić.

Značajna finacijska sredstva dali su ovi pojedinci: Milan Kordić, Željko Radić(Perinin), Milan Peris, Janko Boić, Zdravko Bubanović…Uručena su priznanja naprijed navedenim pojedincima i slijedećim sponzorima: Zagrebačkoj županiji,Raimpex,Telur, M.K.P.,Općini Žumberak,HGK i HAK Jaska.


Bogati kulturno- umjetnički program izveli su naši Žumberčani iz KUD-a “Marko Vukasović” iz Samobora. Sošička djeca Kristina Grubačević i Nikola Radić recitirali su pjesme poznatih Žumberčana.Druženje se nastavilo duboko u noć uz grupu “Veseli Žalci”.Idućeg dan u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla služena je sveta liturgija za sve pokojne članove DVD-a Sošice.

tajnik,Milan Radić-Ilas

2 Odgovora na Sošice

  1. nada kaže:

    Pozdrav iz Splita i nikad neću zaboraviti svoje milo rodno selo.

  2. Cijenjeni i dragi,
    Predlažem da se prevede i objavi dječji roman KRABAT, autor poznati dječji pisac Otfried Preußler (Thienemann-Esslinger Verlag GmbH, Stuttgart), koji je dobio više nagrada, i međunarodne. To bi bio lijep oblik suradnje između Hrvata, L. Srba i Nijemaca. O Krabatu ima i više slikovnica.
    Kao što znate, kad se objavljuju njemački autori, njemačka strana plaća prijevod, mislim da nekada i objavljivanje, tako da bi to bio i nakladnički dobar posao. Osim toga, vi već surađujete sa ustanovama iz Lužica, koje su vrlo zainteresirane. Možda bi i oni mogli preuzeti makar dio tih troškova.
    Roman bih vrlo rado preveo ja, kao i koju slikovnicu. Naime, na jednom vrlo važnom slavističkom projektu (Općeslavenski lingvistički atlas) surađujem s kolegama L. Srbima iz Budišina (Bautzen), pa bi mi to bilo važno i s te strane.
    Pisat ću vam tome i posebno.
    S poštovanjem
    Mijo Lončarić s. r.
    ————————-
    Ovdje šaljem samo svoje osnovne podatke, ostalo možete vidjeti na portalu MZOS – „Tko je tko u hrvatskoj znanosti; Mijo Lončarić
    Dr. sc. Mijo Lončarić, znanstveni savjetnik u trajnom zvanju; zaslužni znanstven
    Senior Research Scientist (retired), Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
    Član međunarodnih komiteta za Općeslavenski lingvistički atlas (OLA) i Europski lingvistički atlas (ALE)
    Vodio: – Zavod za hrvatski jezik, Hrvatski filološki institut, Odjel za dijalektologiju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje
    – projekte: Hrvatski književni jezik, Hrvatski jezični atlas, Istraživanje kajkavskoga narječja
    T. o91/3632478;e: mijo.loncaric@gmail.com = Hrgovići 43, Zagreb.

Odgovori na nada Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>