Pjesme

mrž

hhž Samo u sjećanju gle još lampa gori…

petrolejka-300x280Ne znaš, lampo moja koliko se rado
Sjećam tvojeg sjaja – i minulih dana
Pod slamnatim krovom one kuće male
Gdje si ti o čavlu pod tramom vrh mize
mirkajući naše pratila nam misli
I korak nam svaki u večeri mirne,
I korak nam svaki prije svake zore
Dijeleći sa nama veselja i boli…

Svijetlila si brižno i štedljivo, zna se,
Dok smo slatko jeli iz zemljane zdjele
Meke žgance žute s kiselim zeljem
Ili žgance tople prelite sa mlijekom…
Temfane krumpire, cvrće, želadije.

Ne znaš, lampo moja, koliko se rado
Sjećam čavla onog tamo iznad peći
Što ogaren samo pripada je tebi
Do kog smo te pomno prenosili, lampo,
Pomno da ne padneš, da se ne razbiješ.
Jer otkud i čime nabaviti novu?
Ta i sol je nama teško kupit bilo!

Tu si o tom crnom i savitom čavlu
Ovita toplinom što iz peći žari
Žiškala nam vjerno do u kasne ure
Gledajuć nas kako grickamo jabuke,
Ispolane kruške, smeđe jabučine…

Gledajuć nas kako pučimo oraje
Koštunjave, tvrde, dlanovima tvrdim,
Hrskamo lješnjake žute kao zlato
Sa zubima čvrstim bjeljima od česna.
Slušala si priče, tu, iz zapećaka,
I sa klupa glatkih oko tople peći…
Priče o mrtvima što vratima škripe…
O opasnom kolu vražjem na križanju…
O sjelu na Kleku cuprnica naših…
Dok je mačak preo uklupčan u kutu,
Miš štrgljao mirno iza kosna… negdje…

Ostadoše priče. Prošlost naglo mine!
Naglo kao sjena – i više je nema!
Nema više, lampo, savitoga čavla
U bukovom tramu iznad teške mize…
Niti onog čavla iznad tople peći,
A ni peći dobre što reume liječi…
Nema više, lampo, ni trama, ni stropa,
Nit miš sivi štrglja, niti mačak prede…

Samo u sjećanju tek još lampa gori…
Žiška, žmirka, plamsa, uspomena draga,
U čvrstom nosaču od debelog drata
Lijepa ko kraljica sred bogatog trona
Nad staklenkom malom od zelenog glaža
U kojoj se voda što plamenom gori
Iskri, ljeska, bljeska kapom zatrđena,
Kapom što takt i šrajf sa ponosom nosi…

Samo u sjećanju gle još lampa gori…
I kad me netko, lampo priupita
Kakvu želju u dnu duše krijem,
Odgovor bi ovaj zasigurno bio:
Dugo bi još rado u glažak ti huko…
Šrajfom takt na gore toliko izvuko
Da svom snagom plamsa,
draga moja lampa,

Kroz okanca mala u prostrane strane
I da pod njom slušam one tople priče,
Mile ko glas cvrčka štono noću zriče…

                                                                     Dane Gurović

______________________________________________________________

Jedan Odgovor na Pjesme

  1. Stjepan Mrakužić kaže:

    Baš je ljep naš žumberački kraj.Ponosan sam na njega i na mnoge poznate i pametne ljude koji su iz njega nikli. :)

Odgovori na Stjepan Mrakužić Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>