Svatovi se okupljaju kod mladoženje odakle u pratnji svirača idu u susret djevojci koju vode djever i tada se ide na vjenčanje. Nakon toga ide se do djevojčine kuće. U kuću ih ne puste odmah,a prvo ih pitaju odakle su,što traže i sl. S obzirom da je to velika grupa ljudi potreban je netko tko će rukovoditi sa njima. Prvo se javlja stari svat koji ima najvažniju ulogu, zatim kum…. Da ne bi bilo jednostavno prvo umjesto mlade dovedu nekog tko je maskiran i pitaju dali je to mlada,a kada ovi odgovore da nije onda dovedu pravu mladu. Tada započinje veselje i koje traje dosta dugo.
Žumberački svirači iz Kravljaka, 1935.god.
U toku veselja nađe se vremena i za rezanje „Prijateljskog hljeba“. Tako na trenutak ožive stari običaji,a majstor za to je bio jedan Pećanac. Gdje se on nađe na svadbi oživi ovaj običaj. On nosi na ramenu hljeb kruha i u ruci litru vina i govori: Dobar večer Bog, da! Evo nam dođe naš novi prijatelj – u ovaj dom, pod ovaj krov. Donio nam je kruha, sude vina, škopce mesa- da mu Bog svake sreće i mira, muškog roda,žitnog ploda, širokim putem dolazio, još širim odlazio, na konjima donosio; koliko na njem žari toliko mu Bog dao snaji,koliko na njem pismi toliko mu Bog dao sini; on se sa njima ponosio kao soko visinom, riba dubinom,vidra mudrinom, zec brzinom,junak u ravnom polju na vranom konju. Dao mu Bog da šenica rodi- u dnu busnata,u srijedu pernata,u vrhu krasnata,svi klasi ke đaci,a snopovi ko popovi. Oslobodite Bože: ponajveće senjske drage, žute lokve, vratničke bure, nemile cure, tijesna sokaka,vrbova mosta,rđava gosta,šuplje tave i starih djevojaka. Ovaj hljeb kojeg smo dobili od našeg prijatelja je blažen,a mjesto gdje se mijesio neka Bog podari sa mirom i blagoslovom. Oj junače, uskočki sine! Oćemo braćo ovaj hljeb rezati u dvije pole i četiri četvrti i osam komada i u sto dobrih čaša. Sada ko zna više rodile mu višnje, ko zna ljepše rodile mu trešnje, ko zna bolje-rodilo mu polje.
U Mrzlom Polju 1999. god. žumberačka legenda Pero Latković mladencima (Sonji i Dušku) razrezao “Prijateljski hljeb” i tako na trenutak obnovio prelijepi običaj
Nakon ovih riječi reže kruh i svakom svatu daje po komadić uz posebnu napojnicu: „Sada kada smo se napili i nazdravili s kruhom hoćemo vinom. Ako je ovo vino kvas bio ono dobar gas, ako je rakija žežernica rodila vam proja i šenica- u kući muška dječica,u brdu vinova lozica, u kući vam zdravlje i veselje., bijele vam se ovce, svaka ovca dvoje jaganjaca, a krave nadvisile. Dobri konji pogubili ploče vozeći vino i rakiju, ženeći momke, udavajuć djevojke. Zdravo kume i stari svate i prikumče i živjeli u zdravlju svi zajedno i rujno vino pili“.
Svadba Jele Smičiklas i Nikice Radić, Sopote 1930.god.
Neposredno prije odlaska svatovi darivaju mladence,a nakon toga mlada i mladoženja stoje nasred sobe: kum im na ramenima drži svijeće,a muškarac i ženska stoje za stolom i napijaju:“ Od kuda vam prijatelji, otuda vam slatke staze,otkuda vam neprijatelji, otuda vam drvlje i kamenje. Daj vam Bog šest sinova i sedmu kćer… „ Svatovi odlaze mladoženji i tamo se nastavlja veselje.
Veseli me ovaj tekst jer zorno prikazuje običaje naših predaka,a fotke su izvrsne.
Ovi običaji naših predaka su bili divni,a u Žumberku je bilo života, radosti, djece i ljubavi.