Žumberački mlinovi uz rijeku Kupčinu

ssoš

Sopotski slap – početak nastajanja rijeke Kupčine

Kupčina je najveća rijeka žumberačkoga kraja. Nastaje spajanjem nekoliko manjih vodotoka što sakupljaju šumske vode na južnim obroncima Sopotske planine Žumberačke gore, između Sopota i Starog grada. Nekoliko kilometara na jug, ispod mjesta Cernik, prikuplja vode još nekoliko obližnjih izvora koji za sušnog perioda znaju presušiti. Kupčina svoj tok nastavlja širim i užim udolinama prikupljajući vode mnogih žumberačkih potoka kao što su već spomenuti Suvaja i Potok, te Vorbašica, Svilnica, Jaševnica, Slapnica i Radilovac. Kod Strmca Pribičkog Kupčina ulazi u široku dolinu što se proteže pored Krašića sve do mjesta Guci Draganički na tzv. staroj karlovačkoj cesti. Poprima obilježja nizinske rijeke i nakon Lazine svoj tok nastavlja spojnim kanalima kroz Draganičku šumu prema Kupi. Protičući kroz srce Žumberka, Kupčina je odvajkada bila okosnica života ljudi toga kraja. U mnogim vodenicama na toj rijeci, stotinama godina mljelo se žito i kukuruz.

Filipovićev mlin u Stupama-Pored jednog od izvora Kupčine, uzvodno od zaselka Stupe, nalazi se dobro očuvan Filipovićev mlin. Vlasnik mlina bio je, sada već pokojni, Ferdo Filipović. I za taj mlin nije znano kada je sagrađen. Znano je samo da je prvotno sagrađen kao vodenica žličarka s vertikalnim vodeničkim vretenima. Godine 1929. preuređen je i tada je ugrađen veliki nadljevni vodenički kotač. Sustav remenica snaga ju s glavne osovine prenosio na dva para mlinskih kamenova. Jedan par je bio za pšenično, a drugi za kukuruzno brašno. Mlin je radio do prije dvadesetak godina. Nakon toga, zbog neupotrebe i neodržavanja, vodenički kotač je u potpunosti istrulio, dok je unutrašnjost dosta dobro očuvana.

Filipovićev mlin u Kupčini -Bio je to mali drveni mlin sagrađen na zidanim temeljima. Imao je jedno vodeničko vreteno sa žlicama. Prije dvadesetak godina mlin je u potpunosti srušen. Vidljivi su samo ostaci zidanih temelja i kamenih stepenica što su nekada vodile u mlin. Na tom mjestu danas se nalazi veliki ribnjak. Vlasnici ribnjaka bi rado obnovili mlin kad bi o njemu našli neke podatke.

žam

Štefičin mlin u Žamarijama – U središtu mjesta Žamarije, na uzornom imanju, nalazi se mlin s tri podljevna mlinska kotača od kojih je jedan još uvijek u funkciji. Vlasnik imanja i mlina je Stjepan Delišimunović. Nekada je to bio zadružni mlin. Delišimunovići su se 1917. god. tu doselili i otkupili mlin. Mlin je nekada imao mnogo posla. Mljelo se i danju i noću. Mlin je imao i dinamo uređaj pa je proizvodio električnu energiju za rasvjetu.

Bartakovićev mlin u Jurkovom selu – U Jurkovom selu nalazi se mlin Branka Bartakovića.

Berdikov mlin u Jurkovom selu – Također u Jurkovom selu, odnosno u zaselku s karakterističnim imenom Selašce, nalazi se veliki zidani mlin. Taj je mlin bio u vlasništvu pokojnog Ferde Berdika. Ovaj mlin je prije par godina obnovila obitelj Berdik.

Ribićev mlin u Kostanjevcu – Uredno obnovljena drvena vodenica pravi je ukras Kostanjevca. Dobro održavana vodenička kućica nekada je bila pokrivana slamom. Ima dva podljevna vodenička kotača izrađena od hrastovine iz žumberačkih šuma. Vlasnik mlina je bio pokojni Ivan Ribić. Nakon njegove smrti mlinarski posao je nastavila udovica Ana Ribić. Danas se mlin pokrene samo u prigodama kada želi samljeti nešto za sebe ili da prikaže njegov rad znatiželjnim izletnicima.(Žumberački krijes)

Čunkov mlin i pilana u Čunkovoj Dragi – Vlasnik mlina i pilane u Čunkovoj Dragi je Janko Čunko. Mlin postoji više od 300 godina. Nekada je mlin bio u vlasništvu grofova Buštar. Čunkov pradjed kupio je taj mlin. Mlin je imao tri para kamenova za razne vrste brašna. Danas je još samo jedan par,a zadnji puta mljeo je prije desetak godine. Pilana  više ne radi,a nalazi se na drugoj obali Kupčine i sagrađena je 1919. godine. Oba podljevna mlinska kotača, od pilane i od mlina, imaju željeznu osovinu. Obje osovine kupljene su u Bregani kod Kalina, dok je mlinsko kamenje iz okoline Dervente u Bosni.

mmm

Medvenov mlin u Čunkovoj Dragi – Nekoliko stotina metara nizvodno od Čunkovog mlina nalazi se Medvenov mlin. Nije znano kada je mlin prvi puta sagrađen na tom mjestu. Smatra se da je to bilo prije više od 200 godina.  Milivoj Medven i njegov sin Hrvoje su ovaj mlin u potpunosti obnovili. Medvenovi se istinski trude održavati mlin u funkciji. Nanovo su izradili veliki podljevni vodenički kotač. U potpunosti je obnovljena unutrašnjost mlina zajedno sa složenim zupčanicima i remenicama za prijenos snage na jedan par mlinskih kamenova. Kako u cijelom kraju više nema iskusnih graditelja mlinova, obitelj Medven uložila je veliki napor i ne mala sredstva u obnovu mlina i u pažljivo podešavanje svih mlinskih uređaja. Obnovljeni mlin svečano je pušten u rad u rujnu 2000. god.,a posjetitelji mogu razgledati ovaj mlin na rijeci Kupčini te upoznati uzorno gospodarstvo.

Mahovlićev mlin u Strmcu Pribićkom – Uz cestu, na izlazu iz Strmca Pribičkog, nedaleko od dvorca i crkve na umjetnom otočiću, već skoro 200 godina postoji mlin na rijeci Kupčini. Od širokog slapišta odvaja se derivacijski kanal što vodi pored kuće i mlina. Mlin je imao jedan, dosta široki, podljevni vodenički kotač. On je pokretao valjke za mljevenje bijelog brašna i mlinski kamen za mljevenje kukuruznog brašna. Zadnji vlasnik bio je Pavao Mahovlić. I otac mu se zvao Pavao, što piše na vanjskom zidu mlina. Nizvodno od mlina sin je zamislio i započeo gradnju ribnjaka, ali ga je nenadana smrt u tome zaustavila. Mlin je zadnji puta radio 1985. godine. Vodeničko kolo je propalo, dok je unutrašnjost mlina dobro očuvana.

Biškupovski mlin u Strmcu Pribićkom – Prema kazivanju gospodina Milivoja Medvena, na rijeci Kupčini, uzvodno od novosagrađene osnovne škole, nalazila se zidana vodenica zvana Biškupovski mlin. Poslije II. svjetskog rata mlin je razgrađen. Građevinski materijal upotrjebljen je za druge mlinove. Mlinski mehanizam premješten je Matkov mlin u Brleniće. I mlinar je prešao raditi u Matkov mlin. To donekle objašnjava zašto danas nema više nikakva traga Biškupovskog mlina. Radi razjašnjenja ovdje treba nadodati da je sve do 1945. gotovo sva zemlja u pribićkom polju bila vlasništvo Križevačke biskupije.

Žumberački krijes 2002. god.

Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>