Opisujući žumberačke narodne običaje,Dane Kovačević(1856.-1935.),dobar poznavalac folklornih tradicija svog zavičaja,opisao je običaj preperuše.Kad zavlada suša i narod gleda kako mu propada sva njegova muka,bio je od starine običaj da se izmoli kiša. Odaberu se četiri djevojke,zvane preperuše,koje za vrijeme obhoda nose svečano odijelo. Glavu im krije veliki rubac ili marama,što inače nikad ne nose.One prolaze po selima i pjevaju pred svakom kućom pjesmu, da nam Bog da kiše.Te djevojke predvodi momak,koji je od glave do pete smotan lišćem, pa ga pred svakom kućom,kamo dođu poliju obilato vodom.Momak nosi košaru,a u koju se spremaju darovi.Kad se povrate kući,podijele darove,a najviše dobije predvodnik.
Tekst pjesme je glasio:
Preperuša odila
za nas Boga molila,
daj nam, Bože kišice,
Za ovu našu ljetinu,
Da pokvasi mladinu…
Preperuše,Mrzlo Polje-Žumberak,1941. god.
Običaj preperuše je bio najviše zastupljen u istočnom dijelu Žumberka(Maslarima). preperuše javlja se i u rimokatoličkim selima(Stupe,Kupčina i Tihočaj),a prepelice u grkokatoličkim selima Sopote,Sošice i Kekići. U Kaštu se ovaj običaj dozivanja kiše zvao-ladekarice.Poželjna životna dob sudionika ovo običaja u Žumberku bila je oko 15 godina. Ovaj lijepi narodni običaj je nestao nakon završetka drugog svjetskog rata. Zadnji običaj dozivanja kiše zabilježeni su:Žumberačka Kupčina(1956.god.),Višoševići(1956.god.) i u Grubačima(1968.god.).