Sve se zeleni, život se vratio. Puno ljudi. Moli se, slavi, pjeva, svira, jede, zabavlja… Važno je bilo popraviti cestu od Bregane do Sošica. To se sada vidi. A cesta se i dalje popravlja, klizišta saniraju, zaštitna ograda postavlja. Treba je nazvati Cesta ŽUMBERAČKI USKOCI! Da nije njihova zauzimanja i upornosti posljednjih godina Žumberak bi šaptom pao. Puno dragih ljudi danas sam susreo. Nikica Car je naiša netom što sam stavio rusak na leđa.
Ima sam zelju danas i poslušati misu podno sela Tomaševci, gdje je postavljen križ na mjestu nekadašnje kapele Sv. Marka iz 1763., no na žalost zakasnio sam.
Dok sam se od Despota počeo spuštati prema Kupčini Žumberackoj velečasni Juraj Jerneić i časne upravo su sjedali u auto, a Delišimunović laganim korakom krenuo prema Petričkom Selu gdje je bio ručak za sve. Pozvao je i mene, ali ja sam žurio uroniti u žumberacku čaroliju. Odmoriti se i napuniti baterije.
Petnaestak kilometara uz dvije pauze, prva za brzi ručak uz staru crkvu Sv.Nikole, druga za kavu u Bernadića. Na povratku u Stojodragi pravi dernek! Putno piće s Branka Stanić i Milan Radić, brzinska razmjena informacija i planova za Žumberak i kući. Sad kava i pogledati gostovanje Tomislav Krasnec Nedjeljom u dva. (Dražen Klarić)
Predivne slike, bravo za to što cijenite i pomažete Žumberak.