Po mišljenju mnogih najsposobniji austrougarski vojskovođa u Prvom svjetskom ratu – feldmaršal Svetozar Borojević od Bojne (von Bojna) rođen je 13. prosinca 1856. godine. Ujedno je bio jedini austro-ugarski feldmaršal koji nije bio njemačkog podrijetla. Rođen je u selu Umetić, između Hrvatske Kostajnice i Petrinje, koje je u doba njegova rođenja pripadalo Vojnoj krajini, na čijem čelu je stajao ban Josip Jelačić kao habsburški general. Borojević je odabrao vojničku karijeru i postao je časnik u austrougarskoj c. i k. vojsci (c. i k. je tada bila vrlo česta kratica za carski i kraljevski, što je izražavalo dvojnost Austro-Ugarske Monarhije).
Borojević se kao zapovjednik proslavio za vrijeme Prvog svjetskog rata na talijanskom bojištu. Zapovijedao je austro-ugarskim napadom na Italiju, u krvavim borbama oko rijeke Soče, blizu talijansko-slovenske granice. Borojević je zbog pobjeda na tom području dobio nadimak Lav sa Soče. Talijansku vojsku uspjeli su teško poraziti kod Kobarida, a zatim je potisnuti sve do rijeke Piave, nadomak Venecije. Bio je to jedan od najvećih austro-ugarskih trijumfa u cijelom Prvom svjetskom ratu. Borojević je dobio čin feldmaršala te titulu austrijskog baruna. Otad mu je puni naslov feldmaršala bio je Svetozar barun Borojević von Bojna. Nakon raspada Austro-Ugarske Borojević je svoje vojno iskustvo ponudio Narodnom vijeću Države SHS-a, ali su ga odbili zbog navodne prevelike privrženosti Habsburgovcima. Umro je u dobi od 63 godine u Klagenfurtu u siromaštvu jer ni od koga nije mogao dobiti vojnu mirovinu. Pokopan je na Središnjem bečkom groblju, predaleko od rodne Hrvatske.
Veliki vojskovođa koji je premalo priznat u našoj domovini.
Na današnji dan u Klagenfurt 1920. umro vojskovođa koji je nepravedno zaboravljen.