Pjesnik Hranilović Rodio se u Kričkama 18.12.1855.god., a tamo mu je otac Nikola bio svećenik. Kada je imao sedam godina, otac mu je bio premješten u Žumberak. Pjesnikova obitelj je po starini iz Sošica i oni pripadaju Hranilovićima(grana Repinci). Godine 1864.umire mu otac, a majka Sidonija se sa sinom preselila u Križevce i tamo je završio osnovnu školu. Prvu godinu teologije završio je u Zagrebu, a ostale u Beču. Za svećenika je zaređen 1878.god. i postaje tajnik biskupa Đure Smičiklas. Često je kao maturant bio kod pjesnika Augusta Šenoe i od koga je naučio mnoge stvari. Kao mladi svećenik pristaje uz “pravaštvo”, surađuje u almanahu “Hrvatska” kojeg urerđuje pravaška omladina. Ubrzo postaje župnik u Kaštu, a nakon toga prelazi u susjednu župu Radatovići i tamo nastaju njegove najplodnije godine književnog rada i stvaranja.

U svibnju 1889. godine premješten je u grkokatoličku župu Novi Sad. Tamo se aktivnu uključuje u rješavanje aktivnih kulturnih i političkih problema. Civilna vlast je preko crkvenih vlasti vršila na njega stalno pritisak i tako da ga biskup Drohobecky lišio oficija i benificija, pa napušta župu i odlazi u Zagreb, gdje preuzima uredništvo “Obzora”. Jovan Hranilović se žali u Rim i pri tome mu pomaže prijatelj Strossmayer i nadbiskup Milinović. Njegovi pretpostavljeni moraju ga vratiti u župu Novi Sad i tada uz župske djelatnosti razvija široku socijalnu aktivnost (osniva dom za siročad). Godine 1918. izabran je za presjednika Velike narodne skupštine u Novom Sadu, na kojoj su prekinute veze sa Mađarima i Budimpeštom. Ovaj veliki pjesnik Žumberka umro je 07. kolovoza 1924. i pokopan je u Novom Sadu.

Hranilovićevo vrelo,naslikao S. Zubović

Pokojni Hranilović poznat je po svojim “Žumberačkim elegijama” i niz drugih pjesama, a jednu divnu pjesmu napisao je u čast Našeg velikana Tadije Smičiklasa (Na grobu dr.Tadije Smičiklasa). Na crkvi u Radatoviću nalazi se spomen ploča ovom velikom sinu Žumberka (od 1934.godine). Žumberačke novine 1934. god. izdale su povodom 10. obljetnice smrti -zbirku pjesama Jovana Hranilović, a za to imaju zasluge biskup Šimrak i dr Popović. Žumberački vikarijat je 1986. god. izdao “Žumberačke elegije” i druge pjesme povodom 130. obljetnice njegovog rođenja. Uvodni esej napisao je biskup Đuro Kokša i knjiga se može nabaviti u grkokatoličkom sjemeništu u Zagrebu.
______________________________________________________
Dane Kovačević

Dane Kovačević, učitelj rođen je 06.07.1856. godine u kapetanovu dvoru u Siječevcu, župa Mrzlo Polje u Žumberku. U tom se dvoru dugo vremena oštrila uskočka sablja i punila uskočka puška za borbu protiv Turaka.U tom je dvoru živio učiteljev otac (Dane), natporučnik, a neko vrijeme i bilježnik. Pošto je škola u Mrzlom Polju bilo dosta daleko mali i bistri dječak je krenuo u Sošice, a Danine dvije sestre bile su udane za Perisa i Grgurića . Tako je on boravio kod sestara i završio graničarsku trorazrednu ili trivijalnu školu u Sošicama.

Nakon toga je postao pitomac Grkokatoličkog sjemeništa u Zagrebu. Iz gimnazije je krenuo u učiteljsku školu. Sa odličnim uspjehom završio je u Petrinji, učiteljsku školu.Poslije završene učiteljske škole bio je imenovan za narodnog učitelja u Mrzlom Polju, Žumberku. Tu je Dane bio učitelj pune 44 godine i odgojio i prosvijetlio lijepi broj žumberačkih pokoljena. Dane je bio učitelj Pavlu Vidoviću, banskom savjetniku i dr. Janku Šimraku, biskupu i piscu. Učitelj Kovačević bijaše narodni čovjek i za svakog je našao lijepu riječ, a posebno je volio djecu.Uvijek je rad navraćao u crkvu sv. Petra i Pavla u Mrzlo Polje, a bio je jako puno puta krsni i vjenčani kum.Borio se protiv mađarskog nadiranja u Hrvatsku i naglašavao da je Žumberak sastavni dio Hrvatske. Znao je govoriti da je to kolijevka junaka, vitezova, pjesnika, pisaca i učenjaka koji su proslavili hrvatsko ime ne samo u domovini nego i daleko izvan njenih granica. Danina je supruga bila Marta Nosetić i ona je bila rodom iz Mrzlog Polja. U sretnom braku Marte i Dane, učitelja rodila se kćerka Dragica.

Poslije 44 godine napornog učiteljskog rada stupio je u mirovinu (1923.god.) i prvo vrijeme živi u Siječevcu, a nakon toga odlazi kod kćerke Dragice u Varaždin. Kćerka je bila udana za Vladu Herakovića, ing.agronomije. U mirovini Dane piše pjesme o Žumberku i skuplja narodne običaje”Uskočkog gorja”. Učitelj Dane Kovačević objelodanio je 16 pjesama u “Spomenici kalendaru grkokatolika križevačke biskupije za 1931.god”.

Pjesme se dijele u kolarske, žetalačke, popijevke i pjesme. Nastavio je i dalje sa pisanjem pjesama, a posebno je dobro opisao žumberačke običaje: Badnjak, ponoćka, Božić, svadbu… U spomenicama je opisao običaj za “Uskrs” i napijanje”Slave Božje”.
Dana 18.01. 1935.god. prestalo je kucati srce Dane Kovačevića. Svečani pogreb omiljenog žumberačkog učitelja Dane Kovačevića bio je 20.01. u Varaždinu. Pogrebni je obred vodio pokojnikov đak dr. Janko Šimrak, urednik “Žumberačkih Novina”. Na sv. Petra i Pavla 1936. godine u Mrzlom Polju je podignuta spomen-ploča Dani Kovačević i Petru Stanić, župniku.
________________________________________________________
Dane Gurović
Dane Gurović rođen je 14.02. 1918.god. u selu Veliko Liješće, župa Radatović. Otac Petar poginuo mu je na samom kraju I Svjetskog rata na talijanskom frontu. Majka Pava rođ. Kuljaj brinula se o Dani i o njegovom odrastanju i školovanju. Pučku školu završio je u Radatovićima, a prva dva razreda gimnazije u Glini. Maturirao je 1937. god. na II Kl.gimnaziji u Zagrebu. Diplomirao je na Poljoprivredni-šumarskom fakultetu 1943. god., a iste godine ženi se sa Martom rođ. Vranešić. Tokom svog radnog vijeka radio je u više gradova: Daruvar, Pakrac i Županja. Od 1961. god. radi u PIK “Sljeme” Zagreb i to sve do 1978. god. kada odlazi u mirovinu.U službi je službovao kao inspektor za poljoprivredu, a kasnije je bio direktor škole u Pakracu i i direktor polj- stanice Daruvar i na kraju pomoćnik direktora u PIK ” Sljeme”. Objavio je jako puno stručnih tekstova u listovima: Gospodaraski list, Zadručni vjesnik, Sljemenski list i Agronomski glasnik.

Također od gimnazijskih dana surađuje u Žumberačkim novinama sa dr. Jankom Šimrak, a kasnije piše i za “Glas Žumberka”. Bio je urednik obnovljenih žumberačkih novina i čiji prvi broj je izišao 1966. god. Kasnije je bio odstranjen iz uredništva jer nije bio podoban članovima partije, a dobijao je niz prijetećih poruka. Ovaj veliki i pošteni čovjek kao Hrvat i grkokatolik ponosio se svojim Žumberkom.

Tamo gdje je stao Dane Kovačević sa sakupljanjem žumberačkih običaja je nastavio Dane. Svoje mnoge tekstove i pjesme objavio je u “Žumberačkom krijesu”, a svakako najpoznatiji su “Kuća od brvana”, “Rezanje pogače” i dr. Svoj bogati i plodni život završio je 23.02. 1988. god. i pokopan je na Mirogoju.

Uredništvo “Žumberačkog krijesa” je izdalo 2001. god. zbirku njegovih pjesama i skupljenih narodnih običaja. Knjigu je uredio o. Mile Vranešić i može se nabaviti u svim župnim uredima i u sjemeništu u Zagrebu. Na kraju prenosimo pjesmu “Žumberku” koju je napisao kao gimnazijalac, a objavljena je u “Žumberačkim novinama”, 1938.god.

Žumberku

E što ono pokraj Kupe strši;
Da to nisu Žumberački krši:
Da to nisu rodni mi vrhunci,
gdjeno ruče sjenokosom junci?
Da to nisu prolistale šume,
po kojima kljuju žute žune?
Da to nisu kamenite njive ,
na kojima Žumberčani žive’
Jest, to su mjesta naših sela,
u kojima nema sad veselja,
u kojima sirotinja živi.
Ah, jadnici , jadnici nisu krivi!
Sve veselje; crna su im brda;
Sva radost;zemlja im je tvrda!
____________________________________________________________
Marko Vukasović
Marko Vukasović je bio jedan od najplodnijih pjesnika koje je dao Žumberak. Rođen je 22.listopada, 1914.godine u Panami, USA. Odmah po završetku svjetskog rata obitelj se vraća u Žumberak. Živi kod djeda Tome Rebić i pučku školu pohađao je u Samoboru.

U školi je Marko pokazivao nadarenost i vodio je prigodni dječji igrokaz i recitaciju. Marko upisuje klasičnu gimnaziju, dobio je i stipendiju u grkokatoličkom sjemeništu u Gornjem Gradu. U Zagrebu mnogo uči od sveučilišnog profesora dr. Janka Šimrak i aktivno se u uključuje u tadašnji žumberački zavičajni krug. Ušavši u društveni život Samobora i Zagreba, Marko je počeo pisati razne priloge za omladinske i školske listove. Nakon mature vraća se k djedu u Samobor i upisuje Filozofski fakultet. Sudjeluje na raznim društvenim priredbama i to kao glumac, redatelji i organizator u Samoboru i široj okolici. Najpoznatije pjesme od Vukasovića su – “Kod Kapele Svete Ane”, “Uzmi ove ruže”… U vrtlogu svjetskog rata nastradao je prilikom bombardiranja Zemuna, 17.travnja 1944 godine i sahranjen je u masovnu grobnicu.

U znak zahvalnosti 2002. god. u Stojdragi mu je postavljena spomen-ploča ispred crkve sv. Jurja. Gkt.  župni ured Stojdraga izdao je  zbirku pjesama. Društvo Žumberčana iz Samobora – KUD Marko Vukasović promiče lik i djelo ovog pjesnika i sina Žumberka. Markov otac je bio iz mjesta Kunčani (Župa Radatović), a majka iz Stojdrage (obitelj Rebić). Samoborsku himnu je napisao ovaj “Uskočki sin “ te  jedna ulica u gradu Samoboru nosi njegovo ime.

_______________________________________________________

Marko Radelja – zaboravljeni autor “Pjesme Žumberku”

Slikar, pjesnik i lokalpatriota Stanko Zubović rođen je 02.04. 1926.god. u mjestu Rude, a pučku školu završio je u Pribiću. Nakon srednjoškolsog obrazovanja Stanko je diplomirao u Zagrebu u klasi prof. Krste Hegedušića  1949.godine. Izlagao je na skupnim i samostalnim  izložbama u zemlji i inozemstvu. Život je Stanka odveo u Srijem. Iločke galerije i mnoge kolonije bile su prepune njegovih slika ,a u kojima se vaćao u zavičaj sa urezanim pečatima iz djetinjstva oživljavajućin uvijek ponovno ljepotu podneblja, ljude,običaje, život ljudi ma kako god on bio težak i mukotrpan. Stankove slike brezika, šumaraka, livada, žena s čabrama vode na glavi, žetalice i tko zna što još oslikao je kao svjedok vremena,a slike su imale najčešće motiv rodnog Žumberka. Prilikom održavanja slikarskih kolonija u Pribiću Stanko je uvijek dolazio veoma raspoložen. Prije dvadesetak godina bio je i urednik “Žumberačkih Novina. U Zubovićevim slikama bila je jako naglašena nota ponosne i slavne uskočke povijesti, a također u svojim pjesmama naglašavao je ljubav prema rodnom kraju i njegovanju tradicija. Ovaj plemeniti i ponosni sin Uskočkog gorja preminuo je 25.11.2004. god. i sahranjen je na Mirogoju. Od pokojnika se oprostio pjesnik Josip Skok Puškar poetskim prikazom životnog i umjetničkog puta.

________________________________________________________

Sjećanje na pisca Janka Matka

___________________________________________________

Sjećanje na hrvatskog pjesnika Petra Preradovića