Zlatko Latković rođen je 18. ožujka 1928. u Berkasovu kraj Šida, u obitelji grkokatoličkog svećenika Frane i Olge Latković, rođene Segedi. Osnovnu školu sv. Vinka Paulskog pohađa u Banjoj Luci. Ondje 1945. završava i gimnaziju. Još za vrijeme školskih dana, redarstvenici Nezavisne Države Hrvatske Latkovića uhićuju i zatvaraju. Godine 1945. utamničuje ga i komunistička vlast. Nakon otpuštanja iz zatvora i radnog logora, vraća se u Banja Luku, gdje mu omladinski sud časti zabranjuje pohađanje svih škola u zemlji. Uskoro je ponovo uhićen, pod optužbom da je «vođa i organizator ustaško-križarske diverzantske terorističke organizacije u Banja Luci» i osuđen na sedam godina zatvora i gubitak građanskih prava. Pušten je 1950. godine, pod uvjetom da do 1952. radi u građevinskom poduzeću «Konstruktor» u Zenici, izvan koje mu je zabranjeno kretanje.
Nakon jedne godine dopušten mu je povratak u Banja Luku, koju također do daljnjeg ne smije napuštati. Iako 1952. prolazi prijamni ispit na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, studij mu nije dopušten. Tijekom petogodišnjeg robijanja, Zlatko Latković se odlučuje postati svećenikom, preživi li. Stoga upisuje studij na Visokoj filozofsko – teološkoj školi u Đakovu, koji završava nakon četiri godine, 1956. U međuvremenu mu istječe i uvjetna zatvorska kazna 5. srpnja 1956. Zlatko Latković biva zaređen u konkatedralnoj grkokatoličkoj crkvi sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Nakon što njegova molba za nastavak studija na zagrebačkome Katoličkom bogoslovnom fakultetu biva odbijena, Latković ponovno pristupa prijamnom ispitu na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Upisuje desetosemestralni studij slikarstva u klasi prof. Ljube Babića, koji završava u lipnju 1961. godine. Od 1957. do 1962. Latković upravlja grkokatoličkom župom sv. Jurja u Stojdragi. Posljednje godine službovanja teško stradava u prometnoj nesreći, pa odlazi na liječenje u SR Njemačku, u kojoj odlučuje ostati. Nakon života u Kölnu i Bambergeru, 1963. postaje dušobrižnik grkokatolika Zapadnog Berlina, gdje je 1967. godine izabran za župnika Župe sv. Nikole Čudotvorca. Za njegovoga stolovanja župa doživljava duhovnu i materijalnu obnovu i dobiva pjevački zbor. Sveta Stolica 6. prosinca 1970. imenuje Zlatka Latkovića protojerejem stavroforom za zasluge na polju crkvene umjetnosti i izgradnje berlinske župe.
Latković se 1981. godine vraća u Zagreb, gdje do 1990. godine djeluje kao liturg i propovjednik Konkatedralne župe crkve sv. Ćirila i Metoda. Godine 1984. Latković u svojoj župi obnavlja grkokatoličko pjevanje: osniva Muški pjevački zbor grkokatoličke župe sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, pod ravnanjem svoga nećaka Branka Heraka. Za zbor sklada pjesmaricu Božanstvena liturgija. Uz svećenički poziv, Zlatko Latković je trajno posvećen i slikarstvu. Njegove ikone do danas rese ikonostase žumberačkih grkokatoličkih crkava u Grabru, Mrzlom Polju, Pećnu i Stojdragi te ikonostas Kapele za istočno bogoslužje Bazilike sv. Nikole Čudotvorca u Bariju. Osim tradicionalističkih izvedenih sakralnih sadržaja, Latković stvara grafike i slike profane naravi, često enformelističke fakture. Godine 1980. Accademia Italia delle Arti e del Lavoro prima ga u svoje članstvo i dodjeljuje mu zlatnu medalju. Zlatko Latković je desetljećima proučavao bizantsku ikonografiju, a učinke svojih istraživanja objedinio je u opsežnom rukopisu Ikonografija ikone. Veliki dio svoga života Latković je posvetio sakupljanju umjetnina. Ono je urodilo iznimno vrijednom zbirkom grafika, slika i ikona, dio koje je obradila i postavila kustosica Margita Šimat Banov 1998. godine u Kabinetu grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Zlatko Latković umro je u Zagrebu 10. veljače 1999., oporučno dodijelivši svoju ostavštinu za namirenje troškova izgradnje grkokatoličke crkve i pastoralnog središta u Samoboru. Pokojni Zlatko Latković uvijek je rado isticao da je ponosan na to što je uskok i Hrvat grkokatolik iz Žumberka. U Uskočkoj ulici u Samoboru iz ostavštine Zlatka Latkovića izgrađen je grkokatolički centar, za Hrvate grkokatolike i njihove prijatelje. Centar je otvoren od 2003. godine i posvećen praocu naše vjere Abrahamu, a prvi svećenik koji je upravljao bio je Mile Vranešić.