Sošice zauzimaju jedan od najpogodnijih naseobenih prostora u žumberačkom gorju, a nalaze se u sjeverozapadnom dijelu središnjeg Žumberka. Mjesto Sošice ima prostrano polje i koje dužinom i širinom ima nešto manje od dva kilometra, a nalazi se na nadmorskoj visino na oko 600 m nadmorske visine. Sošičko polje, najveće u Žumberku, prostire se tik uz podnožje planinske zone s najvišim vrhovima Žumberačke gore. Na sjevernoj strani naselja,poput prirodnog bedema, strmo se uzdižu guste bukove šume koje na gorskim vrhovima Gere(1178 m), Ravne gore(1001 m) i Plješ(977 m) prelaze u livade, a s jugozapada je uz polje vrh Osovlje (764 m), a s jugoistoka Hum(735 m). Desni pritok Kupčine, potok Suvaja – u gornjem toku sa imenom Jarak, a kroz selo sa imenom Potok-protječe upravo kroz Sošičko polje. Naselje Sošice leži na jednom od najstarijih žumberačkih prometnih pravaca prema jugu, na putu što se preko Kostanjevca, Pribića… vežu na Zagreb-Karlovac. U smjeru zapada, preko Kordića i Radovice, Sošice su povezane s Metlikom, a na istoku preko Tomaševaca, Petričkog sela, Budinjaka, Stojdrage … s Breganom i Samoborom. Sošice su također cestom preko Blaževog brda povezane sa slovenskim krajevima oko Kostanjevice.
Potvrdu imena naselja nalazimo u Bernardovoj darovnici, kojom kostanjevački samostan 7. svibnja 1249.god.u svoj posjed dobiva i četiri jutra zemlje u Sošicama. Od 1746.god. u Sošicama djeluje grkokatolička župa, a između 1750.-1775. u južnom dijelu naselja izgrađena je župna crkva sv. Petra i Pavla, a do nje sredinom 19.st. sagrađena je rimokatolička kapela Bl. Dj. Marije. Nakon ukidanja Vojne Krajine 1871.god. i pripojenja Žumberka civilnoj Hrvatskoj Sošice su (zajedno sa Kaljem) adminstrativno pripale kotaru Jastrebarsko. Postale su općinskim centrom za sela koja spadaju pod središnji i zapadni Žumberak. God. 1880. Sošice imaju 450 stanovnika, a najveći broj stanovnika je 515 i to 1900. god. Period između razvojačenja i prvog svjetskog rata bilo je razdoblje napretka naselja. Taj procvat u prvom redu vezan je za razdoblje djelovanja načelnika Nikole Hranilovića – Vune, rođenog u Sošicama 1862.god. Njegovim su nastojanjem popravljenje i proširene ceste prema Metliki i Kekićima, te izgrađen župni dvor, obnovljena školska zgrada. U središtu sela izgradili su Hranilovići kapelu sv. Antuna Pustinjaka.
Zaselak Radići u Sošicama na početku 20. st.
Za cjelokupni napredak mjesta osobito je značajno što su Sošice, premda vanjskim izgledom selo, još u doba Vojne krajine stekle status manjeg trgovišta. Među mjestima u kojima se još do kraja 18. st na određeni dan u tjednu održavali sajmovi za područje Slunjske pukovnije, osim Slunja i Vojnića, spominju se i Sošice. Uz sajmište u sredini sela niknule su brojne trgovine,gostionice, kuglane, pekara, pošta, svratišta, a okupljanje većeg broja ljudi na sajmene dane pogodovalo je razvoju mjesta. Sošice imaju vodovod od 1913. god., a koji radi i danas.
God. 1898. u Sošicama je bio istakuti prirodoslovac i putupisac Dragutin Hirc sa grupom planinara te je o svom boravku zapisao “Dođosmo u ovo prijatno selo i to na da kad je bio sajam, pa se nagledasmo naroda i njihove nošnje”. Kao najbolji lokal u žumberačkoj metropoli bila je gostionica “K Marici”. U to vrijeme je u Sošicama poslovalo osam gostionica,a selo je imalu i ledanu. Za zasluge na polju javnog života načelnik Vuna je odlikovan 1910.god. od cara Franje Josipa. Sošice od 1950. god. doživljavaju gospodarski i demografski pad i danas broje oko 60 stanovnika. Ova tendecija demografske i gospodarske katastrofe prisutna je u cijelom Žumberku.