Mirom u Parizu 26. rujna 1617. habsburški nadvojvoda i budući car Ferdinand obvezao se da će protjerati Uskoke iz Senja. Uskoci su potom naseljenji na Žumberk, Otočac, Brinje , Istru i čak neki u Italiju. Mirom u Parizu okončan je i Uskočki rat (1615.-1617.) koji je pogodio Istru i dolinu Soče, a obilježen je prodiranjem Uskoka na mletačka područja. Uskočka epopeja predstavlja zadnji otpor našeg naroda protiv tuđinske prevlasti nad Jadranom i taj je uskočki otpor vrijedan divljenja. Senjske uskoke nije nitko savladao, oni su bili izdani! ( Bare Poparić- Povijest senjskih Uskoka, izdanje Matice hrvatske 1936.)
Žumberački Uskok- Željko Bastašić u tvrđavi Nehaj kod obiteljske grba
U Žumberak su doselile obitelji: Bastašić, Stipanović, Heraković, Vuković, Živković, Batalović…
Pohvale našem Adminu što ima evidenciju važnih događaja naše uskočke povijesti pa nas o tome obaviješčuje. Osim nama dragog Bare Poparića, koji je 1936. napisao romansiranu povijest Senjskih uskoka, Catharine Wendy Bracewell napisala je opsežniju knjigu, prevedenu na hrv. jezik i objavljenu 1997. Zagreb, B.A.R.B.A.T. , koja sadrži i poglavlje o raspršivanju uskoka nakon Madridskog mira 1617. Mnogi Žumberčani iz više sela, njeguju kroz usmenu predaju, da su potomci senjskih uskoka. Međutim, ogromnoj većini Žumberčana uskoka preci su doselili u one 4 doseobe od 1530 do 1539. Među njima zasigurno Herakovići, Bastašići, a i drugi. Glavnina uskoka, branitelja Klisa, otišli su u Senjsku kapetaniju nakon pada Klisa 1537. Dakle moguće je da je jedna i to veća grana, recimo Herakovića, doselila u Žumberak 1530 -40., a jedna grana u Senj. No treba pogledati popis prognanih senjskih uskoka koji je objavio R. Lopašić u svom djelu: Acta historiam confinii………..JAZU, 1884-89. Naš istknuti povjesničar dr. sci. Anđelko Mijatović u knjizi POVIJEST HRVATSKA, 2. knjiga, Zgb. Šk. knjiga 2005. str. 51 navodi: “Većina uskoka na vrijeme se sklonila iz Senja. Koliko se zna, po sačuvanom popisu id 1. srpnja 1618. g., u Otočac je protjerano 18 uskoka, u Brinje81, a 20 ih je moralo otići u unutrašnjost (nap.:JŠ.to bi moglo značiti u Žumberak, u tvrđavu Karlovac – samci, ali i u druga mjesta). Uskoro su svi uskoci koji nisu pobjegli, ili se sklonili, protjerani iz Senja. Mnogi su se uskoci 1618. g. naselili u Istri u Tinjanu, Žminju, Pićnju, Sv. Petruu Šumi, Pazinu i na Roveriji kraj Vodnjana. Neki su se smjestili na posjedima Zrinskog. U svibnju 1619. u Senja se vratilo 260 uskoka, ali je većina uskoro protjerana. Neki su uskoci prešli u kraljevstvu obiju Sicilija. Mali dio uskoka prešao je u službu Mletačke Republike. U travnju 1620. iz Senja su protjerani posljednji mostaci uskoka. Bio je to završetak stoljetne borbe uskočke borbe na istočnoj jadranskoj obali i Jadranu općenito”. JŠZ
Znate li možda li se na tom popisu netko s prezimenom Kokot?