400 godina Križevačke biskupije
Velik obol male zajednice
Križevačka biskupija je 20.11.2011.god. počela jednogodišnju proslavu 400. godišnjice svojeg blagotvornog postojanja i djelovanja, po svojem ustroju jedinstvena je crkvena institucija na ovim prostorima. Do 2002. godine okupljala je sve grkokatolike od Triglava do Vardara.
Od ove teritorijalno velike biskupije odvojili su se grkokatolici u Makedoniji, Srbiji i Crnoj Gori, pa tako današnje granice ove biskupije pokrivaju područje od Drine, Dunava do Triglava. To nije brojčano velika biskupija, ali je znakovita kao specifikum katoličanstva na ovim prostorima. Svojim crkvenim životom razvija specifičnosti ekleziološkog, teološkog, pastoralnog, disciplinarnog i liturgijskog sadržaja.
S današnjeg zrenika teško je sagledati ona davna vremena i društveni, a time i crkveni, život na ovim prostorima u davnom 16. stoljeću, kada su pridošli kršćani iz zemalja koje okupiraše nadiruća turska vojna sila. U migracijskim gibanjima došlo je do tektonskih poremećaja dotadašnjeg načina života i društvenih odnosa. U tim burnim vremenima kada se vodila borba za goli opstanak i crkveni život, koji je u to vrijeme bio uspostavljen na tadašnjem feudalnom ustroju, i crkvena organizacija tražili su nove načine svojeg opstanka i djelovanja. Tako je davne 1611. godine grupa monaha pridošlih na prostor nekadašnjeg samostanskog kompleksa Ivanovskog samostana u Marči kod Ivanić-Grada obnovila crkveno zajedništvo s Rimskim biskupom.
Iz povijesti znamo da su zbog čisto profanih interesa crkveni velikodostojanstvenici Rima i Carigrada davne 1054. godine podjelili Kristovu crkvu na dva dijela. Vođeni neobuzdanom željom za vlašću prouzročili su veliko zlo koje je bilo produbljeno 200 godina kasnije, kada su križari u službi mletačkog imperijalizma razorili Carigrad i uspostavili latinsko carstvo. U Božjim očima svako ljudsko zlo mora doživjeti neuspjeh pa je tako dobri Bog u svojem promislu uvijek pronalazio ljude pune Svetoga Duha koji nikada nisu pristajali na svađe i raskole, nego su vođeni Isusovom zapovijedi ljubavi tražili puteve obnove zajedništva u raznolikosti. Oni su dobro znali da sve Kristove vjernike različitih kulturoloških i eklezioloških tradicija povezuju tri zajednička elementa, a to su: Sveto Pismo, sedam svetih sakramenata i crkveno učiteljstvo na čelu s rimskim biskupom. Tko god to priznaje i svjedoči, sačinjava zajednicu Katoličke crkve.
Unutar te tri temeljne postavke razvija se unutar svake zajednice raznolikost crkvenog života. Da pojednostavimo primjerom iz svakodnevnog obiteljskog života: isti su otac i majka, djeca su različitih sposobnosti i sklonosti, a svi oni čine jednu obiteljsku zajednicu.
Tako i ova naša današnja Križevačka biskupija, koja je sljednica nekadašnje Marčanske biskupije, svojim hrabrim svjedočenjem obogaćuje raznolikim crkvenim specifičnostima hrvatsku katoličku crkvenost. Često puta vjernici ove zajednice nisu nailazili na razumijevanje u većinskom dijelu ovdašnjeg katoliciteta, pogotovo iza 19. stoljeća, kada je stvorena simplifikacija nacionalnog i crkvenog identiteta. Usprkos svim nerazumijevanjima, naša mala grkokatolička zajednica na Žumberku dala je u svojoj burnoj povijesti mnoštvo svijetlih svjedočanstava na svim područjima javnog djelovanja, koji svojim obujmom daleko nadilaze njezinu brojčanost.
Više o gkt. biskupiji ima na portalu zumberacki-vikarijat.com, portalu krizevacka eparhija, a u Zagrebu je Grkokatoličko sjemenište smješteno u Ćirilometodskoj ulici br. 1, telefon 01-4851773.
Na blagdan Rođenja presvete Bogorodice, 8. rujna 2020. godine, Sveta Stolica objavila je da je sveti otac Franjo imenovao protojereja stavrofora Milana Stipića, dosadašnjega apostolskoga administratora sede vacante biskupom grkokatoličke Križevačke biskupije.
________________________________________________________
Dr. Janko Šimrak biskup, novinar…
Biskup Šimrak rodio se 29. svibnja 1883.godine u Šimrakima, Žumberak. Pučku školu pohađao je u Mrzlom Polju, a gimnaziju kao pitomac žumberačkog grkokatoličkog sjemeništa, u Zagrebu. Prve dvije godine Bogoslovije studirao je na zagrebačkom fakultetu, a onda odlazi na studije u Insbruck, gdje 28. svibnja 1910. godine stječe doktorat. U početku djeluje kao zamjenik upravitelja župe svetih Ćirila i Metoda u Zagrebu. Na skupštini Hrvatskog katoličkog narodnog saveza, 1913. godine, izabran je za dopredsjednika. Šimrak je bio i direktor jedinog, prijeratnog, katoličkog dnevnika, «Hrvatske straže». U novinama je, kao pravi hrvatski domoljub, šibao velikosrpski hegemonizam Karađorđevićeve Jugoslavije. Od početka 1914. godine djeluje u uredništvu lista «Novina», a 1915. godine postaje glavni urednik tog lista, koji ubrzo nakon toga postaje najčitaniji dnevni list u Zagrebu. U svojem bogatom književno-povjesničarskom radu, napisao je niz djela posvećenih povijesti žumberačkih uskoka i grkokatoličke crkve. Djela je pisao na latinskom i hrvatskom, a dokumente je proučavao u rimskim i austrijskim arhivima, na talijanskom i njemačkom jeziku, kojima se također služio.
U periodu od 1931.-1937. god. izdao je niz kalendara godišnjaka, koje je nazivao «Spomenicama». Bio je i osnivač Društva Žumberčana, 1934. godine, te urednik “Žumberačkih novina”, koji izlazi do kraja 194o.godine. Za vrijeme rata izdaje Vjesnik križevačke biskupije, kao tromjesečnik, a 1942. godine i grkokatolički kalendar.
Šimrak je, također, bio lokalpatriot svog Žumberka. Njegovom je zaslugom, 1938. godine izgrađena banovinska cesta Budinjak-Sveta Jana, a na njegov poticaj grkokatoličke časne sestre grade samostan u Sošicama. U samostanu je ubrzo osnovana mala škola, održavaju se tečajevi, a pomaže se i najsiromašnijima. Samostan su, 1939. godine posvetili blaženi Alojzije Stepinac i dr. Šimrak. Godine 1934. inicira akciju oko postavljanja spomen ploče hrvatskom povjesničaru, Tadiji Smičiklasu. Na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu djelovao je od 1924. godine, kao profesor istočnog bogoslovlja. Kao svećenika i kanonika krasila ga je vjera, ufanje i ljubav prema hrvatskoj domovini. U teškim vremenima, 1942. godine, imenovan je biskupom križevačke biskupije.
Godine 1920. osnovana je Hrvatska pučka stranka, a Šimrak je izabran u Vrhovno vijeće. Kao osnivač HPS obilazi seljake širom Hrvatske, zalaže se za njihove probleme, ističe njihov težak položaj, te se bori protiv beogradskog tiska. Na izborima Šimrakova stranka dobija devet zastupnika. Po odluci kralja Aleksandra, 6. siječnja 1929. zabranjuje se rad stranaka. U svibnju(12.05.) 1945. godine, u biskupskoj kuriji, uvečer oko deset sati, uhapšen je biskup, domoljub, novinar, povjesničar i političar, Janko Šimrak.
Prvu noć je bio zatočen u Križevcima, a nakon toga je prebačen u Zagreb, u prostorije OZNE. Tokom kolovoza boravi u bolnici Sestara milosrdnica, u Vinogradskoj ulici, gdje ga straža čuva danju i noću. Ima naznaka da je tokom zatočeništva trovan. Janko Šimrak umro je 9. kolovoza 1946. godine u Križavcima, gdje je i sahranjen u kripti katedrale. Od 1991. godine, zaslugom velečasnog Mile Vranešića, u Šimrakovoj rodnoj župi Svetog Ivana, u Grabru, održava se misa zadušnica, a na crkvi je, od 2002. godine, biskupu i njegovim stradalim svećenicima je podignuta i spomen ploča. Kao velik čovjek u teškim vremenima, sve nas je Žumberčane zadužio da mu odamo vrijedno štovanje, a iza sebe je ostavio vrijedna pisana djela. Hvala ti za sve Oče, kako su Žumberčani od milja zvali oca Janka.
_______________________________________________________
Biskup Ilija Hranilović
Žumberački rod Hranilovića može se ponositi time što je dao hrvatskom narodu i katoličkoj crkvi lijepi broj službenika oltara.Najzapaženije mjesto zauzima biskup Ilija pl. Hranilović-Cvjetašin. Ilija se rodio 03.10. 1850. god. u Sošicama(Žumberak). Njegovi su roditelji Marija i Nikola (Bazek)pl. Hranilović-Cvjetašin. U Sošicama je polazio staru carsku-trivijalnu, trorazrednu školu.Kad mu je bilo 12 godina primljen je u Grkokatoličko sjemenište u Zagrebu. Kao pitomac Grkokatoličkog središnjeg sjemeništa sv. Barbare učio je Bogosloviju u Beču. Sveto svećenički red primio je 25.04.1875. god. i postao je tajnik biskupa Đure Smičiklas.
God.1876. Hranilović je postao župnikom grkokatoličke župe i upraviteljem biskupskog imanja u Šidu(Srijem). Nakon smrti biskupa Đure Smičiklas je bilo upražnjeno mjesto prvog čovjeka biskupije. Zalaganjem V. Poturičića ( iz Glušinje) – vikara križevačke biskupije , T. Smičiklasa – sveučilišnog profesora , N.Badovinca – gradonačelinika Zagreba i I. Vončine – predstojnika za bogoštovje i nastavu, imenovao je car Franjo Josip I,17.12.1882. god. Iliju Hranilović križevačkim biskupom.
Papa Lav XIII potvrdio je 15.03. 1883. god. gornje imenovanje. Biskupsko posvećenje biskup je primio na Cvjetnicu 1883. god. i to u grkokatoličkoj crkvi u Lugošu(Rumunjska). Svečano je uveden na biskupsku stolicu u Stolnoj crkvi u Križevcima na Tominu nedjelju 1883.god.. Mladi 33-godišnji biskup Hranilović izrekao je tada rodoljubni i umni govor o zadacima crkve. Biskup Hranilović uredio je biskupsku palaču u Križevcima, a njegovim je zalaganjem obnovljeno više župnih dvorova. Iz temelja je preuredio grkokatoličku crkvu u Zagrebu i sjemenište. Kao seljački sin biskup je pokazivao puno razumjevanja za sve slojeve vjernika. Hranilović je prijateljovao sa biskupom Štrosmajerom.
Biskup Hranilović obolio je na želudac,a liječio se u Karlovim Varima(Češkoj),Rogatcu i dr.Teže je obolio u mjesecu ožujku 1888.god.Bio je svijestan svoje bolesti i ispovjedao se svetom duhovniku dr Matiji Stepinac. Dr Tadu Smičiklas,sveučilišnog profesora imenovao je izvršiocem svoje oporuke. Dana 16.03. 1889.god. umro je križevački biskup Ilija Hranilović, a ostavio je duboki trag i vrijedne rezultate. Vodio je biskupiju nepunih sedam godina. Sahranjen je 18.03. 1889. god. na groblju u Križevcima. Posebni vijenac u ime đakovačkog biskupa dr. Juraja Štrosmajera je položio hrvatski povjesničar i učenjak dr Franjo Rački. Žalobni pogreb je vodio vikar Đuro Badovinac uz asistenciju brojnog svećenstva.
____________________________________________________________
Gabre Mijakić, biskup i mučenik
Car Leopold I.1663. godine imenovao je Gabru Mijakića za starješinu manastira Marča i Svidničkim biskupom.Tom prilikom položio je prisegu”Da će biti vjeran Bogu i svetoj rimskoj crkvi i Svetom Ocu Papi …”. U ljeto 1666. godine odlučio je Gabre Mijakić poći u Rim i ispuniti svoje obećanje koje je dao prilikom imenivanja za biskupa.Prije puta u Rim sastali su se kod Mijakića u Marči svi ugledniji Uskoci iz Žumberka,a osobito narodne vojvode koje su ga ovlastile, da izjavi pred Svetim Ocem kako su oni vjerni katoličkoj vjeri. Kad je stigao u Rim, predao je molbu papi Aleksandru VII. i Kongregaciji De propaganda, da bude potvrđen za marčanskog sjedinjenog biskupa.
Biskup Mijakić je bio rodom iz okolice Križevaca, a bio je dobar prijatelj sa banom Zrinjskim.U to doba sve je bilo uzavrelo u Hrvatskoj i protiv nasilja njemačke vojske podigli su se Hrvati i najveći junaci ban Petar Zrinjski i njegov šurjak Krsto Frankopan. Gabre Mijakić je mislio da je došlo najzgodnije vrijeme, da se Uskoci stresu sa sebe jaram njemačkih zapovjednika. Njemačkoj politici je smetalo,što su se pod Mijakićem po prvi put sjedinili Uskoci sa hrvatskim staležima i ustali protiv zajedničkog neprijatelja. U Beču su se silno ustrašili radi ovog saveza, pa su čekali trenutak da se obračunaju sa Mijakićem.
Godine 1670. bio je uhvaćen kao sukrivac u uroti Zrinsko-Frankopanskoj i zatvoren u karlovačkoj tvrđavi. Njemačke vlasti bojali su se osvete Uskoka i biskupa su prebaci u tvrđavu (Senj). Dok je Mijakić boravio u tamnici u Senju, njegovu je prijatelju Petru Zrinskom odrubljena glava (30.04.1671. god.). Biskupa Mijakića su prebacili u zatvor (Graz), a gdje bio dobro čuvan i umro je u listopadu 1686. god. i to nakon 16 godina tamnice. Čuvajmo uspomenu na našeg biskupa Mijakića, a opširnu studiju o njemu je napisao dr. Janko Šimrak( 1930.god.). Tadija Smičiklas u “Poviest Hrvatske II” također na više mjesta spominje Gabru Mijakića (Križevačkog biskupa).
Milan Radić
____________________________________________________________
Biskup – Đuro Smičiklas
Đuro Smičiklas rođen je u selu sošičke župe Reštovu 14.prosinca 1815.godine. Gimnaziju je završio u Vinkovcima, a bogoslovni studij u Zagrebu kao pitomac Grkokatoličkog sjemeništa. Nakon svećeničkog ređenja službovao je od godine 1842. u župi Vrlika u Dalmaciji.Od 1846. god. župnik je u Kričkama i ujedno biskupski vikar za Dalmaciju.Tri godine kasnije postavljen je za župnika u Novom Sadu. Od 1852. god. prelazi u Križevce za kononika čuvara Stolnog kaptola. Križevačkim biskupom postaje 1857. godine,a biskupsko posvećenje primio je u Beču. Đuro Smičiklas je 24 god. upravljao Križevačkom biskupijom i bio je poznat kao vrijedan, marljiv te se isticao kao dobrotvor.
Smičiklas je vodio veliku brigu o biskupiji i sjemništu u Zagrebu,a gdje su se odgajala nadarena djeca iz Žumberka za buduća duhovna zvanja.Ovaj vrijedni biskup preminuo je u 66. godini života, a sahranjen je na groblju sv. Roka u Križevcima. Đuro Smičiklas bio je stric od povjesničara Tadije Smičiklas.
________________________________________________________
Zaboravljeni biskup Bastašić
Jozafat Bastašić rodio se 1739. godine u Žumberku (mjestu Drašći Vrh, župa Pećno). Završio je u Rimu znanosti (filozfije i teologiju i postigao je doktorat). Nakon zaređenja za svećenika bila mu je na upravljanje povjerena župa Mrzlo polje. Nakon šest godina provedenih kao svećenik u Žumberku pozvan je u Beč gdje postaje generalnim rektorom sjemeništa sv. Barbare., a kasnije kraljevskim cenzorom knjiga. Godine 1787. imenovan je križevačkim biskupom, a prije toga godinu dana bio je opat sv. Pulherije u Križevcima i osječkim biskupskim vikarom. Moramo se diviti njegovom radu i zauzetosti kroz godine njegovog kratkog upravljanja biskupijom križevačkom. Zahvaljajući biskupu Bastašiću biskupija je 1791. godine dobila bivši franjevački samostan, crkvu za rezidenciju i katedralu križevačkih biskupa. Biskup je iznenada umro u dalekom Srijemu na biskupskom imanju u Šidu 28.8. 1793. godine. Njegovi zemni ostaci počivaju u kripti rimokatoličke župne crkve u Sotu. Bastašićev nasljednik bio je dr. Silvester Bubanović. Trebali bi se izvesti ekshumacija i prijenosa u Križevce zemnih ostataka biskupa Bastašića, a ako to nebi išlo onda bi trebalo postaviti spomen ploču u sotačkoj župnoj crkvi.
___________________________________________________________
Sjećanje na biskupa Gabru Smičiklas
Gabre Smiciklas potjece iz žumberačkog sela Sopoti, u sošičkoj zupi. Rođen je 1783. , pučku školu završio je u Sošicama. Srednju u Zagrebu kao pitomac Gkt. sjemeništa, te je završio studij teologije. Za svećenika je zaređen 1808. i postavljen za učitelja u Sošicama. U to vrijeme svećenici su bili i učitelji. Godine 1809. vodi upravu gkt. sjemeništa. Od 1810. vrši službu župnika u Šidu, Novom Sadu i Krsturu. Neko vrijeme bio je dekan srijemskog i bačkog dekanata. Iza smrti biskupa Konstantina Stanića od 1830. vodi upravu biskupije kao kapitularni vikar. Dana 9.3. 1834. imenovan je križevačkim biskupom. Bio je jako poduzetan i zauzimao se za boljitak svoje biskupije. Trudom i zauzimanjem biskupa Gabre Smičiklasa utemljen je 1846. Stolni kaptol s 4 redovnika kanonika u Križevačkoj biskupiji. Za vrijeme njegovog biskupstva podignuto je 6 novih župa, nadograđena je biskupska rezidencija u Križevcima, dogradio je Gkt. sjemenište i crkvu u Zagrebu. Umro je 14. 3 1856.
___________________________________________________________
Rektor – Dane Šajatović
Ovih dana navršilo se 60. godina od smrti žumberačkog velikana dr. Dane Šajatovića, čovjeka bistra uma i velika srca. Jedna od zadaća potrala uskok-sosice.hr je da svojim čitaocima omogući da upoznaju sve osobe koje su svojim radom i svojim životom slavu Žumberka pronijeli diljem Hrvatske i izvan nje. Jedna od najsjanijih zvijezda nad žumberačkim nebom bio je mons. dr. Daniel Dane Šajatović.
Dane Šajatović rodio se u Jezernicama, župa Sošice i to 13.05. 1868.godine. Krstio ga je sošički župnik, domaći sin, Nikola pl.Radić. Pučku školu pohađao je u Sošicama, gdje mu je učitelj bio poznati narodni prosvjetitelj Marko Hranilović. Od 1880.god. Dane se nalazi u Grkokatoličkom sjemeništu i sa izvrsnim uspjehom završava klasičnu gimnaziju. Kroz iduće četiri godine pohađao je bogoslovne nauke na katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom fakultetu 1900. postigao je doktorat. Za svećenika je zaređen 1895. godine. Šajatović je uz dozvolu biskupa studirao i pravne znanosti.
Biskup Drihobecki ispunio je Daninu želju i imenovao ga nadstojnika nauka u sjemeništu, a nakon toga i rektorom sjemeništa. Godine 1902. Dane je imenovan izvjestiteljem Duhovnog stola Križevačke biskupije. Nakon smrti biskupa Njaradija, od travnja 1940.do prosinca 1941., te nakon smrti biskupa Šimraka, od kolovoza 1946. do srpnja 1950., mons. dr. Dane Šajatović bio je upravitelj Križevačke biskupije. Šajatović je dobro upravljao Križevačkom biskupijom te u njegovom mandatu nisu zabilježene nikakve rasprodaje crkvene zemlje i imovine. Ostavljeno je biskupiji u Križevcima samo agrarni maksimum od 10 hektara. Njegov nasljednik (biskup Bubatko) upravljao je loše biskupijom i rasprodavao crkvenu imovinu.
Dr. Janko Šimrak, koji je u vrijeme Dane Šajatovića bio pitomac sjemeništa, sjeća se dobrog svog rektora i njegovih metoda u odgoju mladeži. Za vrijeme Dane Šajatovića Grkokatoličko sjemenište postalo je najugledniji zavod u Hrvatskoj. U Križevačkoj biskupiji od godine 1915. djeluju redovnice Bazilijanke. Dane Šajatović uzeo je svoje tri nećakinje i pod njegovim vostvom one su krenule u novicijat u Galiciju, a nakon toga se vratile u Hrvatsku i postale prve sestre Bazilijanke. Žumberački sin mons. Dane Šajatović umro je 22.11.1952. u 85. godini, a sahranjen je na križevačkom groblju sv. Roka.
Hvala što ste objavili podatke o mučenicima Naše vjere,a posebno mi je drago pročitati podatke o biskupu Gabri Mijakiću.
Nakon dugo godina imamo svog biskupa iz Žumberka,ali nema pomaka u boljitku crkvenog života i obnovi crkvenih objekata u našem kraju. Daje biskup krajevima koji nisu u Hrvatskoj,a nedaje svom kraju i jedan plemeniti scećenik Andrija otišao u drugu biskupiji, Rapljenović u Njemačku, nema više susreta mladih grkokatolika i biskup oko sebe okuplja neke čudne osobe koji nisu iz ovih krajeva. Nadam se da će mladi Hranilović i dr. vratiti žumberačkoj grkokatolčkoj crkvi sjaj i put kojeg je imao o. Ivan Pavković, naš dobri Maslarac.