Prvi Kongres Žumberčana u Sošicama 1935.
Dana 14.07.1935. god. u Sošicama je održana svečanost, a takav veličanstven skup Žumberak u svojoj prošlosti još nije imao. Iz Zagreba su došli u goste tri velika autobusa preko Jaske, Krašića, Pribića i Kostanjevca. Osim zagrebačkih Žumberčana pohrlili su na proslavu i mnogi prijatelji Žumberčana, koji su htjeli vidjeti svečanost i divan gorski kraj. Među zagrebačkim gostima nalazio se rektor našeg sveučilišta dr Hondl,a Maticu hrvatsku zastupali su: Lukas presjednik i profesor na visokoj komercijalnoj školi, dr Blaž Jurišić…U Sošice je došla iz Krašića i majka Preuzvišenog Nadbiskupa sa svojim sinom i sa doktorom Ilijanićem.
Zagrebački gosti su se točno u osma zaustavili pred kućom pokojnog Tadije Smičiklasa, gdje je dr Janko Šimrak izrekao kratak tekst o velikom čovjeku, u kojem je ocrtao njegov život, znastveni rad i ljubav prema Žumberku. Tade Smičiklas istakao se kao domoljub u borbi protiv zloglasnog režima Khuena-Hedervarya. Iza govora otpjeva je zbor Društva Žumberčana pod dirigiranjem g. Stjepana Volfa „Vječnaja pamjat“. Nakon toga krenuli su prema Sošicama,a na ulazu u selo kod župnog dvora bio je podugnut slavoluk iz gorskog cvijeća i zelenila u počast križevačkog biskupa dra Dionizija Njaradija. U to su počele dolaziti sa svih strana procesije žumberačkog naroda u svojim nošnjama.
Tako je došla velika procesija iz župa Stojdraga,Grabar, Pećno i Mrzlo Polje pod vodstvom župnika: Makse Hranilovića, Janka Rapljenovića i Stanka Višoševića. Iz Kašta je doveo brojnu procesiju o.Petar Gvozdanović, iz Radatovića-Svete Nedjelje o. Tomislav Firis, iz Draga o. Dudaš. Sa tim procesijama se sjedinila se procesija sošičke župe, pa je narod u dugim redovima redovima prevaljivao put do Kekića. Tu su se uz Hrvate grkokatolike i rimokatolike našla i braća Slovenci iz okolnih župa, koji su došli u precesijama iz svojih sela. Zagrebački gosti kretali su prema kekićima u kolima ili pješke. U Kekiće se stiglo malo iza devet sati,a biskup je počeo sa posvetom crkvice
Kako je kapela bila malena, to je uz kapelu načinjen u sjenici privremeni oltar. Pod službom je divno pjevao Zbor društva Žumberčana ,a prizor je bio divan. Kapelica je sagređena na jednoj kosoj stijeni naprotiv najstarijem gradu Uskoka. Žumberačka inteligencija pomiješala se sa svojim narodom u jednom duhu i jednom ljubavi. Tisuće pobožnog naroda oba obreda diže svoje ruke prema Bogu, prema Ćirilu i Metodu. Nakon svete službe prikazao je narodu u kratkim potezima život i rad biskupa dr Janko Šimrak. Nakon toga je narod krenuo prema Sošicama,a gdje je popodne u tri sata počeo prvi Žumberački Kongres na širokom prostoru pred općinom. Sa svih strana sabralo se nekoliko tisuća naroda,a za govornike je bio priređen podij. Uz svećenike i predstavnike društva, posebno mjesto su zauzimali predstavnici Matice hrvatske. Presjednik društva Žumberčana dr Milko Popović otvorio je kongres i za to dobio veliki aplauz. Popović je pozvao Žumberčane na jednistvo,slogu i ljubav prema rodnom kraju. Opširni izvještaj o tajničkom radu dao je Janko Gregurić, a blagajnički izvještaj položio je Ilija Vranešić. Nakon toga govorio je u ime nadzornog odbora g. Nikola Car, trgovac iz Zagreba. Iza službenog dijela predavi su: dr Janko Šimrak o najstarijnoj povijesti Žumberka, vlč. Janko Rapljenović o narodnom žumberačkom gospodarstvu i dr. Jure Vranešić, presjednik zagrebačke liječničke komore.
Na koncu je govorio uz veliki pljesak stari dugogodišnji sošički načelnik Nikola Hranilović- Vuna. Svečanost dakle u Žumberku uspjela je iznad očekivanja.
Ostali su posramljeni jedino izazivači pred domaćim i stranim svijetom. Dok je trajao kongres grupica „Jeftićevaca“ je ometala rad Kongresa, urlala,čak i prijetila vatrenim oružjem . Jeftićev petorke predvodili su: Janko i Ilija B. iz Ostriža, a njihov brat Nikica koji je odvjetnik u Karlovcu bio je dva dan prije kod njih u Žumberku i davao im instrukcije. Narod Žumberka je prosvjedima i potpisima osudio divljanje Jeftićevih trojki i petorki,a stanovnici Kašta, Sošica, Oštrca, Malinaca… i drugih mjesta na Žumberku tražili su od nadležnih vlasti da povuku odgovornost za kolovođe pravoslavne propagande. Pobornici te politike su 1934. godine sa spomen-ploče Jovana Hranilovića koja je stajala na crkvi u Radatovići ukrali slova „hrvatskom književniku“. Žumberački Uskoci znaju za tu grupu jada i ološa koji su zadojeni pravoslavnom propagandom i takva politika neće proći u Žumberačkom gorju,a gdje se stoljećima odgajala hrabra kršćanska i hrvatska ruka. (Žumberačke novine 1935.)
_____________________________________________________________________________________
II. Kongres Žumberčana – Mrzlo Polje 1936.
Iz Zagreba je ranim jutrom u pet sati krenuo autobus sa Jelačićeva trga sa 25 putnika. Među njima su bili: počasni predsjednik Društva Žumberčana Nikola Hranilović- Vuna, Svetozar Predović, vijećnik u miru, Dane Staničić, šumarski nadsavjetnik, blagajnik Društva Žumberčana Janko Grgurić, odbornik, Jovo Magovac sa svojom suprugom, Janko Heraković, župnik u Kričkama u Dalmaciji, dr. Maksimilijan Lah, rimokatolički župnik, ing. Makso Hranilović, Jure Vuković iz Željezna, Ivo Baničević, Ilija Vranešić, gostioničar u Zagrebu sa svojim prijateljima, Miloš Severović, željeznički činovnik u miru, Dragec Hranilović, gostioničar u Zagrebu, Marko Vukasović, Stjepan Hrastovec i drugi. Autobus je kretao divnim putem preko Samobora, Bregane, Glažute, pa se odatle sepertinama penjao cestom do Stojdrage. Magla je gusta pokrivala sve doline, pa je to davalo kraju fantastičnu sliku. Putnici, koji nisu bili u ovim krajevima, glasno su govorili, da ovakvo što nikad u svom životu nisu vidjeli. Gusta kiša pratila ih je od Zagreba, pa sve do iza Stojdrage. Od Stojdrage prolazili su vijugastom i opasnom cestom kroz Grandovicu do Drmića i Pokleka. Zatim su se penjali prema Novom Selu, odakle su krenuli vrhuncem ceste prema Budinjaku. Odatle su se spuštali prema Gornjoj Vasi. Tu su ih ljudi dočekali pred kućom Ive Šintića. Tada su se polako spuštali preko Javora i Glušinje prema crkvi u Mrzlom Polju. Kiša je neprestano sipila…
Istim putem krenuo je automobil, u kojem su se nalazili: Marta Kovačević, supruga pokojnog Dane Kovačevića, Dragica Heraković, učiteljica, kći pokojnika sa svojim suprugom Vladom Herakovićem, seoskim ekonomom, i sa Tomom Herakovićem, dugogodišnjim prijateljem pokojnika i ravn. učiteljem u miru. Preko Brežica i Stojdrage stigla je dan prije u Mrzlo Polje gospođa Zlata Kalaj, rođ. Stanić, kći pokojnog Petra Stanića, sa svojim kćerkama. Sa druge strane preko Jastrebarskog, Krašića, Pribića, Kostanjevca i Željezna stigli su brojni Zagrepčani automobilima pod vodstvom predsjednika Društva Žumberčana dr. Jure Vranešića. U jednim kolima dovezao se dr. Ivan Pernar sa svojom gospođom i sa gospođom Torbar, zatim narodni zastupnici: dr. Banković, Novosel i Robić. Bili su zastupani dopisnici zagrebačkih i beogradskih listova. Dr. Ivan Pernar bio je svečano dočekan u Gornjoj Vasi pred kućom Ivana Šintića.
Dr. Šimrak
Točno u deset sati započela je pjevana sveta služba u crkvi u Mrzlom Polju. Služio je urednik sa Jankom Rapljenovićem, župnikom u Mrzlom Polju, i sa Jankom Herakovićem, župnikom u Kričkama u Dalmaciji. Do oltara su bili: dr. Maksimilijan Lah; Gvozdanović, župnik u Berkasovu, zatim Pero Gvozdanović, župnik u Kaštu i Aleksandar Biljak, župnik u Grabru. Malo kasnije je stigao i dekan žumberačkog kotara Maksimilijan Hranilović sa svojim kćerkama Zorom, učiteljicom u Ruskom Krsturu, Irenim, učiteljicom u Oštrcu i Marijom, učiteljicom u Pećnom, zatim sa svoja dva sina: Vladimirom i Slavkom. Iz Sošica su stigli: Ilija Petrin, općinski bilježnik u Sošicama, sa svojom gospođom i sa kćerkom Štefom, zatim kapelan Melenjuk sa svojom gospođom.
Za vrijeme službe pjevao je na koru mjesni pjevački zbor djevojaka pod ravnjanjem gospođe Rapljenović. Nakon evanđelja izrekao je urednik “Žumberačkih novina” narodu kratku propovjed. Iza svete službe bila je svečana posveta spomen-ploče, koja se nalazi nad ulaznim vratima u crkvu na širokoj stijeni tornja. U spomen-ploču uklesan je zlatnim slovima ovaj tekst:
“U ovoj crkvi služiše Bogu na slavu, a hrvatskom narodu na čast Petar Stanić, župnik u Mrzlom Polju, žumberački historičar 1862.-1927. Dane Kovačević, narodni učitelj Mrzlog Polja, sabirač žumberačkih narodnih pjesama i običaja 1856.-1935. Ovu spomen-ploču staviše “Žumberačke novine”.”
Nakon otkrića spomen ploče formirana je velika kolona pod zastavama i pjevajućo hrvaatske pjesme krenula u obližnji Javor,a tamo je na jednoj livadi bila podignuta tribina. Na tribin je narodni zastupnik i izaslanik dr. Mačeka dr. Ivo Pernar pozdravio mnoštvo ljudi,a nardni zastupnik iz jaske dr. Banković prvi je pozdravio domaći narod i najavio dr. Pernara. Narod je burnim pljeskom pozdravio govornike i klicao dr. Mačeku. Popodne je svećenik Rapljenović za goste spremio ručak,a nakon toga krenuli prema Gornjoj Vasi i tamo se zadržalo malo kod domoljuba Ivice Šintića. Popodne oko pet krenuli smo prema Medven Dragi i tamo se kratko zadržali kod porodice Medven i ljekarnika Pere Medvena. Unatoč lošem vremenu i dosadnoj kiši izlet na kongres u Žumberak bio je odličan,a skupu je prisustvavalo monoštvo naroda iz Žumberka. (dr. Janko Šimrak)
Žumberačke novine, kolovoz 1936.god.
______________________________________________________________________________________________
Treći Kongres Žumberčana u Kostanjevcu
Treći Kongres Žumberčana trebao je biti održan na Žumberačkom gradu u Podžumberku,a prije Kongresa trebala je biti svečana misa u crkvi sv. Nikole. Mjesto Kongresa je povijesno mjesto, gdje su naši preci BRANILI KRST ČASNI I SLOBODU ZLATNU, a obnovio bi se i stari uskočki zavjet. Odbor za održavanje Kongresa je zbog bojazni od lošeg vremena odlučio da se Kongres održi u Kostanjevcu i to 11.srpnja 1937.godine. Treći Kongres je bila je odlična svečanost i veliko narodno slavlje,a na kojem su se okupile tisuće seljaka Hrvata (grkokatolika i rimokatolika) iz svih sela Žumberka. Na Kongresu su govorili vođa američkih Hrvata: Butković, zatim presjednik Matice hrvatske Filip Lukas, presjednik Društva Žumberčana Nikola Hranilović – Vuna i dr. govornici.
Sveta misa je održana u kapeli u Kostanjevcu, a Kongres je otvori dr. Šimrak. Butković jer naglasio da su Žumberčani vrlo sposobni u Americi, a naglasio da kad se nađu Žumberčan i Ličan u Americi pozdrave se: Žumberak i Lika, to je hrvatska dika! Butković je kazao da Žumberčani u Americi imaju svoje organizacije (Žumberačka sloga i Žumberački vitezovi). Filip Lukas naglasio je je ovaj kraj dao vrlog povjesničara Smičiklasa, pjesnika Hranilovića i niz istaknutih uskočkih vojskovođa (Gvozdanovića, Hranilovića, Delivuka, Delišimunovića, Badovinaca, Rajakovića …). Cijelo vrijeme Kongresa narod je oduševljeno pozdravljao govornike. Žumberačke planine su imale veliko slavlje, a u Kostanjevcu nikad nije bilo toliko svijeta. Kod slavoluka koji je bio postavljen na ulazu u Kostanjevac, dočekali su goste Križari i vatrogasci iz Kostanjevca i Oštrca i mnoštvo naroda. Žumberački učitelj Ognjanovac govorio je o sadašnjosti i prošlosti Žumberka. Kongres je uspio,a dr. Šimrak je naglasio: “Da država treba više ulagati u ovaj kraj i zalagati se za izgradnju prometnica, vodovoda i što boljeg školovanja mladosti ovog kraja”.
Žumberačke novine, 1937.god.
_____________________________________________________________________
IV. Kongres Žumberčana u Brezovcu 1938.
Pogled na Brezovac
Četvrti Kongres Žumberčana održan je u Brezovcu, u nedjelju 12.08.1938. godine. Prije godinu dana stradalo je selo Brezovac od požara i grom je udario u slamnatu kuću i začas je selo izgorjelo,a samo su tri kuće sačuvane. Ljudima je trebala pomoć i Društvo Žumberčana iz Zagreba je sakupilo lijepi iznos za pomoć. Za pogorjele ljude se zauzeo ban Savske banovine dr. Viktro Ružić i koji je više puta pomogao obnovu sela,a lijepi iznos dali su i naši ljudi iz Amerike i Kanade. Društvo Žumberčana i Žumberačke novine odlučile su da se Kongres održi u Brezovcu. Na dan Kongresa posvećene su novoizgrađene kuće,a posveti novih kuća prisustvovao je ban Savske banovine dr. Viktor Ružić s referentom za gospodarska pitanja. Na kongres je stiglo puno seljačkog svijeta iz samog Žumberka i bližih sela samoborskog i jaskanskog kotara. Došli su iz Zagreba mnogi Žumberčani. Među njima: Svetozar Predović sudski savjetnik u miru, Jovo Magovac, Vlade Heraković, sreski gospodarski referent za Varaždin, Stjepan Gjukić, Ivan Gorupec, inspektor rač. na sveučilištu, Marko Vukasović i dr. Na Stojdragi je pozdravio bana dr. Viktora Ružića tamošnji župnik Mihajlo-Sergej Trbojević, koji mu je razložio teško stanje onoga siromašnog naroda.
Ban je odgovorio da će banska uprava učiniti što bude moguće, da se ublaži bijeda. Ujedno je dao za crkvu 1.000 dinara. Isto tako su predali svoje molbe seljaci na Novim Selima, Budinjaku, Latinčićima, Kordićima i u Jelenićima. Pred samim selom Brezovcem pozdravio je bana dr. Ružića u ime seljaka Pavao Gvozdanović. Ban je odgovorio kratkim govorom, u kojem je naglasio , kako su Brezovčani dali lijep primjer marljivosti, jer su kroz tako kratko vrijeme sagradili zidane kuće. Iza toga je bila svečana sveta misa, koju je služio urednik “Žumberačkih Novina” uz asistenciju Ilije Krajačića, domaćeg župnika i župnika iz Pećna Josipa Melunjaka. Bio je prisutan župnik iz Kašta Petar Gvozdanović, zatim župnik iz Svete Jane Ivan Hrdjok i kapetan Lodeta iz Samobora.
Nakon svete mise bio je blagoslov deset sagrađenih kuća. Ban dr. Viktor Ružić je tom prilikom pregledao svaku građevinu i razgovarao sa domarima. Kuće su načinjene redovito tako, da je na prvom podu lijepi suhi stan s najmanje dvije sobe, u sredini kuhinja i sve ostale nusprostorije. Ispod stana su pivnice. Imade kuća, koje imaju i više soba od dvije. Iza posvete zgrada bio je IV. žumberački Kongres, na kojem su raspravljena sva gospodarska pitanja Žumberka. Bilo je prisutno preko 5.000 seljaka, koji su došli iz najudaljenijih sela. Kongres je otvorio urednik Žumberačkih novina(dr. Janko Šimrak), koji je razložio najprije pitanje gradnje Brezovca, zatim sva ostala pitanja, koja danas najviše zanimaju žumberačkog seljaka: pitanje puteva, pitanje seljačkog gospodarstva, pitanje općinskih i državnih šuma, za koje bi najbolje bilo, da se razdijele među pojedine kućne brojeve. To se osobito tiče državnih šuma, koje su su svoje vrijeme Mađari oteli granici u Žumberku. Iza toga je govorio najprije gospodin ban dr. Viktor Ružić, koji je prikazao, što je do sada banska uprava učinila za ovaj kraj i što će od sada učiniti. Sva pitanja treba prije svega proučiti na licu mjesta, da se onda mogu donijeti odluke.
To će učiniti naskoro banska uprava preko svojih stručnih gospodarskih činovnika, koje će izaslati u ovaj kraj. Za sada se može kazati samo , da će za ovaj kraj biti prava sreća gajenja dobre pasmine ovaca. Iza toga je govorio gospodarski stručnjak ing. Klenovar, koji je naglasio najvažnija gospodarska pitanja ovoga kraja i istakao, da se ona moraju svako napose dobro proučavati, da se može nešto učiniti. Iza toga govorio je ing. Vlade Heraković, gospodarski stručnjak iz Varaždina. Njegov govor učinio je veliki utisak na sve prisutne, jer je on domaći sin i jer pozna prilike kraja. Izložio je pitanje čuvanja stajskog gnjoja, pitanje voćarstva i livadarstva. Iza njega je u ime Svete Jane govorio župnik Ivan Hrdjok, s kojim je došao trgovati gosp. Car. Iza toga govorio je Stjepan Gjukić o grkokatoličkom sjemeništu u Zagrebu, koje se nalazi u vrlo teškom položaju i koje treba brze pomoći. Na kraju je govorio domaći župnik Ilija Krajačić. Iza toga su predstavnici pojedinih sela predavali svoje žalbe. Tako su sela Grabrak, Šipački Brijeg,Jarušje… predali molbu radi tuče i radi puteva. Slične su bile i molbe ostalih sela. Župa Pećno predala je molbu radi svoje crkve, koja se nalzi u ruševnom stanju. Isto tako je predala župa Grabar molbu radi župnog stana, koji se imao što prije popraviti.
Banska uprava je nakon kongresa u onaj kraj poslala svoga gospodarskog stručnjaka, da ispita sva pitanja, koja su naglašena na kongresu i da se počne sa radom. Na četvrti Kongres došli su među ostalima: vatrogasno društvo iz Kalja pod svojom zastavom, zatim načelnik općine Kalje Ivan Šintić, bilježnik Šustić, koji se mnogo trudio oko građenja sela, domaći liječnik u Kalju, Nikola Dumić iz Smerovišća, A. Rubeša, učitelj iz Smerovišća. Na kongresu je bio prisutan i kotarski predstojnik Pavao Vidović, koji je i sam Žumberčan i koji se mnogo trudio za građenje sela. On je bio prvi na garištu, da pomaže siromašnim ljudima i kasnije je vodio gradnju. Na Kongresu se također mnogo govorilo i o planinarstvu,a neki su putevi već markirani i treba markirati puteve od Budinjaka do Svete Gere i Metlike.
Izvor: Žumberačke novine br. 8-10. 1938.god.
____________________________________________________________
Povijesna crtica – V. Žumberački Kongres 1939. u Grabru
Žumberčani ispred crkve sv. Ivana u Grabru
Dana 7. srpnja 1939. održan je Grabru V. Žumberački Kongres. Već rano ujutro počeo se narod okupiti oko crkve sv. Ivana i to ne samo Žumberčani nego i predstavnici okolnih sela iz Lipovca, Smerovišća, Noršić Sela, Bukovca… Iza deset sati doputovali su iz Zagreba u automobilima Dake Krajačića: Vilim Boyd-Boić, Spridona Petranović, Ilija Garapić, Janko Šimrak. U Grabar je došao i sreski načelnik iz Jaske dr. Vladimir Gotgardi, bilježnik u Kalju Ilija Petrin… Kongres je započeo nešto iza 11 sati,a otvorio ga je presjednik priređivačkog odbora – Miloš Jelenić. On je prvo dao riječ dr. Šimraku koji je najprije prikao povijest ŽUMBERAČKIH KONGRESA: 1935. u Sošicama, 1936. u Mrzlom Polju, 1937. u Kostanjevcu, 1938. u Brezovcu i njihovo značenje na poboljšanje izgradnje cesta, poboljšanje seljačkog gospodarstva, pitanje šuma ….
Dr. Šimrak je u svom govoru pozdravio dr. Mačeka, presjednika Hrvatske seljačke strtanke (narod je ovo pozdravio velikim aplauzom) koji je ovih dana proslavio šesdesetu godišnjicu života. Šimrak je još spomenuo velikane ovog kraja: hrvatskog povjesničara Smičiklasa, biskupe Bubanovića i Hranilovića, pjesnika Hranilovića, vojskovođu Vida Gvozdanovića i dr. znamenite Žumberčane. Peti Žumberački Kongres pozdravio je pruzvišenog Alojzija Stepinca i grkokatoličkog biskupa Njaradija. U svom govoru Šimrak je posebno pozdravio bišeg hrvatskog bana, a sadašnjeg ministra pravde dr. Viktora Ružića i koji ima žumberačke krvi. Dr. Ružić je pješice obišao Žumberak od Radatovića do Svete Gere i do Sošica,a prošle godine je posjetio Brezovac i pomogao konkretnim potezima poboljšanje život u našem kraju.
Senator Boić
Petom Kongresu Žumberčana u Grabru prisustvovao je i Senator iz Clevelanda g. Vilim Boyd-Boić. Senator Boić nedavno je došao u Zagreb i posjetio gkt. crkvu u Zagrebu i uredništvo Hrvatske straže. Sa desestak godina Boić je otišao iz svojih rodnih Sošica u daleki svijet i kroz teški život sa svojim radom i znanjem probio se da bude Senator u Cleveladu. Boić je pozdravio skup i naglasio da mu je drago što je ponovno u rodnom kraju, a također je naglasio da je posjetio svoje rodno selo Sošice i zaselak Boiće. Senator Boić je kazao da su naši ljudi vrijedni u dalekom svijetu i da im pomaže koliko može,a također želi pomoći i svoju rodnu grudu. Za svoj govor Senator je dobio veliki pljesak od okupljenog naroda.
Prijedlozi i rezolucije V. Žumberačkog Kongresa:
– da se što prije izgradi cestovni potez prema Sloveniji i cestovna veza od Žumberka prema Svetoj Jani, cesta prema Noršić Selu, cesta koja bi spajala Kalje i Sošice, zatim cesta Pribić-Sošice, da se uredi cesta Metlika-Radatovići
– da se izvrši markacija turističkih puteva
– da Minstarstvo šuma i ruda pregleda čim prije šume jer su počele velike i nekotrolirane sječe i pitanje riješavanja Zemljišnih zajednica na Žumberku
– da se osnuje poštanski ured u Grabru sa sjedištem u Jelenićima
– da se podigne u Žumberku banovinsko dobro na kojem će se uzgajti sadnice za voćke i za vinograde
– da se u Sošicama u okviru samostana organiziraju tečajevi šivanja i dr.,a da se samostan brine za djecu bez roditelja
– da se osnuje zadruga za uzgoj blaga, koza i ovaca i Žumberačka Kreditna zadruga
Na Kongresu su govorili još: zastupnik sela Paljuga, Bukovca i Toplica, zatim Nikola Dumić, o Zemljišnim zajednicama govorio je bilježnik iz Kalja g. Matija Šustić. Kongres je završio domaćin Miloš Jelenić i koji se svima zahvali na učešću, a posebno na učešću Senatoru Boiću i sreskom načelnik g. Vladimiru Gothardiu.
Žumberačke novine 1939.